Joj, cure, danas smo bili na pregledu (mali je sad prošao 4 mjeseca) i doktorica je vidjela da jako loše drži glavu kad je na trbuhu i hop - uputnica za fizijatra. E, sad, kad ga držim na trbuhu u zraku ili krilu glava stoji odlično, ali trbuh - samo mlatara rukama i nogama, zabije glavu u podlogu i ljuti se Ima li tko neku preporuku za Ofmir u Bizovcu - kojeg doktora tražiti i kako to uopće izgleda? Baš sam u bedu. Znam da mu malo vježbanja može samo dobro doći, ali me duboko u sebi frka da nešto ne štima ... Također ga ja dizala u zrak i komentirala kako ke čvrst i da je baš čudi da je na trbuhu tako, kaže, lošije nego beba od 2 mjeseca
Ima par vježbice za držanje vratića u bebe ali najbolje da ti te vježbe pokaže fizijatar... nemoj se brinut danas stvarno dosta djece ima te nekakve sitnice koje se jako lako isprave, bitno da beba drži glavu kad je u rukama, znači da kad je na trbuhu ipak joj treba malo potaknut te mišiće da bolje rade... ja koja sam mega paničar po pitanju djeteta mogu reć da vježbice pomažu stvarno...
ja imam pitanje u vezi posjedanja
bebačica će nam za par dana 9mj, dosad nije sjedila pa smo ju hranili u autosjedalici i znala je par puta tako s nama malo sjediti (oko 15-20min) u autosjedalici
nismo ju vezali jer smo ju gledali cijelo vrijeme
i danas se tako sjela u autosjedalici iz tog poluležečeg položaja bez da se za išta povukla naprijed
da li to znači da se posjela ili ne?
kad leži na podu ne zna se postaviti u polažaj vrtnog patuljka
stavili smo ju da kratko sjedi u kolicima i prilično je stabilna, okreče se oko osi, naginje gdje hoće, ne prevrće, jedino se drži malo nagnuta prema naprijed i rukicom se pridrži za onu naprijed prečku ili za svoju nogicu, ali i kad se pusti stabilno sjedi
probali smo ju staviti na kratko i u sjedeći položaj na podu, no uplašila se jer se nije imala za što primiti pa smo ju odmah polegli
u kolicima želi sjediti, ali na podu ju je strah
mi ju i dalje ne stavljamo u sjedeći jer čekamo da se digne iz vrtnog patuljka, je to u redu ili može sjediti?
Thegirl25, ja sam inače totalni optimist i malo što me može pomaknuti iz ravnoteže, ali kad su djeca u pitanju ... Ovo me baš pogodilo, do te mjere da sumnjam hoću li znati s njim pravilno izvesti vježbe, hoće li mu pomoći, što ako bude plakao dok vježbam (imamo u obitelji teži slučaj distoni sindroma, premučno vježbanje - mali je s cca 5 god mamu, koja ga je tim vježbanjem na kraju i izliječila, izrezao sa svih slika ). Ma, znam da je sve to moje iracionalno i da je problem vjerojatno zanemariv u odnosu na mnoge druge, ali eto - frka me da mu nije nešto s kralježnicom i preuzele su me emocije.
Hvala ti na utješnim riječima.
cvijetak, koliko je on do sada vermena provodio (dnevno?) u potrbušnom položaju?
NE, ja mislim da ne. Dijete se ne smije vući za ništa, ne smije iz poluležečeg položaja u koje se nije samo niti dovelo raditi podizanja u sjedeći.imam pitanje u imam pitanje u vezi posjedanja
bebačica će nam za par dana 9mj, dosad nije sjedila pa smo ju hranili u autosjedalici i znala je par puta tako s nama malo sjediti (oko 15-20min) u autosjedalici
nismo ju vezali jer smo ju gledali cijelo vrijeme
i danas se tako sjela u autosjedalici iz tog poluležečeg položaja bez da se za išta povukla naprijed
da li to znači da se posjela ili ne?
Ali sa 9 mjeseci bi bilo vrijeme da prosjedi, (ja naravno ne znam vaš problem, ako postoji uopće).
Samo ju na podu staalno potičite na posjedanje, naravno na pozitivan način, kroz igru i dok joj je dosta, stanite i uskoro će. A kreće u kakvo puzanje, šta radite na podu?
nema nikakvih problema, pedijatrica je rekla da je sve super i da ju posjedamo podupirući je jastukom još od 6mj, što mi nismo radili jer to ne smatramo dobrim za nju
na podu puže vojnički, digne guzu u zrak koji puta upirući se onda o glavu, ali ne puže još četveronožno
zbunjuje me to što se iz posusjedećeg dovede u sjedeći bez da se povlači za išta
koliko sam čitala djeca se sama posjednu između 9 i 10 mj, pa ima još i vremena, osim što smo ju jučer dva puta na kratko posjeli za probu i dalje smo odlučiti ne posjedati ju dok se sama na sjedne na podu
inače ona se tako sama sjedne samo kad je naš pas blizu, a ne vidi ga ležeći u autosjedalici, inače ne pokušava
kako da ju potičem na posjedanje?
vježbice po Godine prve od Jovančevića?
kopiram iz prvog posta s ove teme:
Svaki pokušaj učenja djeteta ovim radnjama, zapravo je ometanje razvoja kretanja. Dijete će se podići onda kada je u ležećem položaju vježbanjem stvorilo uvjete za vertikalizaciju.
Gle teško je to ovak preko par rečenica, ali kad već pričamo....
Ako tvoje dijete koristi ručice i nožice, ako se drži na ručicama, diže guzu u zrak, ljulja se na koljenima ili slično sve je ok, jer bi sa devet mjeseci bar to već i trebalo raditi.
Ok, vi niste ometali razvoj djeteta i tako treba biti, ali da li ste ju poticali, poticanje kroz igru je ok, dapače.
Tako kaže moja superfizijatrica, koja je inače stroga za svaki milimetar, naravno uz pretpostavku da se pravilno potiče.
Moje drugo djete je isto dugo čekalo na posjedanje, isto je imao devet mjeseci i sve je radio, čak i puzao, ali si nije htio sjesti.
I onda fizijatrica rekla da ga moramo potaknuti uz objašnjenje,
ne ometaš djetetov razvoj ako se igraš, daješ mu šansu da se trudi, potičeš ga na nešto novo i tak.
A ako ga ostaviš uz igračke samo, recimo u vrtić, kolica, kako će se tamo djete razvijati, nikako.
Pod, igra i vabljenje sa igračkama pa na taj način se potiče i u njima javlja želja za pokretom.
E sad kako se posjesti. Ja znam dva načina.
Ako se dijete okreće na bok, gdje ostaje kao da se sunča,
a ruku koju koristi kao oslonac sve više ravna, na taj se način diže i na kraju samo što ne sjedi i samo se malo odgurne i evo ga na guzi sjedećki. To je proces koji oni rade sami.
Drugo, iz četveronožnog položaja ko da će sjesti odiza na pete, već sjeda bočno i dum na guzu, ravna noge i to je to.
Znači za bilo koje posjedanje, moraju biti jaki sa rukicama i leđima, bez toga nejde.
Teško je meni sad opisati koje vježbe i kako se to radi, možda već ima negdje prije opisano, pa pogledaj.
Jedan posjet fizijatru, da ti kaže šta, kako, ne bi bio na odmet, bar bi znala točno kako koju vježbicu napraviti.
Tu su neke slikice od moje cure koja je sa šest mjeseci radila mnogo stvari, a sa sedam se posjela, pa sam dodala i par od dečka koji se je posjeo sa devet mjeseci.
http://picasaweb.google.hr/KElena06/...01894702064658
Posljednje uređivanje od oka : 10.07.2010. at 13:59
mamimo ju igračkama i na taj način ju potičemo, ali ona prijeđe cijelu sobu pužući vojnički, tj. vukući se rukama, tako da ako joj stavimo igračku, ona bez problema dođe po nju gdje god treba, ali na svoj način, prije toga smo ju poticali na okretanje
u kolicima je vrlo kratko, vrtić ne koristi već slobodno puzi vojnički po podu neograničena ičim
leži na boku u položaju vrtnog patuljka često, znači na boku se odiže rukom kao na plaži već dulje vrijeme
No super, to znači da se na taj način misli posjesti.
Dok je u tom položaju nudite joj igračke u onom smjeru
tako da se pokušava što više sa ovom rukom na koju je naslonjena staviti u okomiti položaj, znači da joj
ide čim bliže k tjelu i hop, posegnut će za igračkom i ostat sjediti i to je to. Eto u tom smjeru krećete
Želim vam brzo posijedanje!
hvala na željama
valjda ćemo uskoro sjediti, iako mi se čini da ćemo prije na puzanje
evo od danas puže po vojnički i nogama, dosad se samo rukama povlačila
Sirius, teško je procijeniti koliko je vremenski provodio na trbuhu tijekom dana. Stavljala sam ga svaki dan nekoliko puta (5 - 10, kako koji dan) međutim on taj položaj teško prihvaća i brzo počinje plač ili pak spusti glavu na šake i krene ih cuclati. Čini mi se da je njegov najveći problem što brzo povuče ruke prema tijelu (prema natrag) i onda nema oslonac jer kad mu držim ruke tako da mu budu oslonac dok je na trbuhu onda i glava lijepo stoji, ne dugo, ali visoko. U ponedjeljak idemo na pregled ...
Može problem biti u tome da jednostavno nije imao prilike boraviti dovoljno na trbuhu te da nije naučio i izvježbao mišiće.
U svakom slučaju u ponedjeljak ćeš znati bolje...
Vjeruj mi , nema smisla da se uzrujavaš i misliš unaprijed da li ćeš moći ili ne. Ako ćeš morati ,naravno da ćeš moći.
Uzmi u obzir da je svako dijete jedinstveno i uspoređivanje sa malenim rođakom i njegovim slučajem stvarno nema smisla.
Osim toga sada postoje razne metode vježbanja, one koje smo mi provodili sa E. stvarno nisu bile traumatične i naporne, niti sam ja trebala satima vježbati doma sa njom. A ona je uz vježbe stavrno jako dobro napredovala bez obzira na njezinu osnovnu dijagnozu , operacije i dugotrajne hospitalizacije .
Sirius, hvala ti. Kad tako nešto čujem od mame malog vježbača to mi puno znači!
Imam pitanje za mame koje imaju iskustva s tim, a ja sam eto mama - pocetnik
na kontroli sa mjesec dana nam je pedijatrica rekla da ne stavljamo L. puno na trbuh jer ima jace ledjne misice i da bi trebao jacat prsne... on inace dize glavicu i rekla je da je to sve super za njegovu dob... e sad, citam stalno da bi se bebe trebale stavljat na trbuh i nije mi jasno - dal da sad ja njega uopce ne stavljam ili kaj? malo sam zbunjena da li ta njezina izjava vama ima smisla? (buduci da zivimo u drzavi kakvoj zivimo pa moramo stalno propitkivat upute koje dobijemo od doktora... ) i kako to ona misli da ce on jacat prsne misice? jedino da podize glavu prema naprijed sto ne radi samostalno (ja bar nisam primjetila, osim mozda kad kaka pa se stisne ) a nije nam rekla da bi trebali nesto s njim vjezbat...
Bili smo danas na pregledu kod jedne iznimno pažljive, smirene i stručne doktorice. Uočila je asimetriju lijeve i desne strane tijela pri čemu mu je lijeva strana slabija. Ambulantni list je poduži, ima dosta toga što ne razumijem. Krenut ćemo na vježbe i kad ih svladamo trebat ćemo vježbati 2-3 sata na dan. To mi djeluje jako puno, ali vjerujem da će bar dio toga moći proći u igri i dobrom raspoloženju.
Mi smo otišli na ultrazvuk glave. Odlučili smo se za Helenu i razočarali se. Poliklinika Helena je "pala" samo zato što smo bili oduševljeni s dr. Žučkom pa smo očekivali da su i drugi liječnici na njegovoj razini. Pregledala nas je dr. Vlasta Đuranović. Ljubazno nas je primila, ali brzina kojom je ta žena napravila UZV pregled i nakucala pola stranice teksta stvarno je bila velika! Na brzinu nam je objasnila situaciju s bebicom, nisam ništa skužila što priča osim dijela da moramo vježbati i da imamo prvi stupanj krvarenja, što sam pretpostavljala/znala i bez uzv-a. Stvarno mi je ironično da je zadnja rečenica nalaza "Roditelji savjetovani". Mi vježbamo i bez njenog pregleda, jer nas je tako prvotno posavjetovao dr. Žučko. Da ne govorim da je neke podatke krivo napisala, pr. o porodu je napisala totalno suprotno od onog što sam joj rekla kad me pitala... Sve brzo-brzo-brzo! Odjednom se u pola razgovora ustala, pružila nam ljubazno ruke, što je očito značilo da je pregled gotov i mi smo bili na vratima, a ona je već zvala idući par s bebicom da uđe. Ne znam jesmo bili 10 minuta. Za četristo kunića malo premalo, čini mi se. Sad mi je žao da nismo išli kod dr. Sabola, jer koliko čitam po forumima on je, ipak, bolji za ove stvari.
lukab: Usput, mi isto imamo jake leđne mišiće, slab stomačić pa na tome radimo. Sinak je non-stop na prsima, prevrće se, nema šanse da ga okrenem na leđa i da tako ostane.
cvijetak: kod nas je do oštećenja došlo na lijevoj strani mozga, pa je desna strana tijela malo slabija. ja sam to čak i registrirala jer sam prije znala reći "gle, mali će bit ljevak, hvata s lijevom uglavnom". na kraju, gle vraga... puno je 2-3 sata, pogotovo što svi kažu "to kroz igru". ne znam kako druga djeca, ali naš odmah skuži da TO nije igra hehe... počne stenjati, protestirati, nekad vrišti... i nisu to vježbe da vježbaš kroz dan, nego ti baš trebaš 20-30 minuta vježbati da bi bilo efektivno. i tako jedno tri puta dnevno. kod nas je sad problem i vrućina, nemamo klimu jer smo u zelenilu, međutim, za vježbanje smo znojni u roku od pola minute! i ne znam kako ćemo dalje hehe... kako ne bi bebač bio razdražljiv... inače, kad skužiš da ti beba krene dobro raditi vježbe i kad ih savlada, ajme koji dobar osjećaj divno!
Aiko, totalno me naljutio ovaj pristup kad su tvojoj bebici radili uzv mozga. Mi to isto moramo obaviti i planiram ići u bolnicu, sutra zovem da vidim kad nam mogu ponuditi termin, a iskreno ne znam ni tko to u Osijeku uopće radi privatno. Strah me kako će ići kod nas to s vježbama iako je malac inače prava dobrica. Na pregledu je bio nasmiješen i samo ga je naljutilo kad ga je teta doktorica za nogu okrenula naopačke Ali, ako se mora, nekako ćemo pregrmiti i znam da će nas svaki vidljivi pomak naprijed ohrabriti za dalje. Problem mi je što su nam prve vježbe tek krajem mjeseca, stvarno nije bilo termina ranije, vidjela sam svojim očima raspored, velika je gužva. Tražim sad stručnu osobu koja bi mi pokazala neke korisne vježbe za njegov problem dotad. Inače, doktorica je rekla da ga te vježbe neće boljeti, a pri surfanju netom sam naišla na mnoge komentare kako takvo vježbanje može itekako boljeti. Uglavnom, u iščekivanju sam, a to je uglavnom najteže ... Puno mi znači kad čitam sve vas i vaša iskustva.
Cvijetak, smiri se sve će biti u redu, imate još UZV mozga za napraviti i onda će se utvrditi stupanj krvarenja pa će ti fizijatar i fizioterapeuti pokazati vježbice.
To nije ništa novo, i ukoliko se ne radi o nečem ozbiljnom, ništa strašno.
Jako se puno djece rodi sa nekom vrstom krvarenja na mozgu, kod nekih se to manifestira jače, a kod nekih uopće ne.
Kad se dogodi krvarenje na mozgu, povećana je mogućnost nekih poteškoća u razvoju, znači da postoji neki rizik što ne znači da nužno
nešto mora poći krivo, ali da budemo sigurni odlazimo fizijatru pa preventivno i prema vidljivim potrebama radimo vježbice sa djecom.
One se rade u svrhu preventive i traži se od djece da po školski usvajaju motoričke radnje jer je kod njih povećani rizik za krive motoričke radnje.
Kod krvarenja na mozgu oštećene moždane stanice, imaju pored sebe pričuvne koje uskaču na mjesto ovih oštećenih i u potpunosti preuzimaju ulogu tih oštećenih.
E sad bitno je da se tada rade vježbe koje će dijete usmjeriti k pravilnom usvajanju pokreta i motoričkih funkcija da te stanice nauče pravilno funkcionirati, a ne nepravilno, Jer jednom kad se usvoje nepravilno, teže je mijenjati, zato radije hodamo na vježbanje i pravilno usvajamo motoričke radnje i to je to, sve ok.
Bolje dok uče, nego dvogodišnjaka ispravljati da npr. ne hoda na prstima... itd.
Kod vježbanja je važno da nije na silu, jer sve što je na silu nije dobro.
REcimo ako djetetu na silu otvaraš šakice, on ne pamti ono što ti radiš,
on pamti ono što on radi, znači zatvaranje šakica. I tako je sa svim ostalim vježbama...Pošto se tu radi o bebama nikako to ne bi smjelo biti nasilno vježbanje. pa nisu oni mi. To je igra učenja i to je sve. Samo kroz igru, dokle ide ide. Prvi puta će biti minuta, drugi puta dvije, treći puta pet...
Važno je pravilno hendlanje sa djetetom kroz cijeli dan i to ti onda znači cijelodnevno učenje tj vježbanje. Znači dizati ga na ruke pravilno ili kako ti kažu na vježbicama.
Oblačiti pravilno, ne stavljati u sjedeći položaj ili neki drugi u koji se ne može dijete samo dovesti.
Vježbati = igrati se na podu kolko ide ide, kad počinje plač prestati, pa ponoviti isto kasnije....
Ma koja dva tri sata u komadu, ma gluposti. A ovo neko traumatično nasilno vježbanje o kojem si govorila da ste imali u familiji, ako su to savjetovali liječnici, ne znam baš da bih se složila s time i zgražam se.
Cvijetak
Eto ti načina, lijepo mu nježno pridržavaš ručice koliko ide ide. Kad ne može više, stani. Neka se odmori, probajte kasnije. E to ti je vježbanje za bebe.kad mu držim ruke tako da mu budu oslonac dok je na trbuhu onda i glava lijepo stoji, ne dugo, ali visoko.
I to je normalno, moda ga i muče zubići, možda je umoran, normalna reakcija za bebe. Stanite, odmorite, nahranite se, kasnije će bolje.brzo počinje plač ili pak spusti glavu na šake i krene ih cuclati.
Super, polako početi. Njemu je to novo, dok se upozna sa svime tim, biti će vam zabavno. To je nama bila igra. Stalno poticanje.Stavljala sam ga svaki dan nekoliko puta (5 - 10, kako koji dan
Hodat ćete na vježbe, pokazat će ti i traži da tamo sa njim isto vježbaš. Em što će dijete bolje surađivati i manje će biti traumatično za djete. Kod nas je to bilo da smo mi hodali na vježbice, teta nam nakratko pokazala i mi smo vježbale pola sata uz tetin nadzor. Ja nisam dozvoljavala da plače iako su me nagovarale. Mislim, od toga nema nitko kruha, niti bebe usvoji nešto, a za traume da ne govorim.sumnjam hoću li znati s njim pravilno izvesti vježbe
Naravno ja ne govorim za neke teške situacije.
Stanite prije plakanjašto ako bude plakao dok vježbam
To je igra, poticanje i učenje kroz igru i to ne bi smjelo nikako boljeti.Inače, doktorica je rekla da ga te vježbe neće boljeti, a pri surfanju netom sam naišla na mnoge komentare kako takvo vježbanje može itekako boljeti.
Uzmite u obzir da ja govorim iz kuta klasičnih vježbača bez nekih ozbiljnih i teških dijagnoza.
Posljednje uređivanje od oka : 13.07.2010. at 23:40
Oka, slažem se s tobom u svakoj riječi..
Ako će vas utješiti, Sara je bila visokoneurorizično dijete, vježbaćica zbog krvarenja trećeg stupnja, tromboze trans.sinusa, gidrocefalusa.. Pratili smo se redovito na Goljaku, jednom u dva tjedna išli tamo na vježbice.. Imale smo predobru tetu koja ju , ako bi počela plakat, nije htjela forsirati.
Vježbale smo svaki dan kod kuće, odnosno igrale se.. kad bi joj bilo dosta prestale smo, nastavile bi kasnije.. To je IGRA!! Najvažniji je baby handling, kod prematanja, nošenja, hranjenja, tu dijete ući okrenut se kako treba, i sve ostalo.. Prohodala sa godinu dana, bez ikakvih nepravilnosti u motoričkom razvoju. sad će skoro tri godine, nema joj kraja.
To zaista nije ništa strašno niti traumatično za dijete, ja čak i sa drugim djetetom handlam bez obzira što je s njom sve u redu, ali u tome nema ništa loše, dapače..
Moja starija je već jako dugo pacjentica spomenute dr. ali uvijek u Klaićevoj preko uputnice. KAo roditelj imam samo pohvale za nju, te je sa mnom komunicirala i mailom kad nas je naručivala na pretrage ili ma vježbe.
S druge strane s mlađom sam jučer bila na UZV mozga u Klaićevoj kod dr. Tomislava Gojmeraca, nazvala, naručila se, bez pozivanja na stariju seku i mogu i za tog dr.reći da je bio ozuzetno pažljiv, objasnio nam sve(tri ciste na mozgu), zamolio da postanemo njegovi pacjenti itd.
Za jednog i drugog dr. išli preko uputnice, i čekali smo na pregled između 30 - 60 dana....
Cvijetić ja u Subotu idem kod Sabola na pregled, baš me također zanima UZV mozga, malena mi isto ima probleme sa tim šakicama, palcima... na trbuhu joj ruke bježe prema nazad bla bla... uglavnom zanima me njegovo mišljenje..
Što se vježba tiče, ja na trbuhu kad radimo vježbe malenoj na laptopu upali 10 minuta teletubbies-e, koliko sam god protiv TV bebi tada mi dobro dode da se nečem smije jer onda istezanje ruka ona ne doživljava kao vježbu nego vičem bravo ajde bla bla, kad je na leđima ja u usta stavim zvečku i mlatim glavom da ona se smije dok joj istežem rukice i mazim tijelo i ostale vježbe, samo viči, pjevaj glasno da zabaviš bebu..
Možda izgleda to moje vježbanje prečudno za nekoga ali ja nemogu je slušat kako plače jer je više velika i konta da je peglam...
Cure, nemate pojma koliko mi značite. Oka, otvorila si mi oči na vrijeme jer već mi je nekoliko njih reklo nek se na plač ne obazirem pa će se beba naviknuti. Ja ipak mislim da se vježbanje može odraditi ako se bebu zabavi i odabere vrijeme kad je ona raspoložena. A ako je i nešto kraće od preporučenog dragocjeno je ukoliko je kvalitetno.
Thegirl25, čini mi se da problemi naših malenih imaju dosta sličnosti. Također planiram sve okrenuti na zabavu, glazbu, ples i tulum... Danas je moj mačak otkrio da se na trbuhu može i ležati tj. da glava ne mora biti u zraku, he, he ... pa se izvalio kad mu je bilo dosta.
nemojte me krivo shvatiti - ovo pišem u najboljoj namjeri -
tko kaže da to djecu boli? djeca? mame?
nježne vježbe sa stručnim terapeutom ne bi smjele boljeti - nisam stručnjak nego mama koja je vježbala 12 mjeseci - počeli smo sa 3 mj i završili sa 15 tako da imam samo iskustvo uporne mame ali ne i znanje stručnjaka!
djeca plaču daok se sa njima vježba to je istina - ali karikiram , plaču i kad ne dobiju čokoladu - a to ih ne boli
nama je naš terapeut rekao , a možda sma to već spomenula , 'nju sada boli njen mali ego' i to sam zapamtila,
djeca su umorna pa plaču - nisu raspoložena pa ne žele vježbati ali mi smo ti koji znamo kolikoj e to dobro zanjih u konačnici i moramo biti uporni i zato se dragi Cvijetak nemoj ništa brinuti - prati upute terapeuta i sretno!
Bobice, hvala ti na lijepim riječima. Krenuli smo na vježbe. Oba puta kad smo bili "naštimala" sam malca da dođe sit i naspavan tako da je lijepo surađivao i nije bilo problema. Ima samo jedna vježba koja ga ljuti, ali kad je završimo sve dalje ide fino. Zasad sam više nego zadovoljna, a i napredak na trbuhu je uočljiv (to sam vježbala s njim nekih tjedan dana intenzivno i prije rada s terapeutom). Ali bili smo na uzv mozga i nalaz uopće ne izgleda lijepo. Poslani smo na daljnju obradu i na pregled kod neuropedijatra. Teško mi je detaljnije pisati o rezultatima uzv-a jer većinu ni sama ne razumijem. Spominje se krvarenje drugog stupnja, ugrušak, blaga lezija na jednoj strani, proširene komore - laički gledano - da se streseš, ali treba ići na nove pretrage i čekati detaljnije rezultate. Svi doktori koji su nam nalaz komentirali rekoše da uz discipliniranu vježbu imamo 90% šanse da sve bude super. Dobro sam se isplakala i - nastavila vježbati, više od toga sad ionako ne mogu.
VEĆ SPAVAM I ZIJEVAM - i uletiše mi velika slova - -ups
kad sma pročitala da si plakala - išla sam ti odmah odgovoriti - zato sori ako bude felera
pazi sad mene 'stručnjaka' - imam samo iskustvo a ne stručno znanje pa me slušaj samo kao mamu koja je sve to prošla i želi te utješiti
naravno da svi plačemo kada nam kažu da nešto nije u redu sa djetetom, i pogotovo kada sve te dijagnoze i prognoze zvuče toliko stručno da nemamo pojma o čemu oni to pričaju
zato dragi cvijetiću - ne slušaj prognoze i postotke - ko im daje za pravo da lupetaju o postotcima i daju neke prognoze kao da imaju vraž.. staklenu kuglu!
šta oni znaju za šta ste ti i tvoj mali cvijetić sposobni?!?!? udrite po vježbama i svima u inat i usprkos!! i da vidiš rezultata
ne kažem da se sve može izvježbati ali nekako se sjećam da taj drugi stupanj i nije tako strašan i da se sve nekako uskladi kad dijete prohoda!
mi smo imali sreću ili nesreću da je fontanela bila previše zatvorena ili premalo otvorena?!?!? tako da se na UZV nije vidjelo što uzokuje 'kašnjenje' - tako da nikada nismo saznali jel bilo krvarenja i koji su stupnjevi! inače tko zna šta bi našli u našoj maloj vragolastoj glavici
sada imamo 17 jeseci i redovito dobijamo komplimente kako je Buba spretna i okretna! a ja cvatem jer znam koliko smo vježbale!
i za one koji prate moje hvalisanje - još uvijek super padamo! hihihihih
sa 6mj rimjećena je asimetrija, desna slabija od lijeve..išli smo privatno na vježbice i to se ispravilo..mada nam je fizijatrica govorila da on ako dijete od 7mj je na motoričkom razvoju od 5,6mj..nisam se jako zabrinjavala jer ona je radila sve pravilno, samo malo kasnije od "tablica"...zadnjih mjesec dana nismo bili na vježbama jer je dr rekla da je sve ok, samo da vježbamo...
e sad mene muči prije nekih 3tjedna sa 8,5mj je počea puzati...tj vuči se po podu kao ranjenik...i prvo nije uopće koristila noge a sad je odguruje sa desnom, a lijevu drži ravno i vuče...
jel imao netko takvo puzanje...??
digne se u četveronožno položaj, ali neće puzati tako, nego se lege pa opet vuče...
evo mi smo to imali - dugo je 'plazila' - glancala parkete plazeći, i onda je još jednu nogu vukla ko ranjenik - eto baš tako smo i mi to opisivali
- vježbice su i to ispravile - i onda je krenulo puzanje pa hodanje - i sve 5!
pustite tablice u motorici - isto kao i tablice u čitanju i pisanju - svi znamo da su neka djeca brža a neka sporija ili su možda neki brzopleti a drugi taman kako treba!?
tko radi te tablice?? nećemo tablice! ua, ua tablice!
Jagodice Bobice, izmamila si mi osmijeh u ovaj kasni sat . Kad mi bude teško nastavimo vježbati jer to je najviše što sad mogu učiniti i napreduje stvarno iz dana u dan...
[QUOTE=freya7;1674668.
e sad mene muči prije nekih 3tjedna sa 8,5mj je počea puzati...tj vuči se po podu kao ranjenik...i prvo nije uopće koristila noge a sad je odguruje sa desnom, a lijevu drži ravno i vuče...
jel imao netko takvo puzanje...??
digne se u četveronožno položaj, ali neće puzati tako, nego se lege pa opet vuče...[/QUOTE]
M je tak poceo puzat sa 6 mj, ja sam mislila da je to puzanje ( da svako drukcije ), nisam mislila da treba na sve 4. i imam neku snimku di juri za loptom al uglavnom koristi ruke i trbuh, noge slabo... prvvi samostalni ( nismo ga nikad drzali za ruke )koraci sa 9 mj, potpuno samostalno hodanje s 10,3 mj.
e, a sad kad sam tu procitala o tom puzanju na sve 4 i ja se zapitam za S, al kratko posto je i M vjerojatno pravilno puzao vec kad je hodao al rijetko - ak je trebao po nesto pod stol. pa ce valjda tak i ona.
8 mj, isto se tak vuce, odguruje. al nece bas to, ona bi samo sjedila i trazi nesto da se ulovi i digne.
ma kad ti je teško grlite se i mazite i ljubite. a kad ste super dobre volje onda vježbajte
ja i danas vidim rezultate vježbanja i sretna sam. sve one vježbe za okretanje na bok, pa za podizanje trupa - sve to moj zvrk koristi u penjanju na kauč, silaženju, čučnjevi - za uzimanje lopte - a sve to sa velikom preciznošću i bez muke! ma čudo jedno!
a zanimljivo je da se još uvijek oblačimo i presvlačimo pelenu po uputama baby handlinga - to ti jednostavno postane rutina i ne skužiš da si mjenjajući pelenu taj dan napravio određenu vježbicu nekoliko puta (zavisi od broja pelena)
sretno svim vježbačima, a mamama puno strpljenja! (i tatama naravno)
jeste li vi inače vježbači ili ne? puno djece tako plazi - terapeuti to zovu gmizanje (kao zmija potrbuške) a onda neki upotrijebe nogice a neki još ne kuže čemu noge služe. na vježbama im se malo pomogne gurkanjem nogice savinute u koljenu i onda oni 'skuže foru' a ostaloj djeci to nekako dođe smao po sebi. a zašto ne bi svima netko pokazao tu 'foru'? to je moje pitanje od prvog dana - sve su to super vježbice koje možemo raditi svaki dan sa svakim djetetom i time poticati razvoj njihovih mišića - ipak su oni mali ljudići koji su nekoliko mjeseci bili stisnuti u trbuhu - pa onda nekoliko mjeseci ležali na dekicama i sad odjednom kreću u akciju a mišići nemaju pojma ni di su ni šta da rade?
to je kao kad mašemo zvečkom ispred djeteta da on pruži ručice i ugrabi zvečku - i to je uglavnom to! e sad treba tu zvečku pomicati u luku iznad djeteta sa lijeve na desnu stranu (kao putanja sunca) da radi i vrat! - jednostavno a ja se ne bi sjetila! ili kad aje dijet epotrbuške opet tu vražiju zvečku ubaciti u akciju! a onda dođe baka i veli 'kaj ga zezeš, daj mu zvečku' ma ne zezam ga nego vježbamo! treniramo mišiće za velike izazove igrališta!
ooops - malo sam se zanjela!
primjetila sam da se kod djece vježbača sve gleda - makar krenuli na vježbe zbog funkcije šake , poslje im se prate i noge i vrat ... ma sve živo se vježba i uvježbava, svaki mišić prođe neku vježbicu. i tako sve dok ne prohodaju samostalno - onda krene praćenje!
a djeca koja nisu vježbači, jednostavno idu po svome, ne brine se ako radi ovo ili ono drugačije od tablice jer kažu 'stigne to još'
a našima stalno guraju tablice pod nos i forsiraju stizanje vršnjaka. to je jako teško nama mamama i zato moramo biti jake psihički da izdržimo torturu zvanu 'tablice' a jake fizički da izdržimo vježbanje
zato bravo svim mamama i tatama vježbača i malim vježbačima bravo jer su oni zvijezde sporta zvanog baby-handling!
Mimah - ništa osobno, samo sam se sad sjetila toga a ti si me podsjetila. nisam ja ni ljuta ni ljubomorna, da me ne bi netko krivo shvatio!
mi smo super sretni sa svim terapeutima i ljudima koji su sa nama radili i negdje sam spomenula da bi i sa drugim djetetom voljela ići na par sati obnove znanja baby handlinga jer mislim da on puno pomaže i mamama i djeci! ja sam jedan baby-handling ovisnik!
Ne, mi nismo vježbači. Oprosti ako je moja primjedba djelovala bešćutno. Imaš pravo, mi smo imali sreće ne brinuti se previše oko motoričkog razvoja, pustili smo da ide svojim tokom- jer je išlo.
Pusa bubi Mari. Hrabro, Bobice!
ma ne Mimah - ti si me samo podsjetila na nešto što se dešava.
nije tvoja primjedba bila ni malo bešćutna nego normalna i vrlo utješna - pokazala si kako bi i mi mame vježbača trebale razmišljati. ali nitko nam to ne kaže. nama treba više poticaja i ohrabrenja sa strane - kao što je tvoj!!
a zapravo se srećemo samo sa terapeutima i nalazima i tablicama!
ja sam te pitala jel vježbate samo zato da mi teorija ne padne u vodu - hihih jer ako vježbate a niste ispravljali plaženje onda je to čudo!
a što se tiče bube Mare - mi smo sada samo na praćenju - vježbale smo puno i vrijedno sve do prohodavanja - sa nekih 14-15mjeeci. i sada ja tu pišem svoja iskustva i nadam se da ću nekome pomoći
tako da teoretski ni mi više nismo vježbači! i sad tek vidim kako je to bilo teško!
hvala za puse ova Buba vooooli puse!
hvala cure...
ja joj savijam tu lijeu nogicu u koljenu kad plazi, da pokuša shvatiti da joj i ta nečemu služi
ali ne znam da li radim pravilno? Bobice kak si to radila?
dijete leži na podlozi i onda mu naizmjenično savijam noge i držim za petu/stopalo tako da se zapravo odgurne od moju ruku i simulirano puzanje - i tako nekoliko puta
nama je bilo fora da ju 'gurkam' četiri koraka - koliko mi sežu ruke - i onda je primim za nogice i povučem prema sebi i onda ponoovo - ona se tome jako smijala a i meni je bilo lakše da ne moram plaziti za njom po kući - hihihih
nakon svaka 4-6 odgurivanja ide povlačenje za nogice i vožnja na trbuhu!
tu treba paziti da su ruke i glava dovoljno čvrsti da dijete ne zvekne glavom od pod! obiljno!
dodatak za napredne: ako obučete djetetu kvalitetan deblji pamučni body - vaši parketi će se sjajiti ko nikada
kužim , to sam joj ja nekak slično radila
hvala
moj neće da hoda.
navršio je prije par dana jednu godinu.
a sve ostalo je počeo na vrijeme. dizanje glavice, sjedenje, puzanje...
davno se počeo sam dizati na noge. već dugo može i stajati na nogama samostalno.
hoda tako da se pridržava uza zid ili namještaj.
ali kad ga stavim da stoji i odmaknem se malo i velim mu:"dođi"
on kao krene s jednom nogom naprijed ali ju odmah vrati natrag i spusti se oprezno i polako u čučanj.
primjetila sam već prije kod njega da je dosta oprezan.
naprimjer, kad se spušta s kreveta prvo pogleda prema dolje da vidi koliko je visoko i tek onda se okrene na guzu i siđe polako.
također se tako i penje na kauč, fotelju, krevet.
znači, čini mi se da je u ostalim stvarima čisto ok.
ali ne znam zašto neće napraviti te prve korake nikako?
napravit će kad bude osjetio da je spreman. moja ziherašica se osjećala spremnom sa 17 mjeseci...
da javim, naša neki dan počela normalno puzati..na sve 4
i još je počela dizati na noge?
kaj da joj dam ili ne?
Ako sama radi naravno da joj daš. Ne moraš poticati, ali sve što sama radi je ok.
I da, super za puzanje! Sad kad se počne prašiti za njom
moja se sad pak posjeda tako da se digne na koljena uz namještaj i onda se bočno sjedne
da li to smije raditi?
ali neće dugo sjediti, par sekundi i odmah ide dalje u puzanje i dok tako kratko sjedi jednom rukom se pridržava za nešto, ali ako se malo zaigra, sjedi normalno bez pridržavanja, dok ne skuži da se ne drži
inače stalno puzi vojnički prema naprijed, a u rikvrc ide četveronožno i stalno se njiše u četveronožnom položaju
evo mene sa tuđim mudrostima (ono što sam učila na vježbama, čitala u knjigama) :
- ako je dijete samo sjelo - znači uspravilo se snagom svojih mišića, onda je spremno za sjedenje. naravno da će se malo klimati i padati - tu treba biti pomoć jer ne može dugo sjeditit, a vježbači su izvježbali 'obrane' pa će se nasloniti na ručicu ako se počnu naginjati u stranu
- dizanje na nogice - ista stvar, diže se snagom ruku , oslanja se na ruke i pomalo se diže na noge i stoji uz namještaj - to je ok , mišići još nisu dovoljno čvrsti pa liči na malo lane i kad se malo lane umori vraća se u poziciju puzanja - sve dok mi ne postavaljamo dijete da sjedi, dok ne forsiramo da hoda - sve je to prirpdno! bilo kakav pritisak na mišiće koji nisu spremni je nepotreban i nepoželjan
- samo je jako jako važno da ne učite dijete hodati držeći ga za ruke u zraku (kako su nas mame učile) i znam da prvo pomislimo zašto ne? pa i nas su tako učili pa nam ništa ne fali! ali većini nam je kriva kičma, zar ne? osim toga dječje tijelo 'učimo' krivoj ravnoteži - nitko od nas ne hoda sa rukiama u zraku zar ne?
ja sam brinula oko hodanja jer je Buba hodala držeći se za moj prst, zapravo je išla ispred mene i 'vukla' moj prst za sobom, a držala me toliko slabo da sam znala da me ne treba. čak sam probala trik i dala joj da gura kolica za lutkice u nekom dućanu - i gurala ih je?!?! a nije htjela hodati sama niti je htjela doći da nas kad bi je zvali - možda smo bili predaleko - treba biti jedan-dva koraka od djeteta, taman toliko da se pusti i da se opet primi za vas - to im je sigurnije! mene je izluđivalo to što sam osjetila da može ali nešto ju koči. i baš kao što kaže Mimah - dijete prohoda kada je spremno - tako je i Buba.
zanimljivo je kako se nekih stvari ni ne sjećam kada i kako su se dogodile - stvarno su išle prirodno i bebinim ritmom. Npr. brinem zašto dugo plazi i vježbam i čekam i ono gle čuda jedan dan dijete puza. i onda misliš zašto sad ne hoda, i čekaš i vježbaš i dozivaš dođi i gle čuda prirode, jedan dan dijete dođe do tebe ....prekraŠno!