EvaP prvotno napisa
Mi smo se iskljucivo dojili mjesec dana, a na prvom pregledu se ispostavilo da malisa nije dobio ni grama od izlaska iz bolnice, tj. imao je manje od porodjajne tezine.
Pa smo hospitalizirani na tri tjedna i izasli iz bolnice s dijagnozom - izgladnjivanje. Pa si zamislite koji je to sveopci tulum bio za sve susjede, svekrvu, babicu i ljude na cesti koji su mi ionako govorili da je dojenje bez veze i da dam vise djetetu adaptiarno mlijeko. A sad su imali i dokaz da su bili u pravu, a ja - nemajka.
I zamislite koliko puta sam provrtila sve savjete koje sam dobila i razmatrala da li sam trebala poslušati neki od savjeta koji sam dobila (navesti ću najgluplje:
Patronažna - dojite po noći???? Daj mu bočicu prije spavanja pa će spavati cijelu noć.
Svekrva: ja nisam dojila. Dijete nije htjelo jesti bočicu nego je samo htjelo sisati pa sam ga prestala dojiti?!?!?!?!)
I jos uvijek se dojimo (25 mjeseci) iako se nakon pocetnih mjesc dana nikad nismo uspjeli vratili na iskljucivo dojenje.
Al kad smo znali biti u parku, izvadim bočicu iz torbe i mališa jede i zakači se za mene neka prodojeća gospođa/gospodična i krene me pilat kako je dojenje najbolje za moje dijete. I da nek spremim bočicu i dojim dijete na zahtjev. A ja u suze. Zbog svega. I boo me je u oko Rodin jumbo plakat na kojemu je pisalo da 99% žena može dojiti. A ja sam u onih 1%.