Još malo o vožnji bicikla...

[tanja_b]

U tjedan dana Andrej je savladao tehniku vožnje bicikla s pomoćnim kotačima (baš kad mi se činilo da ga nikad neće provozati ), i to tako dobro, da smo se sad našli pred novim pitanjima.
Naime, on nije dijete koje će voziti x puta ukrug oko parkića, nego ima tendenciju odvesti se daleko u nepoznatom pravcu. A kako ipak nije tako siguran (ipak ima samo tjedan dana vozačkog staža!), ne mogu ga samo tako pustiti da se vozika, unatoč kacigi, pogotovo zato jer ne živimo u naročito child-friendly kvartu (previše prometa).
Zasad MM trči za njim, ali ni to trčanje mi nije trajno rješenje.
Učimo ga da nikako ne izlazi sam na cestu, a kad prelazimo cestu, mora sići s bicikla i gurati ga. To je za početak, a dalje...? Kako ga na jednostavan način podučiti da ne vozi kao muha bez glave, ne zalijeće se u pješake i ne radi gluposti s pedalama (kao danas kad je na uzbrdici skinuo noge s pedala, otklizao se unatrag i pao s bicikla u travu)?
Ima li još neka bitna stavka koju bi morao znati, a koja mi trenutno ne pada na pamet?
I, još jedno pitanje - postoje li nekakve "škole sigurne vožnje bicikla" ili nešto slično za predškolsku (tj. vrtićku) djecu?

[Ancica]

Pogledaj ovo na rodinom portalu, mozda ce ti pomoci za prvu ruku (to kaj fale slike je problem kojeg ja trebam rijestiti al ne stizem): Kako naučiti dijete voziti bicikl

[tridesetri]

mi smo imali slicnu situaciju s biciklom proslo ljeto i mislim da tu nema nekog rjesenja.
m. se takodjer zaletavala, vozila prebrzo...imamo srecu sto zivimo u kvartu punom velikih parkova, ali i po parku smo mi stalno jurili za njom.
onda smo dosli do odlicnog rjesenja, a to je da smo njezin bicikl odnijeli u vrtic (u vrticu ih ionako nije bilo dovoljno za svu djecu) tamo je sigurno, sve ogradjeno visokom ogradom pa se lijepo moze vozikati cijeli dan.
ja ionako ne mogu trcati vise za njom kad imam jos jedno dijete u kolicima.
bicikl cemo uzeti natrag jedino kad idemo na more da se moze tamo voziti.

[Anci]

Nama je to isto problem. S njih dvije sam jednom izašla u šetnju sama, a L na biciklu.
I više ne idem tako.
Ona isto furi i ne gleda. A ja s kolicima ili s J na rukama trčim za njom.

[Maruška]

Mi trčimo.

[Pandora Aura Monroe]

Ima li još neka bitna stavka koju bi morao znati, a koja mi trenutno ne pada na pamet?

Jedna stvar mi se čini bitnom, a to je: naučiti dijete da ne mijenja naglo pravac kretanja tj. kada želi skrenuti da obavezno pogleda što se zbiva iza njega i je li ga netko već počeo preticati. Kako mu to na jednostavan način objasniti? Ja bih uzela dva autića i pokazala što se može dogoditi u opisanoj situaciji ili bih se poslužila svojim tijelom - igrala bih se sudara, odglumila opasnu situaciju, naravno, bez ozljeda. Mislim da je važno da dijete razumije zašto se nešto traži od njega. Ako ne vidi smisao, teško da će zapamtiti, a kamoli se pridržavati nekog pravila.

Kako ga na jednostavan način podučiti da ne vozi kao muha bez glave, ne zalijeće se u pješake

Reći mu da se drži ruba tj. svoje strane, to bi trebalo biti dovoljno. Ostalo će doći na svoje razvojem motorike i koordinacije pokreta.
Ili možda sasvim suprotno: dopustiti mu da se izdovolji jurnjave na nekom mjestu gdje nema gužve - još ako je bicikl nov, tko bi odolio testiranju svih njegovih mogućnosti!

i ne radi gluposti s pedalama (kao danas kad je na uzbrdici skinuo noge s pedala, otklizao se unatrag i pao s bicikla u travu)?

Što se tiče eksperimenata poput ovih, bojim se da tu nema 100% pouzdanog načina kojim bi se mogli spriječiti. Djeca jednostavno istražuju svijet, zanima ih kako se određena stvar (npr. bicikl) ponaša u određenim uvjetima (npr. na uzbrdici) i kakav će biti rezultat ako promijene koju varijablu (npr. okretanje u neokretanje pedala). I da, ponekad ta istraživanja završe jednim velikim BUM, no neka druga upravo tako počnu (iako nigdje nisam pronašla podatak, najdublje sumnjam da je pad jabuke na Newtonovu glavu bio sasvim bezbolan doživljaj).

Sjećam se i svojih biciklističkih početaka. Nema te teorije koja me mogla unaprijed naučiti pod kojim se kutevima može, a pod kojima ne može kotačem na rubnik. Ta me spoznaja stajala točno šest kapi krvi i ponekih poderanih hlača.

[tanja_b]

i ne radi gluposti s pedalama (kao danas kad je na uzbrdici skinuo noge s pedala, otklizao se unatrag i pao s bicikla u travu)?

Što se tiče eksperimenata poput ovih, bojim se da tu nema 100% pouzdanog načina kojim bi se mogli spriječiti. Djeca jednostavno istražuju svijet, zanima ih kako se određena stvar (npr. bicikl) ponaša u određenim uvjetima (npr. na uzbrdici) i kakav će biti rezultat ako promijene koju varijablu (npr. okretanje u neokretanje pedala). I da, ponekad ta istraživanja završe jednim velikim BUM, no neka druga upravo tako počnu (iako nigdje nisam pronašla podatak, najdublje sumnjam da je pad jabuke na Newtonovu glavu bio sasvim bezbolan doživljaj).

Sjećam se i svojih biciklističkih početaka. Nema te teorije koja me mogla unaprijed naučiti pod kojim se kutevima može, a pod kojima ne može kotačem na rubnik. Ta me spoznaja stajala točno šest kapi krvi i ponekih poderanih hlača.

Pandora, hvala na detaljnom odgovoru!

A ovo zadnje citiram jer sam se u istinitost navoda uvjerila već danas (dakle, dva dana nakon pisanja prvog posta). Naime, sad više ne skida noge s pedala. Shvatio je valjda
Isto tako je morao proći silaženje s bicikla u pokretu, da bi se na kraju ipak vratio na dobre stare kočnice.

A što se tiče ovog kuta kotača i rubnika... ja to nikad nisam ni savladala. Meni je bilo dovoljno vidjeti mlađeg brata razbijenih koljena i zuba i zaključiti da nikad ne pokušavam u vožnji prijeći kotačem na rubnik :/
(zato i nisam neki biciklist i nemam bicikl)

[Ancica]

tanja, s 3 i pol godine nema teorije da bi on trebao biti igdje blizu ceste, pa tako niti rizola. u parkic i nek tamo vozi.

[tridesetri]

tanja, s 3 i pol godine nema teorije da bi on trebao biti igdje blizu ceste, pa tako niti rizola. u parkic i nek tamo vozi.

ancica, mislim da tanja ni ne misli ici s malim u promet, ali i u parkicu ima puno rubnika i slicnih prepreka (u svim nasim parkovima, vrticu itd.) dakle to je nesto sto dijete mora nauciti svladavati. mi smo to m. naucili (nakon sto je naravno x puta pala preko toga) da cim vidi vidi rubnik da mora poceti skrenuti (i to na vrijeme, a ne u zadnji cas jer to je bio najcesci uzrok pada - naglo skretanje) skuzila je dosta brzo.

[tanja_b]

tanja, s 3 i pol godine nema teorije da bi on trebao biti igdje blizu ceste, pa tako niti rizola. u parkic i nek tamo vozi.

Pa i držimo se parkića, uglavnom. Ili Jaruna, Bundeka i sličnih mjesta, do kojih se vozimo autom. Ali kako rekoh, živimo u kvartu koji je blizu većih prometnica i teško ćemo ga dugo držati samo u parkiću :/
A usto još smatram da imamo i ogromnu sreću što imamo parkić ispred zgrade, što je za betoniziranu Trešnjevku pravi raritet...

Zato mislim da je bolje što prije ga naučiti osnove ponašanja u prometu, kako god bio mali.