Nisam išla ni na kakve testove,a ni drugi (treći ,četvrti put) ne bih išla.
 |
|||
|
|
|||
Nisam išla ni na kakve testove,a ni drugi (treći ,četvrti put
Savrseni primjer kako od niceg moze nastati komplikacija.. A i ako ne nastane, taj nemir koji ti testovi donesu zeni joj stvarno nije potrebanh.kitty prvotno napisa
hej, ja bih imala pitanje vezano uz taj test. Moj ginekolog me šalje raditi prenatalni test tj. na vađenje krvi u 15 tt (kažu mi da je najbolje u tom tjednu). Kad sam zvala u laboratorij kad mogu doći napomenuli su mi da dođem s ultrazvučnim nalazom što mi naravno nitko od ginekologa nije rekao. E sada, koliko star mi može biti utz nalaz? Koji parametri se gledaju na utz za taj kombinirani probir?
u prvoj trudnoći nisam radila testove
nakon toga sam imala 2 spontana
u ovoj trudnoći sam radila rani kombinirani test (sa 12 tjedana)
nalazi su bili dobri, a da nisu bili, iskreno, ne znam što bih
jer prošla sam s prvim djetetom sve i svašta u prve 3 godine, i sad je hdB sve u redu, ali nije tako moralo biti
Ako se ja ne varam (neka me slobodno ispravi netko), ti testovi idu na statisticku vjerojatnost. Dakle ne govore vam nikakve cinjenice, govore vam samo kolike su sanse da ce dijete imati down itd. Tako da meni stvarno ni dan danas nije jasno zbog cega oni to rade (obzirom da se nista konkretno ne moze saznati iz testa).
u pravu si
osim amniocinteze, svi ostali kažu samo statističku vjerojatnost
kad sam ja radila test nisam razmišljala o rezultatu, išla sam s tim da će biti ok. i bio je - tj. pisalo je rizik manji od graničnog (iako i dalje to ne kaže da je 100% sve ok)
da test nije bio dobar (a ni sama nisam sigurna tko bi mi to objektivno "odlučio") tek tada bi razmišljala što dalje
govorim samo za sebe, i jedino što sam sada sigurna jest da ne mogu govoriti o šbbkbb situacijama
pa makar mi moji rezultati testova bili samo statistička vjerojatnost
Ima gore na ovom pdf-u stickano pod važno cijeli topic na temu tko bi radio koji test, zašto, što pokriva koji test, kako su se žene odlučivale u dilemama itd...
Problem je upravo u tome sto ne daju tocne informacije nego vjerojatnost.
Pa i ako je rezultat testa dobar
1) sva nervoza koju je trudnica dozivjela cekajuci rezultat
2) ne daje garanciju da se svejedno nece roditi dijete s down sindromom ili nekim drugim genetskim poremecajem ili srcanim problemom ili sasvim necim desetim
A ako je rezultat testa los (znaci jos uvijek govorimo o statistickoj vjerojatnosti)
1) da ne spominjemo nivo nervoze i straha sto to prouzroci kod trudnice
2) ne daje opet nikakvu garanciju za nicim, bez obzira na vjerojatnost
3) mozda ce se zena odluciti na amnio koja nosi svoje rizike sa sobom (jedan je od njih da dodje do pobacaja u zdravoj trudnoci)
Ako je amnio rezultat dobar
1) i nista drugo lose se nije dogodilo kao rezultat te pretrage, kolicina straha i nervoze u iscekivanju rezultata. Ima tu prica po forumu - pogledajte. Ja sam sigurna da to ne treba niti jednoj trudnici i da to nije dobro za dijete.
Ako je amnio rezultat los
1) sta cete sada?
Ako je vas odgovor na ovo zadnje "nista", onda preskocite ove sve pretrage i preskocite sav strah i nervozu koje one donose (jer odlazak na jedan test moze povuci odlazak na drugi), priustite i sebi i djetetu koliko je god moguce mirnu trudnocu
anchie, ja ti i dalje mogu odgovoriti samo na ova prva dva pitanja, jer sve ostalo su za mene situacije šbbkbb
1) nervoza je trajala 5 sati, jer od UZVa i krvnog testa do rezultata koje sam dobila na mail je prošlo 5 sati (rezultati su bili kakvi sam već napisala, a meni dovoljni da ne radim daljnje pretrage)
2) opet ponavljam da sam svjesna koliko je sve to skupa samo statistička vjerojatnost, ali ako je mene umirila ne vidim svrhe dalje o tome pisati
nisam glupa i znam što znači vjerojatnost, ali eto, moja odluka je bila da napravim taj test
Ma nitko tu ne govori da je netko glup, boze sacuvaj. Zelim samo osvjestiti curama koje ovdje pisu o cemu su te pretrage u stvari. Doktori salju na to automatski (i mene su slali), da ni ne objasne trudnici sto je to u stvari i sto (ne)ce saznati iz toga
definitivno je najvažnije da se trudnica informira kakva je pretraga, što ona znači i da sama odluči što je najbolje za nju
i meni je koma kad ti dok kaže "to bi trebalo napraviti." i onda se to radi jer je on tako rekao...
informiranje i svjesnost što one znače su najvažnije stvari koje se tiču pretraga uopće
ja sam isla. meni je ok
ne razmisljam previse o tome, pa me i ne brine
I nervoza od samo 5 sati može imat kobne posljedice na trudnoču, kao npr prijevremeno otvaranje, pucanje vodenjaka i slično. Meni su u prošloj trudnoči prije cerklaže rekli da izgleda da imam neku infekciju i da se odgađa zahvat, jer mi je crp povišen. Pošto je slična situacija bila u prvoj trudnoči koju sam izgubila, ja sam 2 sata bila na totalnim mukama, nekontroliran plač, tlak 180, treskavica, tahikardija...tek onda su došli ispričali se i rekli da je s nalazom sve OK!!!!
Evo jedne zanimljive teme vrijedne citanja
Stres u trudnoci i utjecaj na dijete
Ej cure, evo da se i ja priključim raspravi
U 10-om sam tjednu trudnoće i imala sam jedan spontani prije 4 mjeseca. Ginekolog me naručio da dođem u 12 tjednu na mjerenje nuhalnog nabora. Tada nisam znala što to znači, ppa sam se malo informirala. Zaključila sam da bez obzira na sve želim roditi svoje dijete. Tako da mislim da to mjerenje nema nio potrebe raditi, ali ići ću s obzirom da sam već naručena. Ašto se tiče ostalih testova-NE, samo bi me stavile u brigu, a kao što sam rekla, nikada ne bih pristala učiniti prekid trudnoće. Eto, to je moje mišljenje
ja bih samo rekla da je sve u redu,dok imate zdravu djecu,a kad se desi nešto neplanirano,nedaj Bože, pušete i na hladno,ne znam čemu ovaj topić kad se javljaju samo one koje nebi pravile testove,čini mi se to je to samo još jedna fama savršenih majki,trudnica,iz ovoga svega i vaših nastupa proizlazi samo da one koje žele napraviti testove su loše majke i tom slično
Možda sam nešto krivo shvatila iz ovih postova ali otvaram svako malo i stekla sam takav dojam
ne mogu govoriti za ostale, ali nit ja sebe smatram savrsenom niti druge nesavrsenima zbog nekakvog odnosa prema testu, a niti tako nesto kao sto je savrsenstvo uopce postoji. mislim da je poanta ovog topica kao i foruma generalno vidjeti kakva su razmisljanja, diskutirati, razmijeniti iskustva i dobiti podrsku ili bar razumijevanje. pitanje ovih testova je nesto na sto je svaka od nas morala sama odgovoriti i napraviti ono sto ce njoj najvise odgovarati. glupo mi je radenje ili ne radenje testova svrstavati u kategoriju dobre ili lose majke (jednako kao sto mi je glupo to isto raditi temeljem pelena, dohrane, dojenja, kolica, spavanja, nosenja ili bilo kojeg drugog aspekta odgoja i brige o djetetu). mozda ja predobronamjerno citam postove, ali stvarno nisam stekla dojam da je itko osudivao nekoga tko je radio testove, kao sto nije niko osudivan jer ih je odbio napraviti...jer u krajnjoj liniji sve mi radimo najbolje sto mozemo i znamo...čini mi se to je to samo još jedna fama savršenih majki,trudnica,iz ovoga svega i vaših nastupa proizlazi samo da one koje žele napraviti testove su loše majke i tom slično
Možda sam nešto krivo shvatila iz ovih postova ali otvaram svako malo i stekla sam takav dojam
Nikako se ne mogu složiti s tobom. Svrha ove teme je da se trudnicama predoči i jedna druga mogućnost. Da ih se educira, i da ne uzimaju sve stvari zdravo za gotovo - da budu svjesne što određene odluke nose sa sobom. A mislim da je to bitno.
Jesi, krivo si shvatila.j
Možda sam nešto krivo shvatila iz ovih postova ali otvaram svako malo i stekla sam takav dojam
Mislim da nijedna odluka nije lagana, ne vidim tu neke sukobljene strane, sve smo jednako nemoćne, a medicina još uvijek ne liječi sve ove bolesti-tako da nitko od nas ne može izabrati ono što želi i ono što bi, na kraju krajeva, i to dijete sigurno izabralo (da se rodi-živo i zdravo).
Nažalost, to je jedina istina.
Mene je nedavno jedna trdunica, koju uopće ne poznajem pitala nešto o ovim testovima, rekla sam da nisam radila-nisam objašnjavala zašto ni kako (nije mi ni padalo na pamet-bilo je još ljudi), a ona se postavila kao, kao...da sam valjda trebala lagati, jer sam i starija od nje. Njezin problem, šta da kažem, što bih ja trebala? Stvarno, bi li trebala lagati? Imam osjećaj da bi bila sretna samo da sam rekla da ne znam što je to uopće...šta moja beba ima s njenom, to su naše odluke... :?
ne mogu govoriti za ostale, ali nit ja sebe smatram savrsenom niti druge nesavrsenima zbog nekakvog odnosa prema testu, a niti tako nesto kao sto je savrsenstvo uopce postoji. mislim da je poanta ovog topica kao i foruma generalno vidjeti kakva su razmisljanja, diskutirati, razmijeniti iskustva i dobiti podrsku ili bar razumijevanje. pitanje ovih testova je nesto na sto je svaka od nas morala sama odgovoriti i napraviti ono sto ce njoj najvise odgovarati. glupo mi je radenje ili ne radenje testova svrstavati u kategoriju dobre ili lose majke (jednako kao sto mi je glupo to isto raditi temeljem pelena, dohrane, dojenja, kolica, spavanja, nosenja ili bilo kojeg drugog aspekta odgoja i brige o djetetu). mozda ja predobronamjerno citam postove, ali stvarno nisam stekla dojam da je itko osudivao nekoga tko je radio testove, kao sto nije niko osudivan jer ih je odbio napraviti...jer u krajnjoj liniji sve mi radimo najbolje sto mozemo i znamo...čini mi se to je to samo još jedna fama savršenih majki,trudnica,iz ovoga svega i vaših nastupa proizlazi samo da one koje žele napraviti testove su loše majke i tom slično
Možda sam nešto krivo shvatila iz ovih postova ali otvaram svako malo i stekla sam takav dojam
Potpuno se slažem s Tajuskom!
Ja cu ga drugi tjedan raditi.
jednostavno nakon 4 zdrave dijece ne bi zeljela dobiti bolesnu bebicu...
Ako nalazi budu losi ici cu na daljna testiranja, a mm i ja znamo sto bi sa nalazima. Ne zelimo bolesnu bebu...
Ja sam radila svaki put i uvijek bi ih radila. Sva sreca nikad nije trebalo dalje od kombiniranog probira. Bolesnu bebu ne bih rodila.
Vec godinama oko raznih testova u trudnoci vodimo isti razgovor, a uvijek se sve zapravo svodi na ovo sto je andiko napisala. Ako znaš da neces roditi dijete s nekim od poremecaja koji se ovim testovima mogu otkriti onda testovi imaju smisla. Ali ako znas da ces svejedno roditi, zasto trositi zivce, vrijeme i novac?
Radila sam i završila na amniocentezi. Srećom, nalaz amnio je bio uredan.
Radila bi opet.
Nisam radila jer da ne bi bio lažno pozitivan i ja se brinula bez veze,amniocentezu pogotovo ne bi mogla radit zbog rizika pobačaja,a i ionako nikako ne bi napravila pobačaj,pa nema smisla raditi te testove. Nakon toliko godina čežnje i mučenja sa MPO postupcima nema mi smisla.
Ja te testove radim zato sto zivim gde zivim, i zelim da se, u slucaju "neceg", bilo cega, mogu pripremiti na ono sto sledi.
Trenutno sam u 8. tjednu, već sam s ginom dogovorila sve za kombinirani probir u 12.-om tjednu.
Ovo mi je druga trudnoća - prvi put sam rodila s nepune 22. godine. Tad nisam radila nikakve testove, niti sam o njima uopće razmišljala. Cura super zdrava, sve 5
Sad imam 30 god, MM će brzo 39 (negdje sam pročitala da je i partnerova dob bitna, ne samo mamina, odnosno da se godine zbrajaju i ako zbroj prelazi 70 ili se približava toj brojci, treba napraviti test. Ipak, kromosomi dolaze i od tate i od mame podjednako)
A sad - što ako nalazi budu loši ? Ako budu u onom najgorem ''razredu'', ići ću na amnio. Bude li potom dijagnosticiran DS, ili neki drugi poremećaj / bolest, idemo na pobačaj...Zvuči bešćutno, ali tako osjećamo, čemu biti licemjer?
Kada promatram roditelje s bolesnom djecom vidim, naravno, beskrajnu ljubav, ali se uvijek - ali uvijek - pitam što će biti s tom djecom kada odrastu, a njihovih roditelja više ne bude? Kada budu sami, u nekoj ustanovi?
samo budi svjesna da AC iskljućuješ samo minimalan broj eventualnih poremećaja, a još ti ostaje more toga i život sam.Trenutno sam u 8. tjednu, već sam s ginom dogovorila sve za kombinirani probir u 12.-om tjednu.
Ovo mi je druga trudnoća - prvi put sam rodila s nepune 22. godine. Tad nisam radila nikakve testove, niti sam o njima uopće razmišljala. Cura super zdrava, sve 5
Sad imam 30 god, MM će brzo 39 (negdje sam pročitala da je i partnerova dob bitna, ne samo mamina, odnosno da se godine zbrajaju i ako zbroj prelazi 70 ili se približava toj brojci, treba napraviti test. Ipak, kromosomi dolaze i od tate i od mame podjednako)
A sad - što ako nalazi budu loši ? Ako budu u onom najgorem ''razredu'', ići ću na amnio. Bude li potom dijagnosticiran DS, ili neki drugi poremećaj / bolest, idemo na pobačaj...Zvuči bešćutno, ali tako osjećamo, čemu biti licemjer?
Kada promatram roditelje s bolesnom djecom vidim, naravno, beskrajnu ljubav, ali se uvijek - ali uvijek - pitam što će biti s tom djecom kada odrastu, a njihovih roditelja više ne bude? Kada budu sami, u nekoj ustanovi?
Osobno mi je sasvim ok da osoba kaže da nije spremna roditi/imati dijete sa DS te zbog toga ide na testiranje, samo naravno mora biti svijesna da je DS samo jedan maleni dio bolesti i stanja od kojh može bolovati dijete, te da kombinirani probir i AC nije garancija zdravog djeteta nego samo odsutnost stanja koja se njima testiraju.
kako je sirius rekla testovi isključuju jednu stvar ali ne i milion drugih stvari i bolesti,a tek sama činjenica da i pri porodu nešto može poći po zlu...a tek i spoznaja da testovi mogu dati i lažan rezultat...
nijednom nisam
ne bih
sva tra puta su mi nudili. nisam.
u obitelji imamo jedno DS dijete.
sebe smatram popriličnom mimozom i vrlo komfornom osobom te ne znam kako bih se uhvatila u koštac s potrebama posebnog djeteta. no moje eventualna muka se ne može usporediti s vrijednošću samog života kao takvog.
na amnio ne bi također. između ostalog, moja mama je zbog "poznih" godina (preko 35). poslušala doc i otišla na amnio te nakon toga imala kontrakcije. užas. za taj jedan put sam sigurna da joj je bilo tako, a za drugu trudnoću nisam ziher, al mislim da je i u njoj nakon amnia imala kontrakcije. hvala Bogu pa nije bilokritično, iako bi se moglo svašta pričati. djeca zdrava.
ja? ne hvala.
Meni uopće nije jasno zašto su sada to stavili na popis obaveznih pretraga u trudnoći. Naročito kod žena koje moraju mirovati zbog komplikacija u trudnoći (otvaranje) pa ih još dodatno gnjave sa prešetavanjima (po meni možda i pretjerano). Naravno da idem na te pretrage zato što moj ginić smatra da ih treba napraviti, ali da me ne šalje ne bi ga niti pitala da me uputi. Ipak smatram da je možda bolje se pripremiti na bolesno dijete nego roditi i biti šokiran i okrenuti sve u par sati u glavi.
Bez brige, kad i trudoći znaš da je dijete bolesno, imaš još i ostatak života za okretanje stvari u svojoj glavi i slaganje ih na mjesto. Meni dijagnostika u maternici ima smisla jedino onda kada je potrebna hitna medicinska dijagnostika i intervencija nakon poroda, u svim ostalim slučajevima se ima ostatak života za šok i slaganje kockica u glavi. Pa čak i u slučaju kad ta ista dijagnostika , utječe na život ili smrt, i ti to znaš, znati u trudnoći što te čeka nakon poroda je najteža (i najneprirodnija) stvar na svijetu.
Verujem da je tako sirius, ali sam isto cula pricu iz parka od mame cije dete ima urodjenu srcanu manu. Mama je draga osoba i nije zelela nikog da blati, ali ono sta je ispricala, nacin na koji je saznala sta je s detetom nakon prve krize, nacin na koji malenu lece kasnije, e - to mislim da moze delimicno da se izbegne ako se unapred zna eventualna dijagnoza. Tako je bar ovde gde ja zivim, i vec sam navela da mi je to jedan od razloga zasto sam ja radila testove i isla na uzv kod radiologa a ne kod ginekologa.
AC ne bih radila ni da sam starija, a posebno sam vezana za jednog decaka s down sindromom koji je isao sa mnom od 5. do 8. razreda u skolu.
aMeni su mame koje imaju djecu sa srčanom greškom , a nisu znale tokom trudnoće , pričale kao im je žao da nisu znale da bi se mogle na to pripremiti. Mislim da mi uvijek želimo više i bolje za svoju djecu, ali nekad više i bolje nije "više i bolje" znati prije nego u trenutku kad se može nešto poduzeti i pružiti adekvatna pomoć. Naravno, da čovjek prihvati sve spoznaje koje dobije prije ili kasnije (dobro, neko zapravo nikad, to ovisi o stavu i karakteru)...ali ono što ja znam , meni je ta spoznaja , da dijete u meni raste, da mu je dobro tamo, ali da ga čeka teška borba nakon što se rodi, neizvjesnost , možda i smrt...totalno suprotna sa cijelom idejom trudnoće. Ne znam da li razumiješ, u jednom svježem trenutku nakon što sam saznala za stanje , ja sam sjedila ispred svoje kuće i mislila sam da je možda najbolje da se ubijem jer čemu sve to kad nosim bolesno dijete koje možda neće preživjeti. A ja sam teški optimist i borac, nikad u mračnim fazama. ali spoznaja da ja moram biti 4,5 mj. trudna znajući da djete možda neće preživjeti je totalno suprotna onome što bi ti trebao znati u trudnoći. Da ne govorim da nisam imala podršku od velikog broja ginekologa sa kojima sam dolazila u kontakt (srećom moj ginekolog je bio suzdržan i podržavajući, kao i kardiolog).
Hoću reći, nikada se ne možeš dovoljno pripremiti, a naše društvo (kao vjerojatno i vaše) još nije dovoljnoo zrelo kad su nekakvi dodatni izazovi u pitanju . O psihološkoj potpori unutar ustanova da ne govorim, to je teški SF.
Posljednje uređivanje od sirius : 31.10.2011. at 13:37
Stvarno mislim da je tako. Svo troje sam rodila "dosta" kasno, zadnje sa 36 i nikad nisam htjela ići ni na kakav test. To me ne zanima. To je znao i moj ginekolog i nije me poslije ništa o tome ni pitao.
Da postoje neke bolesti fetusa koje se otkriju pa se mogu liječiti dok je dijete u maternici, to bi bila druga stvar, ovako nisam vidjela smisla.
No, to je osobna stvar žene.
Pretrage imaju svoju svrhu, za neke imaju velike prednosti, drugi uzimaju u obzir i rizike,
u svakom slučaju, to je osobni odabir pojedinca koji se mene zaista ne tiče, niti se moj izbor treba pretjerano ticati drugih ljudi.
U trećoj trudnoći sam sasvim slučajno otkrila da sam zaražena toksoplazom (to ne spada u ovaj probir o kojemu se priča, nema veze s redovnim pregledima) i bila sam sasvim pomirena sa svim posljedicam koje su mogle iz toga proizaći. Zahvalna sam na hormonima koji mi u trudnoći rade u glavi takvo tupo stanje da sam stvarno blažena i sve prihvaćam vrlo mirno.
U drugoj trudnoći mi je ginekolog to 'morao' ponuditi, no odbila sam. Odbila bih i da se odlučim/da mi se dogodi i treća trudnoća
Pristat cu na sve, osim mozda amniocenteze. No i to ovisi o kojecemu.
S nekim rezultatima znamo sto bismo, s nekima (jos) ne.
Nisam radila kombinirani probir, niti double/triple test, jer sam znala da neću ići na AC, jer bih rodila u svakom slučaju. Koliko znam, pretrage nisu obavezne, ali gin. ima obavezu ponuditi te pretrage, a trudnica ih može odbiti. Mene nije nagovarao, čak se složio samnom da je u mom slučaju (40 god) jednak ili veći rizik od spontanog nakon amnioc. nego od DS.
Išla sam samo na dodatni UZV s 20 tjedana i veselila se što je sve OK...
nisam radila kombinirani ni double ni triple. rekla ginu da se ionako ne bi mogla odlučit za pobačaj. gin se složio da onda nema smisla.
Ja sam radila triple test. Ginekologinja je samo predložila, na meni je bilo da pristanem ili odbijem. Drago mi je što je takva, da predlaže...ne volim baš kada mi se sugerira ili nešto navodi kao obavezno...Iako nije pouzdan, nalaz tripl testa je bio super...i dakako da sam odmah bial sva nasmijana. Jak utjecaj na psihičkoj bazi
Bez obzira na sve te testove, samo trudnica može odlučiti želi li ići i na što. Ionako je konačna odluka naša!
POzdrav svim trudničicama!
U vrijeme kada je ova tema pokrenuta ja sam bila trudna s mojom andjelicom, dva mjeseca nakon toga sam zavrsila u bolnici u 30. tjednu trudnoce zbog pucanja vodenjaka i manje od 2 mjeseca kasnije rodila moju Emicu
Rodila se sa trisomijom 18 i bila s nama 19 dana.
Iako sam tesko podnjela gubitak da sada opet ostanem trudna ne bih radila nikakve testove jer prekid trudnoce ne bi dosao u obzir.
Kada smo u bolnici cekali rezultate s citologije vec smo znali na sto se sumnja i tada sam samo molila da mi dijete ima "samo" DS, nazalost rezultati su dokazali trisomiju 18.
Bez obzira na sve ne osudjujem nikoga ako se odluci na prekid trudnoce ako dobije lose nalaze, svatko ima pravo na svoj izbor.
Ja osobno ne bih nikada mogla prekinuti trudnocu samo zato sto je beba bolesna, to mi je ravno eutanaziji koju ne podrzavam ni u kojem slucaju.
Pronašla sam temu, jer sam opet doživjela gorko razočaranje u zdravstvene radnike.
Nosim blizance, začete doniranom jajnom stanicom u Pragu, i to nakon 15 godina
bezuspješnih pokušaja u RH.
Liječnici su bezobrazni i to do krajnjih granica.
Poduzela sam sve da osiguram uredno vođenje trudnoće, no sve je palo u vodu.
Moj ginekolog primarne zdravstvene zaštite "hvalisao" se sa uspjehom praćenja trudnoća
nakon 40 g, uvjeravala me je da nema smisla da idem na 4D(banka mi je napravila probleme
pa sam kratka sa lovom), znam za rizik amniocenteze kod dvojčeka, i usprkos svega jučer me je
poslala na double test.
Usput, rekla je da nadalje javljam specijalistima u Petrovoj u trudničkoj ambulanti a njoj dolazim
po uputnice i lijekove. Od sinoć kopam po vašem forumu da pronađem liječnika kojemu ću se javiti.
Kolege su me odmah, saminicijativno htjele naručiti kod Podobnika na 4D, čak je i žena sa klinike pitala:
"kakav UZV ima vaša liječnica, ne brzajte sa odlukama, dođite da sve pogledamo, ne srljajte u cerclage itd."
Znam da su tašti, ali nisam nikoga htjela povrijediti, slušala sam svoga liječnika i...
U 18 tom tjednu trudnoće, u zadnjoj šansi da postanem majka moram tražiti tko će me primiti.
Napravila sam TOTALNO NEPOUZDAN test, koji bi mogao pokazati krivi rezultat. Kada sam liječnicu pitala
što misli o double testu kod blizanačke trudnoće rekla je "ne znam kako je kod blizanaca".
Zanima me, dokle će se ovo tolerirati i postoji li bilo kakva institucija kojoj se
neprofesionalno ponašanje liječnika može prijaviti i sankcionirati.
Meni je jako ozbiljna stvar imati djecu ili ne, a nadam se da će i takvim liječnicima
biti veliko pitanje raditi kao doktor ili ne.
Evo ja cu odgovorit vrlo jednostavno - NE
Mislim da su ovakve forumske spike vrlo korisne jer je moja susjeda s mora radila AC iako je bila odlučna da će dijete roditi. Rekla je doktoru doslovno: "Vi napravite sve što morate, ali znajte da za mene pobačaj ne dolazi u obzir bez obzira da li je s djetetom sve OK ili nije!"
Mislim da je mogla onda, ako ništa uštedjeti tih tristotinjak eura, jer u vezi s iščekivanjem rezultata živcirala se nije uopće. I nalaz je bio OK i cura je OK i sve bolje ne može biti, ali eto uslijed neinformiranosti se podvrgla zahvatu za koji uopće nije promislila ima li smisla u njenom slučaju ili ne.
Radila i test i amnio. Simicv, jesu li ti radili kombinirani? Double ima visok postotak lazno pozitivnih rezultata, meni je ispao isto lazno pozitivan, kombinirani je bio OK, AC je bila ok, iako je isto pocetak kao blizanacka trudnoca mutio te parametre za statisticke testove.
Ne razumijem ovu frendicu od ljiljane koja je rekla lijecnicima da rade sto moraju itd. Prenatalno testiranje je odluka koja ovisi na trudnici, moze je prihvatiti ili odbiti, nije stvar "moranja", ako trudnica to ne zeli, plus jos to placanje, ne kuzim, to moze i na uputnicu, i nije obavezno, radi se o preporuci. Valjda je zena mislila da mora na sve pristati? Ali ne kuzim, pa za svaki zahvat se potpisuje suglasnost, kako je to mogla mislit, ne moze te nitko tretirati za bilo sto protivno tvojoj volji, osim ne znam psihijhatrijskih slucajeva koji su nasilni ili tako nesto...
Posljednje uređivanje od ina33 : 13.01.2012. at 22:07
prije trudnoće radila sam dubiozne planove hm...koje sve napredne pretrage ću radti da budem sigurna da je beba dobro..sada kada sam trudna situacija je posve drugačija, NE i NE ništa neću raditi..
u travnju ću navršiti 36 g partner 38, prvo dijete.
Psihički sam paničar...i sve do sada jako emotivno proživljavam, mislil da se nikako ne bi mogla nositi sa nalazima te pretrage.
Osim toga imam autoimunu bolest, i čitajući sve te boleštine moj Chron sam stavila u najzadnju ladicu...a znam da djetetu mogu prenijet svoju bolest, koja nije nimalo ugodna ni bezazlena.
Zar onda nikad ne bi pokušala biti majka, zar da mi cijela trudnoća prodje u grču , u suzama i da tu možda jedinu šansu da postanem majku, taj dobar osjećaj izgubim u doktorskim statistikama i vadjenjima krvi o amnio da i ne pričam..kad u dubini srca znam da pobačaj nikada neće biti moja opcija..sve je u Božjim rukama
Imala sam hrpu pretraga za napraviti, sve su radiografska snimanja i zračenja, imam 5 uputnica, nisam stigla zatrudnila sam, i sad, nije mi baš dobro...trpim bolove u crijevima ponekad, u bolnicu ne idem jer znam proceduru i pretrage ,ali neka..smirim se, napravim nešto lijepo za sebe i obitelj mi pomaže, jer ću sve napraviti da zaštitim ovo malo biće što raste u meni...
Iz sveg srca želim da s malim bićem i njegovom hrabrom majkom bude sve super. Ma, znam da će biti. Zbilja si me ganula.
Možeš sa uputnicom na SV.Duh na anomay scan (ne trebaš 4D) kod dr.Hafnera, ili privatno kod dr.Kosa, radi se oko 20tj. pa sve stigneš.
Naravno da postoji. To je Hrvatska liječnička komora (HLK). Oni vode disciplinske postupke protiv liječnika koje se sumnjiči za medicinske pogreške.
U ovom članku ima o tome:
http://www.novilist.hr/Lifestyle/Zdr...skim-dvoranama
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom