rad od kuce vs. odlazak na posao?

[Lili75]

Nemaju sve što im treba za posao, a to je NUŽNI ODMAK od svog doma. Ne možeš se ti skoncentrirati, ne samo ako ti klinci ili bilo tko drugi upada (ili samo misli da može upasti) nego i ako čeka hrpa veša ili teta čistilica negdje u zakutku. Treba tu kompletan reset mentalnog sklopa. Moj dom je moj DOM i ne volim unositi posao tamo. To je mjesto za odmor. Ova korona je donijela gadan udar na privatnost i to mi se nikako ne sviđa.

Hvala ti na ovoj perspektivi, nisam bila svjesna da netko mogućnost rada od doma ne mora nužno doživjet kao benefit i dobivanje više slobodnog vremena nego kao udar na privatnost. Hmm baš si mi dala za razmišljat.

Meni bi jedan udio rada od doma definitivno povećao kvalitetu života i uštedu vremena. Praktički koliko mi dnevno ode na posao (uključujući prijevoz, sređivanje, oblačenje, šminkanje da ne spominjem trošak ručka u kantini, karte za vlak ili parking karte za auto - to rijetko), sada bih mogla u taj vremenski okvir utrpat odrađen posao i trening Ostatak dana free, meni to daje osjećaj slobode, gospodarenja svojim vremenom. Ono veliki plus. Možda čak veći nego da mi netko poveća plaću jer vrijeme je novac

Lili, kako misliš “zastrašujuće je kakvo je stanje doma kad ne žele”?

Bubilo, ma ne bih javno, ali recimo općenito jako loši medjuljudski odnosi doma tako da je odlazak na posao bijeg i spas. Tužno, ali tako je. Nije svima dom njihova oaza mira.

[sillyme]

Što se tiče teme invazije privatnosti, apsolutno je sve u glavi i kako si postaviš stvari. Ja mogu bit na mobitelu ili laptopu, vidjeti obavijesti da mi dolaze mailovi ili sl, i nemam nikakav poriv da ih gledam dok ne odlučim da ih gledam. Znači u tom trenutku se bavim nečim drugim ne poslom. Druga je stvar što mi posao često dođe u misli i van vremena kad radim, ali to je jednostavno takav posao, često se nečeg sjetim van radnog vremena, dobijem ideju i sl - onda si to zapišem, ispraznim glavu i nastavim dalje... nije moguće ostaviti posao u trenutku kad izađeš van neke zgrade jer je posao u stvari sav "u glavi" a nju ionako uvijek nosim sa sobom

[Mima]

Ja niti ne znam otkad radim i od kuće, čini me se oduvijek. Svakako sam se još modemom spajala na posao. U IT-u sam, i oduvijek smo stvari koje se moraju odrađivati izvan radnog vremena radili I od kuće, i to je svakako uvijek bila bolja opcija od sjedenja u uredu po noći. U staroj firmi je bilo normalno odrađivati posao koliko možeš od kuće umjesto odlaska na bolovanje npr. Još prije korone nam je uvedena mogućnost rada od kuće 1x tjedno. Tako da dileme oko privatnosti nemam - rad od kuće je uvijek za mene bio bolja varijanta od alternative.

Ono što jest istina je da čovjek u svojoj glavi mora povući crtu, recimo kad je počeo lockdown svi su naprosto počeli radi 24 sata dnevno jer su "ionako bili doma", tako da je tu trebalo naprosto riješiti sam sa sobom da se u 4 popodne gasi laptop i da se ne radi. To je stvar odluke , isto kao i počešljati se ujutro.

[Peterlin]

Što se tiče teme invazije privatnosti, apsolutno je sve u glavi i kako si postaviš stvari. Ja mogu bit na mobitelu ili laptopu, vidjeti obavijesti da mi dolaze mailovi ili sl, i nemam nikakav poriv da ih gledam dok ne odlučim da ih gledam. Znači u tom trenutku se bavim nečim drugim ne poslom. Druga je stvar što mi posao često dođe u misli i van vremena kad radim, ali to je jednostavno takav posao, često se nečeg sjetim van radnog vremena, dobijem ideju i sl - onda si to zapišem, ispraznim glavu i nastavim dalje... nije moguće ostaviti posao u trenutku kad izađeš van neke zgrade jer je posao u stvari sav "u glavi" a nju ionako uvijek nosim sa sobom

Ovo je dobra perspektiva, ali ja sam izgleda neka druga generacija. Još uvijek teško mogu pustiti telefon da zvoni, a da se ne javim. Prvo što ujutro napravim je čitanje pošte i odgovaranje na poruke. Slažem se da je sve u glavi, ali meni je već i e-mail i službeni mobitel opterećenje, jer imam u leđnoj moždini ugrađen poriv da odgovaram odmah i sve rješavam onom brzinom kojom mogu, tako da bi se radno vrijeme razvuklo na 24 sata uz odgovarajuću tehnologiju.

[Svimbalo]

Ovo je dobra perspektiva, ali ja sam izgleda neka druga generacija. Još uvijek teško mogu pustiti telefon da zvoni, a da se ne javim. Prvo što ujutro napravim je čitanje pošte i odgovaranje na poruke. Slažem se da je sve u glavi, ali meni je već i e-mail i službeni mobitel opterećenje, jer imam u leđnoj moždini ugrađen poriv da odgovaram odmah i sve rješavam onom brzinom kojom mogu, tako da bi se radno vrijeme razvuklo na 24 sata uz odgovarajuću tehnologiju.

Ja isto ovako, tako da bih rekla da nije do druge generacije, nego do toga koliko je tko sam sebi sposoban povući granicu, odnosno kontrolirati porive.
Mislim da silly to puno zdravije shvaća.

[Willow]

ja imam opciju rada od doma ali je ne koristim, odnosno koristim samo kad imam ja ili klinci neki pregled i onda mi paše da ne gubim vrijeme odlaskom na posao

meni jednostavno treba odmak - kuća - "poso" pa čak i ako putujem, nema veze, malo se ispušem po putu, zato mi je najbolje ići biciklom, mozak se prolufta i prešalta na ono drugo

rad od doma mi je još ok ako nema previše posla, tj. ako sve stižem, ali čim sam malo zatrpana, onda mi je koma, nit mogu kolege zvat upomoć nit komentirat nit se žalit u uredu da su me zatrpali
ne odem ni na pauzu i još imam osjećaj na kraju dana da mogu još do navečer tako...
umorim se duplo više nego da sam na poslu

da imam neki apartmančić na moru pa da radim preko ljeta tamo, e, to bi već podnijela nekako

[Kaae]

Ja radim od doma od 2014. u raznoraznim kapacitetima. Nekad puno, nekad malo. Ne mogu zamisliti posao gdje bih morala biti u uredu od-do (ili se cak i pojaviti osobno svaki dan) ne nuzno zbog toga sto mi se ne bi svidjalo, vec zbog organizacije zivota. Ovako stignem odvesti i dovesti djecu kamo treba, mogu sudjelovati u skolskim aktivnostima bez koristenja godisnjeg odmora, putovati, sto god. Nekad posao ostavljam na poslu, a nekad nosim doma. Ovisi o dobu godine, mojoj zainteresiranosti, idejama koje mi padaju na pamet, sto god. Nekad radim 24h, sto nije idealno, ali moram kompenzirati slobodu koju mi radno mjesto (odnosno firma) daju.


Danas sam, recimo, saznala da kolegica putuje i da ce raditi skroz "virtualno" do daljnjeg kad i ako ce moci (mama joj je na samrti; putuje k njoj). S obzirom da nam se blizi business event s 400 uzvanika, a nje nece biti, opseg posla se siri s marketinga i komunikacija (sto inace radim) i na logistiku (sto radi ova kolegica). Znaci, radit cu cijele dane, veceri,... s bilo koje lokacije. Kad prodje event za 14-ak dana, dizem malo noge u zrak.

[Tanči]

Ja isto ovako, tako da bih rekla da nije do druge generacije, nego do toga koliko je tko sam sebi sposoban povući granicu, odnosno kontrolirati porive.

I ja sam takva pa mi je kći nedavno rekla kako sam rijetko doma, a i kad jesam da sam onda stalno na telefonu i laptopu.
Posao je takav i treba ga odraditi. Mene moja direktorica ne pritišće i ne očekuje da radim 24/7 ali moji ljudi koje vodim i za koje sam odgovorna rade i popodne i ja jednostavno ne mogu odignorirati ih i ne javiti im se.
Službeni telefon i laptop nikad ne nosim doma. Ostaju u uredu, ali kakve to ima veze kad me svi ionako zovu na privatni i doma imam svoj pc i lap.
Evo primjer od prije dva tjedna; ja u dnevnoj bolnici od 8:00 do 15:00, jedan nalaz mi je bio loš pa su ga dvaput ponavljali jer su mislili da je greška (nije bila) i ja sam cijelu svoju "šihtu" odradila preko mobitela. Sestra nije mogla vjerovati, a bome ni doktorica. Na poslu nitko nije znao gdje sam. Odradila sam sve.
Prošli tjedan pak me zgrabila gripa. Jako, baš jako. 5 dana temperature. Opet sam odrađivala iz kreveta. Jedino kaj zbilja nisam bila u stanju raditi u punom opsegu, ali posložila sam sve i postavila kolegicu da me mijenja koja je samo figurativno to odradila jer sam joj sve prije posložila. Epilog? Tjedan dana starog godišnjeg sam potrošila na gripu.
E sad, je li fer ili nije pa mislim da je jer ipak nisam baš radila iako nešto jesam...i tak.
Sad kašljem ko stari magarac, u uredu sam i odrađujem zaostatke...

[Vrci]

Tanči meni je tvoja priča horor
To da smo toliko bitni da radimo i ako fizički ne možemo. A opet kad gledaš poslodavac te može odbaciti za čas.

[Willow]

Vrci, ako sam nešto naučila dosad u poslu je da su svi zamjenjivi, neke će trebati možda i dvoje ljudi zamijeniti ali kad te nema, bome bez tebe se može

[Bubilo Bubich]

Uvijek se može bez svakoga, nitko nije nezamjenjiv. Ali ja razumijem Tanci. Vrlo sam slična.
Ja sam zapravo s djetetom puno vremena provodila po bolnicama, nekad i po 6-7 sati u dnevnoj bolnici, naravno da ću nositi laptop . A nekad sam i bolesna radila od doma, i baš to - odradiš i niti ne otvaraš bolovanje.

Kad radiš na projektu, nisi nezamjenjiv, ali ako te nema 1-2-3 dana nitko te ne mijenja, nego stoji i čeka te. I može ti nastati gori kaos što nešto stoji 3 dana nego da odradiš nešto što možeš dok sjediš u čekaonici ili imaš bolest tipa viroze, gripe, covid … ako baš nisi totalno skršen u temperaturi, glavobolji. To je tako kod poslova koji nisu npr. medicinska sestra . Naravno da će ona biti na pravom bolovanju, ili “u miru” obaviti pretrage u bolnici.

Svi ovi poslovi koji se odrađuju mailovima i telefonskim pozivima nisu takvi. Kod mene u firmi su rijetki ljudi koji za “obične respiratorne bolesti” ne odrađuju poslove od doma. Nitko nije nezamjenjiv, ali posao stoji. I preuzima ga netko samo ako se “vlasnik posla” neće vratiti tjednima. Onda češće procijenis da ti je lakše odraditi nešto u bolničkom hodniku ili s temp. 37.5 nego za 3 dana imati još više posla zbog zaostatka.

Naravno, s vremena na vrijeme kažem sebi “danas neću” pa ne napravim uz devizu “bit će nekako”, ili odlučim da idem u bolnicu samo s knjigom i ne gledam mailove… i tako, žongliram. Najbitnije je da ne odem u burn out.

Ali dok je uređaja i interneta teško se maknuti, bilo da si doma u virozi, u bolnici na pregledu… posao koji možeš od svakud riješiti onda nekada od svakud i riješavaš.

[sirius]

Sreca da poslu trebaju moje tijelo , a ne mozak -pa nemam takvih problema. Kad me nema-nema me.

[Mima]

Iskreno rečeno, meni je taj online rad počeo biti malo i pretjeran, odnosno ljudi su to počeli malo previše slobodno shvaćati. Neki dan sastanak, kad čovjek kaže, oprostite s djetetom sam kod doktora prozvali su nas da uđemo . Ja kad radim od kuće podrazumijevam da sjedim za računalom i radim kao da sam u uredu. Ako trebam negdje izaći tražim izlazak kao da sam u uredu. Javiti se ako je nešto hitno ili odgovoriti na hitni mail dok si vani - ok, ali baš sudjelovati na sastancima i takvim situacijama, to mi je malo too much.

[Bubilo Bubich]

Mislim da ipak nisam nikad imala sastanak iz bolnice. Jesam iz auta na parkingu .

[flopica]

ja sam dobila pravo na jedan dan tjedno i baš se veselim
jedino, nismo mogli staviti u zahtjevu ni ponedjeljak ni petak a to je po meni diskriminatorno
pogotovo s obzirom na moju vrstu i dinamiku posla

inače mene dosat smeta taj primat poslovnog nad privatnim i osjećam veliki otpor - npr. instaliranje raznih app za posao na privatni mob, mic po mic, nemaš više privatnosti u potpusnisti
dobro, mene živcira i rad od 8 sati i sjedenje u zidinama pod neonkama (imam asocijalciju na piliće pod lampom) i buljenje u ekrane
robovlasnički režim
općenito ideja odlaženja u neku zgradu punu mrzovoljnih robotiziranih ljudi i tako iznova svaki dan svake godine, puno godina...
zašto u tome sudjelujem, to je drugi par opanaka a ne bih sad te opanke ovdje prošetavala
ali sve skupa mi postaje odbojno
maštam o plavom nebu i komadu zemlje i danima bez kalendara, alarma, moranja, kalupljenja...
malo se ventiliram

[flopica]

i da, imam gripu 5 dana i ne radim
nikako
ni telefosnki ni mailom
jedino odgovoram na mailove koji su hitnoća a njih je svega par
i to pregledam poštu dva puta unutar r.v.
i to smatram da sam milostiva i da je to moja dobra volja
jer sam bolesna
i nema sile da moje zdravlje stavim iza bilo kakvog interesa poslodavca, države, vlade, čovječanstva

[Lili75]

Flopicu za predsjednicu!!!

Sve se slažem s tobom, mi smo zapravo robovi iako u 21.stoljeću, priznali mi to ili ne.

Pilići pod lampama

Sve je postalo too much u svakom pogledu.

Btw niste morali pisat uto-čet, to je bila samo preporuka debila koji ne razumiju uopće svrhu ovog projekta (čiji cilj je upravo balans poslovnog i privatnog života zaposlenika i veća razina zadovoljstva), a bome ne razumiju ni upravljanje ljudskim potencijalima.

Mi ćemo ići na svih 5 dana (1 dan tjedno).

Ozdravi draga!

[flopica]

Lili kako misliš svih 5 dana, možete odabrati bilo koji dan u tjednu, ili?
Ma ja isto ne kužim što mi imaš određivati koji dan imam pravo, pusti me da ga koristim kad mi paše

kod nas su nenki u rješenjima dobili i r.v. u kojem moraju biti raspoloživi kod rada od kuće, meni ništa ne stoji...

[Lili75]

Ne nego koristi se svih 5 dana, al da bude pravedno, rotiramo se.

Npr osoba X ovaj tj pon, idući tj uto, iza dobije sri i tako svaki put za jedan dan dalje.
Naravno ovisno o poslu i posl.obvezama prilagodjavamo raspored, to je samo okvirni plan tako da svatko dobije priliku koristiti i pon i pet kao i druge dane.

Rješenja još nismo dobili, uskoro će.

[Bubilo Bubich]

Ja nisam odgovarna ni šefu, ni poslodavcu, ni čovječanstvu… nego samo i isključivo klijentu. A meni je puno puno komotnije i lakše napisati klijentu mail iz bolnice nego pisati klijentu da ću mu se javiti za 3 dana zbog bolesti. Ajde kad si fakat skršen i u komi, bilo je i toga da ne mogu ustati, i da ne znam da sebe.

Ali uz mene koju strefe 2 poštene viroze godišnje, dijete koje 15 dana godišnje mora na višesatne bolničke pretrage i još desetke i desetke dječjih viroza, proljeva, temperatura… da u svakoj toj situaciji kažem “ja danas ne gledam mailove i pozive” bolje bi mi bilo ni da ne radim ovaj posao. Evo iskreno, ja bih godišnje sigurno imala 3 mjeseca bolovanja da za svaku svoju i dječju virozu ne radim.

Naravno da je nekad užasno naporno, naravno da nekad ignoriram kad mi je previše svega, ali da svaki put ignoriram posao, bio bi to nemogući luksuz.

Mislim da je u ovoj školskoj godini bilo manje od 50% tjedana da su njih svi troje u istom tjednu u školi/vrtiću. Svakih 3-4 tjedna krene nešto pa redaju.

[Bubilo Bubich]

Istovremeno meni taj posao omogućuje da ako nije gužva, frka i panika, ja taj dan ostanem doma, odgovorim na 2 maila i više ne radim ako je pregled ili viroza oko mene u pitanju. I ako ima nešto što može čekati dva dana, nitko me neće za to pitati. Meni je to dovoljna razmjena. Plus parkirno mjesto .

[Lili75]

Bubilo, kod tebe je onda zaista iznimna situacija da je stalno netko bolestan.

Kvaka je u tome da ako je netko zaista bolestan i ne može raditi, onda poslodavac treba osigurat zamjenu i treba uskočiti netko drugi iz tima. To bi bilo normalno.
A sad što je nama postalo normalno da su poslodavci "škrti" i ne žele imat (i plaćat ) dostatan broj zaposlenika je drugi par opanaka.

No svakako ne trebaš sad krenut navodit sva moguća opravdanja i izgovore za takve poslodavce.

Trenutno sam i ja sama u jednom velikom projektu, tu i tamo dobijem ispomoć kolega kojima sve moram ispočetka nacrtat.
Evo u pon neću znati za sebe nakon ovog vikenda (bit će iznimno napprno psiho-fizički) i uzela sam 1dan go,a imam nešto što se treba obavit baš u pon.

Ostavit ću upute kolegici,probat što više pojasnit joj preko maila,a naravno i nazvat će me na mob za dodatna pojašnjenja.

Ja sam taj pon uzela da dodjem sebi i radi svog zdravlja kao Flopica tako da mi ne pada na pamet strusit pola dana na rad od doma na excellici,koji mi neće bit plaćen. Uostalom to je moj go i ne želim da mi plaćaju rad nego želim nerad i odmor na go

Mailove ću provjerit i na hitne odgovorit, to je to.

[Lili75]

Istovremeno meni taj posao omogućuje da ako nije gužva, frka i panika, ja taj dan ostanem doma, odgovorim na 2 maila i više ne radim ako je pregled ili viroza oko mene u pitanju. I ako ima nešto što može čekati dva dana, nitko me neće za to pitati. Meni je to dovoljna razmjena. Plus parkirno mjesto .

Preskromna si
To je naravno samo moj dojam nakon godina tvog pisanja na forumu, mislim da te se na fin način "iskorištava" (preteška riječ al ne znam koju drugu napisat) a pogotovo tvoj perfekcionizam.

No ako si ti sretna i zadovoljna, to je jedino bitno.

[Bubilo Bubich]

Perfekcionisti nikad nisu sretni i zadovoljni . Ali radim na tome.

Ali stvarno, stvarno - koji je to posao na kojem ideš svaki mjesec na bolovanje?

U mojoj firmi ima ljudi koji imaju malu djecu, npr. dijete od dvije godine, krenulo u vrtic s godinu dana. I već je (normalno i očekivano) 10. put bolesno. Moja kolegica taj 10. put više ne otvara bolovanje. Otvori ga kad i nju strefi rota, ali ne otvara bolovanje svaki mjesec. Odradi kolko može od doma, malo manje kvalitete, malo kasni… kome da ja ostavim svoj posao ako ja otvorim bolovanje nego njoj ili nekoj sličnoj takvoj. Koja je već u zaostatku i sa svojim poslom. Ne pričam o teškim bolestima, pričam o virozama koje te nikako ne sprečavaju da govoriš ili tipkaš.

Moja frendica npr. radi kao nastavnik u OŠ, predaje predmet u kojem je uvijek defincitarno nastavika. Ima dvoje djece i ritam sličan mom, ne prođe joj skoro nikad mjesec da jedno od njih dvoje ne može u školu/vrtić. Dobije u školi zamjenu, ali “nestručnu” ako se to tako zove, dakle čuvaju đake, ili im eventualno daju zadatke koje ona pošalje, ali nitko ne objašnjava novo gradivo (prirodni predmet). Njoj je nezamislivo da je svaki mjesec na bolovanju s klincima jer ju brine gradivo koje ne bi stigla objasniti.

Jasno mi je da blagajnica ne mora doći na posao, proći će dan bez nje, ali ljudi koji rade posao koji čeka njih dok su na bolovanju, svi takvi koje poznajem, ako je to više od 5 puta godišnje neće ići na bolovanje za svaku svoju/dječju bolest.

Ako ikoga krivim, to su feministice .

[sirius]

Pa ljudi koji ne rade na daljinu i imaju bolesnu djecu koju nemaju kome ostaviti, ici ce na bolovanje. Svi smo mi lako zamnjevk. Pa i oni koji rade poslove na kojima misle da su nezamjenjivi. Nema takvih. Da im sutra padne cigla na glavu sigurno bi im nasli neku zamjenu.

[Bubilo Bubich]

Ne mislim da sam nezamjenjiva. Nego znam da mi nitko ni ne traži zamjenu. Jednom kad dobijem svoj projekt ja sam sam svoj šef i pretežno samo ja / uvijek samo jedna osoba zna detalje o projektu. Nije to da ja ujutro nazovem šeficu i kažem, na bolovanju sam, daj nekome… nego je to… nazovem šeficu, nađi nekoga, ona nađe nekoga 12 sati kasnije i onda ja potrošim 3 sata da objasnim što da taj netko radi… ne znam tko bi u toj situaciji mirno doma ležao s temp. 37.5 i čekao tri dana na netko napiše par mailova umjesto njega.

Ili moja frendica kod koje nitko ne ispredaje njezino gradivo… a gradivo joj se slaže jedno na drugo, i nemaju stručnu zamjenu. Šta da radi nego kemija kad su joj djeca bolesna na sto glupih načina. Jer to gradivo čeka samo nju. Može doći do 6. mjeseca i reći “žao mi je, bila sam na bolovanju, zadnje 3 cjeline nećete naučiti”.

Naravno da smo potpuno i uvijek zamjenjivi. I svi će se nekako snaći i svijet dalje teče. Bila sam se našla i u situaciji da zbog bolesti neću raditi 3 mjeseca u komadu. Naravno da sam otvorila bolovanje. I najavila to 2 mjeseca unaprijed jer sam imala termin operacije. I trebalo nam je 3-4 tjedna da ja prebacim sav svoj posao. Dakle može se. Al za neke virozice je prevelika gnjavaža.

[sillyme]

Nitko koga znam ne misli da je zamjenjiv. Ali zamijeniti nekog znači da druga osoba mora provesti 2-3 tjedna intenzivno (znači više od 8h dnevno) se upoznajući sa poslom i stanjem stvari te bolesne osobe (ili osobe koja je dala otkaz ili dobila otkaz) da uopće može odraditi taj posao u golom minimumu opsega da bude funkcionalan i još par tjedana da pohvata do recimo 95% a preostalih nepreuzetih 5% se otkriva mjesecima (tzv "mine" ili "kosturi iz ormara" na koje naletiš bar 1x mjesečno). Ako preuzima od osobe koja je tu i suradljiva onda to prođe relativno ok (ali je i dalje jako intenzivno) a ako preuzme od nekog tko je iznenada "nestao" onda to bude jako stresan i nevjerojatno naporan posao.

Pa se niti jedna firma ne upušta u imenovanje zamjena za takva radna mjesta nego kad je taj netko bolestan 5 dana obično neko umjesto te osobe ili ta osoba sama ili neka kombinacija odradi goli minimum od najkritičnijih 10% a kad se vrati odrađuje zaostatak od 90% plus redovni posao plus sra**a što je bila bolesna 5 dana i nije odradila ovih 90% ili je 10% loše odrađeno i to onda prekovremeno odrađuje bar toliko koliko je bila bolesna. Ponekad nešto od toga se zagubi i mumificira u "kostur iz ormara" koji ti onda u nanezgodnijem trenutku ispadne iz ormara a još si sam kriv jer si bio bolestan ili na GO.

Da svi su zamjenjivi... cijena zamjene, brzina zamjene i važnost da li netko drugi može u svakoj sekundi preuzeti je ta koja diktira odluke firme da li ćeš imati zamjenu na raspolaganju za 5 dana gripe ili ne.

[Lili75]

Slažem se sa sirius.
Svi smo zamjenjivi posebno na kratke staze.

Na mnoštvu poslova radi se timski tako da kolege ne kreću od nule nego su već upoznati s tematikom, posebno ako je dobar middle management i redovito održava sastanke na kojima se raspravlja o aktualnim temama i problematici.

Toliko različitih vrsta poslova ima tako da mi je besmisleno svodit ih na nezamjenjivost tijekom bolesti, to mi jednostavno ne stoji.

Naravno puno je zahtjevnije trajnu zamjenu,ali takodjer izvedivo.

Mi ćemo tijekom on line rada uvijek imat iz tima barem jedno u uredu. Ok ja trenutno nemam zamjenu al za nuždu opet mogu objasnit i da trajat će to pojašnjavanje al posao će se obavit.

[Lili75]

Uskoro ću imat puno veći tim. Specifična je tematika i vrsta mog posla, inače bih već imala oformljen tim.

[Mima]

Ne znam zašto bi netko ležao sa 37.5, pa rad od kuće je upravo idealan za takve situacije kad čovjek nije baš za van, ali nije niti previše bolestan. Ja sam recimo normalno radila cijelo vrijeme kad sam imala koronu jer mi uopće nije bilo loše. Ili dječja bolovanja, pa znamo koliko se plaće gubi kad si na bolovanju za dijete, a poslodavcu je nezgodno radi posla - pa u toj situaciji je rad od kuće odličan za obje strane (ok može biti i zahtjevan, ovisno o djetetu).

[sillyme]

Ma ja se divim tim firmama gdje se bez problema pokrije kad je netko bolestan jer "ima tko uskočiti". Očito kod njih nisu svi bar 110% utilizirani Kod nas ljudi ni svoj posao ne stižu odraditi na vrijeme a ne da lijevom nogom preuzmu uz svoj još nečiji posao... nema šanse da se ne nagomilaju zaostaci i stvore neki problemi da i svi znaju svačiji posao u dušu (a ne znaju).
Nema to veze s menadžmentom nego time da privatne firme obično organiziraju posao s minimalnim brojem nužnih ljudi, to se zove efikasnost i produktivnost.

[Mima]

Ili škrtost .

Sve firme se organiziraju kad moraju. Ja znam situacije kad je firma doslovno ostajala bez ključnog čovjeka preko noći, pa nije posao propao.

[Tanči]

Svi smo zamjenjivi.
Ali kako BB kaže, nitko mi ni ne traži zamjenu.
Prvo jer se ni nemre brzo ufurati, a drugo i najvažnije su klijenti koji mene obožavaju.
I zato ja odrađujem i kad sam bolesna i popodne pa i noću/ujutro odgovaram na mailove jer se posao mora odraditi.
Sad imam jako veliki projekt pred sobom, cca dvije- max. tri godine. Taman do mirovine.
I uprava računa na mene i pitali su me neki dan hoću li to odraditi.
Hoću, da. Taman mi to odgovara da zaokružim priču prije mirovine.
Svi znaju moj cilj. Još cca dvije godine do kćerine diplome i kad ona počne raditi, ja se povlačim.
Ako kći ostane tu ili eventualno ode u Sloveniju, ja ću najvjerojatnije još malo raditi. Smanjenim intezitetom.
Ali ako ona ode van, ja idem s njom i odlazim u mirovinu.

[sillyme]

Ili škrtost .

Sve firme se organiziraju kad moraju. Ja znam situacije kad je firma doslovno ostajala bez ključnog čovjeka preko noći, pa nije posao propao.

Pa znam i ja. I nisu propale. Ali su prebacili nekog 100% da mijenja ovog kojeg nema i taj netko se ubio od posla da pohvata konce i to je trajalo tjednima.
Nitko to ne radi za 5 dana prehlade (kad ta osoba obično ionako radi od doma) a ni za 5 dana gripe (kad vjerojatno ne radi ali svejedno firma ne baci nekog drugog da ovog pokrije već se svi nadaju da će brzo nazad)

[Lili75]

Slažem se s Mimom.

[Lili75]

Pobježe mi:

Ja sam toliko rijetko bila na bolovanju u 20+godina rad.iskustva, bilo za sebe ili za djecu da nije vrijedno spomena. Zapravo ne znam jesam li bila za djecu 2 ili 3x ukupno, otkako ih imam (jednostavno su žilavi).

Bila sam kad smo imali koronu na radu od doma jer nismo imali simptome i mogla sam nesmetano radit, no kad čujem da netko ima gripu, ne zna za sebe, bole ga kosti, mišići, ima visoku temp, a poslodavac očekuja da takav treba raditi doma kao da mu nije ništa, ne, to mi zaista nije korektno i nije u redu.

A toga ima jako puno i nažalost postalo je normalno. Ne, nije normalno. To je horor kako gore reče Vrci.

[Bubilo Bubich]

Pa da, ali ono što ja (i mislim Silly) pišemo nije ni ovo tvoje prvo (nisam nikad na bolovanju) ni ovo drugo (radim dok ne znam za sebe). Da je ne znam kakav poslodavac, kad ne znam kak se zovem, normalno da neću raditi. Ali ako se razboljevamo dvoznamenkasti broj puta godišnje normalno da ću se javljati na mobitel i odgovarati na mailove od svud i svakud.

[Lili75]

Pa da, ali ono što ja (i mislim Silly) pišemo nije ni ovo tvoje prvo (nisam nikad na bolovanju) ni ovo drugo (radim dok ne znam za sebe). Da je ne znam kakav poslodavac, kad ne znam kak se zovem, normalno da neću raditi. Ali ako se razboljevamo dvoznamenkasti broj puta godišnje normalno da ću se javljati na mobitel i odgovarati na mailove od svud i svakud.

Ma sve 5 Bubilo, ali isto tako udio zaposlenih koji trebaju bolovanje za sebe ili djecu 15-20x godišnje je takodjer minoran u odnosu na ukupnu radnu populaciju. To je takodjer iznimka.

Ovo što si ranije napisala (ukopirat ću dolje, ja nisam imala prilike vidjet u svom rad.okruženju koje nije malo, mislim da su takvi slučajevi više iznimka nego pravila osim za nedajBože ružne i ozbiljne dijagnoze kad čovjek ionako ne radi):

"Ali uz mene koju strefe 2 poštene viroze godišnje, dijete koje 15 dana godišnje mora na višesatne bolničke pretrage i još desetke i desetke dječjih viroza, proljeva, temperatura… da u svakoj toj situaciji kažem “ja danas ne gledam mailove i pozive” bolje bi mi bilo ni da ne radim ovaj posao. Evo iskreno, ja bih godišnje sigurno imala 3 mjeseca bolovanja da za svaku svoju i dječju virozu ne radim."

[flopica]

Što bi rekli, svak o sebi!
Ja za sebe znam da sam previše puta odrađivala posao a da sam imala stvarno opravdane razloge zbog kojih sam trebala ostati kući
A nisam
I žao mi je što nisam
Jer sam putem strašno naštetila samoj sebi, samo zato jer nema ljudi, jer sam htjela poštediti kolege i jer sam htjela da postao štima
Dijete mi je bilo po bolnicama 3 mjeseca uz prekide od par dana, bila sam za to vrijeme na bolovanju ravnih tjedan dana
Sad vidim posljedice, malo po malo dođe sve na naplatu..

Da me "vrag odnese" naravno da bi bila zamijenjena i da bi posao štimao opet, sa mnom i bez mene, jednako
Jedino mojoj obitelji ne bi bilo jednako..
Hoću reći da treba naći balans i ne upasti u zamku stavljanja svojih primarnih potreba a posebno zdravlja iza bilo kakvih zadataka, projekata i očekivanja
Gotovo da nisam nikad na bolovanju, sad jesam jer je gripa gadna i ostat ću dok god ne budem potpuno spremna za sve što me čeka kad se vratim
Jednako nemamo ljudi i jednako radim za dvoje, najmanje
I jednako nije nikoga briga, jer dok se odrađuje, znači da se može, pa taman ti padao u nesvijest od iscrpljenosti i burn outa.
To je tako.
Nemilosrdno i nehumano.
Pa onda se sam pobrineš da budeš milosrdan prema sebi barem onda kad si doista u potrebi da se izliječiš i rekuperaš.
Zato neću mail, neću telefon, neću samo još ovo, još ono, jer me dira u osnovno pravo da odbolujem i odležim i sebi dozvolim da se moje pravo na zdravlje ne može mjeriti baš s nikakvim učincima i rezultatima.
Odradit će se kad dođem a kolegica je dobila uputu da odrađuje koliko stigne i ono što je hitno. Ako je to poslodavcu nedovoljno, nek nađe čovjeka.
Tako ja gledam na stvari a ponavljam, svatko za sebe zna najbolje što može i želi, odnosno ne želi.

[Lili75]

Flopice,
Ovo si tako divno napisala

Upravo tako i ja razmišljam.

[Tanči]

Ono što je jako bitno kod postavljanja prioriteta pa i odbijanja rada van ureda i radnog vremena je početna točka svih nas.
Većina ima muža/partnera/roditelje i svi oni mogu pomoći ili pimažu/sudjeluju, odnosno možete se na njih osloniti, bilo financijski ili drukčije.
Ja nemam ništa osim sebe.
I ako ne radim, nema dovoljno novca za školovanje mog djeteta koje ima samo mene.
Dakle, romantične misli kako bi ja ovako ili onako mogu objesiti mačku na rep.
Tek kad kći diplomira i počne zarađivati pa ćemo imati dvije plaće na raspolaganju, ja mogu smanjiti tempo. Prije nikako.
Evo, baš gledam u rokovniku:
Prošli tjedan sam bila doma i na to mi je otišlo tjedan godišnjeg (5 dana starog) i izgubila sam cca 200€ čiste zarade. To su mi režije za cijeli mjesec.
Ovaj tjedan sam odradila poluzdrava i to je bio kaos.
5 dana me nije bilo i još cijeli sljedeći tjedan ću rješavati zaostatke.
Jedina svjetla točka je što su mi konačno nakon 3 mjeseca pretraga, dnevnih bolnica, pikanja i mrcvavljenja isključili leukemiju. Za sad.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Kosjenka]

Ajme Tanči. Žao mi je.
Ugl nismo niti mi isti, niti su nam iste pozicije. I sama imam posao koji kad je rok radi se po 18 sati dnevno, a nekad mogu iskompenzirati pa ranije otići pa malo lapiti. Bude svakako, sama organizacija posla mi ovisi o više faktora.
Evo sad radim od doma, djeca kuhaju. Ja sam samo na brzinu odradila higijenski minimum u kupatilu. Guc kave uz forum i ajmo dalje.

[Kaae]

Godinama radim u neprofitnim vodama tako da mi je skroz nepojmljivo da, kad nekog nema, dodje zamjena i/ili posao odradi netko drugi. Da je to slucaj, ne bi nas zaposljavali ovoliko koliko nas ima, vec bi posao odradjivalo manje ljudi. Odlazimo na godisnji nakon sto smo rijesili posao tako da organizacija ne trpi dok nas nema. To mi je skroz logicno u bransi u kojoj jesam.

[lola_34]

Da, naravno, svatko priča iz svoje pozicije i svatko zna svoje.
Ja, npr. , sam jedna od onih koji rade od 9 - 17.
I ne da mi se više. Posao me melje.
Ništa ne stižem. Dolazim doma kasno, krepana.
Previše sjedim na poslu.
Preko tjedna odrađujem samo najnužnije. Kuham u razna nedoba, najčešće rano ujutro prije posla.
Sve što ne stižem u tjednu trpam u vikend i onda odrađujem zaostatke.
Ne stižem se družiti s dragim ljudima onoliko koliko bih htjela.
Već godinama sanjam upisati se na neku rekreaciju poslije posla 2 - 3 puta tjedno (pilates), ali ne stižem jer uvijek ima nešto važnije, kuhanje npr.
Što se tiče rada od kuće s mog posla nema šanse. Takav je posao, a i poslodavac. Nešto kratko smo radili od doma u doba korone, ali više ništa od toga.
Voljela bih raditi recimo pola dana, npr. od 08:00 - 14:00. To bi mi bilo idealno . Ali naravno da me nitko ne pita.
Ono što me dodatno brine je da primjećujem da sam počela odlaziti na posao s grčem u želucu. I to mi se ne sviđa.
Jer do penzije je još jako dugo.
I meni je neki okvirni plan raditi dok se djeca ne zaposle, ali i dotad ima još dobrih desetak godina.
Tanči, ako imaš neki savjet o ranijem odlasku u penziju, pls. podijeli ga .
I tak.
Divim se onima koji svako malo mijenjaju posao.
Ja si to ne mogu priuštiti jer nemam baš neku posebnu struku, ovakvih kao ja ima i previše.
A dolaze i nove generacije, dakle konkurencija je sve veća.
Eto. I ja se malo ventiliram.

[jelena.O]

Malo modificirana stranica za penziju https://mojamirovina.com/ , nisam našla nigdje inačice koje uključuju djecu ( ono pol godine po djetetu)

[Tanči]

Lola, ja planiram u obiteljsku od pokojnog supruga.
Druge uvjete za mirovinu nemam jer imam "tek" 53 godine.
Za obiteljsku je dovoljno imati preko 50.
Za sada kći koristi tatinu obiteljsku mirovinu jer ima pravo dok se redovno školuje.
Plan je kad se kći zaposli, onda idem ja u tu mirovinu.
A inače, ja delam od 6:00 do 14:00 i onda idem na drugi posel/fuš i to četri puta tjedno, a često i svaki dan, osim nedjelje.
Triput tjedno idem u teretanu, kuham skoro svaki dan. Perem, peglam...jedino nisam baš angažirana oko pasa. Imamo dva i kći ih šeta, ja rijetko i ona ih vodi vetu i sve što treba. Ja kupujem hranu za njih.
Spavam najviše šest dati. Drijemam po busevima ko skitnica, kronično sam umorna...i nemrem si pomoći.
E da, i drugi stan preuređujem jer planiramo preseliti da meni bude bliže posao, a kćeri bolnice. Sreća moja kaj imam stvarno super frendove i kolege koji uskaču, preporučuju majstore i sl. jer bi ja sama izludila.
Kao što rekoh, sama sam i moram izdržati dok kći ne diplomira i ne zaposli se.
Teško je, ali ja imam cilj i to me drži jer mi je kći najvažnija u životu.
I ne, ne treba mene žaliti. Ja sam sretna i dobro mi je.
Imam divno dijete, zdrave smo, imam dva najštosnija psa na svijetu, imam dobar posao i plaću, a o direktorici da ne govorim- najbolja je!
Kaj mi više treba kad imam sve.

[Beti3]

Čudno mi je pročitati da netko namjerava živjeti sa svojim odraslim, zaposlenim djetetom. Svatko ima pravo na svoje odluke, naravno, ali čudno mi je to, iz vlastite perspektive.

[Peterlin]

Eh, Beti, čovjek snuje, ali tako se to često ne dogodi.... Mnogima od nas je recimo čudan izbor da žena ostaje doma i ne ide na posao, ali to je stvar osobnog izbora. U tuđe odluke se ne treba petljati, jer informacije za njihovo donošenje često nisu za forum. Ne znamo tuđe razloge, a odluke svatko od nas kroji prema vlastitim potrebama i željama. MM i ja imamo riješeno stambeno pitanje tako da i sinovi mogu iseliti i osamostaliti se u roku odmah kad završe studij. Sad nam je gužva, ali guramo tako kako smo navikli. Možda će se i odseliti, treba pričekati godinu-dvije da diplomiraju i nađu posao (puno ovisi o lokaciji posla). Rekla sam im u zafrkanciji da ako i dalje budu planirali živjeti s nama (ne odseliti se), treba kupiti kuću s više etaža ili stanove na manjoj udaljenosti, jer je to logistički prihvatljivije. S druge strane, razumijem ja i Tanči i njezinu kćer jer uskoro se i meni nešto slično sprema - jedan od razloga zašto djeca ne žele otići je to što već sad brinu kako ćemo bez njih. Međusobno si pomažemo. Ja sam 60+ i radit ću još par godina, a mm i ja još uvijek brinemo o svojim roditeljima, pa valjda naša djeca nekako po inerciji misle da će brinuti o nama. Nemam pojma. Vidjet ćemo...

[sirius]

Djeca ne zele otici jer im je savrseno dobro doma.
Nisu luda da si smanje standard i udobnost.
Ali to je vec za neku novu temu.

[ki ki]

I ja bila doma sa svojima do 28 god.
Bilo mi bas lijepo[emoji3].