Stranica 2 od 6 PrviPrvi 1234 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 51 do 100 od 287

Tema: kako se nosite s depresijom?

  1. #51
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    Nikad nisam imala takav pogled na svijet, oduvijek sam weltšmercirala kao prava romatičarka

    Ali,nakon poroda mi se to pojačalo do te mjere da je postalo skoro pa neizdrživo. To vjerojatno ima i veze što od 13te godine imam "dijagnozu" HSPovke :D ( High sensitive peson), pa sve doživljavam i proživaljavam puno dublje i intenzivnije.

    Ali, ja sam to odlučila prihvatiti kao dar

  2. #52
    Apsu avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2013
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,103

    Početno

    Citiraj nanimira prvotno napisa Vidi poruku
    Nikad nisam imala takav pogled na svijet, oduvijek sam weltšmercirala kao prava romatičarka

    Ali,nakon poroda mi se to pojačalo do te mjere da je postalo skoro pa neizdrživo. To vjerojatno ima i veze što od 13te godine imam "dijagnozu" HSPovke :D ( High sensitive peson), pa sve doživljavam i proživaljavam puno dublje i intenzivnije.

    Ali, ja sam to odlučila prihvatiti kao dar
    Same here

  3. #53
    palčica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2012
    Postovi
    3,249

    Početno

    Mene je poslije poroda napala mračna, plačljiva i nesretna osoba, to nisam jednostavno bila ja. Ono što mi je pomoglo je plan da svaki dan prošetam s djetetom, nevažno kakvo je vrijeme bilo. U početku sam se dosta prisiljavala, kasnije mi je godilo. I treninzi. Išla sam i po najgorem pljusku, zimi, baš sam se tjerala - što na organizirane treninge, samostalno trčanje vani. Pazila sam na prehranu, jela stvari koje me podižu, puno voća i povrća. Motiv mi je bilo dijete.
    Doduše, ja sada pušem i na hladno i mislim kako žene treba osvijestiti i o problemu sa štitnjačom nakon poroda. Mene je napala autoimuna, hipo - od fizički traumatičnog poroda i to u trenutku kada se tijelo napokon počelo opuštati i oporavilo - tada se desio raspad sistema, nisam mogla stajati na nogama i govoriti. Sada se to reguliralo i sve je ok, zdrava sam, no osoba iz moje obitelji si je oduzela život godinu dana nakon poroda - otkazala joj je štitnjača, hormoni podivljali, odjednom je postala neka druga osoba, sebi i drugima neprepoznatljiva. Liječnik mi je rekao kako nismo ni svjesni koliko žena nakon poroda oboli. Da se mene pita o štitnjači bi postojali plakati po rodilištima, pedijatrijskim ambulantama. Hormoni čine čuda, na žalost i ružne stvari.

    Provjeriti štitnjaču, hormone. Ako je to u redu, proći će, doći će sve na svoje.

  4. #54
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    Imam i ja hipo

  5. #55
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Citiraj nanimira prvotno napisa Vidi poruku
    Nikad nisam imala takav pogled na svijet, oduvijek sam weltšmercirala kao prava romatičarka

    Ali,nakon poroda mi se to pojačalo do te mjere da je postalo skoro pa neizdrživo. To vjerojatno ima i veze što od 13te godine imam "dijagnozu" HSPovke :D ( High sensitive peson), pa sve doživljavam i proživaljavam puno dublje i intenzivnije.

    Ali, ja sam to odlučila prihvatiti kao dar
    bravo nanimira!!

  6. #56
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    Uf, da...ali to je proces, to je učenje, to je TEŠKO.

  7. #57
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Citiraj nanimira prvotno napisa Vidi poruku
    Uf, da...ali to je proces, to je učenje, to je TEŠKO.
    Naravno da je dugotrajan proces i teško, tim više

    Baš volim vidjet kad netko napreduje u tom nekom "mentalnom" svijetu.

  8. #58
    barca avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2015
    Postovi
    288

    Početno

    Da i tu podignem temu malo, mada sam o tome vec pisala na drugom topicu. Rodila sam prije 9 mj , bilo je sve ok do prije 2-3 mj kad su mi pocele vrtoglavice , pritisak u glavi i vratu i svakodnevne glavobolje, znaci ne prodje ni jedan dan da mene ne boli glava. Zeljezo mi je prije par mj bilo 5 , popravila ga na 18 sa heferolom i usput vadila kks sve je bilo ok osim malo povisenog rdw. E sad, stitnjacu nisam provjeravala , da li bi mogle te tegobe biti od toga mozda ? Moja doktorica mi nista ne zna reci , kaze mi da sam pod stresom i da pijem vitamine. A ja bas i ne vjerujem da mi svakodnevne glavobolje mogu biti od stresa.

  9. #59
    Osoblje foruma emily avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    6,411

    Početno

    glavobolje mogu biti od ociju
    jesi li kontrolirala vid? ako nosis naocale (ili lece), kad si zadnji puta provjeravala dioptriju?

  10. #60
    barca avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2015
    Postovi
    288

    Početno

    Nisam kontrolirala vid, uvijek mi je bio super, nikad nisam imala problema s tim. Ali nikad se ne zna, tako da cu i to pregledati.

  11. #61
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,177

    Početno

    Zaključila sam da depresiju moram prihvatiti kao normalnu reakciju na vijesti s kojima se susrećem. Pogled ne mogu odvratiti u stranu, a racionalizirati ne mogu dovoljno dobro da me ne splete na emotivnom nivou. Tako da. Nosit ću se s depresijom tako da je objeručke prihvatim kao dio sebe.

  12. #62
    barca avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2015
    Postovi
    288

    Početno

    Ma zuta, to nam je sve od stresa. Evo npr ja sam prije poroda bila hiperaktivna, bilo me svugdje, u kuci nisam mogla 10 min biti. Nakon prvog poroda nije se puno toga promijenilo, i dalje sam imala svoje slobodno vrijeme, isla na kave, u shopping itd.... E ali nakon drugog se sve promijenilo. Mala je uzasno zahtjevna, vezana uz mene kao pupcanom vrpcom, jos je tu i starija kojoj treba moja paznja i tako sam se ja prakticki zatvorila u kucu. Od 0-24 sa djecom nije ni cudo kaj sam dobila napade panike na mjestima s puno ljudi. I od tog svog stresa i obaveza uhvatila me neka tjeskoba na koju su se nadovezali i tjelesni simptomi-glavobolje, lupanje srca, ma razni cudni bolovi. Nisam nikad mogla misliti da bi mene tak nesto moglo zadesiti, uvijek sam se smatrala jakom osobom koja sve moze i stize. Ali eto-psiha je cudna biljka.

    Poslano sa mog SM-G355HN koristeći Tapatalk

  13. #63
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,177

    Početno

    barca, sad ću ja ko jelena, odmah u glavu s pitanjem: a jel jedeš? Kakvi su ti obroci? Jako si smršavila po onim mjerama kaj sam pročitala. Iscrpljeno tijelo se sa svim nosi teže. Treba ti energije i to dosta. To nek ti bu prvo od čeg ćeš krenut.

  14. #64
    barca avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2015
    Postovi
    288

    Početno

    Ja sam ti oduvijek bila mrsavica na svoju visinu, u trudnocama sam dobila po 7-8 kg koje bi se automatski skinule odmah nakon poroda, ali sad sam definitivno premrsava! Pokusavam dosta jesti, ne preskakati obroke ali cesto mi se to desi jer uz tempo koji imam ponekad i zaboravim da moram jesti. I to definitivno moram promijeniti.

    Poslano sa mog SM-G355HN koristeći Tapatalk

  15. #65
    mifija avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2013
    Postovi
    70

    Početno

    Mene je nakon poroda kako uhvatilo, tako i pustilo, bez da sam ja nešt osobito svjesno radila po tom pitanju. Srećom nije trajalo dugo (možda dva tjedna).

    Sad, s iskustvom perioda depresije/anksioznosti vezanih uz neke druge stvari, prvo bih iskontrolirala cijelu krvnu sliku, pogotovo željezo i štitnjaču, a onda bih pazila da jedem i spavam redovno koliko god je to uopće moguće uz brigu o novorođenčetu. Ako to ne pomogne, k psihologu.

    Uskoro se nadam upoznavanju s novom bebicom, i nadam se da ću ovaj put biti svjesnija svega toga pa da me neće toliko uhvatiti nespremnu kao zadnji put, odnosno, da ću se znati bolje nositi s time. Iako nije dugo trajalo, nije mi baš bilo super :/

  16. #66
    bubuki2016 avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2016
    Lokacija
    moja kućica moja slobodica
    Postovi
    30

    Početno

    Borila se prvih 6-7 mjeseci djetetovog života....bilo je strašno, grižnja savjesti...nesanice..anksioznost..'nostalgija' za starim bezbrižnim životom..pitanje 'šta je meni ovo trebalo'...
    A trebalo je, sve je došlo na svoje, sada ga volim više od ičega na svijetu kao i svaka majka. Mislim da se premalo o tome priča, svi prikazuju samo ružičastu stranu majčinstva, zato svakoj budućoj mami naglasim da nije sramotno priznati da se ne osjeća onako kako piše u knjigama i da će prije ili kasnije sve doći na svoje.

  17. #67

    Datum pristupanja
    Mar 2016
    Postovi
    25

    Početno

    I ja sam se borila prvih 8 mjeseci sa postporođajnom depresijom. Zapravo, ona je tek nastupila kad je beba bila stara 3 mjeseca. Prva 3 mjeseca sam bila previše isrcpljena i umorna da bi uopće o ičem razmišljala, a kad je imao 3 mjeseca napao me neki bijes, nemir, i ja sam se svaki dan pitala što je to meni trebalo, pa sam imala veliku grižnju savjesti. Na kraju sam potražila stručnu pomoć gdje su mi rekli da će to sve proći. Kao što su me i bližnji (muž i mama) tješili da će to proći, a kad god bi mi to rekli ja bi već luda bila, jer bi se pitala kad će više proći. I zaista je, prošlo je. Nakon nekog vremena, počela sam lagano prihvaćati sebe novu, svoj novi život, obaveze oko djeteta, počela sam zaboravljati svoj "stari" život, izlaske itd. i uživam sada opušteno i potpuno u svakom danu. Baš nam je lijepo kad se igramo, smijemo se i skroz uživamo. Jedino me sad počelo mučiti to kako ću se morat uskoro vratiti na posao i bojim se kako ću to uskladiti sve, jer mi je ovako odlično kad sam doma sa svojim mališanom, stignem sve napraviti, a bojim se kad se vratim na posao da neću imati vremena za ništa. ali o tome ćemo razmišljati kad dođe vrijeme za to, za sada želim samo uživat!!
    Posljednje uređivanje od Kitap : 20.07.2016. at 19:28

  18. #68

    Datum pristupanja
    Jul 2016
    Postovi
    4

    Početno

    Citiraj bubuki2016 prvotno napisa Vidi poruku
    Borila se prvih 6-7 mjeseci djetetovog života....bilo je strašno, grižnja savjesti...nesanice..anksioznost..'nostalgija' za starim bezbrižnim životom..pitanje 'šta je meni ovo trebalo'...
    A trebalo je, sve je došlo na svoje, sada ga volim više od ičega na svijetu kao i svaka majka. Mislim da se premalo o tome priča, svi prikazuju samo ružičastu stranu majčinstva, zato svakoj budućoj mami naglasim da nije sramotno priznati da se ne osjeća onako kako piše u knjigama i da će prije ili kasnije sve doći na svoje.

    Potpisujem sve...najgore mi je bilo prvih 3-4 mjeseca...sad bebinjos ima 5 mjeseci, a ja se laaaagano oporavljam.

  19. #69
    bubuki2016 avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2016
    Lokacija
    moja kućica moja slobodica
    Postovi
    30

    Početno

    Citiraj Kitap prvotno napisa Vidi poruku
    I ja sam se borila prvih 8 mjeseci sa postporođajnom depresijom. Zapravo, ona je tek nastupila kad je beba bila stara 3 mjeseca. Prva 3 mjeseca sam bila previše isrcpljena i umorna da bi uopće o ičem razmišljala, a kad je imao 3 mjeseca napao me neki bijes, nemir, i ja sam se svaki dan pitala što je to meni trebalo, pa sam imala veliku grižnju savjesti. Na kraju sam potražila stručnu pomoć gdje su mi rekli da će to sve proći. Kao što su me i bližnji (muž i mama) tješili da će to proći, a kad god bi mi to rekli ja bi već luda bila, jer bi se pitala kad će više proći. I zaista je, prošlo je. Nakon nekog vremena, počela sam lagano prihvaćati sebe novu, svoj novi život, obaveze oko djeteta, počela sam zaboravljati svoj "stari" život, izlaske itd. i uživam sada opušteno i potpuno u svakom danu. Baš nam je lijepo kad se igramo, smijemo se i skroz uživamo. Jedino me sad počelo mučiti to kako ću se morat uskoro vratiti na posao i bojim se kako ću to uskladiti sve, jer mi je ovako odlično kad sam doma sa svojim mališanom, stignem sve napraviti, a bojim se kad se vratim na posao da neću imati vremena za ništa. ali o tome ćemo razmišljati kad dođe vrijeme za to, za sada želim samo uživat!!
    budeš sve stigla, ne brini, na početku će biti panika (kako će bez mene cijeli dan), no s vremenom ćeš početi uviđati prednosti posla (druženje s ljudima, ispijanje kave u miru i sl. , a znaš da te čeka malo veselja kada dođeš doma..

  20. #70

    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,209

    Početno

    Imam bebca starog 5 tjedana i uhvatila me postporođajna depresija. Prva 3 tjedna bilo je sve ok (bar sam tako mislila), i onda je iz dana u dan postajalo sve gore. Imam dojam da nista dobro ne radim u vezi njega (zahvaljujuci i mojoj mami koja je na svaki moj potez imala primjedbu). Onda njegovo bljucganje me dovodi do ludila, jer ne znam sto vise napraviti da se to smanji / zaustavi. Cak sam prije dva dana isla s njim na prijatruju u bolnicu, jer je poceo nakon svakog hranjenja (hranim ga na bocu, ja nemam mlijeka) ili pijenja plakati kao da ga nesto boli. Hvala Bogu sve je ok. Ali ja se nikako ne mogu opustiti. Mama mi od pocetka pomaze oko njega (zivim kod mojih, jer sam samohrana majka), uzme ga ujutro kad se probudi da ja mogu odspavati, stvarno mi pomaze, ali... uzasno mi ga je gledati kad ga nesto muci i kad place. Nekad razmisljam da bi volila zaspati i prespavati ovo razdoblje, probuditi se onda kada on bude veci, kada ne bude bljucgao i kada bude znao pokazati / reci sto mu je.
    Mama mi govori da bi mozda trebala potraziti strucnu pomoc. Jeli tko od vas trazio?
    Kako ste se vi izvukli iz ovog?

  21. #71
    Apsu avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2013
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,103

    Početno

    Nisam trazila strucnu pomoc, prosao me ovaj osjecaj kad je bio star 3 mjeseca.
    Isto sam rodila u zimskom razdoblju, a uz manjak sunca i manjak izlazaka iz kuce, depresija je vjerojatno bila jaca nego sto bi bila da sam ga mogla uzeti i prosetat po suncu dok on spava a ja imam vrijeme za sebe...
    Bilo mi je stvarno tesko, ali proso je bez strucne pomoci.

    Kad bi sad rodila, kad se sjetim ta prva tri mjeseca, najradije bi ih opet prespavala samo da me ne uhvati takva nemoc i strah i depresija.

    Proci ce, stvarno.

  22. #72

    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,209

    Početno

    Vjerujem da ce proci, ali kad citam da nekom traje do npr 8. mj., panika me hvata.
    Jucer otisla do ducana na 10 min., imala sam dojam kao da sam s marsa pala, neobicno mi bilo biti van kuce i medju ljudima, a super mi je doslo, bolje sam se osjecala, kao da sam napokon progledala. I onda njega sinoc uhvatila nervoza, pa izgleda poceli grcici i sve mi se opet vratilo. Umorna sam od svega, izgledam kao zombi, sve me boli... jedva cekam dan kad cu osjetiti da mi je bolje.

  23. #73
    Jadranka avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2012
    Postovi
    6,058

    Početno

    Nemoj bit prestroga prema sebi! Mali ti lijepo napreduje. I bas je presladak a sta bljucka - proc ce. Jednom sam procitala da su neka djeca pravi bljuckavci. I stvarno, znam za bebe koje su stalno bljuckale. A grcice ima gomila beba. Proc ce i to! Ni jedno ni drugo nije do tebe!

    Ja bi probala svaki dan tako malo prosetat, 15-ak minuta ili pola sata nekad kad je bebac miran.

    S prvim malim, ne znam jesam bas bila depresivna, al nisam se najbolje osjecala Isto su mi pomagale setnje i razgovori s prijateljicama, najcesce telefonski doduse.

    Al bas mi je bio sok, taj novi odjednom sasvim drugaciji zivot koji nije imao veze s mojim dotadasnjim zivotom. Trebalo mi je dosta vremena da se prilagodim.

    Drz se i puse malisu!

  24. #74
    Apsu avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2013
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,103

    Početno

    Da, znam da je kod mene puno u glavi bilo problema oko tog novog zivota, drukcijeg od svega sto sam do tad radila.
    Odjednom sam postala zatvorenik (barem mi se tako cinilo), a po prirodi stalno volim lunjati negdje.

    S druge strane, koliko su mi ta 3 mjeseca bila teska i sporo prolazila (svaku noc sam isla spavati sa misli kako ne znam kako cu izdrzat sutrasnji dan i kako uopce ne zelim novi dan i sve ispocetka), tako mi je sve nakon toga proslo predivno i brzo, prebrzo..

  25. #75
    Mia_Lena avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2016
    Postovi
    125

    Početno

    Joj bmaric,nije ti lako.
    Nemam iskustva s depresijom.
    Samo ti zelim pruziti podrsku!
    Nije ti lako...prva beba,samohrano roditeljstvo,problemi s dojenjem i spavanjem i mama koja ti sigurno zeli pomoci ali se ti u svemu tome ne osjecas dobro.
    Treba ti malo vremena da se snađes u novoj situaciji. Sve ce sjesti na svoje mjesto. Daj si malo vremena.

  26. #76

    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,209

    Početno

    Znam da je sve prolazno, a i on super napreduje (u tjedan dana dobio skoro 300 gr), ali si ne mogu pomoci. Danas mi je, bar za sada, ok, on je dobar, ne place puno, spava dobro, ne bljucka puno, a ja razmisljam sto ce biti za 5, 10 min, sat vremena. A cekanje noci su mi postale nocna mora. Do sada su noci super prolazile, ali mene strah da se to ne promjeni.
    A to da mi se zivot u potpunosti promjenio, to je definitivno. Bas jucer kad sam se vracala iz ducana, sjedim u autu i razmisljam kako mi fali taj moj dio zivota kad nisam bila vezana ni ta sto. Bas to sto ti Apsu kazes, sad se osjecam kao zatvorenik. Bilo mi je ok dok je vrijeme bilo dobro pa sam s njim isla malo u setnju, ali sada od kad je vrijeme nikakvo jedini dodir s vanjskim svijetom mi je pogled s prozora i eventualno izaci na terasu.
    Da sr razumijemo, on je meni sve na svijetu i ne bi ga mijenjala ni za sto. Vjerojatno je ovo samo sok za psihu i kad se moja psiha pomiri s novim stanjem i to u potpunosti prihvati, bit ce sve super.

  27. #77

    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,209

    Početno

    Citiraj Mia_Lena prvotno napisa Vidi poruku
    Joj bmaric,nije ti lako.
    Nemam iskustva s depresijom.
    Samo ti zelim pruziti podrsku!
    Nije ti lako...prva beba,samohrano roditeljstvo,problemi s dojenjem i spavanjem i mama koja ti sigurno zeli pomoci ali se ti u svemu tome ne osjecas dobro.
    Treba ti malo vremena da se snađes u novoj situaciji. Sve ce sjesti na svoje mjesto. Daj si malo vremena.
    Hvala ti na podrsci! Sve se sjesti na svoje mjesto, samo moram izdrzati ovo razdoblje.
    Dobro je sto sam primjetila i prihvatila da imam postp. dep.

  28. #78
    Jadranka avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2012
    Postovi
    6,058

    Početno

    Ja bi ujutro oko 10 pocela gledat na sat i brojala koliko jos sati do 8 navecer kad bi on zaspao. Trebalo mi je dosta vremena da se opustim i pocnem bas uzivat u njemu.

  29. #79
    Vrci avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2012
    Postovi
    6,615

    Početno

    I ja sam znala nakon svakog budenja brojati koliko ce biti budan do iduceg spavanja.
    Mislim da nas odjednom sve sustigne, hormoni, psihicke i fizickr promjene, drugaciji zivot,sve odjednom, i cesto bude previse...

    Drzi se...

  30. #80
    željkica avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2012
    Postovi
    3,821

    Početno

    Bmaric,evo i mene da ti dam podrsku,vecini nam je bilo tako ja bi plakala zasto me sve nervira a bio je toliko zeljena beba a onda bi plakala zasto sam tako grozna a volim ga najvise....sve je to normalno treba snage i proci ce.Puno smo pisale na temi strana roditeljstva o kojoj se ne prica pa kad uhvatis vremena malo procitaj.I da spas za nervoze i grceve NAPA, moj bi i spavao u kolicima ispod nape.veliki poljubac saljem!

  31. #81
    bucka avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    5,078

    Početno

    jooooj cure
    kad se samo sjetim
    imala sam ili ppd ili zesci baby blues i bilo mi je grozno
    tocno onako kako je netko napisao- osjecala sam se ko zatvorenik i zeljela sam svoj stari zivot nazad
    imala grozne probleme sa dojenjem, ragade, ranu od epiziotomije...
    plakala od 0-24
    kad bi vidjela da mi prvorodjenu muz nosi na dojenje znala sam da slijedi nova "tura" bola i plakala jos vise
    drzite se
    ne znam sto drugo reci
    tesko je ali prodje

  32. #82

    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,209

    Početno

    Hvala cure! Danas sam nesto bolje, ali ne mislim da depresija prolazi, vec je samo bolji dan.
    Uvijek sam mislila da mene to ne moze uhvatiti, kao ja sam jaka... malo sutra!

  33. #83
    Osoblje foruma Kaae avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    badgerella.com
    Postovi
    10,896

    Početno

    Zasto mislis da ne mozes van s bebom ako je hladnije? Mozes. Ako te veseli setnja, setaj. Obuci bebu i izadji van. Nema vremenskih prilika, osim stvarnih zimskih ekstrema koji se u Hrvatskoj ne dogadjaju, zbog kojih se ne moze izaci u setnju. Postoji samo losa odjeca u kojoj ne bi trebalo biti vani.

  34. #84
    Jadranka avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2012
    Postovi
    6,058

    Početno

    Citiraj Kaae prvotno napisa Vidi poruku
    Zasto mislis da ne mozes van s bebom ako je hladnije? Mozes. Ako te veseli setnja, setaj. Obuci bebu i izadji van. Nema vremenskih prilika, osim stvarnih zimskih ekstrema koji se u Hrvatskoj ne dogadjaju, zbog kojih se ne moze izaci u setnju. Postoji samo losa odjeca u kojoj ne bi trebalo biti vani.
    Pa dobro, postoji bura protiv koje nikakva odjeca ne pomaze... brrr! Al osim toga, slazem se Mali malac i ja svako jutro prosetamo s vecim malcem do vrtica - tamo i natrag nekih 45 minuti setnje. Mali je dobro obucen i u nosiljci i skroz mu je toplo. A i popodne cesto prosetamo. Vikendom smo obavezno vani.

  35. #85
    maca papucarica avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Lokacija
    Glava u oblacima, prstići u moru...
    Postovi
    3,666

    Početno

    ja sam sa svojima šetala po orkanskoj buri tako da sam ih (ne toliko od vjetra, koliko od grana, šišarki i sl koje su letjele nemilice) u kolicima zaštitila navlakom za kišu
    slažem se, odjeća ne pomaže.
    bebama pomaže plastenik, a nama odraslima jedino ronilačko odijelo

  36. #86

    Datum pristupanja
    Mar 2016
    Postovi
    25

    Početno

    Ako vidiš po sebi da nisi bolje i misliš da neće samo od sebe proći, potraži pomoć...to nije sramota nikakva, naprotiv! Ispričat ću ti svoje iskustvo..
    Rodila sam prije godinu dana, negdje otprilike u istom periodu kad i ti (jesen, kiše, kratki dani..depresija sama po sebi). Dok sam bila u bolnici sve je bilo super. Niti je plakao, spavao je super od samog početka, dojenje je odmah išlo....međutim...kad sam nakon par dana došla kući, sve se promijenilo. Počela sam se osjećati kao zatvorenik u vlastitom tijelu. Htjela sam zaspati i probuditi se i misliti da se ovo meni ne dešava. Ispočetka sam mislila da je to samo baby blues i da će proći...ai nije...nakon njegova 3 mjeseca počele su mi crne misli priviđati, bojala sam se ostati sama doma s djetetom, pomišljala sam na najgore...ma užas živi.... sva se naježim kad se uopće toga i sjetim...
    Onda sam potražila stručnu pomoć. Bilo mi je neugodno otići kod svoje doktorice pa sam otišla odmah kod privatnog psihijatra. On mi je na to sve rekao da će proći i da sam samo nezrela (jedan od boljih psihajatra u gradu Zagrebu mi dao dijagnozu nezrelosti umjesto da mi je pomogao riješiti problem). No dobro, kako je vrijeme odmicalo dalje, dolazili su topliji dani, ja bi se više družila i konačno nakon njegovih 6 mjeseci počela sam se malo opuštati... Dakle nakon tek 6 mjeseci sam se počela opuštati!!! Do onda sam bila ajme meni, sva sreća mojem mužu što je to trpio...
    Par tjedana prije djetetovog prvog rođendana opet me ulovila neka depresija. Ponekad sam se znala pitati pa Bože što je meni ovo trebalo, sa 25 godina, dok druge cure uživaju i izlaze a ja sam se doma zavukla i cijele dane čistim, kuham, brinem se o djetetu, k tome i učim (studentica sam još uvijek :/ ). Počela sam osjećati nervozu prema mužu, prema djetetu, ma prema svima.
    E tad sam rekla samoj sebi dosta je bilo i naručila se konačno kod svoje doktorice. Prvi pregled je bio taman na djetetov prvi rođoendan. Koliko je ta doktorica meni pomogla, ja ti to ne mogu riječima opisati. Ona je meni nakon što me vidjela uplakanu i nakon jedne moje rečenice odmah utvrdila dijagnozu. Rekla je da vidi i kuži da sam preopterećena, da sam pod prevelikim stresom, pogotovo jer još moram učiti i za faks, brinuti se za dijete, za kućanske poslove.... Rekla je da nije nikakva sramota potražiti pomoć i da većina majka se tako osjeća kad rode. Samo neke to lako prihvate, a neke (kao što sam ja) puno teže. Dala mi je neki anksiolitik i trenutno sam na terapiji i puno se bolje osjećam već zadnjih mjesec dana. Puno sam smirenija, strpljivija i veselija. Unatoč hrpi obaveza koje imam i oko faksa i oko djeteta, baš sam super raspoložena. Baš sam danas bila na kontroli i doktorica je rekla da je zadovoljna što mi je puno bolje. Terapiju i dalje nastavljam i konačno sada, nakon godinu dana, počela sam uživati sa svojim djetetom... KONAČNO.. sorry na dugom postu

  37. #87
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Nemam ništa pametno za dodati, sve je već rečeno. Ali prva djetetova zima je često mami teška... Nema tu pravila što učiniti. Ja sam isto išla van kad god sam mogla (a nisam puno, jer sam brzo nakon poroda ponovno ostala trudna) pa je mm morao podnositi moje muke i promjene raspoloženja.

    Meni nije pasalo društvo, išli su mi na živce i moji roditelji i mm-ova mama, čak i on povremeno. Spas su mi bili prijepodnevni sati dok sam bila sama s djetetom. Jednostavno mi je bilo potrebno to vrijeme s djetetom, bez ometanja, da nađemo najbolji način funkcioniranja jer isto smo imali problematičan početak dojenja + grčeve. Sredilo se...

    Često sam izlazila, bar na kratko, za vrijeme danjeg svjetla. Organizirala sam si tetu čistilicu 1-2x tjedno na par sati, da ne podivljam zbog zmazane kuće, iako nam je u ono vrijeme to bilo teško platiti. Čovjek smogne novac za to, a reže negdje drugdje.

    bmaric, objasni mami da razumiješ njenu želju da pomogne, ali neka i ona pokuša razumjeti da si ti sada osjetljivija nego inače... Ne znam, puno ovisi o vašem odnosu inače. Ja bih svoju mamu i svekrvu napucala iz kuće (i fakat sam odbijala druženje ako se nisam osjećala dobro). Vi živite zajedno, pa je to drugačije. Probajte naći mjeru - ti isto trebaš malo "lufta" da s djetetom nađeš neki način funkcioniranja, a ona nek pomogne oko logistike (kuhanje, spremanje i slično). AKo joj to uspiješ objasniti na način da shvati kako cijeniš njenu pomoć, ali da je dijete ipak tvoje, onda ste obje na konju. Sretno!

  38. #88

    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,209

    Početno

    Hvala vam cure!
    Nije mi problem to sto mi mama pomogne u smislu da ga presvuce, nahrani i sl., vec to sto na svaki moj potez ima primjedbu. I svaki put se osjecam sve vise nesposobnija za odgoj svoj djeteta, u tolikoj mjeri da sam pocela osjecati da bez necije pomoci ja to ne bi mogla i da bi dijete samo patilo. Znam da ne bi bilo tako, ali takav je moj osjecaj trenutno.
    A to sto mi pomogne oko njega mi cak i dobro dodje, jer se bar malo mogu odmoriti.
    Znam da ce ovo sve proci, samo treba vremena

  39. #89

    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,209

    Početno

    Razmisljala sam ici psihoterapeutu. Vec sam prije godinu i nesto isla jednoj terapeutkinji, jer mi je trebao netko kome mogu reci sve sto mi je na dusi bez da me osudjuje i mogu vam reci da mi je dobro doslo.
    Jedino sto kroz terapiju ima faza kada izadjes od terapeuta i osjecas se jos gore nego sto si dosao i to traje dan-dva, nekom i koji dan duze. E toga me malo strah i ne znam kako bi podnjela to. Jos cu malo razmisliti...

  40. #90
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj bmaric prvotno napisa Vidi poruku
    Razmisljala sam ici psihoterapeutu. Vec sam prije godinu i nesto isla jednoj terapeutkinji, jer mi je trebao netko kome mogu reci sve sto mi je na dusi bez da me osudjuje i mogu vam reci da mi je dobro doslo.
    Jedino sto kroz terapiju ima faza kada izadjes od terapeuta i osjecas se jos gore nego sto si dosao i to traje dan-dva, nekom i koji dan duze. E toga me malo strah i ne znam kako bi podnjela to. Jos cu malo razmisliti...
    A imaš li kakvu prijateljicu/prijatelja da ti posluži kao rame za plakanje kad ti bude trebalo? Ništa ne treba činiti, samo slušati. To je već puno, a može biti i dovoljno. Ali ako osjećaš potrebu za terapijom, idi.

  41. #91

    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,209

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    A imaš li kakvu prijateljicu/prijatelja da ti posluži kao rame za plakanje kad ti bude trebalo? Ništa ne treba činiti, samo slušati. To je već puno, a može biti i dovoljno. Ali ako osjećaš potrebu za terapijom, idi.
    Prijatelj/prijateljica mogu osudjivati, pa i inace izbjegavam nekom govoriti kad me nesto muci, jer se to iz slusanja pretvori u savjetovaliste, pa onda pocnu komentari ukraseni osudama.
    Zato i jesam isla terapeutu, jer tu nema savjeta, komentara i sl., vec kroz razgovor i pitanja terapeuta dodjes do sebi najboljeg rjesenja. Prije nisam vjerovala da je to moguce, ali sam se sama uvjerila.

  42. #92
    QueenBee avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2016
    Postovi
    1,327

    Početno

    Mene u ocaj baca 'pomoc' mame i svekrve koje pod tom pomoci smatraju da one uzmu bebu dok ja kuham/perem/usisavam. Ebo to-uzmi ti usisavac, a ja cu bezbrizno gugutat bebi! Koliko god depresivna bila, njih dvije izbjegavam jer mi samo pogorsaju stanje. Kad si neispavan, isplasen i nesiguran-zadnje sto ti treba jest netko tko stalno kvoca 'beba ti je gladna, daj joj malo caja, sto si nervozna toliko' itd.itd.
    Koliko god baka-servis bio dobar, toliko i nije zbog te njihove potrebe da stalno sole pamet kako bi se osjecale potrebite i pametne.
    bmaric-ja bih rijesila situaciju s majkom otvorenim razgovorom da eliminiram bar dio problema.

  43. #93

    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,209

    Početno

    QB, vec sam joj rekla da mi svaki dan samo nalazi mane (tako to ona vidi) i da prestane vise s tim. Jedan dan je bilo ok, danas kaze kako je jedini problem sto je naucen na ruke. Ja sam prevrnula ocima i uzdahnula, vidila je to i vise nista nije rekla.
    A to oko hranjenja mi je isto znala govoriti: dijete je gladno, daj mu piti, presvuci ga, cak me nocu znala dizati da ga budim i dam mu jesti. Rekla sam joj da ga prestane toviti, jer nije svaki njegov plac zbog gladi.
    Jedva cekam da bude malo veci ili da bar uhvatimo neki ritam, pa vjerujem da ce biti lakse.

