Stranica 3 od 6 PrviPrvi 12345 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 101 do 150 od 287

Tema: kako se nosite s depresijom?

  1. #101
    QueenBee avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2016
    Postovi
    1,327

    Početno

    E i ja potpisujem-dan po dan..moj dan je npr danas losiji. Preksinoc sam spavala sve skupa 4sata u tri navrata, sinoc isto toliko u 2 navrata, preko dana spavanje 0 bodova, a sad evo lezim na ledjima, suze mi frcu od bolova u ledjima jer je malena na meni 24/7. Na jedvite jade sam muza probudila da ju bar na pola sata uzme-jer gospodin veli kako se on mora naspavati jer on radi??? I naravno da tih pola sata mala vristi nemilice i ja ne mogu sklopit oko posto se osjecam kao nemajka. Da ne spominjem stariju kcer koja mi svaki dan kaze da joj dam posla po kuci da mi pomogne i srednju koja ima tantrume jer se osjeca zapostavljeno. I auto nam krepo'. I mala nece u kolica. I starija kaslje i ne idu u vrtic a ovaj tjedan prave ukrase za Katerinski sajam na kojeg ne znam kako cu ih odvest jer nemam auta i muz ce bit na terenu...ima dana kad se sve cini kao 'čemer i jad'. I hvatas se tad za onih par tracaka svjetla kako imate krov nad glavom i kruh na stolu. Ali to su i dani kad se pozelis baciti s balkona-ne karikiram!- ili nesto jos gore sto ti prodje kroz glavu, ali to ni u ludilu ne bi izgovorio naglas. U zadnjih 10 dana sam 3x zamracila i pala dok sam drzala malenu, a muz je preksinoc zaspao i poklopio malu koja se pocela gusiti (istrcala sam ispod tusa na vrijeme).
    Tu prvu godinu zaista nije lako i bude svega!
    Posljednje uređivanje od QueenBee : 18.11.2016. at 01:58

  2. #102

    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,209

    Početno

    Odem ja s njim van na sat vremena kad je vrijeme lijepo, dobro mi dodje, ali mi je kratko. Naradije bi cijeli dan bila s njim van.
    Ujutro mi mama najcesce njega uzme da ja mogu malo odspavati, ja to i napravim, ali se onda osjecam kao losa majka, jer ostavljam dijete baki da bi ja mogla napraviti nesto sto u biti ne moram.
    Ja idem dan po dan, tocnije sat po sat, jer nikad ne znam sto ce biti u sljedecem trenutku i napeta sam od tog iscekivanja. Jos su mu poceli grcevi, a ima dana kao npr danas kad ne spava dobro, nervozan je, place cesto, a ja ne znam sto mu je, pa sam i ja nikakva. Sto god pokusam, on se umiri na par min i opet sve ispocetka.

  3. #103
    QueenBee avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2016
    Postovi
    1,327

    Početno

    San trebas-pa vidi sto se meni dogadja zbog nedostatka istog. Nisi nemajka ako ti mama pricuva malenog na sat dva da odspavas.

    A beba mozda ima skok u razvoju pa je zato nemirna. I mi smo proveli jos jednu besanu noc kad zaspe na 5 min i to samo na meni.

    Sad cemo i mi van samo da ih nahranim/presvucem/stavim piskit/spremim torbu/obucem sebe...ali sad cemo..samo sto nismo ;p

  4. #104
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    34,484

    Početno

    a tko ti brani da budeš vanka cio dan s malcem?

  5. #105

    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,209

    Početno

    Citiraj jelena.O prvotno napisa Vidi poruku
    a tko ti brani da budeš vanka cio dan s malcem?
    Mislim da je za bebu od 6 tj. malo previse da bude cili dan van

  6. #106
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    34,484

    Početno

    Je ali opet ne znači da je sat vremena dovoljno, izađite više puta van u setnju

  7. #107
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Ja sam u toj dobi djece izlazila po 2-3 puta po sat-dva. Imala sam i ekipu mama pa je bilo bas zabavnk i lqkse j3 bilo podnijet muku nespavanja kad vidis da su i drugi u istoj situaciji.

  8. #108
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Bmaric

    moji kad bi bili nervozni ja ih odmah u kolica i van. I mogu ti reci odmah je bilo bolje i njima i meni

    Dodju takvi dani al i prodju.
    sretno drz te se cure! Bit ce to dobro.

  9. #109

    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,209

    Početno

    Mi se po losem vremenu vozamo u kolicima po kuci. I sada upravo sjedim, marendam, a on u kolicima i ljuljam ga nogom. On se brzo umiri, a ja vjezbam noge

    Jucer nam je bio jako dobar dan. On super raspolozen, nije puno plakao, lijepo spavao. Odmah sam i ja bolje

  10. #110
    Jadranka avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2012
    Postovi
    6,058

    Početno

    Super!

    Jel u vas vec kisa? U nas jos nije - tjeram ove velike da se spreme da izadjemo prije nego pocne.

  11. #111

    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,209

    Početno

    Jos nema kise, ali je uzasno jugo.

  12. #112
    Osoblje foruma Kaae avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    badgerella.com
    Postovi
    10,896

    Početno

    bmaric, uopce se ne zezam, beba od 6 tjedana moze biti vani. Dobro se obucite, zastiti kolica (ili ga stavi u nosiljku) i pichi. Mozes. Smijes.

  13. #113

    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,209

    Početno

    Idemo mi vam vec od 16. dana
    Jucer smo bili cak dva put. Meni to sve super dodje, samo sto bi ja najradije bila cijeli dan van.
    A jucer sam uspjela na 2 sata otici i sama malo u soping.... preporodila sam se!

  14. #114
    Mia_Lena avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2016
    Postovi
    125

    Početno

    Super!
    Nema toga sto shopping ne moze rijesiti

  15. #115
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Eh, shopping...

    Samo da kažem - svi govore o adaptaciji na jaslice, adaptaciji na školu, a nitko mladim mamama ne kaže da i na novorođenu bebu imaju debelu adaptaciju. Tu još dodaš okolinu (netko živi s roditeljima, netko nema nikakvu pomoć, hrpa ih je između te dvije situacije - sve je to za ljude). Ali to često potraje, pogotovo ako ne ide sve baš glatko (a tako je u 90% slučajeva).

    Ništ posebno. Sve u rok službe. Ima, doduše, situacija kad žena stvarno ne može sama iz tog vrzinog kola, ali većina nas je to prošla.

    Ako shopping pomaže - sjajno, go for it!

  16. #116

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    OK, podižem, prva tema na koju sam naletela, ne, ne radi se o meni, daleko bilo .
    Dakle, odradila sam odavno svoje PPD i iskreno, uopšte nisam očekivala situaciju u kojoj sam.
    Moja seka je postala mama negde slično kao i bmaric, možda koju nedelju ranije .
    Porođaj je bio hitni carski, ostali u bolnici 7 dana zbog sumnje na aspiraciju mekonijuma, beba je bila na antibioticima.
    Od tada beba super napreduje u težini, čak natprosečno, seka je prevazišla sve početne probleme i uspešno doji, sada već puna 3 meseca.

    Naizgled, sve je u redu - ali, ali, ali: mene sestra zove svaki dan, više puta, razgovaram sa njom i po sat, dva svakodnevno kad saberem, skoro svaki put plače, obično nije stigla da jede, spava, istušira se, nema pojma šta bi kuvala, ništa joj se ne radi, sve zaboravlja, misli su joj haotične, logika i zdrav razum - nepostojeći. Beba ima neke sitne zdravstvene probleme tipa ojeda, bljuckanja, izvijanja itd, itd., koje nju bacaju u histeriju. (pedijatarka joj je neka čudna, stvarno, ne čudi me što se sestra oseća zbunjeno i nesigurno).
    Ja sam joj već više puta otvoreno rekla da razmišlja iracionalno, da treba da potraži pomoć psihologa, isto sam rekla i našim roditeljima i njenom mužu. Reakcija-kao zidovima da sam rekla.
    Enivej, meni je odavno dosta. Imam svoju porodicu, svoju decu, svoje zdravlje. Ruka i uvo mi se koče od višesatnog telefoniranja u bilo koje doba dana, ne stižem svoje obaveze po kući, psihički se osećam užasno (MM kaže isto za sebe). Ni ja ni on nismo kvalifikovani da joj pomognemo. Ja nisam ni psiholog ni psihijatar i iskreno, umorna sam od vaganja reči i promišljanja da li će neka moja nepromišljena reč da gurne nju i bebu sa ivice- prozora ili terase .
    Jutros me je istresla iz kreveta plačući na telefonu jer je guglala () i sigurna je da joj beba ima refluks (želučani), i šta ona sad da raaadi???
    Ona je totalno nesposobna, citiram njene reči, i treba joj bebu oduzeti, jer ne ume da se brine o njoj, a samo meni veruje, i ne zna šta će....Ona se, citiram, nikad nije brinula ni o kome i ne zna kako se to radi...Trenutno je naša mama sa njom, a meni je pun kufer...
    Mislim, to je moja sestra i ja je obožavam, i divno mi je njeno dete, ali ja sam na granici MOJIH psihičkih moći. Ne mogu da se nosim sa takvom obavezom i odgovornošću- već tri meseca, ako računam od porođaja, a realno skoro godinu dana, jer se čujemo svakodnevno otkako je ostala trudna, samo je tada bila puno pozitivnija.
    Meni treba savet, uteha i strategija. Znam da je smešno, ali tako je.
    Uopšte mi nije zabavno da svaki dan od mojih reči zavisi psihofizičko zdravlje jedne mame i male bebe. Iskreno, divim se savetnicama na SOS telefonima.

  17. #117
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,682

    Početno

    Nadji ti sebi psihologa kad vec ona nece. To stanje moze potrajat mjesecima, a iz ovog sto pises izgleda da to nju malo zesce pere.

  18. #118

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Citiraj marta prvotno napisa Vidi poruku
    Nadji ti sebi psihologa kad vec ona nece. To stanje moze potrajat mjesecima, a iz ovog sto pises izgleda da to nju malo zesce pere.
    Pa evo, celo jutro guglam za sebe neki SOS telefon, to mi je svakako bila prvobitna ideja, ali izgleda da kod nas hitnu pomoć zaslužuju samo žrtve nasilja, ili ne koristim prave ključne reči, ne znam.

    Pokušala sam da potražim izokola savet od nekoliko psihologa koje znam, ali nisam puno postigla.
    Finansijski baš i ne mogu platiti ništa privatno, a socijalac mi nije nadohvat ruke, izbor mi je neuropsihijatar a to mi je ipak malo radikalno jer se ne radi o meni, mislim ja uvek mogu prestati da se javljam na telefon samo mi savest ne dozvoljava....

  19. #119
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,177

    Početno

    Citiraj pulinka prvotno napisa Vidi poruku
    nema pojma šta bi kuvala, ništa joj se ne radi, sve zaboravlja, misli su joj haotične, logika i zdrav razum - nepostojeći.
    Kakvo joj je željezo? Meni je nakon prvog poroda bilo tako nisko da sam osjećala potpunu fizičku slabost, umor, ali najgora je bila zaboravljivost. Sa tabletama željeza od 100 mg nadošla, a tek sa željezom od 300 mg preporod.

  20. #120

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Bilo je nisko nakon porođaja, ali je pila neke preparate pa joj je pre par nedelja krvna slika bila OK. Moguće da je opet palo, jer je imala neku virozu i nema baš sjajne obroke.

  21. #121
    KrisZg avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2013
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    4,173

    Početno

    Meni je stitnjaca bila uzrok slicnom ponasanju, samo ja nisam dramila na van. I takoder od kada uzimam d vitamin,jer sam imala manjak... nakon nekih mjesec dana sam shvatila da nemam epizode depresije.
    tebi treba suport da bi njoj bila suport
    Kod svakog je uzrok drugaciji

  22. #122
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Pulinka,

    žao mi je tvoje sestre koja prolazi tako teško razdoblje, ali tebe i više jer ti imaš svoju obitelj koaj te treba, a trebala bi maltene bit na 2 strane.
    Držim fige da uspiješ naći nekog doktora koji će ti pomoći u cijeloj toj situaciji.

    Možda još koji put napomenut roditeljima i njenom mužu da počnu utjecat na nju i da je nagovore da zatraži pomoć. Jako mi je poznato ovo kad se ljudi prave da ne vide i da je sve ok kao proći će samo od sebe. A ha mo'š mislit...

  23. #123
    Osoblje foruma emily avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    6,411

    Početno

    bas teska situacija
    nije isto kad se radi o clanu obitelji, pogotovo najblizem, kao sto je sestra - ili o nekom nepoznatom, kojeg ces cuti taj cas, i nikad vise
    ja znam da ne bih mogla ne javiti se na telefon sestri

    mozda da dogovorite da se cujete samo jednom dnevno? u odredjeno vrijeme (popodne, navecer ... kada TEBI najvise odgovara), a ne da te stresa iz kreveta, iz kupaonice, u setnji... pa da se mozes psihicki pripremiti na taj razgovor.
    i da si ti ogranicis koliko dugo mozes biti s njom na telefonu - nakon sto prodje odredjeno vrijeme, kazes moram ici, dijete me zove, kipi mi rucak ... whatever, cujemo se sutra, i poklopis.

    Ima li neku prijateljicu, susjedu ... da se uzivo porazgovaraju? i da tebe odtereti barem jedan dan?

    ali prije svega - morala bi otici nekom strucnom.

  24. #124

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Hvala svima!
    Evo, provela sam dan van kuće, sa decom, MM-om i jednom dragom prijateljicom kojoj sam se izjadala. Mob. mi je isključen i trenutno se osećam puno bolje, iako sam svesna da problem nije nestao i da i dalje nemam dugoročno rešenje.
    Moguće je da postoji neki organski uzrok sestrine depresije, i meni su se u jednom trenutku hormoni štitnjače malo poremetili, a bila sam i anemična nakon porođaja pa znam kako sve to može jako da utiče na raspoloženje.
    Ali uzalud kad ona odbija da ode makar kod dr. opšte prakse, mislim da uzima neki multivitaminski preparat trenutno ali on očigledno nema efekat na njeno psihičko stanje....
    Probala sam više puta da dogovorim to pravilo "jednom dnevno" u vreme kada meni odgovara, ali ona ga krši gotovo svaki dan, uz silna izvinjenja, doduše, ali šta ja imam od izvinjenja...Ako je otkačim uz izgovor-ili jer mi stvarno kipi ručak a potrebna sam i deci, ona zove opet. I opet. Uz silna izvinjenja... I opet. Sa jezivom upornošću.
    Ima prijateljice, za koje tvrdi da joj samo ruše samopouzdanje. Nije toliko bliska sa susedima, jer se preselila tamo par nedelja pre rođenja bebe, što je sigurno isto deo problema, ali to je svojevremeno bila njena velika želja, sada tvrdi da je pogrešila.
    Od mojih roditelja teško da će biti neke koristi, oni mahom imaju taktiku "noja i glave u pesku", vidim da i njen muž ide tim putem. Valjda im svima baš odgovara da sestra proganja mene a ne njih, jer tako problem imam ja, a ne oni.

  25. #125

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Dalji razvoj situacije: moji roditelji su juče konačno zaključili da treba da dolaze kod sestre svaki dan. Nadam se da će ih ta volja držati što duže, bar 4-5 dana. Poznajući ih, teško da mogu očekivati više. Ali valjda ću se ja malo odmoriti.
    Trenutno sam u stanju jake ljutnje, ne na sestru već na ljude koji su trebali i mogli da joj pruže podršku, i koje sam ja više puta direktno molila za to. Ali već sam napisala mnogo više privatnih detalja o tuđem životu nego što sam htela. Hvala vama za podršku u svakom slučaju .

  26. #126
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,682

    Početno

    Ponekad ljudi prepoznaju problem tek kad se popizdi.

  27. #127

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Tako nekako

  28. #128
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    34,484

    Početno

    Koliko sam shvatila muž nije baš od koristi?

  29. #129

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Nije...Tj. nije što se tiče rešavanja depresije, za ostalo ne znam, jer celu situaciju saznajem samo iz sestrinog viđenja, koje i nije baš racionalno.

    Činjenica je da vrlo malo vremena provodi kod kuće, a da ne bi moralo biti tako jer je u poslu sam svoj gazda. On je jedan od retkih koji svojevoljno ne uzima mesečno ni jedan jedini slobodan dan, a ako se slučajno i desi da posla ima malo, on nađe sebi neku aktivnost za opuštanje van kuće.

    Ali to je bilo tako i pre deteta.
    Trenutno sam najbliža rešenju u vidu onog naslova: "Reći NE mirne savesti".

    Poslednjih mesec dana su deca i MM proveli naizmenično sa varičelama, mesec dana ja naizmenično skidam temperaturu, mackam kraste, tešim kad ih svrbi, radim dve nedelje sama sve nabavke, nadoknađujem 3 nedelje izgubljenog gradiva prvog razreda i kačim virozu na virozu, prošla sam 3 viroze u 3 nedelje, i sve vreme sam 3 puta dnevno available za sestru na telefonu u bilo koje doba dana i usred bilo kod posla.

    Pa se mislim, ako moja sestra nema obzira prema meni, mom zdravlju, mom životu, obavezama, deci, porodici - pa zar nije onda opravdano da ja sama počnem ponovo da stavljam na prvo mesto svoju porodicu, umesto tuđe?
    Tri meseca joj pružam podršku, očigledno nisam baš uspešna jer napretka u njenom stanju nema, a ja sam na šteti. Čemu nastavljati takav odnos dalje?
    Juče sam izignorisala pozive, potpuno, nakon što sam proverila da li su moji roditelji sa njom.
    Danas su oni ponovo sa njom, poziva konačno NEMA i ja sam uradila neverovatno mnogo u toku dana, koliko odavno nisam.
    I osećam se rasterećeno.
    I sve manje me muči savest.
    Posljednje uređivanje od pulinka : 30.12.2016. at 21:59

  30. #130
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    U pravu si. Ne treba te mučiti savjest. Ti si svoje odradila, a sigurno ima i drugih osoba koje tvojoj sestri mogu pomoći. U prvom redu, ona sama sebi treba početi pomagati ili potražiti pomoć.

    Ne daj da od tebe ljudi naprave štaku. Takvih se navika teško okaniti i nisu dobre ni za koga. Sretno!

  31. #131

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    U pravu si. Ne treba te mučiti savjest. Ti si svoje odradila, a sigurno ima i drugih osoba koje tvojoj sestri mogu pomoći. U prvom redu, ona sama sebi treba početi pomagati ili potražiti pomoć.

    Ne daj da od tebe ljudi naprave štaku. Takvih se navika teško okaniti i nisu dobre ni za koga. Sretno!

    Hvala! I ja tako mislim.
    Sestri sam štaka celog njenog života, ali mislim da je punih 30 godina zaista dovoljno od mene.
    Vreme joj je da konačno nauči da se oslanja sama na sebe - ili bar da se prebaci na nekog drugog...

  32. #132
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,366

    Početno

    Citiraj pulinka prvotno napisa Vidi poruku
    Hvala! I ja tako mislim.
    Sestri sam štaka celog njenog života, ali mislim da je punih 30 godina zaista dovoljno od mene.
    Vreme joj je da konačno nauči da se oslanja sama na sebe - ili bar da se prebaci na nekog drugog...
    Ako se nije do sada ponasala tako ekstremno , tada je bolesna.
    Depresija JEST bolest i za nju treba potraziti pomoc.
    Nije dovoljno reci da se misli pozitivno, problem je u disbalansu organizma , a to zahtjeva pomoc.

  33. #133
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    Mislim da sad nije vrijeme da otkantavaš sestru u bilo kojem obliku, nego da eventualno više forsiraš da potraži adekvatnu pomoć. Daj se stavi u njezinu poziciju-imaš samo nju a ona, bez obzira na sve, odluči više ti ne pomagati?!?

    Bez uvrede, ali mislim da je to pogrešno,posebno ako ju puca bilo koji oblik postporođajnih neuroza i/ili psihoza.

  34. #134

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Ako se nije do sada ponasala tako ekstremno , tada je bolesna.
    Depresija JEST bolest i za nju treba potraziti pomoc.
    Nije dovoljno reci da se misli pozitivno, problem je u disbalansu organizma , a to zahtjeva pomoc.
    Sirius, ja se i više nego slažem sa tobom!
    I o tome sam više puta neuvijeno i otvoreno pričala sa njom samom, sa njenim mužem, sa našim roditeljima, pročitaj gore.
    Ja odavno mislim da nisam kompetentna da joj pomognem, i to me grozno uznemirava.
    Ali ja živim 50km od nje, približne smo težine, visine i snage i nije mi baš najjasnije na koji način bih silom mogla da je ubedim da odemo po nekakvu pomoć, a ona se ne da ubediti nekim razumnim argumentima.
    Osim toga, koliko znam, pomoć podrazumeva puno više od jedne posete lekaru, to je proces, treba proveriti verovatno niz organskih uzroka, pa otići više puta na razgovor psihologu i ko zna šta sve ne.
    S obzirom da ja nemam skoro nikakvu logistiku za čuvanje svoje dece od 5 i 7 godina osim same sebe i zaposlenog muža koji ne može sebi da bira radno vreme, niti imam ekstra prihod kojim bi mogla isfinansirati svoj put do sestre, put do dr.-a sa njom, lab. analize itd. itd., i da pri tom ona nije samohrana majka, da su roditelji na manje 10km od nje i imaju i vremena i novca da joj se posvete, mislim da je vreme da budem nemilosrdna i pobrinem se za sebe.
    Jer ako kojim slučajem psihički ili fizički puknem ja, nema nikog osim MM-a ko će biti tu da podigne mene.
    A dalji razgovor sa sestrom ne koristi ni meni ni njoj, ja sam svoje zalihe empatije totalno iskoristila i mogu samo da joj nanesem dodatnu štetu.
    Da li se ranije ponašala tako- ne znam, mi smo svi porodično skloni dramljenju, neutemeljeno niskog samopouzdanja u odnosu na realna postignuća i skloni da gazimo po tuđim granicama i ne uvažavamo tuđa osećanja čak i kada nam se nacrtaju - ali kod nje te crte jesu oduvek jako naglašene.

  35. #135

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Nanimira, sad vidim tvoj odgovor, evo vidi šta sam napisala sirius. Nije baš da ima samo mene, nego ona to u svojoj glavi tako vidi.
    Sa druge strane, ja imam samo MM-a, a ni ja nisam psihički baš stabilna tvrđava.
    Lako je reći "forsiraj", ima li neko razrađenu realnu strategiju kako odraslu osobu naterati na nešto što ona odbija?
    Realno, sa moje tačke gledišta, ja se osećam kao žrtva bulling-a. A njoj ne pomažem, jer da joj išta pomažem, valjda bi bila konačno u stanju da pregura 24h bez mene?

  36. #136
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,366

    Početno

    Gledaj, tvoja sestra po onome sto pises ima depresiju.
    Depresija je bolest, i depresija se lijeci.
    Kako ces ( i da li ces upoce) ti sestri ( sa kojom si ocito bliska, i kojoj si najveci oslonac i autoritet) pomoci -nemam pojma.
    Ja ti samo kazem da ako ona ima depresiju tada iz nje progovara depresija.
    Prava ona je negdje unutra zarobljena .
    Posljednje uređivanje od sirius : 30.12.2016. at 23:59

  37. #137

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Razumem ja to.
    I ne zameram joj, tj. mogu da razumem zašto se ponaša užasno sebično, neracionalno itd, itd.
    (Ako joj nešto zameram, zameram joj niz saveta koje je tražila od mene pre pravljenja deteta, koje sam joj ja dala, koje ona nije poslušala i sad su se posledice svom silom svalile na nju).
    Ali svaka pomoć njoj zahtevala bi da uložim neverovatno veliki deo svog života u to.

    Praktično bih trebala da živim njen život, sa njom, mesecima i staram se o njoj - i o njenom detetu.
    Ali kako?
    Ona ima muža. Koji ne vidi bolest.
    I misli isto što i moji roditelji, da sam užasno sebična što ne želim da porazgovaram sa sestrom par puta dnevno - po par sati, o njenim jezivo depresivnim i nerealnim strahovima i problemima....Sram me bilo.
    Ja sam zaista na sebičnoj raskrsnici- ili njeno psihičko zdravlje - ili moje. Depresija se leči, ali je bolje pokušati je sprečiti. I mojoj deci treba zdrava mama.
    Posljednje uređivanje od pulinka : 31.12.2016. at 00:26

  38. #138
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Ja mislim da bi pulinka radi svog psihickog zdravlja trebala podvuci odredjenu granicu tj.dozirati ucestalost tih poziva i razgovora sa.sestrom.
    Ne kazem da prekine kontakt sa.sestrom nego i da sacuva sebe i svoju obitelj.

    drz.se pulinka :hugs:

  39. #139
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    [QUOTE=pulinka;2945004
    Da li se ranije ponašala tako- ne znam, mi smo svi porodično skloni dramljenju, neutemeljeno niskog samopouzdanja u odnosu na realna postignuća i skloni da gazimo po tuđim granicama i ne uvažavamo tuđa osećanja čak i kada nam se nacrtaju - ali kod nje te crte jesu oduvek jako naglašene.[/QUOTE]

    i zbog ovoga mi je jako zao posebno zbog neopravdanog osjecaja niskog samopouzdanja sad je vrijeme da postavis svoje granice.
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 31.12.2016. at 09:49

  40. #140
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    Prošla sam jednu epizodu 4mjeseca nakon poroda i nakon što me opalila pareza facijalisa, bilo mi je užasno, stravični panični napadaji...kad sam postala svjesna da mi je sve gore, da misli ne jenjavaju nego su sve izraženije i da maltene ne mogu otvorit oči ujutro bez PN, odlučila sam otići kod psihijatra ( dobila terapiju).
    Nije mi ni danas najbolje, ali ni ne očekujem da bude. Uz to imam i druge zdravstvene probleme koji itekako utječu na moje psihičko stanje. ( hashimoto, PCO itd.itd.)

    Da nije bilo moje mame i muža, ne znam kako bi brinula o sebi a kamoli o djetetu-to je paralizirajući strah koji ne jenjava, misli toliko nasilne prirode koje ne možeš ugasiti bez žešće KBT, naravno da su još teži jer sam bila neispavana, izmučena od poroda, s krvnom slikom ajd bok i poludjelom štitnjačom do bola.

    Da je meni tad netko rekao da mu je dosta brige o meni, da neka nađem nekog drugog ( a volim i vjerujem tim ljudima najviše na svijetu) mislim da bi situacija postala užasna.

    Ni mami ni suprugu nije bilo jasno da je meni užasno loše i da nisam u stanju za probudit se ujutro a kamoli išta drugo, jer kao-ja sam sve radila- a 99 posto nisma bila svjesna. Isto tako, ni njima nije bilo lako- suprug se nebrojeno puta vraćao kući s posla samo da bi me umirio, mama je ama baš sve radila umjesto mene, ja sam samo dojila i spavala. MOj problem je bio i taj što sam zbog te pareze imala i strašne bolove u tom dijelu glave, vrtoglavice, nisam imala sline ni okusa, oko mi je stano bilo otvoreno i nepomično, nisam smjela uzimati lijekove zbog dojenja nego plakati i plakati ( a onda suze ne bi potekle jer je bio živac oštećen) a na svaki osmjeh moje djevojčice nasmijala bih se jednom stranom lica, pa kad bi se pogledala u ogledalo, imala sam što vidjeti- iskrivljeno tijelo od poroda, iskrivljeno lice od pareze, iskrivljena psiha od svih strahova...

    Bez mame i muža ne bih uspjela ozdraviti dovoljno da preuzmem brigu o sebi i malenoj...zato te molim, ne odustaj od sestre- radije sjedni na hebeni tel. i zovi i budi dosadna svima redom da joj pomognu.

    Oni možda nisu svjesni da je ona u tako lošoj situaciji, možda joj je neugodno reći im ( ne zbog povjerenja nego zbog osude)...tvoja dječica su već velika, možeš im objasniti da teti nije dobro i da mama mora malo pomagati, da im tad nećeš bit na raspolaganju 100%...a ni 50km nije sad neka strašna udaljenost da ne možeš jednom s njima sjest u auto/bus/vlak i odfurat sestru na hitnu psihijatriju.... ne znam,sigurno postoji i neki drugi način da olakšaš sebi i njoj...nije to lagano, vjerujem ti kad tako pišeš, vidjela sam iz prve ruke, al zar je rješenje odustati?

  41. #141

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    A da pozoves sestru i bebu sebi? Recimo, onda bi prvo imala uvid u to koliko je stanje ozbiljno, ona bi te se nauzivala, vidjela bi da imas djecu i obaveze, to bi ju malo okupiralo, mogla bi s njom uzivo razgovarati da ode po pomoć...
    Meni je kuci bila situacija netipična pa mi je brat apsolutno blizak, ono bas jako. I ne mogu zamisliti da bih u situaciji u kojoj on nije dobro, cuvala svoje granice.
    Što se tiče liječnika, nazoves sestrina muža i kažeš evo me u 3 dok joj radi od 2 a naruceni smo u 3i po i nema os nes... Nego idemo. I njoj tako objasnis, jasno, kratko i bez pregovaranja.

  42. #142

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    Moja mama je psihički bolesnik i vjeruj mi da je postotak onih koji sami izraze zelju da posjete lijecnika jako mal. Bez obitelji koja će osobu stavit u auto i odvest jako teško. Ako je to prava depresija, ona ne može odlučiti lijeciti se jer upravo tu ju bolest koči.
    I naravno, ona ima i druge ljude, kao i ti. Ali odabrala je tebe kao osobu od povjerenja u bolesti. To je teret ali je i prilika za liječenje.

  43. #143
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj casa prvotno napisa Vidi poruku
    Moja mama je psihički bolesnik i vjeruj mi da je postotak onih koji sami izraze zelju da posjete lijecnika jako mal. Bez obitelji koja će osobu stavit u auto i odvest jako teško. Ako je to prava depresija, ona ne može odlučiti lijeciti se jer upravo tu ju bolest koči.
    I naravno, ona ima i druge ljude, kao i ti. Ali odabrala je tebe kao osobu od povjerenja u bolesti. To je teret ali je i prilika za liječenje.
    U prevu si, aliiiii pulinka je lijepo napisala da drugi ljudi ne vide problem niti su spremni pomoći. Da bi se psihički bolesnu osobu pritjeralo na liječenje, SVI bi oni trebali puhati u isti rog, ali to ne čine iz raznih razloga koje mi ne znamo.

    I što bi sad pulinka trebala? Pozvati sestru ibebu i sebi pokvariti praznike? Nemojte mi zamjeriti, ali ja to ne bih učinila da sam na njenom mjestu. Distancirala bih se na neko vrijeme, dala bih priliku drugim ljudima da npodmetnu rame i /ili napokon uoče problem.

    Pa nije pulinka rekla da se odriče sestre zabogamiloga.... Rekla je da joj je to sve preteško i naporno, da negativno utječe na nju samu i njenu obitelj. Stvarno se treba malo odmaknuti, a kad ekipa (sestrini roditelji, muž, itakodalje, pa i sestra sama) shvate da treba nešto poduzeti, stvari će se napokon početi rješavati. Tada se može ponovno uključiti i pogurati u pravom smjeru. Dokle god ona uskače, ne rješava se ništa i to je loše za sve umočene.

  44. #144

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    Vjerojatno imaš pravo al osobno znam da ne bih mogla distancirati se. Bolilo bi me da mi sestra loše a ja se ne javljam.. Al ja stvarno govorim iz svojih cipela gdje mi brat kao djeca..

  45. #145
    Dijana avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Postovi
    6,003

    Početno

    Pa pulinka,ako si joj stajala na raspolaganju tri mjeseca prije poroda, a i prije poroda, a imaš i svoju djecu i obaveze, uložila si i svoju ljubav i dobru volju da pomogneš, a nije pomoglo NIŠTA, mislim stvarno da je vrijeme da promijeniš pristup. Ukoliko je ona toliko uporna u zvanju, odredi kad ćeš se javiti, a u ostalo vrijeme ti možda ne preostaje ništa nego ignorirati pozive. Ako procijeniš da je u nekom težem stanju, nazovi šogora,ili svoje.
    Mislim da ti to, uz udaljenost, svoju obitelj, ali i uz totalni izostanak feedbacka za svoj dosadašnji trud, to ne možeš više hendlati, osim što si na putu da upropastiš i sebe, a da njoj i dalje ništa ne pomogneš. A da za tri mjeseca nije mogla potražiti stručnu pomoć, pa sigurno je mogla.
    I nemoj se gristi, niti dopustiti da ti itko nametne grižnju savjesti.

  46. #146
    Apsu avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2013
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,103

    Početno

    Imamo u obitelji slucaj gdje je zena strasno htjela postat mama, godinama pokusavala i neizmjerno se veselila porodu i djeci. Kad su se blizanci rodili ona je skroz pukla, od normalne osobe postala uplasena, depresivna i nije zeljela ni trena ostat sama a djecom, mjesecima je s njom morao biti netko, bilo tko.
    Puno godina nakon toga ona je i dalje na terapiji tabletama, promjenjene licnosti za cijeli život..

    Takve osobe trebaju svu mogucu paznju i razumijevanje, koliko god tesko bilo, ako je u pitanju prava bolest onda se stvarno treba nesto ozbiljno poduzeti..

  47. #147
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    34,484

    Početno

    Moje mišljenje je da se muž mora početi skrbiti o ženi i djetetu, nažalost dok su roditelji tu po cijele dane on neće htjeti mrdnuti, eventualno rješenje je da roditelji dođu ako je baš potrebno prema potrebi i to u vrijeme kad je sama doma.sestra se treba početi skrbiti o sebi, izaći malo van s djetetom i slično, što opet vjerojatno ne radi ako su roditelji stalno tu.
    Znači pokrenuti muža, i aktivirati nju

  48. #148
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    sve to stoji pod uvjetom da sestra nema postporođajnu neurozu bilo kojeg tipa. tada sestra ne može sama skrbiti niti o sebi, niti o djetetu.

  49. #149
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    34,484

    Početno

    Baš u tom slučaju muž se mora pokrenuti i počinje skrbiti o onima doma tim više što nema *nadnicarski * posao

  50. #150

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    Problema ne bi bilo da je muž to spreman. Pitanje je što kad nije... Ne znam što je pravo rješenje ali nekako tuđi postupci ne mogu opravdati moje.

Stranica 3 od 6 PrviPrvi 12345 ... PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •