[quote ništa mi ne znamo. ja ću izreći onu famoznu rečenicu da nisam imala mlijeka, pa da vidim tko će mi proturječit i reći da to ne stoji. i da se samo opravdavam.
da vidim tko se usudi ?[/quote]
Imala si mlijeka i sad se samo opravdavaš!
 |
|||
|
|
|||
[quote ništa mi ne znamo. ja ću izreći onu famoznu rečenicu da nisam imala mlijeka, pa da vidim tko će mi proturječit i reći da to ne stoji. i da se samo opravdavam.
da vidim tko se usudi ?
Imala si mlijeka i sad se samo opravdavaš!
više ne pozivam na mir nego upozoravam.
Ja sam se tijekom trudnoće o dojenju informirala na Rodikahna prvotno napisa
U rodilištu sam se prvi dan mučila, ali nakon što smo uspjeli, ohrabrio me poticaj i pohvala sestara (pojedinih), a puno mi je značilo što sam od glavne med. sestre dobila brošuru Dojenje dar životu.
Sve to mi je dalo sigurnost da je to najbolje što mogu dati svojoj bebi i da budem ustrajna u dojenju. Vjerojatno su i u ostalim rodilištima dijelili brošure od ministarstva zdravstva. :?
Ja nisam nigdje ništa dobila
Niti kod gin. u domu zdravlja, niti privatno, niti u Petrovoj, niti na tečaju, a niti kad sam rodila.
Sve što znam o dojenju pročitala sam na Rodii to kad sam sasvim slučajno završila ovdje (i ostala
Na svu sreću poklopilo nam se da nismo imali ama baš nikakvih problema pa smo uspjeli bez problema i muka.
Ali da se pojavio koji ne znam kako bi završilo.
Ne znam dali bi bilo dovoljno to moje brzinsko i površno čitanje mora tekstova na portalu.
A možda je bila presudna moja izrazita želja za dojenjem jer sam smatrala i još uvijek smatram to kao nešto najvažnije i najvrednije.
na SDu su što se toga tiče super. dole u trudničkoj posvuda brošure i plakati a na odjelu sestrama svaka čast.
mi se mučile jako jer imam uvučene bradavice. imala sam gadnih problema s položajem na početku. i još me grizla, bez zubi, bradavice su mi bile totalno izranjavane. jednom me toliko ugrizla da sam se naljutila na nju i počela plakati. pozvala sam sestru da joj kažem da nemogu više, da me grize i da ne jede. ona me smirila, pravilno je namjstila umu na cicu i dala mi lupocet za bolove! svaka joj čast!
ja sam bila jedina majka među svojim frendicama koja je dojila svoje dijete.imam osjećaj da danas većina majki ima djete da bi ga pokazivala,tj ajmo u grad u šetnjicu,pa do birca da te mal pokažem a naravno da tamo neću vadit sisu..ja radije nisam išla van..
današnje mame bar ove koje ja poznam bi još izlazile oblačile super uske topiće i eto to im je prioritet..to se u nas hrvata teško da promijeniti..
ak znaš par glupaća, ne znači da su sve takve. nemoj generalizirat...
a i ti sigurno voliš pokazivat svoju bebicu. to je normalno.
ja obožavam kad se svi dive umi. kad ju izvadim iz kolica u tramvaju pa se ona nasmije a ja vidim da cijeli tramvaj nasmješen zuri u nju...
koliko predrasuda na jednom mjestu
strašno vas je za čitati! :/
pobježe mi....nastavak....toliko osuđivanja, samouzdizanja i ogovaranjai što mislite time postići?
Ovo je razmišljanje u dlaku isto kao i moje, zato potpisujem svaku riječ!!
Mislim i da su (buduće) majke premalo informirane, ili misle da bi dojenje trebalo krenut samo od sebe bez ikakve pripreme. Nisam sigurna da li bih isključivo dojila da nema Rodine web stranice sa svim onim tekstovima. Puno su mi pomogli, a pomogla mi je i fenomenalna patronažna sestra koja me je posjetila i prije poroda i pripremila na sve što me čekalo.
ni ja. i zato ponavljam, ključna riječ je edukacija!
ni jani ja. i zato ponavljam, ključna riječ je edukacija!
moja patronažna je bila loša, taman je dobila unuka kojeg joj snaha nije dojila tako da se iz mjeseca u mjesec meni isčuđavala.
a od nikog drugog nisam dobila dobar savjet.
kao 1. uopće nisam generalizirala,niti rekla da su sve majke glupače,samo sam rekla kakve su se majke nalazile oko mene
kao 2. ako to nekome smeta nije moj problem
kao 3. i ja volim pokazivat svoje dijete ali mi je prioritet bio dojenje a nisam tip osobe koja će sisu vadit nasred birca
kao 4. nisam puna predrasuda,samo mi topić i minić nije prioritet
dojila u bircu i u pizzeriji! kaj ja mogu kad ju je stislo a bile smo vani! i opće mi nije bilo ni najmanje neugodno!
nosim kratke suknje jer mi je to jedino ostalo od prijašnjeg lijepog izgleda-noge!
topić obuć neću više nikad zbog sisurina koje mi do poda vise. osim ak odem na plastičnu na podizanje i smanjivanje (a sve sam nekak bliže toj ideji.)
Mama_mia
Ja nosim i uske majice, i kratke hlačice, koji put izađem vani, i šta onda?!?
Ne znači odmah da mi je to prioritet, naravno da mi je moje dijete na prvom mjestu.
Uh, što me predrasude razbijesne...
to šta smo postale mame ne znači da sad moramo prestat držat do svog izgleda! pa svaka žena želi izgledat lijepo i dobro se osjeća kad ima neku kul krpicu. pogotovo poslije poroda.
kad sam obukla svoje stare trapezice i stala u njih, bila sam presretna! i to mi je super utjecalo na samopouzdanje!
(a sve to skupa nema nikakve veze s dojenjem)
kontradiktornost u jednoj jedinoj rečenici.
zašto misliš ako netko ima minić na sebi da mu je to prioritet?
evo u obitelji imamo jedan slučaj adaptiranog...
moja šogorica je rodila, malo prerano ali ipak ne previše (oko 2 tjedna), malo u kasnim godinama i na carski rez jer je imala nekih operacija ranije. Bebica je bila dosta sićušna (2,900). Problemi su se pojavili dosta brzo, ragade, čak i gnojne rane na bradavicama. U rodilištu su joj savjetovali dohranu. Ja sam normalno rekla neka pokuša da ako već dodaje AD neka to bude što manje, a što više na cici.
I ona me poslušala, jadna... kaže da je uostalom svo AD mlijeko beba izbljuckala, pa je pretpostavila da joj je to previše, tako da je većinom samo dojila. nakon 20-tak dana otišla je na pregled malo ranije, valjda joj je nešto bilo sumnjivo, a jadno dijete izgubilo 400 grama :shock: Pedica je zaključila da je beba preslabašna, te je slabo vukla mlijeko, pa ga se manje i proizvodilo. I evo, sad je na AD pa se malo ubucila...što da se radi u takvom slučaju?
Ja sam odmah zvala rodine savjetnice i dobila korisnih savjeta kako u takvoj situaciji postići da se bebica ne navikne na dudu i ne odbije potpuno mlijeko, te kako kasnije kad ojača postići relaktaciju, pa sam sve to prenijela šogorici.
Ali pitam se koliko će biti uporna u svemu tome, jer ima i drugih problema.
pomikaki
možeš samo reči joj da nazove SOS
u problemtičnim situacijama djetetovo zdravlje je na prvom mjestu
jedina druga opcija je da se izdaja i daje svoje mlijeko na bočicu dok beba ne ojača
kasnije, ima nade, ako bude htjela , kad se beba oporavi, možeš joj davati tekstove o relaktaciji i povratku na sisu
Čitam sve što ste gore napisali i pitam se zašto je situacija s dojenjem zapravo tako groteskna. Zašto su upravo mame dojilice u našem društvu postale takvi izuzetci kojima se svi iščuđavaju, a bočica nešto normalno. Jako sam tužna zbog toga
Imam bebu staru 5 mjeseci-isključivo je dojen i stalno me netko zbog toga napada ( ili zbog nedodavanja vode, ili zbog nedodavanja čaja, ili zbog toga što se nikada nisam htjela izdojiti pa mu davati mlijeko na bočicu ili zbog odbijanja početka dohrane, ili zbog čestog noćnog dojenja-kao on je gladan...)Stvarno sam već umorna od toga, odlučno ustrajem u svom stavu ali iskreno, fali mi netko s kim bih mogla normalno popričati. Dok nisam počela povremeno isčitavati forum osjećala sam se kao Pale sam na svijetu. Planiram bebu dojiti dugo i imam dojam da će me uža obitelj proglasiti dežurnim luđakom budem li dojila dijete od godinu dana. Sve to me ne može pokolebati ali rastužiti i to jako-da.
Moje iskustvo kaže da je najbitnije da te muž podržava, a svi ostali će s vremenom prestati kvocati. a sa onima koji nisu prestali kvocati nego me i dalje sabotirali više od godinu dana ne komuniciram. i ne fale miČitam sve što ste gore napisali i pitam se zašto je situacija s dojenjem zapravo tako groteskna. Zašto su upravo mame dojilice u našem društvu postale takvi izuzetci kojima se svi iščuđavaju, a bočica nešto normalno. Jako sam tužna zbog toga
Imam bebu staru 5 mjeseci-isključivo je dojen i stalno me netko zbog toga napada ( ili zbog nedodavanja vode, ili zbog nedodavanja čaja, ili zbog toga što se nikada nisam htjela izdojiti pa mu davati mlijeko na bočicu ili zbog odbijanja početka dohrane, ili zbog čestog noćnog dojenja-kao on je gladan...)Stvarno sam već umorna od toga, odlučno ustrajem u svom stavu ali iskreno, fali mi netko s kim bih mogla normalno popričati. Dok nisam počela povremeno isčitavati forum osjećala sam se kao Pale sam na svijetu. Planiram bebu dojiti dugo i imam dojam da će me uža obitelj proglasiti dežurnim luđakom budem li dojila dijete od godinu dana. Sve to me ne može pokolebati ali rastužiti i to jako-da.
8)
Muž me podržava ali ove ostale sabotere ne mogu isključiti jer je to njegova obitelj koja mi je inače jako draga ali imaju očajan odnos prema dojenju što sam s užasom otkrila tek nakon poroda. Ja sva ponosna i sretna zbog uspješnog dojenja, a oni zabrinuti jer misle da je dijete gladno. :? :?Moje iskustvo kaže da je najbitnije da te muž podržava, a svi ostali će s vremenom prestati kvocati. a sa onima koji nisu prestali kvocati nego me i dalje sabotirali više od godinu dana ne komuniciram. i ne fale miČitam sve što ste gore napisali i pitam se zašto je situacija s dojenjem zapravo tako groteskna. Zašto su upravo mame dojilice u našem društvu postale takvi izuzetci kojima se svi iščuđavaju, a bočica nešto normalno. Jako sam tužna zbog toga
Imam bebu staru 5 mjeseci-isključivo je dojen i stalno me netko zbog toga napada ( ili zbog nedodavanja vode, ili zbog nedodavanja čaja, ili zbog toga što se nikada nisam htjela izdojiti pa mu davati mlijeko na bočicu ili zbog odbijanja početka dohrane, ili zbog čestog noćnog dojenja-kao on je gladan...)Stvarno sam već umorna od toga, odlučno ustrajem u svom stavu ali iskreno, fali mi netko s kim bih mogla normalno popričati. Dok nisam počela povremeno isčitavati forum osjećala sam se kao Pale sam na svijetu. Planiram bebu dojiti dugo i imam dojam da će me uža obitelj proglasiti dežurnim luđakom budem li dojila dijete od godinu dana. Sve to me ne može pokolebati ali rastužiti i to jako-da.
8)
ah, klasika. stavi cepove u usi i vozi dalje.
upravo takoah, klasika. stavi cepove u usi i vozi dalje.
ali ponekada stvarno iritira ta borba s vjetrenjačama
Meni je moja vlastita teta rekla da maknen to gladno dite sa cice i dan mu normalnu hranu jer je neuhranjen i kaska za vršnjacima. Ona je rodila dite i zna o čemu priča, a ja ću pogriješiti pa će mi biti kasno :shock: .
Bez imalo razmišljanja sam digla pozdrav.
Al dobro, ja sam inače lako zapaljiva i nije mi problem posvađati se i ne komunicirati pa čak ni s rodbinom
[quote="M.a.r.t.a"
Meni je moja vlastita teta rekla da maknen to gladno dite sa cice i dan mu normalnu hranu jer je neuhranjen i kaska za vršnjacima. Ona je rodila dite i zna o čemu priča, a ja ću pogriješiti pa će mi biti kasno :shock: .
Bez imalo razmišljanja sam digla pozdrav.
Al dobro, ja sam inače lako zapaljiva i nije mi problem posvađati se i ne komunicirati pa čak ni s rodbinom
Meni rekli da mi je dijete preaktivno :shock: :shock: :shock: :D :D ( a dobiva normalno na težini,vesel je i zaigran i glasno se smije)-najbolje bi bilo da leži ko klada natenkiran adaptiranim. Doduše da stalno spava vjerovatno ni onda ne bi valjalo. Ako je aktivan-ne valja jel sisa, da stalno spava isto ne bi valjalo-zato što sisa. Eto ti paradoksa! :?
Uglavnom kod mene ispada da ako svoje dijete voliš, ako si mu posvećen i ako ga dojiš-nisi normalan!
Pozdrav vama svima-vi ste ,meni super
pogodila si bit stvari. ali mislim da nije toliko stvar dojenja-nedojenja nego jednostavno ljudi imaju potrebu pametovat
ja se iskreno nadam da ja jednog dana necu bit takva. sad, dok sam i ja u tome i znam kako je kad ti netko stalno pametuje se jako dobro kontroliram, ali kad to prode nadam se da necu zaboravit kako je to ruzna osjecaj
Meni se porođajna težina (2900gr)ne čini premala, jest sićušno, ali ne previše. Moj je imao 3070gr i sisao kao veliki.evo u obitelji imamo jedan slučaj adaptiranog...
moja šogorica je rodila, malo prerano ali ipak ne previše (oko 2 tjedna), malo u kasnim godinama i na carski rez jer je imala nekih operacija ranije. Bebica je bila dosta sićušna (2,900). Problemi su se pojavili dosta brzo, ragade, čak i gnojne rane na bradavicama. U rodilištu su joj savjetovali dohranu. Ja sam normalno rekla neka pokuša da ako već dodaje AD neka to bude što manje, a što više na cici.
I ona me poslušala, jadna... kaže da je uostalom svo AD mlijeko beba izbljuckala, pa je pretpostavila da joj je to previše, tako da je većinom samo dojila. nakon 20-tak dana otišla je na pregled malo ranije, valjda joj je nešto bilo sumnjivo, a jadno dijete izgubilo 400 grama :shock: Pedica je zaključila da je beba preslabašna, te je slabo vukla mlijeko, pa ga se manje i proizvodilo. I evo, sad je na AD pa se malo ubucila...
Vjerojatno je faktor i raniji porod, iako ne znam zbog čega je preslabašna..
Nadam se da je sad sve u redu s bebicom.
iskreno, prije poroda ja sam mislila da svatko doji,samo tko bas ne moze daje ad jer pored toliko prica o prednostima dojenja tko ne bi djetetu dao najbolje. kad sam rodila i sama sam prosla svasta, do tog momenta nisam imala pojma da imam ravne bradavice, da su mi sise vece od bebe, prejak refleks otpustanja, da je prvo mlijeko vodenasto, da su upale svakodnevnica a ne rijetkost, ragade klasika. medjutim, ja sam zaista dozivjela kao tragediju odbijanje mog djeteta da doji (vec sam pisala o tome na 0-1) i jos u bolnici noci provodila izdajajuci kolstrum kap po kap i noseci u djecju sobu, molila sestre da mi ga pomognu staviti na sisu, placala patronaznoj da dolazi 3 puta dnevno da ga prikopca plus uvijek spremnu bocu izdojenog imala, trpila vristanje bebe i griznju savjesti sto ga tako mucim svaki put prije podoja al kad je nakon 14 dana prihvatio sam sisu nitko sretniji od mene, nema koga nisam zvala. al ja sam imala zaista podrsku svih, cak toliku da sam je na momente dozivljavala kao pritisak, cak sam razmisljalka zar djetetu cinim dobro sto ga ovako mucim. sad krivim sebe samo sto sam pala pred doktorima kad mi dijete nije napredovalo, jednostavno nije bio izjelica al sam prekasno dosla do zakljucka da moj jednostavno nije ljubitelj jela a da mu nis drugo ne fali, i tako sam zavrsila, da skratim pricu, na izdajanju. Kad me pitaju pa sto, jel ti bolno, sto ne das ad, ja samo masem glavom, zavidim onima koje uspjesno doje iako sam svjesna da dalje nisam mogla borit se s njim jer je vec prigrlio bocu, a greske su mi, sad kad citam rodu, bile knjiske...da sam ranije npr citala o mrvicama na rodi ne bi se toliko zabrinjavala oko moje mrvice i vjerojatno bismo jos dojili. U svakom slucaju malo je mama oko mene koje doje, i ne prestajem se cuditi tome, prelako se odustaje, krive su tu i bolnice i pedijatri i okolina. ja sam svog vodila kod vise ped jer me to konstantno nedobijanje tezine, odbijanje jela bas brinulo (i danas jede samo uspavan), i svaki je prvo rekao nemate mlijeka, pa kad kazem izdojim preko litar, bacam prvo, onda zbunjenost pa mi preporuce da probam s ad i svaki preporuci drugo (toliko o njihovoj kvalifikaciji za preporuku ad, ovisno koji ih je proizvodjac obradio), uvjerila se da mom ad nije nista ni sladji ni zasitiniji od mog mlijeka i zato nastavljam izdajati dokle ide i dokle god ne padamo ispod donje granice necu uvoditi dohranu (i to je jedna od preporuka). Imamo jos mjesec da izdrzimo pa cemo vidjti hoce li tada biti bolje. upravo zbog ovog svog iskustva znam koliko je bitno imati informacije, imati podrsku i imati volju i zato treba biti ovakvih formuma i ovakvih prodojenje energicnih stavova, jer usitinu prelako se odustaje...
Sad je u redu, premda je na ad i ne znam hoće li šogorica imati volje za relaktaciju. Malo se izdeprimirala, a ja dajem savjete onako na kapaljku jer ne želim biti prenaporna, svjesna sam da nije ni ona zadovoljna s takvim stanjem, a ima još i drugih problema s malom (ne nerješivih, ali nije joj lako). Kaže da ima još mlijeka jedva za kapučino.Meni se porođajna težina (2900gr)ne čini premala, jest sićušno, ali ne previše. Moj je imao 3070gr i sisao kao veliki.
Vjerojatno je faktor i raniji porod, iako ne znam zbog čega je preslabašna..
Nadam se da je sad sve u redu s bebicom.
Ono zbog čega sam iznijela slučaj, je što me zanima zbog čega se to moglo dogoditi i na koji način se moglo spriječiti. Ako je netko imao sličnih iskustava.
ja bih rekla da čak i više žena ne doji. Od svih mama koje sam upoznala u parku i svih frendica koje imaju djecu samo 2 su dojile/doje...i to do 6mj..mi smo im valjda čudni
A da su joj u rodilistu pokazali kako da popravi polozaj na dojci, prica bi vjerojatno krenula u drugom smjeru.
Ragade i ne dobivanje na kilazi ukazuju da je najvjerojatnije uzrok los polozaj na dojci. To mogu reci na osnovu ovog sto sam procitala, no pitanje je sto je jos sve drugo pridodalo problemu.
Tako sam tužna, a s druge strane ljuta kad vidim statistiku dojenja u Hrvatskoj. Nevjerojatno je kako žene uz sva saznanja danas o dobrobiti dojenja, izuzetno lako odustaju i pritom nemaju nimalo grižnje savjesti.
Ja sam od kad znam za sebe znala da želim dojiti i da ču sve učiniti da to i realiziram.
Milslim da mame danas lako odustaju zbog "komfora", a i naravno jer imaju drugu opciju.
Vidiš, ja ipak mislim da olako odustaju najviše zbog ne znanja.
Dali bi ti imala grižnju savjesti da misliš kako si sve napravila i nak kraju odustala, jer nisi imala drugog izlaza / riješenja?
Ako žena ne zna za sve probleme koji mogu nastati (da bude spremna za njih) i opcije riješavanja istih - ne zna da je mogla pokušati još nešto.
Prema tome, logično je i da neće imati grižnju savjesti.
Vjeruj mi da je jako malo onih koje su izričito rekle - ja ne želim dojiti.
Ja sam tužna baš zbog tih koje same odluče da neće, ne žele ili im je prenaporno dojiti. A ima ih, bez obzira što tko govorio.
ali njihovo je pravo da to odluce.
meni je isto prvi put bilo cudno kad san cula takav odgovor jer ja drugacije razmisljam ali ta zena je osoba ko ja i ti i svi drugi na ovome svijetu i ima pravo na svoje odluke, makar se mi ne slagali s njima. ona je odgovorna za svoj zivot i svoje dijete i moze odlucit sto god zeli.
ovo sam već negdi spomenila - moja zava (šogi po vaški) nije dojila dicu niti misec dana... niti jedno od troje... zato da bi mogla na kontracepciju i tabs za mršavit... to je doslovno navela ka razlog - ne nema mlika, niti komplikacije s dojenjem, nego neće... ja ostala :shock: ali ne mogu je puškom tirat da doji...
p.s. ja sam dojeći više smršavila od nje
vjestice jedna
jel se obozavate?
Bože moj, najviše na svituvjestice jedna
jel se obozavate?
ajmo nazad na temu...
skuzajte, nisan mogla odolit
tebi
Jučer sretnem tetu koja živi u ulici gdje mi je firma i s kojom se pozdravljam kad se sretnemo, i ona mene na glas pita dok prolazim kako je mala, da li hoda i koliko je stara. Ja odgovorim hoda pomalo, 13mj. A ona: šta još je na sisi; ja: (dovikujem već odlazeći) da, da. Ona (bez glasa izvodi mimiku koja govori otprilike slijedeće): neka, dobro je - ali psssst...
hehe
Moj Mihovil se rodio tri tjedna ranije s 2550 g. Prva dva dana nisam dojila jer su ga nadohranjivali, meni su se grudi prepunila, imala sam kvrge, biljelo me je. masirala sam se i izdajala. Sva sreća uspjela sam se izboriti da budemo 24 sata skupa i uz trud nekih sestara, sos telefona, uspjeli smo ga namjestiti na sisu. Ja sam znala da ću dojiti i uz silne muke na početku i bolne bradavice koj su krvarile uspjeli smo. Iako mi je pao 200 g na težini, iz bolnice smo nakon devet dana išli s težinom 2500 g. Nisam se previše brinula oko težine, jer sam znala da radim najbolje za svoje dijete. Nikada nisam imala više samopuzdanja kao tada, iako smo samopuzdanje i ja dva različita pojma.
Na loše savjete se nisam obazirala. Iako ih je na žalost bilo. Moja obitelj je bila malo skeptična prema mojoj odluci da ne kupujem bočice, ali kada je Mihovil s dva mjeseca bio na 4990 g svi su zašutjeli. Čak su svima ponosno pričali kako je on samo na siki.
Mi i danas s njegovih skoro četiri godine dojimo i zbog toga sam neizmjerno sretna. Ponekad mi je bilo teško njegovo nacicavanje po cijele noći i dane, ali nije mi žao. Ne znam što bi bilo da nisam bila toliko odlučna i informirana. Većina mojih kolegica je prestalo dojiti nakon par mjeseci jer nisu imale mlijeka, ne da im se više, misle da za djecu to nije dobro da, itd...Nekima je čak dojenje ostalo kao velika trauma. Ne osuđujem ih jer smo svi različiti.
svaka čast...
Naravno, to ne poričem. Njihova odluka, imaju potpuno pravo donijet je. Ali druga je stvar je li donesena misleći na djetetovu dobrobit. :/
no, na svu sreću, to nije tvoja briga.Naravno, to ne poričem. Njihova odluka, imaju potpuno pravo donijet je. Ali druga je stvar je li donesena misleći na djetetovu dobrobit. :/
Imaš pravo, nije moja briga. Na svu sreću.no, na svu sreću, to nije tvoja briga.Naravno, to ne poričem. Njihova odluka, imaju potpuno pravo donijet je. Ali druga je stvar je li donesena misleći na djetetovu dobrobit. :/
Potpisujem i poštujem svaku mamu koja to (informirano) odluči.
evo nesto iz slobodne dalmacije http://www.slobodnadalmacija.hr/Spli...5/Default.aspx
Poražavajuća je činjenica da u Hrvatskoj doji tek dva posto žena, što je službeni UNICEF-ov podatak.
odakle sad ovo? zar nije oko 13%?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom