Kak vam stoje klinci s ovim?
Da li uspijevate obaviti nekakav normalni razgovor sa muzem/zenom, prijateljem itd dok vas klinjo/klinka vec pola sata nesto ispituje?
Kod nas to nekad postaje neizdrzivo i tesko je probiti se kroz bujice Vedranovih pitanja. S jedne strane, nekad MZ i ja razgovaramo i on upadne sa strane i inzistira na odgovorima/razgovoru i ne pomaze nikakvo upozorenje "pricekaj, molim te, samo minutu da zavrsimo". S druge strane, zna se desiti da npr. uz rucak covjek ne moze nista normalno pojesti (moj zeludac trazi posebnu paznju ... :/ ) jer on sipa bujice pitanja i ocekuje trenutacni odgovor. Ako ga ne dobije, onda pocinje nadvikivanje, povremeni protesti ...
Naravno, nije uvijek tako, ali kad jest onda covjeka nervira. Kuzimo da je to posljedica naseg principa odgoja da nijedno djecje pitanje ne ostaje neodgovoreno ili presuceno (ponekad se vozimo autom i Vedran je u stanju sat vremena bez prestanka postavljati pitanja i covjek se mora dobro koncentrirati na voznju u takvim uvjetima ... ) i da se u vrticu mora biti glasan i prodoran ako zelis da se cuje tvoje misljenje ... no, nekad je zaista too much.
Imate neki prijedlog za ovakve situacije?