 |
|||
Namjerno neće kakati
Znam da je naslov blesav, ali je istinit. Kumić mi ima 4,5 god. i danima ne želi kakati. Ne ide u vrtić, čuvaju ga mama i tata u smjenama i bake po potrebi, isključeni su bilo kakvi stresovi i sl.
Jednostavno ne želi kakati, muči se da zadrži stolicu i pusti tek kad zaista mora.
Kuma je već jako zabrinuta i ne može naći uzrok zašto se tako ponaša. Ne boli ga ništa i nema zatvor.
Da li je netko imao sličnih iskustva?
Zbog takvog problema sam ja išla psihologu (vrtićkom), ali na kraju ipak idemo na Rebro, gastroenterologu. Pregled je 25.4., onda javim što je bilo.
adrian od rodenja ima mrznju prema kakanju. prije nekih mjesec dana smo dosegli maksimum uzasa. 3 tjedna je kako svakih 7 dana i onda bi taj 7 dan bio porod a ne kakanje. uzasno vristanje, cepic , masirala cmar da bi napokon popustio i pokakao se. u jednoj od tih seansi sam skuzila da on stvarno tiska ali prema natrag. on kad mu se kaka stisne guzu i zatvori čmar. uglavnom u jednom takvom uzasu sam je ustanovio da je krivica toga sto rijetko kaka, i taj dan je rekao mama kakat ćemo svaki dan. to je sad nevjerojatno on sam vodi brigu da li je kakao svaki dan!!!! bilo je samo bitno da skuzi kako je lakše kad je redovito
zara je mlađa od vaših klinaca, ali u zadnje vrijeme kaka svakih 5 dana, i onda vrišti i plačegrozno mi je... pije jogurte svaki dan, jede žgance svaki dan, pije puno tekućine, probali smo i sok od šljiva, i one pro life pastile... ništa ne pomaže
Negdje na forumu sam napisala iskustvo od moje frendice (njenog sina). kod njega je bio slučaj da je imao tvrdu kakicu (pio je željezo). Ta tvrda kakica prouzročila mu je jednom bolno kakanje i to, za vraga, prvi put kad je sjeo na školjku (sa negdje 2 - 2,5 g.). Tako da je bol povezao sa promjenom odnosno sa školjkom. I od tada to svoje 4 godine pelenu je tražio jedino za kakanje. To je išlo do te mjere da je u vrtiću trpio dok nije došao doma i mama (ili baka) mu nisu stavili pelenu da bi se on mogao pokakati. Vrtićki psiholog(ica) im je rekla da ga ne forsiraju. Jedan dan mama mu je rekla da je vrijeme probati kakati bez pelene jer je on već veliki. I to je upalilo.
Znam da nije baš u vezi sa ovim problemima, ali mislim da su klinci kakanje povezali vjerovatno sa nekim bolnim iskustvom (možda neugodom). Ono što je bitno, pretpostavljam, je otkriti zbog čega je nastupilo to "nekakanje"....
Eto toliko od mene "pametne"...
Moj Luka je počeo markirati kakanje po dan-dva-tri kad smo skinuli pelenu. Onda smo nekako ustalili da se pred kupanje (jer i u pelenu je obično kakao poslije večere i to stojećki) sjedne na kahlicu u kadi (gol) i većinu dana se pokaka. Nekad i ne, ali stvari su ipak relativno redovite.
uopce nije blesav naslov, mi se s tim mucimo vec mjesecima
i mi smo razgovarali sa psihologicom, koristimo sirupe, pazimo na prehranu (koliko mozemo), objasnjavamo...
prvo ne-kakanje je bilo rezultat jedne tvrdje stolice. to se brzo izreguliralo. kroz mjesece se u glavici stvorio nekakav stav da jednostavno ne zeli kakati.
imamo bolje i losije faze, a trenutno smo u najgoroj fazi. vjerojatno je i Emino rodjenje tome pridonijelo :/
nisam bas sigurna da L time zeli privuci paznju. davno je prosla faza - kaka mi se, sjedne sekundu - ne kaka mi se, i tako nekoliko puta na dan. sad ona kakanje ne spomene, a kad joj bude sila ona se potrudi da to brzo potisne (izbjegne kakanje).
tesko je ostati cool i ne dizati frku kad dijete kaka svakih 7 dana ili kad nakon konzultacija s doktoricom stavis cepic, a dijete i nakon toga stolicu uspije zadrzati.
apricot, jeste li vi jos uvijek na 7dnevnom ritmu? i nakon toga kaka dobrovoljno?
pedijatrica nam je rekla da pokusamo sa cajem od brezove kore, ali ga jos nismo nasli.
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...ht=nece+kakati
Mi smo se s tim mučili 3 godine. Bilo je povezano s upisom u vrtić (pshički), ali i promjenom ishrane jer u Norveškoj djeca u vrtiću jedu samo sendviče.
Dugo, dugo je pio onaj šećer kojem se ja sad ne mogu sjetiti imena - to je prirodni laksativ koji ne ostavlja ama bas nikakve posljedice na probavni sustav i to je dugorocno gledano pomoglo. Znalo je biti jako tesko, bilo je puno, puno pokakanih gaćica i njegovih i naših frustracija zbog toga. Naime ponekad se dogodi da više ne može potiskivati 'bekać' pa mu sam iscuri, ili se napravi čep ali curi oko njega (oprostite na slikovitosti, ne znam kako bi se drugačije izrazila). Sve to je jako bolno, ponekad je znalo biti i malog krvarenja radi puknutih kapilara...Sve u svemu, bilo nam je jako teško.
Sad je puno bolje jer je naučio da ide tim lakše, što češće kaka. I da ne ide teško baš svaki put. Da teže kaka ako jede puno čokolade. Još uvijek neće kakati u nepoznatim WC-ima - jako je važno da mu je kupaona lijepa (Kad dođe kod mog tate s vrata ide na wc, a kod roditelja od mm nebi najrađe nikad išao. Ružne su mu pločice na zidu). Često ga treba podsjetiti, obično se dogovorimo da treći dan mora kakati. Ako baš ne ide, pojede nekoliko suhih šljiva, makar mi se čini da te šljive djeluju psihički - na wc ide 5 min nako što ih pojede.
Što još može pomoći - 'bekać' - tako smo ga mi nazvali - zapravo hoće izaći van i ti ga moraš pustiti. Njemu nije lijepo da je u tvom trbuščiću. (Postoji teorija po kojoj djeca ne žele vršiti nuždu jer je to dio njih i oni se ne žele 'rastati' od svog izmeta). Onda bi skupa puštali vodu i gledali ga kako odlazi.
Volio je da mu netko pravi društvo - nećete vjerovati, ali klinci od jednih naših prijatelja su uvijek rado volontirali.
Pročitala sam tonu sajtova na netu i škicala knjige sa poglavljima na tu temu po knjižarama. Moj zaključak je da je to jako ozbiljan problem, da treba puno vremena i strpljenja, ohrabrivanja, podrške uz promjenu prehrambenih navika i ev. laksative (oprezno!!!), ali se s vremenom sve ustabili.
Ono što mi je većina liječnika rekla je da je pogrešno shvaćanje da se svaki dan mora kakati, svaki drugi ili svaki treći je savršeno normalno. Osim toga, neki ljudi cijeli život imaju problema sa stolicom. Imam frendove koji u odrasloj dobi idu na wc samo doma.
Mi se s kakanjem mucimo preko godinu dana. Borna ima 3god. i 8 mjeseci i isto tako ne zeli kakati. Problemi su poceli lani na proljece kad je nakon dulje pauze krenuo opet u jaslice. Vjerojatno zbog drukcije prehrane i zbog psihicke promjene (nije volio bas jaslice) poceo je rjedje kakati i zadrzavati stolicu, jos uvijek je nosio pelene, ali je kakao svakih 6-7 dana. Pelene smo skinuli na ljeto, nismo htjeli forsirati bas zbog ovog problema, piskiti je naucio odmah, a kakati je htio samo u vodu. Buduci da je bio dva mjeseca na moru i kupao se svaki dan nismo mu to branili (na pocetku smo mu govorili da treba kakati u tutu ili u zahod i znali smo se ljutiti, ali buduci da on rijetko kaka na kraju smo bili sretni da se uopce pokaka).
Na jesen u Zagrebu je nastavio kakati u kadu, kupali smo ga svaki dan, drugdje ne zeli kakati. Vodili smo ga na pregled gastroenterologu i psihologici. Dobio je Portalak i odgovor da on sam mora nauciti kakati, ne mozemo to mi isforsirati i da se ne smijemo oko toga uzbudjivati, da moramo to sto vise ignorirati, nisu ga htjeli podvrgnuti nikakvim detaljnijim pretragama. Sad se spremamo opet kod doktora, jer ja se bojim za njegovo zdravlje, njemu su crijeva prosirena (to se vidi po kolicini koju on na kraju pokaka). U medjuvremenu je poceo kakati u tutu i na zahod, sam je trazio, ali to mu je i dodatni sok. U vrticu se nikad nije pokakao, iako ove godine jako voli ici u vrtic i tamo gleda drugu djecu kako kakaju. Bas do jucer nije kakao 10 dana - mislim da nam je to bio rekord. Mene to jako muci i strah me je da ce zbog toga imati dugotrajne posljedice. Na prehranu pazimo koliko mozemo - jede zobene pahuljice, izbacili smo cokolino, sto vise voca i povrca, slatkisa minimalno.
Meni je jako tesko kad me u periodu kad ne kaka pita da mu dam cokoladu ili bombone, a ja mu kazem da ne moze zato jer se nije pokakao, cini mi se kao da ga kaznjavam za nesto za sto on sam nije kriv, a ne znam kako drukcije!?
a to je uzasno teskotanjic prvotno napisa
L voli slatko, ali je totalno prihvatila to da ne moze dobiti slatkis ako nije kakala. cak sama veli kad joj netko nesto nudi - pa ne mogu, nisam kakala.
mislila sam da bi joj to na neki nacin bila motivacija, da se pokaka i jede kaj hoce, ali nis od toga.
[
Meni je jako tesko kad me u periodu kad ne kaka pita da mu dam cokoladu ili bombone, a ja mu kazem da ne moze zato jer se nije pokakao, cini mi se kao da ga kaznjavam za nesto za sto on sam nije kriv, a ne znam kako drukcije!?[/quote]
Tanjic, cini mi se da je on već dovoljno velik da razumije da to uskraćivanje slatkiša nije kazna, nego da mu to čini dobro. Pokušaj ga tada nagradit s nečim drugim.
Znam kako se osjećaš, 10 dana je stvarno dugo. Nama je najviše bilo 7 ili 8 dana bez kakanja. Voljela bih da ti mogu reći čarobni recept, ili da se može popiti lijek pa gotovo. Na žalost, potrebno je jako puno vremena, podrške i strpljenja. Sigurno će s vremenom biti bolje.
Ne znam jesam li ovo već napisala, ali ja sada, kad u nekom dužem razdoblju vidim da mu ponovo ide sve teže, mu uporno govorim da je kakanje nešto što svi mi moramo, da je svima ponekad teško, ali tko ide češće, njemu je lakše. Čini mi se da to sad razumije.
Još nešto - svi pedijatri su nam rekli da ni u kojem slučaju dijete ne smijemo tjerati da kaka ili sjedi na wc-u ili vikati na njega. Nije to uvijek lagano jer je i nama odraslima ponekad teško razumjeti "pa zašto se dovraga već jednom ne pokaka??" - pogotovo kad neće kakati na wcu - a dnevno promijenimo dvoje ili troje gaćice - a nije za pelene. To je totalno frustrirajuća situacija za sve. Sad kad ponovo razmišljam o tom vremenu, čini mi se tako dalekim, a bilo nam je dosta teško.
No, sad je stvarno ok. Istina, stalno smo na oprezu, ali najmanje dvaput tjedno se pokaka, a da ga ništ ne boli. To je stvarno uspjeh!!
zaboravih dodati: mora piti puno, puno vode
Ma nama povremeno krene! Ima perioda kada relativno redovito kaka. Evo, bas prije dva tjedna kakao je tri dana za redom i to u tutu i u zahod i bio je jako ponosan zbog toga :D . Onda sam ja otisla tri dana na put i od onda deset dana nije kakao do prekjucer. Ne znam da li to ima veze s mojim odlaskom, jer je bio s tatom za kojeg je isto jako vezan, cak se s njim vise voli igrati nego sa mnom, ali ja vise pazim na prehranu. Nekad imam osjecaj da na svaku promjenu reagira tako da nece kakati. Mi se trudimo stalno odrzavati neki ustaljeni ritam, ali to nije uvijek moguce. Ja mu isto znam govoriti da treba kakati svaki dan, ali on nema jos osjecaj sto to znaci svaki dan, on onda najcesce odgovori, pa ja kakam, nema jos osjecaj za vrijeme. Inace je on jako pametan i sve zivo razumije, ali je i jako osjecajan. Mi se trudimo sto manje tome pridavati paznju, ali nekad jednostavno puknes. Nije to lako.
Isli smo u vinogradsku kod doktora koji se bas bavi tim problemom i on nam je rekao da to zna jako dugo trajati, ali da nema nekog recepta dok se njemu samom ne upali lampica. Ruzno je to sto je vecina tih pretraga dosta invazivna i moze mu izazvati jos veci sok. On nam je rekao da mu ni slucajno ne stavljamo cepice i da ne idemo na klistire jer da to momentalno rijesi problem, ali dugotrajno ga moze i pogorsati
Jos nam je rekao da djeca najcesce s tim zele privuci dodatnu paznju i da to nikako ne smije postati glavnim predmetom rasprave u kuci. Mi se stvarno puno igramo s njim i mislim da mu dajemo puno paznje, tako da mi sve to skupa uopce nije jasno.
ovo ne mogu vjerovati. pa jel dijete uopce jelo?
L cak nekad kao da izbjegava jesti da joj se ne bi napravio kakac
mene jako muci pitanje koliko dugo se moze cekati ta nesretna stolica?? od razlicitih lijecnika sam dobivale razne, najcesce neodredjene odgovore. pa ja bi poludila da cekamo 10 dana, trcala na hitnu.
tanjic, ne velim da ste vi trebali, nego se ja stvarno bojim komplikacija i posljedica i pojma nemam kad postaje opasno. pa zamislite sebe da ste tjedan dana bez stolice :shock:
I ja sam razmisljala isto kao i ti. Nakon 6 dana stavila bih mu cepic. Najcesce bi se nakon toga pokakao, ali to je bila takva vriska i trauma s njegove strane da ne mozes vjerovati. Ne zbog toga sto bi ga to boljelo, nego zbog povrijedjenog ega. On nije htio razgovarati s nama nakon cepica, mrzio bi nas i opet ne bi kakao. Doktor ne kaze da je u redu ne kakati 30 dana, samo kaze da klistiri i cepici nece trajno rijesiti stvar, da je mogu cak pogorsati, sto se kod nas i dogodilo. Inace ovo da nije kakao 10 dana i nama se sada prvi put dogodilo. Inace je najvise bilo 7 dana. Idemo drugi tjedan opet kod doktora pa cemo vidjeti sto ce reci.
mi nismo nikad davali čepić, nego bi intenzivno pokušavali s hranom koja otvara. Recimo, možeš jesti puuuuno grožđa, šljiva, malo donata mg, žgance, jogurte...Nikako sir, čokolade, rižu, banane, odstajale jabuke.. I nebi ga davala ni na nikakve zahvate. Što imaš od toga da vidiš koliko su mu se proširila crijeva? Ti ćeš znati jednu brojku od koje on sigurno neće lakše kakati.
Tvoje putovanje SIGURNO ima s tim veze. (Govori ti mama koja mora jako puno poslovno putovati). Ali, isto je važno da ti budeš mirna i sigurna u sebe, jer tvoje nesigurnosti su i njegove (spužvice male!) - ja sam sigurna da kad smo mi forsirali i zavrtili naš život oko njegovog kakanja, da je njemu bilo još gore. Osjećao se jadnim i krivim i to je postao zatvoreni krug.
To su dječji protesti koje ne znaju drugačije izraziti. Mala digresija na tu temu: Fran je dobio bradavicu na peti i dermatologica nam je rekla da je to posve beznačajna kožna pojava, UZROKOVANA ISKLJUČIVO STRESOM!!!! :shock: Mi smo se selili oko nove godine, ali čak smo i u istom kvartu. Ona veli da je to 100% uzrok, a mi mislimo kak imamo jako dobro i prilagodljivo dijete. Bila sam totalno :? :? . Evo, sad relativno uredno kaka, ali dobiva bradavice. Pa si ti misli!
Mi takodjer jako pazimo na prehranu, jedino je malo teže u vrtiću. Tete su upoznate s problemom, ali teško mu je ne dati bananu koju jedu sva ostala djeca, a i on ju jako voli. Ovo za crijeva imaš pravo, jedino što me peče savjest jer je doktor rekao da dođemo za 2 mjeseca na kontrolu, a prošlo je već 8 mjeseci. Nismo htjeli ići baš zbog toga da ga ne bi podvrgavali nekim invazivnim pretragama, mada mi se čini da ovaj doktor i nije pristalica toga. Sad sam mislila otići da umirim sebi savjet, da ne bi poslije bilo, a gdje ste vi bili!
Moj Luka u pravilu kaka svaki dan, tu i tamo preskoči, nekad budu kuglice, nekad hrga od kake, neki dan sam se šokirala jer je promjer završetka kakice bio nekih 6 cm (odoka). Da li to znači da ima megakolon (prošireno crijevo)? Tanjic, kako to kod vas izgleda?
mamazika, bez brige, to ti nekad izgleda tako i kod nas. Debelo crijevo je vrlo elasticno i svasta tu moze proci ...
Inace, nemojte se previse uzbudjivati ni ako koji put skuzite krv (svjezu, crvenu) na stolici. To ne znaci da dijete vec ima hemeroide, vec se, pogotovo kod tvrdje kakice, zna desiti da malo napukne koza kod cmara. Izgleda strasno, krv u WC skoljki i kakicu, no kad smo dosli doktorici ona uopce nije bila impresionirana i rekla je da se to dogadja cesce kod klinaca (ja tu ranicu nisam ni vidio, no ona svojim strucnim okom jest). Dobili smo kremicu za namazati cmar par dana i sve je bilo tip-top.
Dakle, otici lijecniku ako se pojavi krv - da, no ne panicariti.
Kod nas je problem (a čula sam od još mama u vrtiću istu stvar) da Dino ne želi kakati u vrtiću. Zna sam brisati guzu i ja ne znam zašto je to tako ali meni je to veliki problem, pogotovo kad si zamislim da mu je ponekad sila već ujutro a on čeka dok ne dođe doma. Ima li tko kakav savjet? Inače kod njega je probava uredna, ide redovno svaki dan (i po nekoliko puta). Ja mu sad stalno pričam o tome da je potrebno to obaviti čim osjeti da treba ići, a ne čekati ... Još nešto sada prakticiram. Ujutro prije vrtića mu dam neki mlaki čaj i koji keksić ili malo peciva tako da možda to obavi doma prije vrtića. Zadnjih tri dana je upalilo.
Mamazika, kod nas to zna biti stvarno veliko - oko 6-7cm u promjeru i oko 10cm dugačko, a znalo je biti i 20cm dugačko (kao bočica od 0,5l coca-cole). Nama je isto doktor rekao da su crijeva jako elastična i da će to poslije sve doći na svoje. Rekao nam je da je malo opasnije ako iz crijeva povremeno curi pokakana vodice, jer da to može upućivati na upalu.
Inače, kod nas je novo to da je Borna i u četvrtak i u petak rekao teti u vrtiću da se pokakao :D . Teta nije uspjela vidjeti jer je povukao sam vodu. Guza mu je bila zamrljana, ali njemu i inaće zna biti zamrljana, jer on malo pusti i onda uvuče unutra. Malo sam zabrinuta, prvo uopće nisam sumnjala da se u vrtiću pokakao (on inače nikad ne laže), ali ova dva dana kući stalno se naprezao kao da hoće kakati (ima posebnu pozu koju zauzme na podu), a nije se pokakao :? . Inače on kad kaka dva dana za redom onda se treći tako ne napreže (napreže se onda kad mu se već puno nakupi). Muž i ja smo ga probali nagovoriti da se pokaka, ali cini mi se da smo samo izazvali suprotan efekt, jer smo nakraju izgubili živce i muž mu je rekao da ga je iznevjerio, a ja sam mu rekla da nisam ponosna na njega. Poslije nam je bilo žao i rekli smo mu da ga puno volimo, ali grozno mi je gledati ga cijelo popodne u njegovoj posebnoj pozi nakon koje su gaćice zamazane, vidiš da mu to smeta, govori da ga boli trbuščić, a kad sjedne na zahod ili na tutu onda ništa, što je najgore većinom se uopće i ne trudi. Muž i ja se trudimo imati strpljenja, ali kad vidimo da se uopće ne trudi, onda znamo puknuti. Kad mu objašnjavam da se mora pokakati jer da će ga boliti trbusčić i da će mu biti još gore, on na to samo kaže poslije ću se pokakati. Joj, nekad mi se stvarno čini da sam grozna mama!
Kod nas je problem i to što smo muž i ja imali problema u braku, znali smo se pred njim posvađati (mada smo stvarno to izbjegavali) i znao je mene vidjeti uplakanu. Možda on na ovaj način ispoljava svoj revolt i doživljaj toga. Mi smo se sad smirili, nadam se da ćemo biti bolje i da će sve krenuti na bolje.
Nasa se Mia vec dugo tako muci s kakanjem, no to je samo njena volja. Jer umjesto da istiskuje ona stiska čmar i neda mu da radi svoj posao. nakon četiri do pet dana to postaje naporno pa popušta...
Čitala sam da na taj način djeca privlače pažnju jer su pronašli gumbić gdje se mama i tata pale. Stoga, ne popuštajte u pucanju... Najbolje je ignorirati. Kad Mia kaže kaka mi i stiska ja kažem dobro. Jer stvarno je dobro. Najbolji način da djete nauči je iz posljedica. Kada počne biti mukotrpno oni popuste!
Stoga popuštam i ja!
Daleko od toga da se ne zabrinem ponekad. No ne pokažem.
Evo, kod nas su se stvari poboljšale! Jučer je Borna kakao i u vrtiću i kući :D ! I to je sam pitao i sve obavio u sekundi!
:D
Bravo!
Da li netko zna za kakav sok od šljiva osim onog (kršitelj koda)ovog u malim bočicama, onako u litrenim tetrapakima ili flašama? Mi se s tim prilično pomažemo, ali već me izluđuje tegliti te bočice iz DM-a (Luka popije po 2 na dan, a onda krene i Daniel, kojem to usprkos tonama čokolade i 0 vlakana ne treba), nekad ih nestane u dućanu pa je panika, a ni cijena nije zanemariva. Nekako mi zvoni da je bio neki uvoz iz Bosne, ili mene samo asocira šljivovica na to?
Koliko su ti klinci stari? Jesi li im probala dati suhe šljive? Mi smo ih profurali kao fini desert.
Ni šljive, ni smokve, ni jabuke... jedino hoće ciklu na salatu, i to kupovnu. Domaću nije htio zbog kimla.
Da ne otvaram novu temu,moj mali ima 3g i trazi tutu kada hoce piskiti a veliku nuzdu sve u gace,sad ce i godina kako tako radi,nema kako nisam pokusavala al nece,mozda je uspio 3,4 put zatrazit na vrijeme tutu ili ako ga ja upecam i brzo stavim.
Kad mora kakati samo pobjegne iz sobe i usuti se,ja odmah skontam sta je,jos sada nece da prizna da se ukakio i bjezi kad treba na pranje,kako ga naucit da i kaki u tutu???
Moja ana ima tri godine i već se skoro dvije mučimo s tim.Već sam prije pisala o svojim dilemama u vezi toga i tek sad vidim koliko djece ima iste probleme.Anči ima sigurno 30tak gaćica jer se zna dogoditi da ih u danu znamo promijeniti i do deset pari.Ne možeš ti toliko naprati koliko ona može pokakati.Zna ne kakati i do deset dvanaest dana,a onda se zna zalomiti svaki dan svaki drugi.I ona kao i vaši ne želi se opustiti nego stiska sve dok može,dok samo ne počne izlaziti i to onda cijeli dan pomalo.Jede sve što i mi uz redoviti čaj od šljiva,kamilice,sve to zaslađeno,portalak ne baš redovito jer je par puta onda dobila proljev.Jogurte jede svaki da,svaki dan se pojede kruška.Nekad mi se čini da se ustalilo,a onda sve po starom.Bili kod gastro-kaže takav metabolizam.Pitala sam dr da nas pošalje u Rijeku na pretrage,a ona mi dala uputnicu psihologu jer kaže to je na psihičkoj bazi-tako ona komunicira s vama.Ma baš super!Odlična nam komunikacija preko s....a.Zna joj nekad krkuljati u trbuhu da je to prestašno,prdi da moraš kuću zračiti,ali na zahod neće.Uglavnom je na tuti.S mokrenjem nema nikakvih problema već godinu i pol dana.
Najgore mi je to kad joj sve pobigne u gaćke pa joj se zavuče u pišuljicu,a ona to ne da oprati.Bojim se infekcija,ali ne da se.
Josip pak ima problem promjene WCa tako da u vrtiću nikad ne kaki pa mu je dva puta pobiglo-muke njegove.Zbog toga je ovo ljeto dobio hemeroide.Skoro ja svaka stolica bila krvava.Sad smo to riješili i sad je ok.Da li pustiti vremenu ili što.Kažu da se kod djece do pete godine sve tolerira.Je kad se ne događa upravo tebi.
I mi muku mucimo vec 2 godine. Ima period da je super, ide svaki dan a onda opet duuuugacki period da se borimo. Kad mu se kaka on se sakrije pod stol pa tiska nazad unutra. Ali zna da kod mame nema sale pa kad ga ulovim da to radi dovoljno je samo da ga pogledam i glavom pokazem na wc. Najcesce to upali ali ponekad vice da ne zeli. Pa ga pustim, kaka kad vise ne moze izdrzat, najduze izdrzi 3 dana. Cesto odbija hranu navecer jer zna da ce mu se poslje kakati. Pa ja skuham nesto fiiiinooo da ne moze odoljeti
Portalak sam mu dala svega dvaput dosad, nakon 3 dana ne kakanja jer sam znala da ce bit tvrda kakica, pomoglo je, nije dobio proljev. Ali to je opcija koju cuvam za krajnje situacije.
U pocetku me to jako zabrinjavalo al sad vise ne, dovoljno je velik da zna posljedicu nekakanja a to je da ce ga boljet trbuh. I sam kaze da ga boli jer nije htio kakati
Imamo i mi dana kad ima 5-6 pokakanih gaca ali su sve rjedi. Nadam se da ce se do skole i to rijesiti
Ja sam ani prekjučer dala donat mg i bome se jučer dva puta kakila,danas jednom u gaće.Znam da to možda i nije najzdravije za nju ali ju je koliko toliko natjeralo da kaki.Isto tako jučer je sama rekla da joj se kaki što baš i nije čest slučaj kod nje.
moj veliki isto ne zeli kakati - ni slucajno, to mu je izgleda nesto najgore sto postoji. evo tako vec godinu i pol dana. on ne kaka u gace, one ne zeli kakati uopce. ja znam da je to psihicki, ali sta da radim i kako da se postavim ne znam. dajemo mu portalak redovito, jer ga protjera da ne moze vise suzdrzavati, ali to budu muke, suze, vristanje i plakanje dok ne krene. ali kada jednom dopusti da govno ide van, nema vise problema. stolica nije niti tvrda niti ista...jednostavno ne zeli ici obaviti nuzdu.
lakse mi je kada vidi da nismo jedini. ipak, muci me pomisao da sam negdje gadno pogrijesila....ali u cemu?
Zar se smije portalak davati redovito? Probava i kakanje su normalna stvar i ako ima problema i traju tako dugo, bilo bi potrebno potražiti pomoć liječnika. Jer, kakati se mora ako se jede, bili mali ili veliki, znači to se mora riješiti. Rekla bih da lijek nije rješenje. Možda razgovor, primjer, psiholog, uvijek isto vrijeme i mjesto gdje se može opustiti, hrana koja regulira stolicu, ne vikati, ne stvarati problem od obične stvari...( da ne postane veći).
draga beti, jedino sto jos nismo probali je psiholog - ali ne bi bilo svrhe jer veliki je uzasno stidan i ne prica s nikim koga ne zna....
naravno da smo se savjetovali s ljecnikom u vezi portalaka - nasa pedica kaze da nema problema s tim jer je taj sirup samo koncentrirani mlijecni secer.
jednostavno vise ne znamo sto cemo s tim.
Portalak se mora davati redovito, inače nema svrhe. On nije sredstvo za čišćenje, djeluje tek redovno primjenom.
Nakon što sam srela dosta djece s ovakvim problemom, mogu reći da se dešava dosta često, meni se čini puno češće kod muške djece (od recimo desetoro djece, znam tek jednu curicu) i prolazi ponekad tek pred školu.
ajoj, zar ce ovako ici godinama? nemoj me tjerati na plac i ocaj....ovo stvarno crpi snagu i zivce.
ima li tko jos kakav dobar savjet? anything, probat cemo opet sve i svasta.
Ja sam nekako misljenja da sto manje Portalaka tim bolje. Bojim se da se i on i njegov organizam ne naviknu na to da ce kakati samo uz Portalak. Imam u kuci jednog starog djeda kojem se upravo to dogodilo, kazem, to je samo moje misljenje.
Evo iskustvo "djeteta" koje citav zivot ima s tim problema... Usporen metabolizam, sta li... Meni nisu davali nikakve lijekove, ni sirupe, islo se na prehranu, mnogo kompota od suhih sljiva, prirodnih sokova i sl. Nije bilo pretjerano korisno, stolica tvrda i neredovita. S kracim periodima poboljsanja tako je citav yivot. I evo, nakon tri decenije dosla sam do cvrstog zakljucka da je sve u glavi. I najmanja promjena ili stres kod mene dovode do zatvora. Samo kad je sve savrseno u zivotu, probava mi radi. Najcudnije je to sto imam jako dobar apetit i jedem punooo. Gdje to stoji 8 dana ne smijem ni posmiliti. I kako da osimi dan stolice kolicinski bude kao i kad je redovna_ Mislim, ne bude je vise? Uglavnom, mene ovaj problem NE MUCI, ne razmisljam o tome, ne brojim dane, ne uzimam nista ciljano (inace jedem raznovrsno). To je prosto jedna cinjenica koja je takva i to je to... Cak mi uopce ne smeta...
A da probate-ništa. Ni sirup, ni podsjećati ga, ni razmišljati o tome, neka vidi da je kakanje potpuno nebitna stvar u njegovom životu. Pa tako tjedan dana. Ali, i mama se mora opustiti, jer dijete će vidjeti ako to nije posve ležerno. Prošla sam nešto slično i tek kad sam u svojoj glavi posložila da je njegova stvar, a ne moja, kad će kakati, problem se riješio. Sa mlađima nije bilo problema, jer nisam JA stvarala problem.
Probala sam taj flegma pristup, opcenito kod njega to funkcionira, al nanjuse klinci frustraciju, pogotovo ako problem traje duze. Ustvari ja i jesam kolko-tolko flegma, nije da ga molim i preklinjem da kaka. Objasnila sam mu par puta da kakici nije mjesto u trbuhu nego u wc-u i to je to. Kad se pokaka u gace ne dramim, presvucem ga, operem ali i napomenem da treba ici na wc. On to jako dobro zna, mislim da je kod nas problem njegova svojeglavost jer taj neki inat i bunt primjecujem i u drugim stvarima.
beti3, slazem se s tobom u vezi "flegma-pristupa" i mogu ti reci da je vec puno bolje, otkada sam "odustala" educirati dijete o kakanju (a dijete ionako vec sve zna o toj temi) - samo jos treba da naucim MMa da ne stvara histeriju oko toga svega.
imamo maleni pomak: veliki je poceo kakati u vrticu! sasvim normalno i bez drame - jupiiiiii! nadam se, iskreno se nadam, da ce napokon sve sjesti na svoje.
alef, i tebe mogu potpisati! ja sam isto takav tip - probava steka, cim me nesto muci i tako vec od djetinstva. zivim s tim i zivim s tim dobro.
čini mi se da je slična tema već bila na forumu. mi smo s ne-kakanjem imali gadnih problema 2 godine. konačno smo se toga riješili. pri tom problemu mislim da mu se nešto zamjerilo, stvorila se tvrda kakica i kakanje je bilo bolno (oko godinu dana je imao). onda mu se ta bolna kakica zamjerila i on je odlučio ne kakati, stiskao je guzu samo da ne kaka. da ne kažem da kad se to ponavlja, klinci jako dobro i vješto to počnu raditi. naravno, kad imaju 1god, uspiješ ga preveslati da se pokaka (tipa, nakon što se dobro najede, stavili bi ga na tutu, ispred njega veliki lavor vode s igračkama, on se igra i kad mu je sila pokaka se, naprosto bi mu pobjeglo). inače nije palilo nikako. bilo je boljih i lošijih faza, o toj temi sam pročitala čudesa.
to je svakako problem u glavi, rijetko kojem djetetu je problem s probavnim sustavom. neka djeca kad skuže koliko se oko njihove kakice treperi na taj način podsvjesno traže pažnju. zato psiholozi savjetuju da se o tome prestane govorit pred njima. dakle ne ga hvalit i reći bravo niti ga kuditi. neka malac shvati da to što on radi je normalno, da mu roditelj neće skidat zvijezde s neba jer se on pokakao.
portalak - definitivno nije štetan, različiti doktori i farmaceuti su mi to potvrdili isto kao i da ne izaziva ovisnost. ako ga date 2x, on ne djeluje. mora se uzimati redovito i piti puuuuno tekućine. ako se ne pije tekućina , učinak je suprotan. on pomaže da se kakica ne stvrdne tako da se uslijed stiskanja djetetu još ne omrzne kakanje ako se stvori tvrdi čep koji može povrijediti guzu.
pored portalaka i različitih blentavih savjea "daj mu šljive natašte , daj mu smokve, daj mu blitve" koje su nam dijelili na svakom koraku (a ne kuže da dijete kad se neće pokakat zaista neće, nema toga što bi ga otvorilo, on se stisne , a nekad i pritom u grču plače), zaključila sam da treba i puno jesti. naprosto je ključna količina hrane koja pokreće crijeva i koja potjera stvar prema dolje. od dvije šljivice i jabuke za doručak se nikad nije desilo ništa, al od krcatog tanjura palente s acidofilom se itekako dešavalo da je naprosto morao na wc. i tako cijeli dan, i dan danas moram paziti da se ne prisjeti stare navike, ne dozvoljavam da malo pojede za obrok ili da ga preskoči. da ne govorim da se nikakvi slatkiši ne jedu, kao i hrana poput riže, banana i sl.
Moja ana krenula sa kakanjem.Od petka svaki dan i to do dva puta dnevno.I ja krenula s tim oš neš ne moraš.Pije donat,jede isto što i mi uglavnom raznovrsno,ništa specijalno i ide.Dokle će vidjet ćemo.Zasad se pokaki kad je dovedem kući od bake oko dva popodne i pred spavanje oko osam sati.
Jučer i danas ništa.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom