Pa da. Nije to ljudima samo tako, evo beba bolesna idem na pobacaj i sve ok
Mislim plakala sam na spontani u 8tt, gdje mi ne bi bilo tesko za dalje.
Ali sam i teski realist i ne bih mogla svjesno roditi tesko bolesno dijete koje ce mozda samo god dana zivjeti
Osvrnuti ću se prvo na Vrci, slično razmišljamo, i mene ljuti što ljudi oko nas uvažavaju samo i isključivo majke patnice, a ako izjaviš da ne bi rodila u x slučajeva, goriš u paklu.
Neki dan sam pročitala komentar jedne mame djeteta s Downovim sindromom, kako takvu djecu mogu ne roditi samo okrutne i sebične žene, bez srca.
Dakle, ja sam sebična i okrutna, bezdušna i iskreno me boli briga za ičije mišljenje osim MM-a i moje, naravno.
Ne komentiram, ne osuđujem, trudim se razumjeti, ali čemu onda takvi komentari s druge strane?
Muma, sve znamo za tvog anđelica, samo mogu reći da ti želim svu sreću s bebicom, potpuno te razumijem i nikad ne bih osuđivala tvoj izbor.
Sirius, upratila sam tvoju priču, možda nekome neće biti jasno, obzirom na moj stav o kromosopatijama, ali i ja bih rodila dijete s kompleksnom srčanom greškom i borila se svim snagama. Jer umrijeti će ili na induciranom ili na operaciji, zašto ne dati šansu?
Ali neki sindromi, teške malformacije, nikako, teška srca, ali ne i neću sada ići u širinu zašto.
Ja sam srećom majka jednog zdravog djeteta koje je rođeno nakon IVF-a i spontano se nemam čemu nadati, dakle, odluka bi bila teška, ali stojim iza nje.
Pa cuj, ima zaista puno puno tezih bolesti i sindroma od DS koji se u pravilu trazi i detektira.
Realno, velika vecina djece sa DS imaju kvalitetan i ispunjen zivot ako su unutar obitelji koja ih voli i prihvaca.
Odredeni postotak ima i teza fizicka ostecenha koja zahtjevaju intervenciju , ali nikako ne sva.
a to da ce netko umrijeti ili zivjeti nakon ozbiljne operacije na srcu ( koja nema veze sa kromosomima) nije bas tako .
Kod vecine isto tako prode vise manje ok, ali neki pretrpe teza ostecenja zbog nedostatka kisika .
Zelim samo reci da nema garancije u zivotu.
Niti u trudnoci , niti kasnije.
Moram priznati da mi se baš i ne čini da društvo osuđuje one koje NE rode bolesnu djecu, nego nekako suprotno.
I da samo dodam ( i opet nema generalno veze s kombiniranim ) izvan Hrvatske ( u nekim zemljama ) se i za puno manje srcane greske od one sa kojom ja imam iskustva preporuca prekid trudnoce .
Iako postoji mogucnost da se napravi operacija i kompletna korekcija ( ili vrlo dobar palijativni zahvat) preporuca se prekid. To je puno jeftinije za sustav , a politicki korektno je postediti roditelje.
To je ona siva zona. Koja je podlozna geografskim polozaju.
Ja i dalje tvrdim da se niti jedna zena ne bi niti pod kojim okolnostima osjecala prisiljena da rodi.
Ali stvari nisu crno bijele ako gledamo sustav ( i uopce ne ulazimo u necije osobne odluke).
Ako cemo suditi po reakcijama na portalima cesto se cuje osuda za one koji jesu rodili dijete sa poteskocom.
Cak i ako nisu znali za poteskocu do poroda.
Meni je jedna kolegica na poslu komentirala :..." sto nisam mogla izbrisati dijete kad sam vec znala u trudnoci da ima srcanu gresku ?"
Rekla sam joj da moja trudnoca nije ( bila ) program na racunalu da samo stisnem gumb za brisanje.
Posljednje uređivanje od sirius : 18.10.2017. at 13:01
uopće nisam načisto sa sobom vezano za naslovno pitanje.
prije dvije godine sam rekla ginekologu da neću raditi probir, no nismo ni dočekali 2. trimestar.
sad ne znam...nešto mi govori da bi trebala, da bi to bilo "odgovorno", "fer", a onda opet, koliko god toga nađem kao plus za probir, nađem jednako i za ne.
Posljednje uređivanje od marla-s : 18.10.2017. at 13:10
Sirius, sve si lijepo sročila, ali znam puno o Downovom sindromu, radim puno i s med.vještacima i dokumentacijom, o srčanim greškama nešto ipak manje, ali interesirala sam se i čitala i o tome.
I dalje stojim pri svome, a znam kako ide tijek operacije i što je npr. anoksično oštećenje mozga.
Mima, a meni se pak čini, pošto se trudim popratiti aktualne teme, članke, komentare na portalima i društvenim mrežama, da je javnost uglavnom, barem iza tipkovnice, nabrušena na bilo kakve prekide trudnoće, iz bilo kojih razloga.
Sirius, komentar kolegice je jeziv, naslušala sam se i ja svakakvih bedastoća od sličnih likova, ali isti takvi u pravilu gorko plaču i zapomažu za realno puno manje probleme, a moram i primijetiti, barem u mojoj okolini, sve koje bi rodile pod svaku cijenu, imaju savršeno zdravu djecu i nisu se u životu skrbile za nekog bolesnog i nepokretnog, npr.
Ja jesam.
Ipak treba biti u tim cipelama, tako da npr. Mumu potpuno razumijem, i da, kao odgovor na njeno pitanje, ne bih rodila dijete s Leighovom encefalopatijom svjesno, iako bi mi srce prepuklo od tuge. jer znam kako bi njegov/njezin i naš život izgledao. To je bezizlazna situacija.
Opet, čitam i o ženama koje svjesno privode trudnoću do termina i rađaju dijete koje nema nikakve šanse za život jer misle i osjećaju da je to ispravno.
Ne osuđujem, ali ne razumijem.
Eto da ne duljim, slažem se s tobom sirius.
Razumijem pak što želiš reći, lijepo si napisala dio o smislu i miru.
Kada bi bilo više ovakvih sugovornika, tolerantnih, a opet jasnih u obrani svojih stavova, bez nametanja mišljenja i osuđivanja, svijet, a ne samo forum, bi bio pune ugodnije mjesto.
Cure koje ste trudne, želim Vam dobre rezultate i svakako, što je sirius napisala gore, mir sa samima sobom, što god odlučile
Sisirus,
danas mi te posebno lijepo čitati to je ono što i ja pokušavam, nastojati razumjeti druge bez osude i čuđenja. Čak sam uspjela za neke situacije koje su mi prije bile nezamislive da mogu imat više od jednog ishoda, potpuno promijenit mišljenje i bolje razumijet drugu stranu.
Ne znači da bih ja tako postupila, al razumijem da netko drugi bi.
Muma, gledam ti potpis ❤
A na temu, sretni su oni koji taj izbor nisu morali proci. Svi imamo neku svoju granicu kod koje za bilo sta u zivotu podvucemo crtu. Mislim da bih se mogla boriti sa svakom dijagnozom koja je operabilna ili podlozna terapiji u tolikoj mjeri da se moze ocekivati izljecenje ili drzanje pod kontrolom dugi niz godina uz dobar kvalitet zivota, bez obzira na rizike i nuspojave operacija ili terapije. Ni jednu dijagnozu uz koju bi dijete moglo postici samostalnost ne smatram preprekom. Granicu povlacim tamo gdje je ocekivano stanje takvo da bi buduce dijete trajno bilo zavisno od tudje njege i pomoci. Svjesna sam da i u okviru iste dijagnoze moze biti znatnih razlika, mada mislim da bih se pri odlucivanju rukovodila najcrnjom varijantom. Svjesna sam da ima i dijagnoza koje ne mozemo rutinski utvrditi u trudnoci. Makar ne prvoj, kao sto nazalost Muma dobro zna. To je rizik koji prihvatamo, ne mozemo saznati sve.
Ja "ne bi nikad" rodila dijete za koje znam da je tesko bolesno/treba operaciju da bi prezivjelo/ima neki genetski problem. Svjesno jel. Znam da kod poroda svast jos moze krenuti naopako i da postoje genetski poremecaji koji se ne detektiraju amniocintezom.
Al ja sam se brinula o dvije tesko bolesne te umiruce osobe.
Pa imam nesto iskustva i apsolutno sam sigurna da ne bi to opet i nemam potrebu ni najmanje biti patnica. Napatila sam se vec dosta.
Osim toga amnio. opce nije tak strasna i imam dojam da svi samo ponavljaju floskule koje su culi npr. "postoji vjerojatnost izazivanja spontanog" (neke zene dodaju jos i "velika") bez da se potrude prouciti koliki su ti postoci zapravo i koliki je postotak da recimo trudnoca zavrsi spontanim zbog nekog od xyz razloga. Pa recimo da se malo te brojkice usporede.
S druge strane gestacijski dojabetes, razni problemi sa stitnjacom, insuficijencije cervixa i posteljice se opce ne kriminaliziraju i ti se postoci opce ne spominu.
Vidiš, ja sasvim drugačije mislim i drugačije sam učinila u idućim trudnoćama. Nikako u trudnoći ne želim znati o mogućim bebinim dijagnozama i odbila sam baš sve preglede koji određuju da li je beba savršena ili ne, tj. taj kombinirani i amnio i sve tome slično.
Sve zbog osobnog iskustva, jer mi je tokom normalnog, prirodnog poroda na termin, umrla posve zdrava curica. Tako da, treba razumjeti i jedne i druge, i nikad ne osuđivati nečiji osobni izbor, pa ni onda ako kaže: ja nikad ne bih...
Netko je tu lijepo napisao da nema u zivotu garancije za nista.
Meni sad svi preporučuju da si kupim/rentam baby watcher pa da pratim bebine otkucaje svaki dan kako bi imala "mirnu" trudnocu. A sta mi vrijede otkucaji, kad mi je u 16tt pukao vodenjak bebi je jos tri sata poslije srce savršeno kucalo, a nije joj bilo spasa.
Izbor postoji, nitko nikog ne sili na testove ili bilo sto drugo, i svatko poslije mora zivjeti sa svojim odabirom.
U ovoj trudnoci odbijam kombinirani, radila sam ga dva puta i oba puta je bio visoki rizik za down. U prvoj trudnoci 1:9, u drugoj 1:50. Oba puta sam nosila zdravo dijete.
Bokic meni moja gin me pitala ako zelim ici i dala mi je 2uputnice.(1za utzv i 1za vađenje krvi) ide se od 11tj do 13tj. Meni rekla da idem kad sam imala 11tj+.bez upisa samo ides u petrovoj i vadis krvi do 9sati moras biti tamo onda preko puta je zgrada gdje utzv. Kad obavis vrati se u laboratoriju gđe și vadila krv i kazu kad dobijes nalaz. Sretno
Poslano sa mog F3311 koristeći Tapatalk