ovo mi isto zvuči kao dobar savjet za zapamtiti - bar dok se stanje ne promjeni...sandra111 prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
ovo mi isto zvuči kao dobar savjet za zapamtiti - bar dok se stanje ne promjeni...
možda je najveći problem da medicinske sestre nebi mogle ne s djecom nego s mamama
ova bi ovo, ova bi ono, ova bi sad dojila, ova bi sad presvlačila, ovoj smeta prozor otvoren, ovoj treba zraka
šalim se malo, ali mi smo prebalkanski da bi se udovoljavalo "potrebama i hirovima" koji su višegodišnje ustaljeni...
Lako kad postoje apartmani majka preuzima svu brigu i sve joj je na raspolaganju, ali u našim bolnicama gdje su u jednoj sobici 5 dječja kreveta vjerojatno bi i sve to ispalo katastrofa...
trebalo bi dodati još jedan kat...
nije nama mamama teško sjedit pored kreveta, teško nas drugi podnose... ipak tada sestre nemaju komoditet...
slažem se, dajmo svi barem jedan prijedlog kako pokušati riješiti problem... pa ćemo moći nazvati ovaj topic konstruktivnimmislim da bi se tema trebala kretati prema tome kako učiniti to što smo se odavno složili da treba učiniti, umjesto da se i dalje jadamo što sve ne valja i što sve nećemo nikad dobiti.zašto? Koliko sam ja betty razumjela smisao je da se počnemo boriti sad i odmah i za to se i ja zalažem.ajmo dalje od ove rečenice
pomikaki, ti kažeš da bi odlučno i mirno tražila ostanak uz dijete u bolnici..ok, ali ne dao bog da vidiš kako je teško biti ustrajan u tome kad ti je dijete teško bolesno, kako si prestrašen i kako si rastrgan između onog normalnog roditeljskog osjećaja ne ostaviti dijete u bolnici i straha od tih čudovišta u bijelom, bojiš se zamjeriti zbog djeteta...i možda ti se sad čini to smiješnim i potpuno nebitnim ali ponavljam ne dao bog da probaš...
i potpuno je bezpredmetno raspravljati se "kako bih ja reagirala da mi je dijete u bolnici"...treba svakako mijenjati svijest ljudi, ja kao pojedinac ne mogu funkcionirati izvan ovog sustava, a ako u sustavu nešto ne štima treba mijenjati, ali to je valjda ono oko čega se svi slažemo
evo mog prijeloga za akciju: nekako (e to još ne znam kako) natjerati medije da pričaju o tome, dakle u emisijama poput "dobro jutro, Hr", i ostale mozaik emisije i to na način da suprotstave i roditelje i medicinsko osoblje (Latinica možda), da snime srcedrapajuće reklame koje pokazuju patnje djece ostavljene u bolnici, organiziranje peticija, organiziranje dobrotvornih koncerata u cilju prikupljanja sredstava za izgradnju smještajnih kapaciteta za roditelje...
eto, ako među vama ima novinara i ostalnih predstavnika medija mislim da će vam pokoja od ovih ideja biti dobar start
znam, to sam recimo iskusila najviše na porodu kad sam došla sa svojim željama koje me je na kraju bilo strah jasno i odlučno izraziti, i sad se zbog toga kajem. To što kažem da bih učinila da se borim za svoje dijete nemojte molim vas shvatiti kao busanje u prsa. Ja to sad obećajem sebi, nakon što sam pročitala neke postove o vašim iskustvima i molim se da to budem u stanju održati. I ovo je skoro pa OT.
Da se ne bih morala boriti u tako teškoj situaciji trebalo bi tražiti promjene. O tome želim ovdje govoriti.
Roda već, koliko sam vidjela, radi na tome, a i Unicef je izgleda tu, vidjela sam one plakate "uz mamu manje boli" ili tako nekako, bila je i neka akcija u Zagrebu. Ali trebalo bi udarati i jače i češće. Dopisi ministarstvu... to bi pretpostavljam trebala slati Roda ili neka druga udruga. Ali da sve dobije na težini potrebno je još više javnih akcija. Mislim da bi neko javno kampiranje moglo biti efektno, ali treba vidjeti koji bi bili problemi, od koga treba tražiti dozvole za to. Poruka tog kampiranja po meni bi išla i na potrebu da se izgrade apartmani za smještaj majki bolesne djece, ali i na potrebu da se promjeni stav osoblja da se ide po starom klišeu, bez naprezanja moždanih vijuga. Poruka je prije svega ova: želimo biti uz svoju djecu i ne treba nam mnogo, zadovoljni smo i s elementarnim uvjetima, dok se ne stvore uvjeti za bolje.
e ovo je nešto što u potpunosti razumijem, prošla sam to i to vam cijelo vrijeme i pričam. Biti sam i ostavljen (od strane sistema da se razumijemo, ne najbližih), dijete bolesno - vjeruj mi da ne želiš nikoga rasrditi jer ne znaš što će ti djetetu napraviti (a ja sam dobila dojam da bi).
Pomikaki, može ja sam za, iako je vjeruj mi, idea od Betty puno bolja.
Koja ideja? Betty je napisala da iznesemo prijedloge kako riješiti problem.
Ja sam napisala svoje prijedloge koji su mi padali na pamet, pa sad čekamo na druge. Možda bude i boljih.
daaaa :? , pomikaki, tebi se ovo stalno događa - lagano ne čitaš postove. Jedino ako tebi ovo nije prijedlog :? u to ne ulazim, ali po meni je ovo itekako dobar prijedlog.evo mog prijeloga za akciju: nekako (e to još ne znam kako) natjerati medije da pričaju o tome, dakle u emisijama poput "dobro jutro, Hr", i ostale mozaik emisije i to na način da suprotstave i roditelje i medicinsko osoblje (Latinica možda), da snime srcedrapajuće reklame koje pokazuju patnje djece ostavljene u bolnici, organiziranje peticija, organiziranje dobrotvornih koncerata u cilju prikupljanja sredstava za izgradnju smještajnih kapaciteta za roditelje...
eto, ako među vama ima novinara i ostalnih predstavnika medija mislim da će vam pokoja od ovih ideja biti dobar start
betty boop-
[/quote]evo mog prijeloga za akciju: nekako (e to još ne znam kako) natjerati medije da pričaju o tome, dakle u emisijama poput "dobro jutro, Hr", i ostale mozaik emisije i to na način da suprotstave i roditelje i medicinsko osoblje (Latinica možda), da snime srcedrapajuće reklame koje pokazuju patnje djece ostavljene u bolnici, organiziranje peticija, organiziranje dobrotvornih koncerata u cilju prikupljanja sredstava za izgradnju smještajnih kapaciteta za roditelje...
eto, ako među vama ima novinara i ostalnih predstavnika medija mislim da će vam pokoja od ovih ideja biti dobar start
ovo je super ideja!!!
stvarno nisam pročitala post do kraja. Događa se. Čitam brzinski i između drugih poslova. Nema potrebe za sekiracijom.daaaa :? , pomikaki, tebi se ovo stalno događa - lagano ne čitaš postove. Jedino ako tebi ovo nije prijedlog :? u to ne ulazim, ali po meni je ovo itekako dobar prijedlog.evo mog prijeloga za akciju: nekako (e to još ne znam kako) natjerati medije da pričaju o tome, dakle u emisijama poput "dobro jutro, Hr", i ostale mozaik emisije i to na način da suprotstave i roditelje i medicinsko osoblje (Latinica možda), da snime srcedrapajuće reklame koje pokazuju patnje djece ostavljene u bolnici, organiziranje peticija, organiziranje dobrotvornih koncerata u cilju prikupljanja sredstava za izgradnju smještajnih kapaciteta za roditelje...
eto, ako među vama ima novinara i ostalnih predstavnika medija mislim da će vam pokoja od ovih ideja biti dobar start
Da, dobar je prijedlog, ovo s Latinicom mi se posebno svidjelo, ukratko treba iskoristiti sva sredstva.
Molim vas hitno mi treba ako netko zna neke apartmane ili bilo kakav u neposrednoj blizini Klaićeve bolnice. Jedna mala curica ide u bolnicu i za njenu obitelj je potreban smještaj. Bilo kojeg oblika, apartmani u kući... ta obitelj nije iz ZG. pa joj je potreban smještaj dok je curica u ZG.
Hvala
..ovo i nama treba,najvjerojatnije negdje početkom 10. mj-cca 3 dana.
Nađi pod hitno neko drugo rješenje i nemoj da dozvoliti da ti se dijete još više razboli.
A, što se tiče naših bolnica to je živa katastrofa. No, bojim se da će biti još gore s vremenom
heh... a kako bi tek mogli komentirati da dijete zivi već 3 godine na gastro odjelu??? E, pa te roditelje treba
Ljudi moji ja sam bila u Klaićevoj i molili su me da ostanem ako mogu ja bi ostala tako i ovako a doktor nam je bio Jandrešin i borio se da dijete ne spava u kimbi već u krevetu pošto i doma tako spava a što se tiće med. sestara one moraju plesati kako im doktori i profesori narede Znam kad je netko naš u pitanju da nas sve smeta ali moramo malo stat na loptu i njih razumjeti
Ja sam sa M bila 2 dana u bolnici kada je sa godinu i po dehidrirala zbog proljeva i povracanja pa je bila na infuziji. Doduse po pravilu ne bi trebala lezati u krevetu do mada je tamo pored krevetica nego sedeti na stolici pored iako sam ja to igrorirala i spavala tamo sto su mi poneke sestre zamerale, a neke su me cak i poticale da se odmorim. Pravila sam se da sedim samo u vreme vizita
Doduse ja zivim u Subotici i mislim da je ovde po zakonu dozvoljeno majci ili blizoj rodjaci (nikako muskarcu pa cak ni ocu :? ) da lezi, pardon sedi uz dete do 5 godina starosti. Takodje odeli za decu do 5 i od pet su odbojeni.
Moja kuma zivi u Crikvenici i takodje je morala svaki dan putovati u Rijeku kada je njezina curica od 3 godine operisala treci krajnik i tako 10 dana
A htela je biti sa njom samo joj nisu dali. Ne znam o kojoj se bolnici radi...mozda Kantrida...pitacu je.
Ali to sto nisu dozvolili majci da bude sa jednomesecnom bebom je katastroalno, ne znam sta bi ja uradila na tvom mestu
Pre mesec dana je moja prijateljica zavrsila na 5 dana u blnici kada je imala jednomesecnu bebu (infekcija zbog zaostale posteljice u materici nakon sto su je pre 7 dana otpustili kuci)i primili su i bebu na neonatologiju posto je imala samo 14 dana i sisala je.
S ovim definitivno treba u medije...predlazem RTL! Cesto tamo vidim reportaze o slicnim pricama kada je drzava nepravedna ili se dese propusti u bolnicama.
E pa ja sam prije 4.5 godine ostala na silu sa svojim djetetom (starim nepunih mjesec dana) u Klajćevoj bolnici. Rekli su da mora ostati i da nema mjesta za mene i da mogu biti s njim od jutra do večeri. Rekoh ja ostejem čitavu noć, oni ne može. Ja stojim, suze mi teku i kažem ja ostajem. Gleda me MM i šuti, oni opet odite doma ja NE.
Kao da me netko zakovao za pod mogli su me samo iznjeti i baciti van. OSTALA SAM sjedila čitavu noć na stolcu drugi dan su mi dali krevet.
I samo još nešto čitavu noć su druga djeca plakala.
Znate mame čim izađete iz sobe djeca Vam počnu plakati i plaču do jutra ili dok od umora ne zaspu i nitko ih ne šljivi pa vi razmislite o tome hoćete li se dati otjerati.
Pisala sam ja i po forumima i u novine malo vajde od toga dok postoje mame koje gledaju u doktorima bogove i dok nas je šačica hrabrih i upornih. BORITE SE SAME ZA SVOJU DJECU.
Ja se borim od rođenja svog djeteta i ne prežem ni pred čime (vikala sam, inzistirala, lupala vratima.....) i znate kaj svaki put je bilo po mojem.
Možda misle da sam luda, fućka mi se, moje dijete je psihični zdravo i sretno a to je meni najvažnije.... Vama nije?[/u][/b]
bravo SIM. U ovakvoj situaciji za mene je to jedino riješenje.
Imas li kakvih vijesti?
Zvuci mi kao dobra odluka, osim toga su sanse da dijete postane bolesnije od lezanja u bolnici!
i kaj sad da mislim nakon svega pročitanog???
strašno!!!!!
ljudi ali beba ima krv u stolici!!???
i kak pregristi da ostane u sobi s velikom djecom - nema šanse
a eto na, s druge strane nema boljeg doktora
Bravo Sim! :D Hvala bogu filip nikad nije ležao u bolnici, pa ovih dilema nismo imali. Nadam se da bih postupila kao i ti i da bi mi upalilo.
Grozim se tih nebuloznih i nehumanih pravila. Moj je brat imao 11 god kad je u Njemačkoj slomio nogu- dobili smo pomoćni krevet i svaku noć je netko bio s njim, malo mama, pa ja (tad imala 19 god), pa tata (bio sve skupa 15 dana u bolnici), ugl. to je bilo sasvim normalno i svi su podrazumjevali da će netko biti s njim. I njima je pomagalo jer on nije znao njemački, ali bilo bi isto i da je bio Njemac. Ako žele roditelji mogu biti s djetetom, koliko god ono imalo godina (ili barem s 11 sigurno).
Dijete koje ima epilepsiju palo i razbilo nos i čelo. Odjurili u Klajćevu na hitnu i tamo uredno čekali u redu nekoliko sati (mali krvari ima napede ali red je red) da bi im bilo rečeno da vjerojatno nije niš slomio pa nek se jave svom lječniku.
Tako to izgleda kad mama šuti i čeka. (Radi se o mojim prijateljima)
SIM, kad se todogodilo?
Prije negdje 3 tjedna. Zašto?
zato što ja u to naprosto ne mogu vjerovati :/
u hitnu (soba 10) se ulazi direktno, bez ikakvog čekanja.
sestri se govori što je s djetetom, ona to prosljeđuje doktoru i ono što je stvarno hitno ODMAH ide na obradu.
ako ima imalo krvi, uzima se istoga trena.
uopće ne postoji red, već se procjenjuje prema stanju djeteta i težini bolesti/ozljede.
Tako je to meni ispričala mama. Čekala je skupa sa učiteljicom. Bilo je jutro i bila je gužva. Oni su jednostavno čekali. No najgore im je bilo kaj je dr pogledao malog s 2 metra udaljenosti. Jest da je mali izgledao ko čovjek slon sav oteko ali nije zarazan.
žao mi je zbog takvog iskustva, naša su stvarno jako pozitivna
Drago mi je zbog toga
apricot, to je tvoje iskustvo?
s i. smo nekoliko puta isli na hitnu tamo i nigdje ne ulazis sam nego dodjes pred prozorcic na kojem pise (ovo ja za hitnu kirurgiju pricam) ne karikiram: ostavite knjzicu (ili nesto tako), ne kucajte, vidimo da ste tu
a prozorcic ima zelenu gustu zavjesu
onda ti kucas i lupas i nakon nekog vremena izadje sestra koja te odluci odma primiti ako je dijete npr rasjeklo bradu, a staviti da cekas ako je npr zatvoreni prijelom.
ali dok ti se otvore ta vrata treba i kucati i cekati
nisam imala nikakvo stvarno traumaticno iskustvo, ali mogu povjerovati ovom sto SIM pise
Je, i mi smo svojevremeno čekali (ne predugo) sa slomljenom ključnom kosti (isto valda hitna kirurgija?) nikakav direktni ulaz.
čeka se za specijalistički, ali trijaža, o čemu SIM govori, ide direktno s vrata.
nagledala se.
nisi u pravu, bila, dozivjela, ne radi se o specijalistickom pregledu nego sivanju krvave brade
pliiiz nemoj pisati kao da je tvoje iskustvo jedina istina, jer mi je još muka kad se sjetim kako sam sva krvava, sa cijelim krvavim franom sjedila i čekala, i čekala i čekala u čekaonici pokušavajući mu krv sa razrezane ruke zaustaviti majicom.
kad smo stigli unutra dr. je konstatirao da to više nije za šivanje. smrežurano meso sestra je pokušala "izravnati" i "zalijepiti" i što Bog da. sva sreća dao je da dobro zaraste, ali zarastalo je gadno dugo i posvećivali smo njezi rane veliku, veliku pažnju.
ono što moram reći, kad bi napokon kročili u ordinaciju doktori su bili uvijek vrlo nježni prema franu i puni razumijevanja za njegovu bol (imamo 4 iskustva s klaićevom i uvijek ista priča-dugo čekanje, ali jako korektan odnos kad se napokon uđe).
e da, sad sam se još nečeg sjetila.
ne znam jel samo mene nervira, ali poludim kad sestri moram govoriti ime prezime i što je djetetu preko prozora a cijeli hodnik sluša.
Nas su kad se Lea udarila u glavu primili odmah, to je doduše jedno od najluđih iskustava sa doktorima koje sam imala; ali Hitna u Klaićevoj mi je svejedno u groznoj uspomeni jer smo tamo bili sa Leom kad je imala 6 mjeseci i bronhiolitis i gori doček nisam doživjela (a bila sam na Šalati, na Srebrnjaku, u Vingoradkoj .. sve Hitna)
sori, da, moglo se tako pročitati
dakle, htjedoh reći da je to naše iskustvo.
i da sam nekoliko takvih čula i dok smo bili na odjelu.
trijaža odmah, ali se čeka na specijalistu.
mi smo došli u 23 h.
ušli na pregled nakon 20 minuta (jer su u međuvremenu doveli djevojku koja se onesvijestila na koncertu).
nakon pregleda čekali desetak minuta dok nije došla doktorica sa odjela.
onda se između svašta nešto dešavalo, pa smo onda kirurga čekali petnaestak minuta (od 4:10).
i činjenica jest da nam se u onom trenutku činilo kako predugo čekamo, ali ako su nam dali papir za kirurga u 4:10, a u 4:35 smo već bili u sobi na odjelu... nismo mogli čekati više od 15 minuta :/
nažalost, ima ružnih iskustava, ali, na sreću, ima i manje ružnih...
naše iskustvo iz Klaićeve, naročito s hitne i gastroenterologije je jako jako pozitivno tako da sam se baš iznenadila topicom.
L je sa 12 dana završio na Hitnoj, primili su nas odmah, uveli u zasebnu sobu gdje smo čekali nalaze (koji su po hitnom postupku bili gotovi za 3h).
Na gastro odjelu smo ležali mjesec dana, u apartmanu. Dobili smo ga odmah - problem je jedino što imaju samo 4 mjesta za mame. Pa ako dođete i sa novorođenčetom, a oni nemaju mjesta ne mogu Vam pomoći (uostalom bilo bi i nepravedno da iz bolnice izbace mamu koja je već tamo sa bebom samo da prime drugu mamu)
U cijelom boravku tamo nije bilo osobe koja je neljubazna ili nespremna pomoći, obavili smo sve detaljne preglede i svi su titrali oko L. Naspram rodilišta, Klaićeva je (barem nama) "obećana zemlja".
I bitno je napomenuti da smo došli na hitnu i zaprimljeni na odjel bez povlaćenja ikakvih veza tako da se ne može govoriti o posebnom tretmanu
i mi smo prosle zime zavrsili, nocu, na hitnoj. ne sjecam se nikakve trijaze. Ostavili knjizicu na nekakvom prozorcicu i cekali petnaestak minuta da nas pozovu - odmah bio pregled, zavrsili na odjelu...
Ma Klaiceva je super prema ostalim nasim bolnicama! Naravno,uvijek ima svakakvih ljudi ali i mi cesto reagiramo svakojako kada nam je dijete bolesno...Ne mozemo osudjivati cijelu ustanovu zbog sporadicnih slucajeva. Ja vecinu stvari obavljam sa dodatnom policom osiguranja privatno ali da moramo u bolnicu definitivno bi odabrala Klaicevu
tweety šivanje bolje da niste imali naime to bi joj radili na živo i to sa klamericom pa takvo što izbjegavaju da dijeca ne dožive šok , jako sam sretna što je sve dobro završilos tvojim Franom
Imam sina starog 5 mjeseci. Prošli tjedan su ga pustili iz Klajćeve nakon što je tamo odležao 10 dana. I ja sam htjela biti s njim 24 sata,ali nisu imali slobodnih apartmana. Kad su mi rekli da mora ostati u bolnici mislila sam da će mi srce pući.
Bila sam s njim svaki dan od 10 ujutro pa navečer dok nije zaspao. istina on je ležao na II.katu na nefropedijatriji u sobi sa još dvoje djece u dobi od 2 god. i 3,5 god.
Nje lako ostaviti dijete,ali sam znala da je to najbolje za njega,odnosno za njegovo lječenje.
I usput moram pohvaliti cijelo osoblje sa odjela, sestre,dr.Palčić i dr.Tokić. Svi su strašno susretljivi.
tanya, bile smo u isto vrijeme.
dr. Tokić je predivna!
evo mene opet,
nećaka će mi morati u Klaićevu na odstranjivanje neke izrasline, ništa opasno, ali mora dobiti potpunu anesteziju. Nije više dojena ali ima ispod 1 godine tako da bi mama htjela svakako ostati s njom. Obzirom da nije hitan zahvat valjda će je naručiti u neko doba kad im ne budu "svi kreveti zauzeti"?
Ako tko ima kakav savjet ili iskustvo, unaprijed zahvaljujem.
ali ona ne živi u zg-u...
Nemam riječi za sve vas koji ste prošli pakao razdvajanja i za sva neugodna iskustva iz Klaićeve.. samo
Naša friška iskustva srećom nisu neugodna zbog osoblja ili tretmana.
30.12.'08. oko 13.30h smo došli na hitnu kiruršku (uklještena preponska kila), primljeni za manje od 10', tamo su mu kilu vratili (
Odmah sam rekla na hitnoj da želim ostati uz dijete. Njemu je sada 17 mjeseci. Dojim.
Nije bilo odmah-"da, naravno-ima kreveta, možete!" ali nisam i ne bih pristala da nas "izbace" iz bolnice. 200kn dan.
U svakom slučaju, kako sam imala apsolutno negativno iskustvo sa bolnicom u kojoj se A. rodio, Klaićeva-iako sa dosta propusta i malo šlamperaja, činila mi se kao Sheraton. Sasvim drugačije iskustvo.
Meni je dr. Car netko predivan, sestre ok (izuzev jedne opservacije od starije sestre kako predugo dojim i kako će A. imati posljedice na psihu na što sam ja samo
Danas sam čak (vađenje konaca) doživjela i isprike od gl.sestre što je bilo nekih neugodnih situacija, slaba hrana ect.
Dakle, za svaku pohvalu tom odijelu bolnice. Potpuno profesionalno i ljubazno ponašanje.
A priznajem, postojala je doza straha zbog raznih priča o Klaićevoj i nije mi bilo svejedno dolaziti u nju.
beba....4 i pol mjeseca.......ima urinoinfekt....esherihija coli....5 -idan u bolnici..dva dana na infuziji...sve ok..urin sterilan....samo čekamo pon i još jednu pretragu....danas oko podneva dolazi dijete koje je popilo više sirupa....imora primiti infuziju i ostati na 24 satnom promatranju...mog malenog miču sa njegovog mjesta i stavljaju ga na prolaz u toj sobi.....gdje vuče propuh.......zamolila sam sestru dekicu da mu stavim iza njega da mu ne ide po glavi.....no popodne ima temperaturu 37.6...i osječam kako puše hladan zrak......na inzistiranje....da ga vrate....na njegovo mjesto...doktorica odgovara...da ili on ili dečko koji je na kraju sobe..koji isto infuziju nema....naravno da roditelji njegovi se ne slažu s tim....hoće ga prebaciti na gastro odijel..jer je tamo bilo mjesta...ja ne dam jer tamo ga nitko od njegovih doktora neće doći obići.....i na kraju ga ostavljam u toj sobi.....oko 7 je imao temperaturu 38.......sada ovo pišem i molim boga da se ne razboli još jače.....a što napraviti...ništa ne možeš....mjesta u apartmanima...neeeeeeema......jedino da nekoga idem istući...i još da napomenem daje u sobi bila djevojčicakoja ne prima terapiju do ponedjeljka...trčkara po sobi...a uopće ni ne spada po dijagnozi na taj odijel....i da spomenem da u sobi prkoputa na vratima piše rota virus.....a roditelji ulaze i izlaze iz te sobe bez maske i ičega...katasrofa...evo sada mi mama javlja koja je bila sa mojom ljubavi da su ti ljudi potpisali da neće da dijete koje je popilo sirup ostane u bolnici i da mog malog miša vračaju na njegovo mjesto.........strašno.......što čovijek mora proživjeti
tipicno za hrvatsko zdravstvo imam srecu da zivimo vani di je normalno da su roditelji uz dicu a i sestrama i dr. je draze jer tako imaju s njima manje posla
bebač danas pušten iz bolnice...osim onog neugodnog iskustva.....sa manjkom mjesta...sve pohvale sestrama...i doktorici Palčić ......svi koji su došli sa drugih odjela rekli su da sestre nisu tako brižne i susretljive......puno hvala svima
Ja sam bila sa svojom bebom prije 6.mj. u Klajčevoj;naime imao je herniju-bruh te je s dva i pol mj. išao na operaciju.Operirao ga je Bahtjarević te smo bili na njegovom odjelu-urologiji umjesto na novorođenačkom. u ponedjeljak smo bili na razgovoru kod anesteziologice (bile su dvije i odlične strpljivo su odgovorile na svaki upit mene i MM) onda smo otišli na razgovor kod gl.sestre urologije Božene Košić. Rekla nam je da dođemo ujutro na tašte,da možemo biti ja i MM biti skupa dok ne prođe operacija a ja mogu ostati i nakon toga.Bebač je bio prvi na listi oko 8 i 45,sve je prošlo ok i u 18 h smo išli kući! u sobi su još bili: dva dečkića Jedan 3 i pol drugi 1 i pol i dvije curice 11 i 12 g. oni su svi bili skupa 2 dana prije nas i još su ostali kada smo mi odlazili! Ono što je iznenađujuče da roditelji ovih dvaju dječaka-beba koji su također bili taj dan na operaciji nisu bili uz njih cijelo vrijeme:mama od dečkića 3i pol došla je pol sata nakon što su ga odveli u salu a to je bilo cc.12i30 ja sam ga cijelo to vrijeme zabavljala na sve moguče načine a bio je izrazito tužan i svakih 10 min pitao teta kada če doči moja mama? Mama je došla a on več u sali,meni se srce drapal,naj tužniji komentar je bio da bi ona bila tu i po noći al ne može spavati na "stolici"!!! Od drugog dečkića 1ipol su mama i tata došli poslije 4,a bebač je prije i poslije operacije plakao bez prestanka usprkos svim silama mene i sestri da ga oraspoložimo,kada su došli njegovi za njega se nije čulo sretna sam što sam otišla malo prije njih jel to ne bih mogla više podnjeti njegovu tugu nakon njihovih odlaska! Naime nitko mi ne može reči da na sam dan operacije(a to se zna koji je jel nije hitan slučaj) jedan od roditelja ne može biti uz svoje dijete prije,za i poslije operacije da je neznam ti kakav posao ili obaveza u pitanju! Ja imam još dvoje djece koji su to jutro bili u vrtiču i poslije su došli s tatom u bolnicu po braceka, sve se da lijepo organizirati!Kada sam oko 12 onako šokirana pitala sestru gdje su im roditelji odgovorila mi je da su im rekli da ne mogu biti s njima sigurno bi protestirali a ovako kada imaju tu mogučnost se ne pojavljuju kad je to potrebno! Užas kad se sjetim oni su več veči i sve kuže moja bebač je bio mali i ne svjestan situacije u kojoj se našao al nema šanse da sam ga samo ostavila i došla po njega,ovako sam ja bila tu i on je to znao!!!!!!!!!! Eto što se tiče Klajčeve sve je bilo okejčić al taj stres zbog drugih bebica koma! Inače mi idemo sa starijim sinom u srijedu na pregled zbog jajčeka naj vjerojatnije če mo morati na operaciju,nadam se svemu pozitivnom pa vam javim friškija iskustva!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom