Stranica 6 od 6 PrviPrvi ... 456
Pokazuje rezultate 251 do 287 od 287

Tema: kako se nosite s depresijom?

  1. #251
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    9,030

    Početno

    o, istina je! nekad kad zaboravim popiti šarenu pilulu kao jutros obrušim se na jadnu žutu, a neki drugi puta, kad odlučim držati jezik u hladu jednostavno čitam i ne vjerujem.

  2. #252
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj zutaminuta prvotno napisa Vidi poruku
    Oni su njeno stanje kao bolest registrirali tek u posljednje vrijeme, koliko razumijem prema iščitavanju Pulinkinih postova, a "obrada" i prijelomi kako majka obavlja svoje roditeljstvo traju od početka, a možda i ranije.
    pulinka je jasno više puta napisala da se nije ona sestri nametala, nego da je sestra TRAŽILA njenu pomoć i to preko granice osobnog vremena i prostora, a sestrin muž se izmicao.... i nemamo što pulinki prigovoriti. Nije ona sestri zvocala, nego se sestra njoj obraćala s problemom koji pulinka nije mogla riješiti, ali eto - problem je na kraju prepoznat i pod kontrolom. Nemam primjedbi kako je sve to završilo. Nek im je sa srećom.

    A ti probaj sagledati drugu stranu - ne iz sestrinih cipela (što ti je kao mladoj majci svakako bliže) nego iz pulinkinih cipela - i ona je majka i njena djeca imaju pravo na nju, zdravu - fit i bez tuđih problema.

  3. #253
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,176

    Početno

    Ne znam što Pulinka treba, ali vidim što je napisala, a ako sam bešćutna jer dam svoje razmišljanje na ovo:

    beba se neguje suprotno svemu onome kako je majka do sada želela i radila - jer je sve to bilo "pogrešno", sve, od oblačenja preko načina hranjenja, uspavljivanja, kupanja, itd, itd.,, i ne vidim kako to može pomoći sestrinom oporavku
    iz cipela majke koju su samo kratkoročna neodobravanja moje njege djeteta uzrujale do nebesa i nazad, e onda fino neka se stavi veto na svako pisanje koje nije u skladu s glavnom, uber korektnom strujom uma.

  4. #254

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Citiraj Zuska prvotno napisa Vidi poruku
    No, ono što me ipak najviše drmnulo je što sam do poroda o svojoj obitelji imala stav kako je sve super, a onda me porod i beba toliko bacilo na preispitivanje svog odnosa sa starcima, svog djetinjstva i njihovih odgojnih mjera i nekih postupaka. Da sam imala blizu nekog psihića, svakako bih bila otišla, ali nisam, pa sam proces prošla sama. Trebalo mi je dvije godine da to u sebi i sa sobom proradim i da to pustim iza sebe. Više ne osjećam gorčinu, niti bijes, jednostavno sam došla do zaključka da oni drukčije nisu znali i pitanje je kakva bih ja bila roditelj u njihovim uvjetima.
    Da prebacim fokus sa sestre na sebe - ovo se i meni desilo, u malo kraćem i blažem obliku. Trebalo mi je vremena da preispitam svoje detinjstvo i postupke roditelja, ali na kraju sam i ja izašla iz toga bez puno gorčine i sa zaključkom da su moji roditelji birali najbolje što su umeli u svojim okolnostima.
    Međutim, sigurna sam da isti proces prolaze i naši roditelji . i oni moraju da još jednom preispitaju sebe, svoje roditeljske postupke i odluke u momentu kada njihova deca postanu roditelji, a posebno ako njihova deca žele da podižu svoju decu na drastično drugačiji način nego što su sami odrasli. Verujem da se i naši roditelji osećaju povređeno u stilu "a šta je nama falilo kada naša deca hoće potpuno drugačije?"
    Moja majka je to definitivno prošla kada je reč o dojenju, delovala mi je čak uvređena mojom tvrdoglavošću da dojim, produženo dojenje i tandem dojenje su joj bili SF i znam da ih nikada nije potpuno "svarila", ali moram reći da je vremenom evoluirala od "gladna ti je beba" do nekomentarisanja produženog dojenja i sada sa sestrom "sita ti je beba, što je toliko nutkaš..."
    Nema neke poente ovaj moj post, osim možda da su roditelji takvi kakvi jesu, ali onda je na nama deci da razvijemo neke mehanizme odbrane ili prihvatanja, svejedno.
    Ja sam, recimo, od svojih roditelja prvi put nedavno, nakon dvoje dece i 7 godina roditeljstva, čula da su "nam deca divna, da smo mi požrtvovani roditelji i da se vidi koliko smo u našu decu uložili truda i vremena."
    Morala sam da ih pitam jel se osećaju zdravo i dobro kad nas ekšli hvale ....

  5. #255
    Osoblje foruma laumi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    3,829

    Početno

    Citiraj Dijana prvotno napisa Vidi poruku
    Ne znam cvijeta, voljela bih da je kako ti kažeš..ne znam jesi li se susrela u životu s ljudima koji bi ti, kako se veli, bubreg dali, ali ništa što napraviš, a nije po njihovom, ne valja?
    Ne moraju to čak niti verbalno izraziti, kad neodobravanje i kritičnost jednostavno isijavaju..vjeruj mi da je jaaako štetno za psihičko zdravlje.

    A s druge strane, velim, bubreg bi ti dali..
    S ovakvim ljudima/odnosima imam iskustva i u svojoj i u muzevoj najblizoj obitelji.
    Imam i iskustva s klinickom depresijom u najblizoj obitelji i psihijatrica nam je objasnila da dio uzroka lezi u promijenjenoj biokemiji mozga, a dio (u nasem slucaju veci dio) u okolini i u nacinu na koji je oboljela osoba odgajana, tj. u nacinu na koji se jedan od roditelja odnosio prema njemu. Terapija se sastojala od najmanje doze jednog antidepresiva tijekom 6 mjeseci i puno, puno psihoterapije (tijekom vise godina). Dakle, naglasak je stavljen vise na psihoterapiju nego na farmakoterapiju.

    Tako da meni itekako ima smisla ovo sto govore Dijana i zutaminuta. Vidim iz iskustva.

  6. #256
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,176

    Početno

    Peterlin, mislim da si me negdje izgubila u prijevodu. Ne mislim da je Pulinka igdje pogriješila. Dapače, napravila je sve što bi prava sestra napravila. Slušala i podržavala i na koncu predložila konkretnu, stručnu pomoć. Ja ovdje dajem svoje razmišljanje, istinabog, na ono što nije fokus priče, već na dio koji mi je jako upao u oko jer se u ovim trenucima mogu jako dobro zamisliti kako bi mi bilo da netko ne odobrava apsolutno ništa od onog što radim za dijete. Ili bih se do krvi posvađala da obranim svoje ili bih se predala i složila da nisam za ništa.
    Posljednje uređivanje od zutaminuta : 13.01.2017. at 14:14

  7. #257
    Osoblje foruma laumi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    3,829

    Početno

    Pulinka, nadam se da se kod tvoje sestre radi o PPD-u, a ne o klinickoj depresiji i da ce brzo doci do poboljsanja. Iako ni klinicka depresija - uz adekvatnu terapiju (pri tome ne mislim iskljucivo na lijekove, nego i na dobrog terapeuta) - ne mora biti ni strasna ni tesko izljeciva.

  8. #258
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Citiraj pulinka prvotno napisa Vidi poruku
    Međutim, sigurna sam da isti proces prolaze i naši roditelji . i oni moraju da još jednom preispitaju sebe, svoje roditeljske postupke i odluke u momentu kada njihova deca postanu roditelji, a posebno ako njihova deca žele da podižu svoju decu na drastično drugačiji način nego što su sami odrasli. Verujem da se i naši roditelji osećaju povređeno u stilu "a šta je nama falilo kada naša deca hoće potpuno drugačije?"
    .
    lijepo si to napisala.
    iskreno, ja ne znam kako ću ja preživjeti ako bude ovo:
    posebno ako njihova deca žele da podižu svoju decu na drastično drugačiji način nego što su sami odrasli
    već se vidim kako kvocam

    a kao i kod tebe, gladna ti je beba sam slušala do dohrane. ma i kasnije, zašto joj ne dajem gulaš i njoke. i isto je škrta na hvaljenju, a laka na kritici. oduvijek je tako bilo. i onda sama sebe uhvatim da ponavljam obrasce. j dođe doma i kaže dobio sam 3 i 5. a ja odmah - zašto 3. a on meni - a šta ne pitaš zašto 5, npr.

    plus, slažem se s dijanom, ovo je forum i sve je manje više osobno, a uvijek ti cca pola postova paše, a druga polovica te živcira. :D

  9. #259

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Hvala, laumi , i ja mislim da je dobar terapeut jako važan i da je važno dobiti i drugi vid stručne podrške osim lekova.

  10. #260

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    Zuta, a sto sad kaf znamo da je pulinkina mama eviluirala te prihvatila dojenje i te nove struje odgoja bat djelomicno? Mora da je do muža...
    Inace, apsolutno sam uvjerena da kad ovo procita pulinkina sestra ili bilokoja druga osoba koja uzima terapiju da se kljuka šarenim bombonima, odmah ce joj biti lakše..
    I da osjetljiva sam na ovo jako, jer me osobno boli. Jer odgovornost okoline za psihicko zdravlje pojedinca jest stvarna ali u okolinu ulazi kolicina sna, prehrana, izlozenost suncu, a ne samo odnosi s drugima. Na forumu ovako lakonski pronalaziti uzroke, dijagnoze, preporuke, je neodgovorno i omalovazavajuce prema pacijentima, terapeutima i obiteljima.

  11. #261

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    Pulinka, želim ti od srca da se sestra sto prije oporavi a da vi pronađete način kako do tada funkcionirati.

  12. #262
    Osoblje foruma laumi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    3,829

    Početno

    Moram stati u obranu zute, u njenim postovima na ovoj temi stvarno ne iscitavam ni provociranje ni neozbiljno shvacanje problema. Ok, nije trebala spomenuti "sarene pilule", to mi je jedino neprikladno sto je napisala.
    A isto sam osjetljiva na ovu temu, zbog spomenutog iskustva.

  13. #263
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,176

    Početno

    Casa, nemaš razloga moj izraz shvaćati osobno ili kao uvredu. Upotrijebila sam ga jer se tako kaže u žargonu.

  14. #264

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Hvala, casa, uspećemo, valjda...
    Dobro, ako nekome tema pomogne u budućnosti ne smeta mi što se piše na ličnom nivou.
    Uostalom, da sam od početka više znala o depresiji, reagovala bih možda brže i agresivnije, na neki drugi način. A i to što sam znake uopšte prepoznala mahom dugujem tuđim iskustvima sa ovog foruma, tako da...
    Casa, ja sam se, kad sam se doselila u ovo svoje selo, godinama na ulici družila sa najljubaznijom bakom iz komšiluka ne poznajući je prethodno, dok me neki "dobronamerni" poznanik nije uspaničeno izgrdio da "zašto ja puštam da mi ona dira decu, pa ona je godinama teški psihički bolesnik, kako se ne bojim!"
    Istina je da ja nisam znala da je ta baka uredno pila svoju terapiju i bilo joj je dugo sasvim dobro, ja nikad nisam prekinula druženje sa njom ali nakon toga jesam postala svesna koliko nju drugi ljudi izoluju od sebe bez pravog razloga, jer za 10 godina nikad nije bila fizički agresivna, čak ni u mesecima jakog pogoršanja. Tako da razumem zašto te tema dira.


    Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku

    j dođe doma i kaže dobio sam 3 i 5. a ja odmah - zašto 3. a on meni - a šta ne pitaš zašto 5, npr.
    A ovo moram sad sebi negde uramiti i okačiti, najbolje pred ekran koliko vremena tu provodim :/!

  15. #265
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    9,030

    Početno

    Citiraj zutaminuta prvotno napisa Vidi poruku
    Peterlin, mislim da si me negdje izgubila u prijevodu. Ne mislim da je Pulinka igdje pogriješila. Dapače, napravila je sve što bi prava sestra napravila. Slušala i podržavala i na koncu predložila konkretnu, stručnu pomoć. Ja ovdje dajem svoje razmišljanje, istinabog, na ono što nije fokus priče, već na dio koji mi je jako upao u oko jer se u ovim trenucima mogu jako dobro zamisliti kako bi mi bilo da netko ne odobrava apsolutno ništa od onog što radim za dijete. Ili bih se do krvi posvađala da obranim svoje ili bih se predala i složila da nisam za ništa.
    oprosti što se stalno na tebe kačim, znaš mene, uber korektnu - šalim se.
    ali još ovo pa neću više.
    znam da si nedavno rodila i da se lako možeš poistovjetiti, ali isto tako se mogu sjetiti sebe kada sam prije 13 godina rodila i sjećam se kako sam bila samouvjerena i kako mi "dobru i kvalitetnu" brigu oko bebe ništa nije moglo osujetiti.
    da mi je netko rekao da to nije dobro tako niti bih se svađala, a još manje složila da nisam nizašta. ako sam naumila kako već jesam ne bih se uopće puno obazirala. i tako sam smatrala da sam dobro informirana i znala sam što i kako želim i što ne želim. evo ti već razlike između tvoje i moje reakcije na tuđe kljucanje.
    uglavnom, sve je u redu prošlo pa si ja sad mogu misliti kako je to zato jer sam ja super, haha, ali neću jer znam da je puno drugih stvari pogodovalo tome, a neke od njih su da sam bila potpuno spremna za dijete, imala svu logistiku koju sam trebala, a ništa nisam trebala, sve sam mogla sama i nitko mi se živ nije pleo i svi sretni i zadovoljni. recimo, nakon što sam rodila prvo bilo je svakako, ni malo nalik ovome što opisujem.

    ono što hoću reći je da nije baš tako lako čovjeka izbaciti iz tračnica na takav način, čisto zato što je netko došao prigovarati. ima tu nešto "otprije", a ima nešto i u možebitnoj PPD.
    i ne mogu dovoljno naglasiti da je bolje puhati na hladno nego da se ne vidi problem koji se lako može riješiti.
    ono što si izboldala, a pulinka napisala o njezi sestrine bebe nikako nije dobro, naravno, ali što?
    moj bi savjet bio da onaj tko prepoznaje propust u ophođenju ili pouzdano zna da je ophođenje krivo, ali isto tako zna kako treba, a da ne povrijedi osjetljivu psihu ili labilne emocije mlade majke bi se svakako trebao uključiti u situaciju, ali kome prišiti tu obavezu i s kojim mu pravom mu nabiti možebitnu grižnju savjesti ako to nije u mogućnosti iz bilo kojeg razloga?
    jedino što znam je da ne znam ni što bih ja napravila u njenoj situaciji, a gdje šta treba ona ili njena obitelj. ali da, uvijek možemo temu i njene aktere razvlačiti u beskraj, to se slažem.

  16. #266
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    Dajte mi šarene pilule za lilule
    Okolina može itekako utjecati na nečije psihičko stanje,pa makar ta osoba radila na sebi ne znam koliko dugo - govorim iz iskustva i s far. I psihoterapijom. Ako se ne makne, može biti da neće biti pomaka,ili još teže ako ta osoba ne makne okolinu ' iz sebe' u smislu da ju ne diraju neke stvari,komentari itd.

    No,to je toliko individualno,,, i uzroka može bit više.

  17. #267

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    Sad vas ozbiljno pitam, tako se kaže u žargonu?
    Bože ako da, onda ostarih..

  18. #268

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Citiraj casa prvotno napisa Vidi poruku
    Sad vas ozbiljno pitam, tako se kaže u žargonu?
    Bože ako da, onda ostarih..
    Ili si premlada .
    Eto, nanimira se seća Bajage i "Pilule za lilule" .
    Šalim se, mislim da smo sve tri tu negde generacija '78/79 ili '80. (ako sam dodala kome koju godinu neka se ne ljuti puno ). Samo nije se Bajaga odavno slušao kod vas, (što i nije neka posebna šteta ako se ja pitam...)

    Razgovarala sam sa sestrom, zvuči bolje, i psih. je zadovoljna razvojem situacije, radna dij. je ppd ali ne znam naziv leka, niko ne može da ga zapamti od njih troje koji su ga čuli .

    A samo čekam kada će seku put navesti na temu pa će me se javno odreći...ali sama sam si kriva. Ugl., meni je tema pomogla...

  19. #269
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    34,482

    Početno

    Pa ima kutiju doma, otvori orman i pogleda, čas posla

  20. #270
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    9,030

    Početno

    pa svejedno je kako se kaže u žargonu, poanta je u onome što se time htjelo reći: psihijatri ti prepišu tablete (pilule, bombončiće, i to šaku) i puste te da vegetiraš cuclajući ih jer psihijatri to tako rade - dok tvoj stvarni problem, a mi možemo skužiti koji je, i dalje stoji. mislim da se takvih kvalifikacija treba kloniti, najozbiljnije.
    dojila sam skoro 3 godine, ono, obično dojenje, pa opet izbjegavam ovdje savjetovati žene ispred rodinih savjetnica... a što se tiče tek psiholoških tegoba, mi vrlo često zaboravljamo da i za to postoji liječnik i zove se psihijatar. a postoji i psiholog. iako najčešće je, nije uvijek rješenje kava s frendicom pa će biti bolje kada se naspavaš i odmoriš.
    osobno mi je ovo zasmetalo:
    On će otići psihijatru koji će mu dati šaku šarenih bombona za cuclanje, dok je agens traume i dalje prisutan?
    i na to sam reagirala.



    stvarno svašta od tebe, jelena! taman posla da će otvarati orman da udovoljava nečijoj znatiželji.

  21. #271
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    8,741

    Početno

    adiomare, ja nisam tako shvatila njen post
    nego da ako je nečija depresija posljedica zlostavljanja, onda nema nikakvog smisla problem rješavati tako da žrtvi zlostavljanja daš antidepresive i ostaviš je u istoj okolini
    s tim se slažem

    ali naravno i s time da ne možemo mi na osnovu jedne rečenice na forumu zaključiti da je uzrok ženinih problema u ponašanju njenih roditelja

  22. #272
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    9,030

    Početno

    pa šta to nije samorazumljivo?
    eno ti teme s mršavljenja, ne treba biti složeno kao psiha.
    možeš napraviti 10 liposukcija i čega sve ne, ali dok ne prestaneš mlatiti po hamburgerima i gumenim bombonima...

  23. #273
    Optimist avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    4,284

    Početno

    Ako je osoba u tezem psihickom stanju, mislim da se prvo mora stabilizirati psihofarmacima i tek onda krenuti na psihoterapiju.
    I za napomenuti je da antidepresivima (pretpostavljam da je njih dobila) treba u prosjeku 2 tjedna do mjesec dana da pocnu djelovati. I pitanje je hoce li propisani antidepresiv odgovarati, mozda ce se morati ordinirati i neki drugi antidepresiv, ako se prvi pokaze neucinkovit.

    Pulinka, nisam strucnjak pa ovo gore napisano uzmi s rezervom.
    Smisao napisanog je da se ne prestrasis ako u kratkom roku ne vidis poboljsanje, potrebno je jos strpljenja
    Sretno!

  24. #274

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Hvala .
    Koliko sam shvatila, jesu antidepresivi, (valjda?) kad joj za dijagnozu (valjda?) stoji PPD. A ne moram ja baš sve detalje ni znati, niti mi je to želja niti obaveza, srećom.
    Ugl. moji su blago smušeni, uostalom nije to ni lako brinuti i o bebi i o mami, ali šta god da je dobila izgleda počinje da deluje -ili možda deluje upravo neograničen odmor i redovni obroci.
    Kako god, sestra je značajno smirenija i sabranija.

  25. #275
    Apsu avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2013
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,103

    Početno

    Antidepresivima treba dosta vremena da pocnu djelovat. Cak nikad nije dokazano da djeluju.
    Mozda su joj dali antipsihotik.
    A mozda je bilo dovoljno samo da osjeti da nije sama i da ima pomoc.
    To govorim iz svog iskustva, mislim da bi pukla da nisam imala pomoc oko sebe, upala sam u gadnu depresiju.

  26. #276

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Citiraj Apsu prvotno napisa Vidi poruku
    Antidepresivima treba dosta vremena da pocnu djelovat. Cak nikad nije dokazano da djeluju.
    ?
    Kako to misliš?

  27. #277
    Apsu avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2013
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,103

    Početno

    Isteko mi edit, a sad nemam vremena objasnjavat, nespretno sam napisala.
    I djeluju i ne djeluju, zapravo.

    https://www.scientificamerican.com/a...-or-dont-they/

    https://www.psychologytoday.com/blog...ts-really-work

  28. #278

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Ojoj, hvala za linkove, ali ne mogu danas dalje, oči mi se sklapaju, sutra ću čitati ! Laku noć !

  29. #279
    sasa avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    zg
    Postovi
    4,609

    Početno

    antidepresivi kao širok pojam koji uključuje mnoge razrede različitih lijekova su apsolutno korisni i efikasni- kada je to indicirano. pun mi je kufer postfaktične ere u kojoj živimo gdje se za svaku tvrdnju nadje kompatabilan link. biokemija cnsa je ozbiljna stvar. kao i antidepresivi.

  30. #280

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    Hvala, sasa

  31. #281
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    ne djeluje svaki AD na svaku osobu isto, zato je i potrebno ponekad mijenjati lijek i dozu, kao i za tlak/šećer/itd. Antidepresivima treba od 4-8 tjedana, u najboljem slučaju da počnu djelovati,iako se neke naznake poboljšanja kod pojedinaca mogu vidjeti i ranije, ali to nikako ne znači da je sad sve super - ako se nakon nekog vremena tegobe počinju vraćati treba ponovno prilagoditi dozu lijeka ili promijeniti lijek dodati novi i sl.

    I meni na živce idu "psihijatrija kao kvazi grana medicine" iako ne podržavam isključivo medikametozno liječenje. Treba radit na sebi do stabilizacije i bok. Težak posao, dabome. U 3 godine psihoterapije uspjela sam donekle osvjestit aktualne tegobe + riješit oca. Ostade mi majka, sestra, nove tegobe itd. :D

    Jednom su pitali jednog psihologa, obzirom da ima 2-3 djece ( ne sjećam se) da njegova djeca sigurno neće trebat psihološku pomoć s obzirom da je on psihoterapeut na što im je on odgovorio da on već odavno štedi za njihovu psihoterapiju.

    Pulinka, neće te se sestra odreći, budi bez brige. Možda će trebati neko vrijeme da prihvati situaciju i uloge svih vas u datim trenutcima kaosa, ali shvatiti će da si joj pomogla.

  32. #282

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Pročitala sam linkove .
    S obzirom da sam i sama jedno vreme bila deo naučnoistraživačkog rada, (sa relativno beznačajnim doprinosom, doduše), znam, sa jedne strane, koliko je to težak posao i koliko je velika razlika između kvalitetnog i nekvalitetnog naučnog rada, pa makar on bio objavljen i u najprestižnijem naučnom časopisu. I znam ponešto o složenosti biohemije cns-a, dovoljno da itekako uvažavam ljude kojima je to područje rada.

    Sa druge strane, znam koliko meni idu na živce ljudi koji nemaju veze sa mojom strukom ali se osete kompetentni da sa mnom o pojmovima iz struke raspravljaju, i nemam nameru da sada ja napravim takvu grešku.

    O psihologiji i psihijatriji znam maltene ništa, i ako mi stručno lice kaže da su lekovi potrebni i delotvorni, nemam nameru da dalje sumnjam u njegove reči. Drugo mišljenje u datim okolnostima i u potrebnom trenutku svakako nije bilo dostupno. A sestra je bila okružena pažnjom i negom bar 10 dana pre toga, pa opet nije bilo nikakvog pomaka nabolje bez lekova.
    Sestri je sada bolje, ne i dobro, daleko je od dobrog. Psihijatar na kontroli je zadovoljna stanjem. Amin.
    Nisam ni dovoljno drska ni dovoljno paranoična da dalje preispitujem šta, kako i zašto.

    Na temu nemam ništa novo da dodam, i mislim da će tako i ostati u narednim danima/nedeljama. Ev. mogu raspravljati na nekom opštem nivou.
    Svima hvala za podršku i savete .
    Posljednje uređivanje od pulinka : 14.01.2017. at 14:52

  33. #283
    lavko avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,647

    Početno

    Citiraj pulinka prvotno napisa Vidi poruku
    OK, podižem, prva tema na koju sam naletela, ne, ne radi se o meni, daleko bilo .
    Dakle, odradila sam odavno svoje PPD i iskreno, uopšte nisam očekivala situaciju u kojoj sam.
    Moja seka je postala mama negde slično kao i bmaric, možda koju nedelju ranije .
    Porođaj je bio hitni carski, ostali u bolnici 7 dana zbog sumnje na aspiraciju mekonijuma, beba je bila na antibioticima.
    Od tada beba super napreduje u težini, čak natprosečno, seka je prevazišla sve početne probleme i uspešno doji, sada već puna 3 meseca.

    Naizgled, sve je u redu - ali, ali, ali: mene sestra zove svaki dan, više puta, razgovaram sa njom i po sat, dva svakodnevno kad saberem, skoro svaki put plače, obično nije stigla da jede, spava, istušira se, nema pojma šta bi kuvala, ništa joj se ne radi, sve zaboravlja, misli su joj haotične, logika i zdrav razum - nepostojeći. Beba ima neke sitne zdravstvene probleme tipa ojeda, bljuckanja, izvijanja itd, itd., koje nju bacaju u histeriju. (pedijatarka joj je neka čudna, stvarno, ne čudi me što se sestra oseća zbunjeno i nesigurno).
    Ja sam joj već više puta otvoreno rekla da razmišlja iracionalno, da treba da potraži pomoć psihologa, isto sam rekla i našim roditeljima i njenom mužu. Reakcija-kao zidovima da sam rekla.
    Enivej, meni je odavno dosta. Imam svoju porodicu, svoju decu, svoje zdravlje. Ruka i uvo mi se koče od višesatnog telefoniranja u bilo koje doba dana, ne stižem svoje obaveze po kući, psihički se osećam užasno (MM kaže isto za sebe). Ni ja ni on nismo kvalifikovani da joj pomognemo. Ja nisam ni psiholog ni psihijatar i iskreno, umorna sam od vaganja reči i promišljanja da li će neka moja nepromišljena reč da gurne nju i bebu sa ivice- prozora ili terase .
    Jutros me je istresla iz kreveta plačući na telefonu jer je guglala () i sigurna je da joj beba ima refluks (želučani), i šta ona sad da raaadi???
    Ona je totalno nesposobna, citiram njene reči, i treba joj bebu oduzeti, jer ne ume da se brine o njoj, a samo meni veruje, i ne zna šta će....Ona se, citiram, nikad nije brinula ni o kome i ne zna kako se to radi...Trenutno je naša mama sa njom, a meni je pun kufer...
    Mislim, to je moja sestra i ja je obožavam, i divno mi je njeno dete, ali ja sam na granici MOJIH psihičkih moći. Ne mogu da se nosim sa takvom obavezom i odgovornošću- već tri meseca, ako računam od porođaja, a realno skoro godinu dana, jer se čujemo svakodnevno otkako je ostala trudna, samo je tada bila puno pozitivnija.
    Meni treba savet, uteha i strategija. Znam da je smešno, ali tako je.
    Uopšte mi nije zabavno da svaki dan od mojih reči zavisi psihofizičko zdravlje jedne mame i male bebe. Iskreno, divim se savetnicama na SOS telefonima.
    Pulinka, sada tek čitam..ovo što opisuješ - ovo sam bila ja prvih 6 mjeseci nakon poroda. Meni je sve bilo problem, a ostat sama s bebom horor, uvijek je netko bio sa mnom jer ja nisam znala što i kako da radim s bebom. Kad je imala grčeve, bila sam dva puta na hitnoj. Nisam guglala ali me izluđivao svaki simptom a nijedan mi naravno nije bio poznat jer nisam znala ništa o djeci. To stanje da sam odgovorna za još jedan život a da pritom sama nisam kompletna i stabilna me bacalo u očaj i tražila sam slamku spasa - meni su to bili liječnici, tvojoj sestri ti. Ima preveliku odgovornost za njen kapacitet trenutno. Lijekovi su meni pomogli onako..da mogu izaći kupiti kruh. Psihoterapja neizmjerno. Javi mi se ako te zanima više.
    Meni

  34. #284

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Hvala, lavko .
    Sestri je bolje uz terapiju kombinacijom lekova. I pomalo sređujemo svoje odnose ona, ja i naši roditelji zajedno.
    Pitaću te možda još ponešto na pp , jer smo tek u fazi pregovaranja oko psihoterapije.
    Ovih dana će se javiti na kontrolu svojoj dr., pa ćemo videti kakve će savete dalje dobiti oko toga.
    Iako, njena dr. je već nagovestila da sestrine oscilacije u raspoloženju, stavovima i ponašanju, način na koji je reagovala na antidepresive, i način na koji joj pomažu tzv "stabilizatori raspoloženja", (kako su nama opisani) upućuju na malo drugačiju i složeniju dijagnozu od obične postporođajne depresije. (pretpostavljam i koju, ali dokle god ja samo pretpostavljam, radije bih zadržala svoja nagađanja za sebe i zamolila i druge za isto).
    Ugl. ne znam da li bi i u njenom slučaju psihoterapija imala dobar efekat, jer kod nje nije u igri samo anksioznost.

  35. #285

    Datum pristupanja
    Feb 2017
    Postovi
    11

    Početno

    Dobar dan, rodila sam drugu bebu i opet sam preemotivna stalno mi se place. Osjecam preveliku ljubav prema dijeci razlika je 3 god. Dobri su i ne bojim se da necu uspjeti u odgoju, ili bilo cemu drugom. Bas to me plasi jer sve depresije i baby blues govore o nekim strahovima majke. Ili bebe puno placu, iscrpljenosti… kod mene je sve ok i jako ih volim. Placem zbog nostalgije. Zbog toga jer moje vece dijete nije vise malo, zbog prolaznosti vremena, zbog toga sto su moja dva andela tako dobri. Neznam sta mi je, nemogu si pomoc i to me plasi. Ne zelim da me takvu gledaju. Zelim samo da prode ta glupa preosjetljivost. Pomozite

  36. #286
    lavko avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,647

    Početno

    Proći će, hormoni te još šoraju, vjerujem da će se posložiti nakon nekog vremena. Ako osjetiš da su ti djeca teret, da ne možeš hendlati, da imaš čudne misli, da se bojiš uobičajenih obaveza i pojava..onda se zapitaj malo više.

  37. #287

    Datum pristupanja
    Mar 2016
    Postovi
    25

    Početno

    Ja se iz tog razloga jako bojim druge trudnoće... trebalo mi je 15 mjeseci da počnem istinski uživati u majčinstvu, a do tad sam bila sva izgubljena. Prošla kroz tešku postporođajnu depresiju
    Što da kažem, osim da s vremenom sve prođe i čovjek se na sve navikne

Stranica 6 od 6 PrviPrvi ... 456

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •