Dojenje-loša podrška patronažnih sestara i rodilišta!!!!

[pikapolonca]

Pozdrav svim rodinim forumašicama! :D
Imam vrlo neugodno iskustvo sa patronažnom sestrom. Naime, znala sam da želim dojiti i prije nego sam i zatrudnjela, no problemi (klasični) i slaba podrška patronažne skoro me odvratila od dojenja. Naime, imala sam oštećene bradavice uslijed čestih podoja, naš kokić je često plakao i tražio da bude na cici non stop, a ja kao novopečena majka nisam imala samopuzdanja dovoljno i bila sam izvan sebe što učiniti. Dojenje nam se ustalilo tek sa 2 mjeseca u potpunosti, no nakon prvog vaganja je srećom bilo sve ok i mali je dobio gotovo 1,5 kg od izlaska iz bolnice.
No, ono što sam htjela istaknuti da mi patronažna nije pružala podršku u dojenju kakvu bi trebala i kakvu sam očekivala. Naime, nakon što sam ja gotovo svaki dan izvan sebe bila u prvih mjesec dana dok ga nismo izvagali i skužili dobija super na težini, ona je nama govorila ovim riječima, ne znam mama možda ćete morati nadohranjivati, pa nije to ništa loše, pa probajte mu dati bočicu. Znala me dovesti do suza jer sam ja strogo za dojenje. I u rodilištu ništa nije bolje. Večer prije nego što smo trebali izaći iz bolnice, dojke su mi se napunile mlijekom, a sestre su me samo znale uplašiti i reći da imam uvučene bradavice, da će mi se dojke upaliti ako se ne budem izdajala, itd...
Srećom da nisam posustala i da sam uspjela,... evo dojim mog maleckog više od 4 mjeseca i ni nijedan problem nismo zapravo imali, niti sa uvučenim bradavicama, niti sam se izdojila ijednom.
Nisam nažalost bila u rodinoj školi dojenja prije poroda, no načitala sam se dosta o tome sa njezinih stranica i imala sam podršku prijateljica koji isto tako doje. Također, jednom prilikom rodin SOS telefon nas je oduševio i još uvijek sam i zahvalna jer smo bili na izmaku snaga sa dojenjem!
No, da sam ostala samo na poduci i podršci iz rodilišta (koje nije bilo) i znanju i podršci patronažnih sestri ne znam što bi bilo do danas sa mojim dojenjem!!!
Kakva su vaša iskustva? Mislite li i vi da je sustav podrške dojenju loš?!

[Frida]

pikapolonca drago mi je da ste uspjeli.

Nažalost, podrška od strane zdravstvenih djelatnika je loša, malo ih se educira, puno njih to ni ne želi .

[kikic]

Drago mi je da si uspjela usprkos svemu.
Ja imam ravne bradavice i malecki nije nikako htio prihvatiti i izvući bradavicu, cice su mi ogromne a bradavice i kad ih uspijem izvući s izdajalicom minijaturne i odmah se vrate, pisala sam o tome već na svom topicu. Ono što želim reći je da ni meni sestre u rodilištu nisu baš pomogle, dvije - tri su mi pokušale izvući i stavljati djetetu u usta ali nije išlo, sa silikonskim također nije išlo, bilo je jako vruće i meni se znoj doslovno cijedio niz mene. Jedna od sestara je bila vrlo vrlo nervozna valjda što mi treba pomoći i doslovno se izderala na mene kad nije išlo, valjda je ona zamislila da će to uspjeti čim ih dotakne. Minus ide i za tečaj na kome su nam rekli da će se truditi i pomoći nam i u rodilištu i patronažna kad dođe doma. Ona nije ni pokušala. Eto toliko o tome, ja izdajam već 2 mjeseca, moj maleni ne prihvaća bradavice.

[Anemona]

Nakon mojeg neuspjeha s dojenjem (negdje sam i napisala priču o tome), koji smatram isključivo svojom greškom, jer sam bila i dovoljno informirana i željela dojiti više od svega, ali eto, na veliku žalost neuspjeh se dogodio, smatram da bi pomoč trebala biti slijedeća (naravno to bi meni pomoglo, nije univerzalno pravilo):
Divno je što postoji SOS telefon za dojenje, ali uplašenim mamama na žalost puno puta ne pomogne niti stručna riječ, niti podrška, nego bi bilo najljepše da si možeš takvu stručnu osobu platiti (ili još bolje da ti ju država financira) da je uz tebe, daje ti podršku, bodri te i prije svega kontrolira bebu, da li dovoljno papa, pravilni položaj, da nije slučajno dehidrirala i u konačnici, ako bi to mami pomoglo, da i izvaže bebu.
Ne mislim naivno da bi takva pomoč od cca 7 dana spasila dojenje do minimalno 3. godine, ali pomogla bi mami da stekne sigurnost, da mama vidi da dobro radi, da se uspostavi ponuda i potražnja mlijeka, i dalje bi mama nastavila sama, naravno uz telefonsko savjetovanje ako nešto zašteka.
To je moje viđenje "SOS patronažne sestre za dojenje", a naše patronažne (čast izuzecima) .

[pomikaki]

Patronažne bi i trebale tako nekako postupati, dobro, nisu baš dostupne 24/7, ali meni je moja (koju mogu, evo da dam malo protuteže, samo pohvaliti premda je bila pred penziju i ja sam joj bila jedna od zadnjih pacijentica) dala vizitku s brojem na koji sam je mogla nazvati ako bih imala bilo kakvih problema.
Ako je moja u svojim godinama bila informirana i obučena, nije mi jasno kako to da mnoge (pa i one mlađe) i dalje lupaju po starom? Izgleda da nekima nikakva obuka ne pomaže.
Najbolje bi bilo da i njih prijavljujemo nekim nadležnim službama. Jer to je zbilja ozbiljna stvar.

[bobaibeba]

A ja baš jučer razgovarala s mamom 3-mjesečne bebe i njoj pedijatar rekao da ju ni slučajno ne smije hraniti na manje od 2,5 sata,na 3 bi bilo najbolje ali češće od 2,5 nikako.I sad ona kad mala plače jer je gladna daje joj čaja,a jučer je počela i sa AD jer joj se smanjilo kao mlijeko.Katastrofa!I to pedijatar kod kojega je jako puno djece.I ona je jadna na sto muka jer bi htjela dojiti a ne smije joj dati cicu dok ne prođe 2,5 sata.I to je sad negdje i skok u razvoju.
On joj totalno uništava dojenje!
Ja sam joj pomogla koliko sam mogla ali nisam sigurna da će mene uzeti za ozbiljnije od pedijatra.

[pomikaki]

Zanima me da li se nekom mogu prijaviti pedijatri koji daju tako katastrofalno loše savjete? Ne vidim drugog načina da im se smanji broj!

[chundra]

Evo ja bi zeljela pohvaliti svoju patronaznu sestru koja je bila velika podrska.
Ja od pocetka imam poteskoca sa dojenjem, mala je imala kozicu ispod jezila jako dugacku tako da nije mogla isplaziti jezik, to smo sredili ali nikad nije naucila dobro hvatati sisu. Ja jos uvijek cesto zvijezde vidim kod podoja i muke mucim ali sam oodlucila ne odustati.

Sto se tice same teme ovo su rijeci moje patronazne:
- Do 6 mjeseci nista drugo nego sisa, nikakva voda ili nadohrana.
- Na pitanje sta smijem jesti: sve osim jagoda
- Na pitanje o dudi- nikavu dudu djetetu ne davati, nikakve bocice itd.
- Takoder je za dojenje u javnosti i za nosanje marama, a i rekla mi je da joj je jedan od najlijepsih prizora bio zena koja hoda sa dvoje djece, a na sebi ima maramu i bebu koja sisa.

Samo sam je zeljela ovim putem pohvaliti jer je stvarno bila super.

Sto se tice sestara u bolnici - katastofa - uspjele su me i rasplakati.
Mala mi je svaki put dosla na hranjenje sita i spavajuci ko top...

Pozdrav

[kloklo]

Super ti je patronažna, chundra
Cmokni je u moje ime kad ti dođe drugi put

[clio180]

kao prvo svim dobrim patronažnima!

...Večer prije nego što smo trebali izaći iz bolnice, dojke su mi se napunile mlijekom, a sestre su me samo znale uplašiti i reći da imam uvučene bradavice, da će mi se dojke upaliti ako se ne budem izdajala, itd...

izgleda da su nam iste sestre bile u smjeni. a vidi nas, 26ipo mjeseci, a još dojimo! živjele uvučene bradavice!!!
a da ne spominjem kako nikako nesmiješ jesti bobičasto voće, mahunarke ili slučajno (nedajbože da se zaželiš) hladnu čašu gustog soka - beba će imati grčeve 10 dana!

[chundra]

Kloklo,

Hocu
Vidim da si sa Jaruna i ja sam i moja patronazna je bila super, a imam frendicu isto sa Jaruna njena patronazna joj je prvi dan rekla da pocne nadohranjivat!!

Imala sam srece

[MAMAvoliGITU]

mi smo zahvaljujuchi nashoj patronazhnoj zavrshile na relaktaciji. josh u kombinaciji s perdijatricom. biseri tipa - nikako bebu drzhati na sisi dulje od 20 min, dajte bocu - kada malo ojacha, sa mjesec dana pochet che sisat. a kad je sa mjesec dana odbijala sisat: ona se nije nauchila sisat, sad che vam nestat mlijeka. perdijatrica nije imala pojma shto je relaktacija i da je moguche vratit mlijeko. inache ne mogu skroz popljuvat patronazhnu - kad sam doshla iz bolnice izmasirala mi je cike i spasila me od mastitisa ali drzhim ju odgovornom za bespotrebno navlachenje bebe na bocu. sva srecha na sos telefonu, gotovo da nisam vishe imala ni kap mlijeka a sada sikimo sto na sat.
mislim da bi vishe informativnih shtiva tj. propagande trebalo stajat u ordinacijama, shto ginekoloshkim shto pedijatrijama i definitivno bi se struka trebala educirat i nakon diplome.

[printemps]

Rodila sam u Dubrovniku gdje se dojenje jako podržava i potiče, al meni nije pomoglo. Ja sam prije poroda se načitala o sorsu,uvučenim bradavicama, zastojima,mastitisu ... Misleči kako ako će i biti problema bit će kod mene, nikako nisam bila spremna na to da beba neče htjet sisat i da će kričat na sisu ko na vraga, umjesto da je umiruje! Sestrama u bolnici nije bilo jasno zašto odbija sisu kad mljeko ide u potocima! I tako imam isključivo izajanu bebu !
što se patronažne tiče totalno zaostala u vremenu!

[štrumpf]

Nemožeš vjerovat, ali kao da se patronažne sestre uče žene odbijat od dojenja...
Da nisam imala svoje JA i po cijeli dan ´visila´ na RODI možda bi me i uspjela nagovorit na AM, ali ovako nisam marila za njene komentare tipa´izdoji se pa ćeš vidjet imaš li mlijeka, itd´.
Također sam rodila u DU i hvala svim sestrama na toplim savjetim i podršci

[pikapolonca]

E da, jučer nam je bila patronažna u posjeti sa 4 mjeseca i 10 dana, i kaže ona: " Vidite mama, uspjeli ste, i mi patronažne smo za dojenje, a ne samo rode, no one su medijski dobro popraćene, i njih se shvaća ozbiljnije!"- o tome je počela, a da ja nisam ništa rekla.
Nisam htjela diskutirat o tome više, al sam rekla samo da ja nisam toliko bila uvjerena da želim dojiti bojim se da bi me one uvjerile u suprotno, odnosno nisu mi pružile podršku kakva mi je trebala tada.

[iva2405]

ne mogu a da ovdje ne pohvalim svoju patronažnu. nakon carskog reza i mučenja s dojenjem u bolnici (ravne bradavice, odmah mi nabili šeširiće, ali ni tako nije išlo), odmah su mi rekli da od mog dojenja ne bude ništa. doma mi je došla patronažna koja je sjedila uz mene sat vremena dok sam dojila i dolazila češće da vidi kako nam ide (ne sjećam se točno koliko), ja sam dojila punih 11 mjeseci. bez šeširića. i da nije bilo mog supruga, moje mame i divne patronažne, vjerojatno bi odustala.

[llella]

i ja moram pohvaliti svoju patronažnu, dala mi je stvarno odlične savjete odmah na početku i spasila me od ragada.
Takođe je rekla da beba ne treba nikakve dudice, bočice, vode, sokova, a nikakva dohrana prije 6 mjeseci.
Upozorila me i na skokove u razvoju i da je normalno da beba u početku bude stalno na cici, pa da je najbolje da spava sa mnom u krevetu, a ne da ju prebacujemo u njezin krevetić.
Ma skroz je prodojeća, ima trogodišnjeg sina kojeg još uvijek doji, i stvarno podržava dugo dojenje.

[DANI***]

Ja sam rodila u DU, imala sam carski rez i D nije bio samnom svih 8 dana. Sestre su mi rekle da odmah počnem izdajati da bi imala dovoljnu količinu mlijeka kad budem mogla ići dojiti svoje dijete na neonatalogiju. To mi je bilo super. Ćim sam mogla ustati išla sam ga dojiti, međutim on je vrišao kad bi mu se samo približila sisom, imala sam skroz ravne bradavice i preporučili su mi šeširiće. Kad smo došli doma prihvatio je šeširiće i od tad dojimo, bila sam presretna što nam je krenulo.

A patronažna me činila tako nesigurnom da bi sigurno odustala da nisam non stop visila na rodi. Komentari su joj bili da nije normalno da dijete toliko sisa da je sigurno gladan jer mi je mlijeko slabo(iako je super dobivao na težini), da ne pijem taj light jogurt (koji mi je vidila na stolu) nego da moram jesti "jaku" hranu da nebi imala slabo mljieko...Jednom me je čak pitala jesam li ljubomorna na nju jer je uzela D i smirila ga kad je plakao!!!

A pedica me još više zaprepastila kad mi je rekla da ne mogu dijetetu davati sisu svaki sat iako to traži već da mu slobodno "uvalim" dudu da povećamo razmake između podoja da bi mi se stvorilo više mlijeka!!! :shock: Nisam mogla vjerovati.

Sretna sam što unatoč tome nisam nikoga slušala i radila po svome. Rezultat je da dojimo isključivo već 4mj i to od nedavno bez šeširića! :D

[mama_mia22]

meni je moja patronažna donjela letke za adaptirano i sve mi krivo rekla za dojenje.

[mprelce6]

Moje iskustvo s sestrama u rodilištu i patronažnom je bilo više nego za svaku pohvalu, jer sam u rodilištu bila korak do da prestanem dojiti, znam nije za pohvaliti se :/ . Srećom, zbog njihove pomoći moj mali zeko veselo cica, a ja sam po pitanju dojenja sada totalno samouvjerena. Međutim kada je zeko bio u bolnici i ja sam tamo provodila skoro 24 sata (nažalost KBC Rebro nema mogućnost da majke budu 24 sata dnevno s djecom) sestra s odjela je suprugu i meni rekla da ćemo od djeteta napraviti degenerika zato što mu dam cicati na zahtjev i da će jednog dana završiti u bolnici na dijeti, KATASTROFA . A najgore od svega je što je dotična med. sestra prije te izjave djelovala simpatično i iskusno. Koja zabluda

[paljetak]

Rodila sam u vinogradskoj, sestre katastrofa za ikakvu pomoc oko dojenja (svaka cast jednoj ali me njena smjena nije zakacila). Poslije patronazna isto katastrofa, mijenjala je kolegicu pa pokrivala svoj i njen teren, a mene "savjetovala" iskljucivo telefonski.

Da nije bilo moje zelje i Rode, nis od dojenja. Ovako, dojili do 19.mj starosti

[tina1975]

Ja zivim u Subotici i u bolnici je bilo katastrofa sto se tice dojenja. Donosili su nam decu od 5.30 ujutro i odnosili ih u 13.30 i onda smo se mi narednih 18 sati izdajale i bacale u wc mleko. Plakalo mi se od muke dok sam bacala kolostrum, a znam koliko je hranjiv i vazan za dete. Objasnjenje je bilo da se renovira bolnica pa im "nije zgodno" poslepodne donositi bebe, a u stvari mislim da ih mrzi da se bakcu sa tim. Katastrofa. Zene su stalno dobijale temperature zbog upale dojki. Inace ja sam rodila carski tako da sam morala provesti tamo 7 dana
Sto se tice doktorica za bebe (ne mogu da se setim kako se strucno zovu, na vrh mi jezika) one su bile grozne, stalno su vikale na jadne zene i ponizavale ih, da ne spominjem kako je svaka imala drugaciji savet.
Patronazna mi je zato bila super. Sve mi je lepo objasnila i jos mi dala svoj mobilni da je zovem kada god hocu ako imam neki problem.
Uhvati me muka kada gledam one emisije o porodjajima na zapadu i kako svi titraju porodiljama, a ovi nasi....

[patriša]

Evo moram se i ja javiti na ovu temu jer sam u šoku-upravo mi je sada bila patronažna i veli ona meni da za još jedno 15 dana mogu počet davat svojoj A rižine pahuljice. :shock: A ona ima tek 4mj.!!!Kad sam ju pitala da kak bi ja to njoj dala pahuljice ona meni ni pet ni šest pa na flašicu.A zna da ja isključivo dojim.Rekla sam joj da nemam niti jednu flašicu doma,a ona meni da ju onda hranim sa žličicom,al da će to jako dugo trajat pošto još ne sjedi.I da te pahuljice obavezno radim sa adaptiranim određenog proizvođača.I da je sada nedavno bila na jednom seminaru gdje je preporuka da se sa dohranom počne sa 4,5-5mj. :shock: Uglavnom na kraju mi je rekla da se vidimo za točno mjesec dana kada ćemo započet sa kašicama!Mislim da neću biti doma kada dođe.

[pomikaki]

patriša, ne znam što da kažem :shock: ... moje je mišljenje da bi takve patronažne trebalo prijavljivati nekom nadležnom za njihov rad! Kad bi takvi podaci o njihovom radu stizali nekom tko bi ih mogao pritisnuti, možda bi se nešto promijenilo? Jer lako za tebe koja si informirana, ali zamišljam na neinformirane cure kojima je glavna informacija ona koju će dobiti od patronažne i pedijatra...

[Sanela-Naja]

Ja moram svoju patronažnu pohvaliti..masirala mi je grudi cca 45 minuta kako bi razbila čvoriće i kako bi mlijeko konačno krenulo - ja sam mislila kako je to normalno da su tako tvrde mislim da me spasila mastitisa
također, savjetovala me da pokušam dojiti tako da sam na npr. lijevom boku a nudim desnu dojku /ovo ne pokušavajte doma - samo za žene sa veeelikim grudima/ i moram priznati da sam se sa nekih 7-8 mjeseci prestala okretati oko svog djeteta -samo prebacim siku
također, donijela je vagu da izvagamo koliko dobiva -mislim nakom 15-ak dana ..a i zaključila je kako teoriju znam pa nek se mučim u praksi.
Sve u svemu skroz pozitivna patronažna..
a u bolnici od " mama, šta ste to učinili -sad imate ragade.."stvarno je žalosno kako je osoblje slabo educirano i još žalosnije što nisu spremni pomoći mladim majkama -koliko ih samo nema internet, ne zna gdje pitati a i drži se riječi pedijatra/sestre kao zakona..

[tajchi73]

Evo moram se i ja javiti na ovu temu jer sam u šoku-upravo mi je sada bila patronažna i veli ona meni da za još jedno 15 dana mogu počet davat svojoj A rižine pahuljice. :shock: A ona ima tek 4mj.!!!Kad sam ju pitala da kak bi ja to njoj dala pahuljice ona meni ni pet ni šest pa na flašicu.A zna da ja isključivo dojim.Rekla sam joj da nemam niti jednu flašicu doma,a ona meni da ju onda hranim sa žličicom,al da će to jako dugo trajat pošto još ne sjedi.I da te pahuljice obavezno radim sa adaptiranim određenog proizvođača.I da je sada nedavno bila na jednom seminaru gdje je preporuka da se sa dohranom počne sa 4,5-5mj. :shock: Uglavnom na kraju mi je rekla da se vidimo za točno mjesec dana kada ćemo započet sa kašicama!Mislim da neću biti doma kada dođe.

cijela priča mi je :shock: ali ovo za rižu stvarno ne razumijem. Na pulmologiji i malim bebama daju mlijeko s rižom ( da je gušće ), a gastroenterolog i posebno dermatolog se zgražaju jer je riža navodno alergen i ne bi se smjela davat tak malim bebama. Pa ti sad znaj .

[ZIMA]

Meni se čini da treba luda sreća da bi se dobilo kvalitenu informaciju i podršku za dojenje od osoba od kojih bi trebalo. U bolnici nikako, a od pedice i patronažne veliko možda. I onda svako toliko izlaze po novinama poražavajući postoci o dojenju a u člancima se nigdje ne spominje sve to nego se može zaključiti da žene ne doje jer ne žele. Postoji SOS telefon, postoji internet ali činjenica je da puno žena nije informirano, skoro slijepo vjeruje doktorima ( jer oni su se ipak godinama školovali i to im je struka pa znaju najbolje ), okolina im je isto takva i one jednostavno odustanu. Ja sam imala sreću da mi nitko nije ' pomagao ' u bolnici, patronažna mi je bila dobra a okolina zna da kad zatupim po nečemu da ne puštam i da me bolje pustiti da radim po svome jer pod prvo ne tupim bez veze jer sam štreber i kad me nešto zanima onda ću saznati sve o tome a pod drugo - grizem.

[tuntun]

Moje iskustvo iz rodilišta pozitivno-dvije starije sestre su nas doslovno non stop bodtrile i rihtale mi bebicu sa strpljenjem na cicu-isto imam uvučene bradavice-dok su dvije mlađe probale i odustale,a patronažna tak-tak, ali ju nismo slušali i sada dojimo,jer da jesmo sada bi papali na bočicu

[majoslava]

zivim u svedskoj, gdje je sa 6 mjeseci ca 80% beba exkluzivno dojeno, ali losi savjeti i predrasude oko toga koliko cesto bebe moraju jesti su i ovdje prisutni, premda mozda ne u tolikoj mjeri.

da zene uglavnom dobivaju lose savjete od zdravstvenog osoblja u hrvatskoj, to vidim prema svima mojim prijateljicama sto imaju djecu, jako losa podrska dojenju. sjecam se prije par godina citala sam savjete o 'uspjesnom' dojenju u casopisu bebe, i bili su skroz krivi.

pa i ovo davanje cajeva klincima cijelo vrijeme, otkuda to, mali bebeki ispod 6 mjeseci, i sve mame sto ih sretnem s kolicima imaju flasicu s cajem u drzacu kolica, skroz nepotrebno, sigurno zasladjeno, nepotrebno i prazne kalorije.

[ZIMA]

80% !!! Ovdje to zvuči kao znanstvena fantastika.

[ivana p]

ja sam rodila u Puli,nitko,niti jedna sestra nije pokusala objasniti kako dojiti.Kad bi ih nesto pitala samo su komentirale da kako to neznam.sreca drugi dan je dosla jedna sestra i vise od sat vremena je bila samnom u sobi i objasnjavala mi i bebicu namjestila kako da dojim.Grudi su mi narasle sa 3 na 6 i jedna sestra (Kratke kose malo bucmasta i stalno vice) rekla mi je da necu moci dojiti jer imam velike grudi :shock: a moja mišica je cikala 9 mjeseci nazalost nije mogla vise jer sam se bila razbolila i zbog ljekova nije smjela cikati. A patronazna neznam sta da kazem dosla je 2 puta prvi put kad je Nina imala 7 dana i kad je imala 10 dana.

[cuckalica]

meni je prva patronazna bila super. ne znam odakle je ni kako se zove, bila je par puta na zamjeni i dala mi listu namirnica koje da jedem umjesto tableta zeljeza. objasnila da zelena stolica nije uvijek stolica gladi i jos dosta korisnih savjeta.
a u rodilistu sam valjda bila prenaporna moljakanjem da mi pomognu namjestit bebu (bilo mi je tesko namjestit se na onim njihovim krevetima izmasakriranoj od epi) pa mi je jedna sestra komentirala uz kolutanje ocima "joj mama, a kako krava telica".

[ZIMA]

.... pa mi je jedna sestra komentirala uz kolutanje ocima "joj mama, a kako krava telica".

Nisam još vidjela da žene doje na ' sve četiri'
novi položaj?

[Honey]

također, savjetovala me da pokušam dojiti tako da sam na npr. lijevom boku a nudim desnu dojku /ovo ne pokušavajte doma - samo za žene sa veeelikim grudima/ i moram priznati da sam se sa nekih 7-8 mjeseci prestala okretati oko svog djeteta -samo prebacim siku

Ma nije tak teško, mogu i ja s B košaricama
Samo kad je beba stara bar 3-4 mjeseca. Oni manji ne mogu u mrklom mraku naciljati dobro

[luci07]

Mi smo na samom početku imali velikih problema s dojenjem i moram pohvaliti osoblje u rodilištu (Rijeka) jer su se i sestre i jedna predivna pedijatrica jaako potrudile da nam pomognu. A patonažna je bila totalno beskorisna, samo je nabrojala što sve ne smijem jesti (a to bi po njezinom bilo praktički sve) i otišla.

[kirica]

Ja moram spomenuti patronažnu koja je došla k nama prvi i zadnji put, dva dana nakon izlaska iz rodilišta... upravo sam dojila, a ona mi je savjetovala neka dam djetetu vode ili čaja kako ne bi bilo žedno i ako vidim da je gladna nek joj slobodno dam i xx adaptirano jer je to kao najbolje. I ako već dojim onda neka podoji traju 10 min na jednoj pa 10 na drugoj dojci uz obaveznu pauzu od 3 sata između podoja.

I što na to reći? Da nisam bila toliko tvrdoglava i sigurna u sebe eto moje L. s bocom, ovako se smije s punim ustima mog mlijeka.

[mayak]

Ja sam svoju patronažnu izbacila iz stana prvi put kad je ušla i krenula s pričama kako neću uspjeti dojiti i da joj dam bočicu. Bila sam bijesna

Nadam se da negdje u Hrvatskoj postoje patronažne sestre koje podržavaju dojenje i koje mogu pomoći.

[rena7]

Nakon nikakve pomoći oko dojenja u rodilištu, prolivenih suza, uvreda od strane bolničkog osoblja (kaže sestra da mama bojkotira dojenje, a mama plače i moli za pomoć, no nitko je ne sluša, ustvari sestra uopće ne dolazi na poziv) i totalnog kaosa oko prehrane mog djeteta (bila sam spremna potpisati raniji izlazak iz rodilišta, jer dijete mi je bilo doslovce gladno- sisati nismo znali, a adaptirano mu nisu htjeli dati, jer nisam pristala piti bromergon),


ja mogu svoju patronažnu hvaliti do neba- SPASILA MI JE DOJENJE!


Od srca joj hvala ,

no zato za bolničko osoblje- najbolje ništa.....

[MAMAvoliGITU]

moram uletit s ovim: nije vezano za temu ali vidim u vashim postovima da vam aptronazhne dolaze i akda bebe imaju po nekoliko mjeseci? da li je to praksa? iskreno meni se moja nije pojavila od kad je gita imala mjesec dana. rekla je ad che doch josh ali ni traga ni glasa (i bolje jer mi je malo falilo da ju doslovno ne izbacim iz kuche nakon onoga kaj mi je napravila). uglavnom pedicla mi je bila rekla da je patronazhna pogledala u kartonu kaj se deshava - mozhdad je vidla da psihe relaktacija i da je gita samo na ciki pa joj je bilo neugodno nakon shto me navukla na ad i uvjeravala da nema shanse da chu dojit.

[manal]

juce mi je patronazna digla tlak, da se moram pojadati: dosla je jer je bebe napunio 4 mj. i ona mi hoce pricati o dohrani. ja ju u startu pokusam ugasiti i kazem "ja zelim iskljucivo dojiti 6 mj.", na to ce ona u redu, ALI i stane mi pricati i nabijati komplekse da sam maltene ispala nemajka koja izgladnjuje dijete! kaze "eto, vidite: vi sad jedete, on to vidi i place, jer bi i on jeo." i isprica mi neku anekdotu o djetetu koje se najelo ovcetine... pokusala sam joj uskociti par puta, ali nije se dala, kaze "nemojte biti iskljucivi, poslusajte svoje dijete, to sto gura ruke i igracke u usta, sto se budi nocu, je znak da zeli jesti"...
sto je najgore, ja sam uvijek za individualna rjesenja i probudila je crva sumnje u meni. ne mislim zato ranije poceti s dohranom, ali kakva sam, sad cu se svaki put kad zakmeci pitati je li gladan jako sam ljuta, vise na sebe sto je nisam odkantala...

[davorkica]

Manal ne daj da te crv omete , ako je i gladan, gladan je tvoga mlijeka sigurno ne ovcetine

[Jenny from the block]

Ja sam imala ravne bradavice i u rodilištu su mi rekli da neću moći dojiti bez šeširića... malo smo se mučili, ali imala sam sreću što sam u Vinogradskoj naletila na sestru Zilu (o kojoj sam prije poroda pročitala puno dobrih komentara), koja mi je pokazala kako bez šeširića i u čemu je bio prvotni problem (da sam imala prevelike cice, kojima sam gušila dijete- nije mogao disati na nos- pa je mali stalno ispuštao cicu da bi mogao disati- što ja sva zbunjena tada nisam skužila)... ostale setre do tada- koma, bez razumijevanja i bilo kakve brige... :/ uglavnom, da nije bilo nje, i njene odlučnosti da dojim, moja djeca, barem moj prvi, bi vjerojatno ostali jaaako zakinuti... nakon nekog vremena, maleni je izvukao bradavicu van i dojio do 1,5 godine, a curica sad jos uvijek doji sa svojom 1,5 godinom

sad mi je prijateljica rodila, i opet ista priča... "nećete moći dojiti bez šeširića", a beba joj je dosta loše prihvaćala šeširiće...ja sam joj ispričala svoj slučaj i rekla da bude uporna, da će beba izvući bradavicu, a sestre su je na to popljuvale, da tako nešto nikad nisu čule, i neka ne izmišlja... uglavnom, sad doji bez šeširića i ona i beba sretne

zaključak, podrška je loša, uz časne, rijetke, iznimke.

[ksena28]

Koji im je vrag s tim sesiricima?! Jel dobivaju neku proviziju?! I meni su u petrovoj istu pricu prodali, jos mi je sestra nekom kremom tzv kaze 'sladoledom' namazala sesirice da bolje uhvati. Ja bila zahvalna od srece, poslije se toga jedva rijesili.
Druga mi je demostrativno odnijela dijete zbog krvavih ragada, 'jer beba nije vampir', a kako sam po cijele dane masirala cice da to mlijeko nadodje nakon carskog, natjerala me da se upristojim i obucem grudnjak i majicu nakon sto mi je donijela dijete.

Naletim li opet za mjesec dana na nju, da joj kazem nesto?!

[mare41]

mi s prvim djetetom smo zbunjene, i cudimo se tim ljubaznim gospodjama pa ne stignemo reagirati, a bilo je sestara iz djecje sobe koje su znale biti bezobrazne prema zenama
slobodno im odbrusi
i pozdravi onu divnu sestru iz intenzivne, samo je jedna jako fina i draga, svima govori milo

[mare41]

i da, jako se trude da se uspostavi dojenje, al kad hoces zatrazit pomoc oko masiranja jer meni mlijeko nije dolazilo, rijetko koja hoce pomoci, osim gore navedene, moras ih molit umjesto da budu na raspolaganju
a meni je patronazna pomogla da ne odustanem od dojenja

[j-la]

iz druge sam države, gdje sam i rađala, a vidim da nam je svima isto...izgleda sve med.sestre pored medicinske završe i tu neku "školu dojenja" ...ista stvar i kod mene, ravne bradavice, carski rez...naravno, prvo su "inspekcijom" utvrdile da nemam mlijeka, zatim preporučile šeširiće, pa me napale jer ih nisam nabavila, a nijedna se nije potrudila oko dojenja...potražiš pomoć, kažu nemaju vremena...patronažna je bila još gora...nije me ni pitala za dojenje, uglavnom su je interesirali podaci koje ona mora službeno popuniti (ono podaci o mm, našim poslodavcima i sl.) i naravno, samo mi je pokazala kako da spremim AD djetetu...kaže nije ni ona dojila, i da to i nije neka velika stvar ...

[unadomina]

Joj kad ovo sve čitam, muka mi dođe! Curica mi ima 12 i pol mjeseci i ne mogu nikako prežaliti ne-dojenje Dan danas znam, dok ležim kraj nje, zamišljati kako je lijepo dojila na samom početku, bez problema lovila bradavicu, zaspala s ustima punim mlijeka, čak mi nedostaje onaj osjećaj punih i pomalo bolnih dojki... Zbog pupkića s njenih 10 dana bile smo kod pedijatrice di ju je sestra vagala i ustanovila da nije dovoljno dobila na kilaži (ponavljam, sa samo 10 dana!!!), a ja onako u šoku kažem: Pa stalno je na sisi! I ona to protumači kao da je dijete gladno i da treba uvesti adaptirano itd., itd... ali ono, samo tako! Ne moram vam opisivati koliko sam tužna i jadna bila! Nisam očekivala da mi održi tečaj dojenja, ali da je makar rekla da potražim kakvu stručnu pomoć ili da ustrajem i sl.,znači bilo kakvu rečenicu OHRABRENJA i PODRŠKE DOJENJU, već bi drugačije bilo...
Da vas sad ne davim detaljima daljnje priče... samo savjet: ne odustajte, budite uporne i samopouzdane u dojenje i vjerujte da će se isplatiti, a ovakve i slične sestre, patronažne, pedijatrice, ne znam šta reći osim ih OTKANTATI!!!

[j-la]

unadomina da sam to tada znala i više vjerovala sebi sada bi moja beba bila isključivo dojena...ni ja ne mogu prežaliti sve što mi se desilo i dovelo do toga da je ne dojim isključivo, al mi ostaje utjeha u tome da sada bar malo mog mlijeka dobije...

[Blekonja]

ja sad dojim svoje drugo dijete i sretna sam zbog toga, kad se samo sjetim kako je M. lizala bradavicu, a ja je gledala i nisam znala što napraviti i kako se postaviti, čisti strah, prvo dijete, prvo (ne)iskustvo dojenja, ali eto moram reći da je i ona punih 9 mj. pila samo i isključivo moje IZDOJENO mlijeko, puno je muke i truda,a vremena da ne govorim i tu išlo, ali ne žalim ni minute, možda mi je i to izdajanje malo ipak izvuklo bradavice + moja sigurnost koju nisam imala sa M. = dojim B. od prvog dana!

[j-la]

blekonja i ja se tome nadam...da ću sa drugim dijetom imati više vjere u sebe i svoje tijelo...