Dakle - imamo u obitleji - užem krugu - jednu djevojčicu - sad će 2 godine, viđamo je otprilike svaka 2 tjedna i muči nas to što nas ona nikada ali nikada nije pogledala u oči. Ni mene, ni mm, ni kćer pa ni malog sina (9mj). Nema šanse ni da je uzmemo u ruke, kad je zovemo isto - ili ko da ne čuje ili pobjegne mami. mm misli da oni govore nešto protiv nas - ja sam sigurna da ne, nemaju što a i da je tako zar bi i od bebe i curice bježala.
Definitivno je ljubomorna na našega sina - jer je on manji pa je više u centru pažnje ali i prije njega je bila takva kao beba. Uopće ne znam što da mislim, što se roditelja tiče - oni su strašno osjetljivi na to dijete i ne prihvaćaju nikakve komentare ni savjete - kad smo pitali za jaslice, vrtić - prava uvreda (mama je doma sa njome) pa ne bi ni ovo pitala. Ima li netko od vas iskustva što bi to bilo? Mi inače baš volimo djecu i kad dođu gosti sa djecom (pa i oni) ja takoreći samo djecu gledam ali ona.... nedodirljiva, ko da ne postojimo