Ja sam vec i bogu i vragu dosadna s primjerom pranja zuba
Ali to je jedino cega se kontkretno sjecam i sto ce mi valjda ostati urezano do smrti - jer sam valjda tak ponosna sto sam to skuzila i promijenila svoje ponasanje.
Ono... Perete zube svaki dan. Ti mu peres, sve 5. Jedan dan on pozeli sam prati. Ti ZNAS da on nezna jos prati sam zube, te zelis i dalje nastaviti tak kak je dosad bilo (fakat ti se ne da prati cijelu kupaonu poslije, em sto ce mu pasti cetkica u umivaonik ili ce ju on mozda umociti gdje ne bi trebao, em ti se ne da trositi vjecnost na pranje zuba, ti to obavis puno brze i zubi su 100% cisti poslije, tko zna kak ce on to napraviti, itd..). I trudis se i dalje da mu ti peres zube ne bi li to bilo najlakse i najbezbolnije. No pocne se desavati sljedece. Svako pranje zuba - AGONIJA. Lijepo je do tada pljunuo kaladont redovno, ali sada.. Sada ga gutne SVAKI PUT i pritom te POGLEDA u oci dok to radi! Zabavno ne? U tebi se bude nagoni da mu kazes "neces ti MENEEEEE!!!!"
No tada stajes i razmisljas u cemu je problem, jer ZNAS da klinci prkose kad im je narusen integritet ili kad im se ne dopusta rast. Povrijedila ga nisam, a ovo drugo.. A haaaaaa!!!!! Covjece ne dam mu da nauci sam prati zube! Pa hellou! Nema problema. Dam mu cetkicu, izvoli peri, izadjem van iz kupaone (ak nema publike, nema ni predstave
), stisnem zube kak ce to sve izgledati. Naravno da je sve bilo ok, i da sam to mogla napraviti davnih dana. Ali lakse je zadrzati kontrolu nego ga pustiti da to odradi sam. I tako moje dijete u tom trenu nije bilo terrible two, niti je bilo zlocesto, nego sam ja uvidjela da ga ne pustam da raste