  44. #94
    QueenBee avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2016
    Postovi
    1,327

    Početno

    bmaric-sjest ce sve na svoje mjesto gotovo sigurno probaj sto cesce vanka s malenim kao sto su cure vec napisale. Meni to pomaze da razbijem ucmalost cetiri zida, razbudi me, cure potrose energije i opcenito se sve 4 bolje osjecamo.

  45. #95

    Datum pristupanja
    Jul 2016
    Postovi
    4

    Početno

    Nisam imala klasičnu ppd, već kako mi je dijagnosticirano-teškoće u prilagodbi. Počelo je u 9 mjesecu trudnoće s nesanicama koje su se nastavile i nakon poroda i bile su tako teške da nisam mogla spavati ni po noći ni po danu (pomagala sam si normabelima..mala doza..koji su nekad pomagali, a nekad i ne). Uz nesanice i osjećaj što je meni ovo trebalo (drugo planirano dijete)..prvo dijete krenulo u školu, a sad sve opet treba proći ispočetka...svakodnevno plakanje, osjećaj kao da sam u nekom balonu, kao da se sve ovo događa nekome drugome, a ja samo čekam da sve završi da mogu kenuti dalje...ma prestrašno stanje. Lagano je počelo popuštati nakon ljeta...smatram da me odlazak na more preporodio, kao i fizička aktivnost i uzimanje vitamina. Evo naš mezimac ima sad skoro 9 mjeseci a ja se osjećam puno bolje. Tu i tamo imam nesanice ali kako je bilo sad je super.

  46. #96
    Nera avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Velebit
    Postovi
    1,620

    Početno

    Svakodnevna šetnja svakako pomaže. Mi smo to uveli u rutinu. Bolje su spavali, ja sam bila zadovoljnija, sretnija što nisam samo u 4 zida. A nije mi nikad bio problem spakirati dicu i skupa s njima bilo kuda autom - na izlet, put, veću nabavu...
    Svakako odi na terapiju. Pomoći će ti!

  47. #97
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    34,489

    Početno

    gle možda klincu i to mlijeko nije nije najbolji izbor pa radi toga bljucka

    a što se tiče mame, reci joj da si ti mama deteta i da te malko pusti da odradiš kak ti misliš da znaš,

    i naravno kaj cure kažu uzmi klinca i skupa se prošetavajte

  48. #98
    Vlattka avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2015
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    435

    Početno

    Šetanje, šetanje...Inače, meni to muž stalno govori i ja ga lagano ignoriram većinu vremena jer sam dosta inertna, satima se spremam negdje i tako. Onda plačem jer sam stalno kod kuće. Ali stvarno me svaki put izlazak iz kuće preporodi. Kad je beba bila baš mala, bilo mi je bitno da sam negdje blizu kuće ili nekih mjesta gdje ju mogu presvući i nahraniti, inače bih bila još živčanija. Isto tako, i kod kuće nošenje spašava stvar. Ako je beba ok u kolicima, i to je super. Ja više volim nosiljke jer je moja tako mirnija a i ja sam pokretnija.

  49. #99
    Jadranka avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2012
    Postovi
    6,058

    Početno

    Bmaric, sjetih se tvog posta. I ja sam se jucer osjecala ko da sve radim naopacke. Prvo sam se ujutro izderala na starijeg bez razloga (pa dobro... bez nekog bitnog razloga), i to toliko da me pitao: mama, volis li me? A srce moje malo. Onda sam a njim isla na pregled ociju pa je doktorica rekla da ce mu trebat operacija zbog strabizma. On se jadan cijeli prestrasio. Na taj pregled smo cekali sat i pol i normalno da je mladji mali bas tad odlucio prestati sa dnevnim spavanjem i da je cijelo to vrijeme dok nas nije bilo plakao tati. Malisan ni poslije cijeli dan nije mogao zaspati, i bio je nervozan, i imao grcice... i onda smo svi bili nervozni i stalno se svadjali. I bas sam se osjecala kao da nikad dobra mama od mene... danas je pak sasvim druga prica. Mali spava normalno i sve je bolje. Vidit cemo sutra. Uglavnom, dan po dan, i idemo dalje.

  50. #100
    Vlattka avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2015
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    435

    Početno

    Baš tako, dan po dan. Meni je danas dio po dio dana. Mala je provela veći dio noći budna, pa je rano ustala. Naravno, baš na dan kad moram u bolnicu na neki dogovor. I vodim i nju sa sobom. I tako, ujutro sam totalno luda i nabrušena i na nju i na muža. Nakon spavanja popodne drugi sam čovjek. Sad mi je mala super iako već peti put kmeči i stavljam ju i vadim iz marame. Nekako mi je lakše kad prihvatim i očekujem da ću povremeno šiznuti i izdeprimirati se.

Stranica 2 od 6 PrviPrvi 1234 ... PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •