Stranica 21 od 21 PrviPrvi ... 11192021
Pokazuje rezultate 1,001 do 1,042 od 1042

Tema: bračni savjetnik ili što ako brak puca po šavovima?

  1. #1001

    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    1,373

    Početno

    Citiraj maria71 prvotno napisa Vidi poruku
    Pa da ja napišem što sve moj muž radi po doma, 90 posto forumašica bi mu diglo spomenik , od bračkog kamena... A meni nije ni pribiližno savršen
    I ja X.

  2. #1002
    wewa avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    3,188

    Početno

    Citiraj apricot prvotno napisa Vidi poruku
    ali, uživo!
    i, nas dvije smo prijateljice, molim lijepo.
    jesi neka... a bas je zvucalo odgovarajuce teatralno :p :D

    nego, salu na stranu - pisala sam vec na ovom topicu: ja zaista vjerujem u pricu o potrebnosti "zrtvovanja", ma kako ruzno to zvucalo. cak i nakon razvoda braka kojem moja zrtva nije uspjela udahnuti zivot. jedino sto bih toj teoriji dodala je i neophodnost uzajamnosti emocije/zrtve, ako vec istovremenost truda/zrtvovanja nije neophodna. koliko dugo cekati da nesto postane uzajamno? e to ne znam - ja sam cekala podugo, prvi put. sljedeci cemo tek vidjeti.

  3. #1003
    Osoblje foruma apricot avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    zagreb, istočno od... svega
    Postovi
    32,439

    Početno

    pa svakako je potrebno to što netko naziva žrtvovanjem, netko kompromisom, a ja bih nazvala "ulaganjem u zajednički cilj/život"
    i to je lijepo, koliko god da su te "žrtve" velike, sve dok rezultiraju zadovoljstvom svih strana.

  4. #1004
    wewa avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    3,188

    Početno

    osim obostranog zadovoljstva, meni je bitna i povratna informacija: da vidim da taj drugi percipira mene i moj trud. da se to sto ja radim, a sto je - prema vlastitoj percepciji - vise nego sto "moram", ne pocne podrazumijevati, da bi sutradan postalo polazna tacka za dodatni trud... istina, tad pocinje i opadanje stepena licnog zadovoljstva, pa se vracamo na to sto si vec napisala. samo sto vrlo cesto znamo potiskivati stvarnu kolicinu nezadovoljstva i idemo u trazenje novog vlastitog maksimuma.

    zato je sada meni najbitnije osvijestiti sebe, svoje granice i neprekidno ih se sjecati.

  5. #1005
    Dijana avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Postovi
    6,003

    Početno

    osim obostranog zadovoljstva, meni je bitna i povratna informacija: da vidim da taj drugi percipira mene i moj trud
    Ne znam je li kod tebe to bio slučaj, ali ja ovo vidim kao problem ponegdje oko sebe (ako sam dobro interpretirala).
    Žena se ubi od posla,
    a muž pola od tog smatra nepotrebnim, i uopće ne želi da se žena toliko lomi oko poslova. A ona je pak
    ljuta, jer on ne sudjeluje u puno poslova, a on ne sudjeluje zato jer misli da im to ne treba. Pitanje: je li to za zamjerit mužu?

  6. #1006
    wewa avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    3,188

    Početno

    Citiraj Dijana prvotno napisa Vidi poruku
    Ne znam je li kod tebe to bio slučaj, ali ja ovo vidim kao problem ponegdje oko sebe (ako sam dobro interpretirala).
    Žena se ubi od posla,
    a muž pola od tog smatra nepotrebnim, i uopće ne želi da se žena toliko lomi oko poslova. A ona je pak
    ljuta, jer on ne sudjeluje u puno poslova, a on ne sudjeluje zato jer misli da im to ne treba. Pitanje: je li to za zamjerit mužu?
    ne svodim ja trud u braku na podjelu u obavljanju poslova, pa se nisam na to niti referirala...
    a sasvim je drugi par opanaka sto pocesto muskarci ne percipiraju koliko je toga POTREBNO obaviti - pa im je lako odmahnuti rukom i reci: ona moja se bezveze slama, umjesto da sjedne sa mnom i gleda tekmu. da, a ves ce se sam oprati i ispeglati, te potom neopazeno uskociti u ormar.
    no, i taj se problem percepcije da rijesti razgovorom, ako se ima jednakovrijedan sagovornik.

  7. #1007
    rosa avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Postovi
    2,432

    Početno

    Citiraj Dijana prvotno napisa Vidi poruku
    Ne znam je li kod tebe to bio slučaj, ali ja ovo vidim kao problem ponegdje oko sebe (ako sam dobro interpretirala).
    Žena se ubi od posla,
    a muž pola od tog smatra nepotrebnim, i uopće ne želi da se žena toliko lomi oko poslova. A ona je pak
    ljuta, jer on ne sudjeluje u puno poslova, a on ne sudjeluje zato jer misli da im to ne treba. Pitanje: je li to za zamjerit mužu?
    Ovo je jako dobra primjedba!

    Mislim da svaka žena zna što se u kućanstvu "mora" napraviti da bi, po njenom mišljenju,bilo kako "treba".Koliko daleko će ići u ostvarivanju savršenstva,ovisi o njoj i njenom partneru (pretpostavljam da svi pridonose koliko/toliko).

    (Pročitala sam pred koji dan ovdje da špagete sa paradajz-sosom nisu pravi ručak. )

    Osobno mislim da je većini muškaraca puno bitnije imati partnericu koja će naći svaki dan pola sata samo za njih i njihov odnos od toga da imaju ručak od tri slijeda jela ili savršeno popeglane kuhinjske krpe.
    Posljednje uređivanje od rosa : 26.08.2010. at 15:09

  8. #1008
    wewa avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    3,188

    Početno

    a zeni je valjda bitno da ima muskarca koji je to u stanju artikulirati, ako vec stvari nisu po njegovoj volji. da ne velim ponuditi alternativu ili rjesenje.

  9. #1009
    MarijaP avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Twin Peaks
    Postovi
    2,066

    Početno

    Više puta sam bila prisutna kad je žena kukala da je peglala do zore, a muž rekao a ko te tjerao na to... pa onda paljba .... ništa mi ne pomažeš...

    Ne bih ni ja.... besmisleno....

    kažu da ne mogu protiv sebe... da je poriv za peglanjem negdje u njima.... ne razumijem..... sveta pegla....

  10. #1010
    rosa avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Postovi
    2,432

    Početno

    Citiraj MarijaP prvotno napisa Vidi poruku
    Više puta sam bila prisutna kad je žena kukala da je peglala do zore, a muž rekao a ko te tjerao na to... pa onda paljba .... ništa mi ne pomažeš...

    Ne bih ni ja.... besmisleno....

    kažu da ne mogu protiv sebe... da je poriv za peglanjem negdje u njima.... ne razumijem..... sveta pegla....


    Meni je trebalo par godina da shvatim da neeema potrebe peglati gaće i ručnike.
    Moja mama to još nije shvatila.

  11. #1011
    MarijaP avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Twin Peaks
    Postovi
    2,066

    Početno

    Mene gledaju kao ubojicu kad kažem da su moji i iz bolnice izašli u neispeglanom.... A bakterije? Pitam A kakve bakterije? Još nisam dobila odgovor

    Moja očajna majka je skoro plakala.... nudila se da će ona doći... platit će nekog.... samo da ispeglam.....

    Žale mi i muža... jadan čovjek... stvarno, uopće se ne zezam....

    A kad nekoj peglačici kažem da prestane.... kaže... Ma lako je tebi.... ne kužim zašto je meni lako ne peglati....

  12. #1012
    rosa avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Postovi
    2,432

    Početno

    Citiraj MarijaP prvotno napisa Vidi poruku
    ....

    A kad nekoj peglačici kažem da prestane.... kaže... Ma lako je tebi.... ne kužim zašto je meni lako ne peglati....
    Pa tebi je lako. Ti nisi opsesivno-kompulzivna peglačica

  13. #1013
    Dijana avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Postovi
    6,003

    Početno

    sveta pegla....

  14. #1014
    *mamica* avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    2,412

    Početno

    Iskreno, ja bih se osjećala jako neugodno na SikaPikinom mjestu i vjerujem da njezin muž ustvari nije takav kako je sada ispalo. Pa i ja kada bih "istrgnula" tako neke događaje iz svog braka, svatko bi me upitao zašto već nisam na drugom kraju grada (ustvari sela, u mom slučaju ). Isto vrijedi i obratno - vjerujem da bi netko mogao lako pomisliti da sam vještica prema svome mužu, a stvarno nisam, majke mi
    Zato se ne bih usudila na taj način komentirati njezin post.

  15. #1015
    MarijaP avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Twin Peaks
    Postovi
    2,066

    Početno

    Da budem malo konstruktivna...
    Preležala sam trudnoću. mm je preuzeo kućanske poslove. Ja sam kupaonu čistila jednom tjedno - onako baš očistila pedantno. On je smatrao da ne mora biti uklonjen baš svaki trag kamenca na pločicama oko kade.... ja sam to smatrala osobnom uvredom i svaki put nakon čišćenja samo vodili iste razgovore... zašto je kupaona i dalje prljava.... zar su pločice autonomna pokrajina pa da za njih vrijede drugi zakoni čistoće.... pričala i kvocala... i mm rekao (inače, radio je i preko 60 sati tjedno fizički posao) ako ti ne odgovara, čisti sama... i malo po malo sam počela shvaćati da je čovjek u pravu i pomirila se s tim da mi više nikad stan neće biti apoteka...

    I riješili smo problemem pretjeranog gledanja navečer tv-a koji me također ljutio jer je puno posla (dvoje ih je bilo u platnenima).... slaže veš koji ja ne ispeglam uz gledanje tv-a

  16. #1016
    bijelko avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    983

    Početno

    Citiraj MarijaP prvotno napisa Vidi poruku
    slaže veš koji ja ne ispeglam uz gledanje tv-a
    ooo da

  17. #1017
    MarijaP avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Twin Peaks
    Postovi
    2,066

    Početno

    Citiraj *mamica* prvotno napisa Vidi poruku
    Iskreno, ja bih se osjećala jako neugodno na SikaPikinom mjestu i vjerujem da njezin muž ustvari nije takav kako je sada ispalo. Pa i ja kada bih "istrgnula" tako neke događaje iz svog braka, svatko bi me upitao zašto već nisam na drugom kraju grada (ustvari sela, u mom slučaju ). Isto vrijedi i obratno - vjerujem da bi netko mogao lako pomisliti da sam vještica prema svome mužu, a stvarno nisam, majke mi
    Zato se ne bih usudila na taj način komentirati njezin post.
    X

    SikaPika, često naletim na tvoje postove i "zvučiš" mi jako smireno, ali i odlučno pa te nekako niti ne mogu zamisliti kao neku potlačenu ženicu.

    Da stavim sve svoje negativnosti na papir, razvela bih se sama od sebe

  18. #1018
    SikaPika avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    2,554

    Početno

    Citiraj *mamica* prvotno napisa Vidi poruku
    Iskreno, ja bih se osjećala jako neugodno na SikaPikinom mjestu i vjerujem da njezin muž ustvari nije takav kako je sada ispalo. Pa i ja kada bih "istrgnula" tako neke događaje iz svog braka, svatko bi me upitao zašto već nisam na drugom kraju grada (ustvari sela, u mom slučaju ). Isto vrijedi i obratno - vjerujem da bi netko mogao lako pomisliti da sam vještica prema svome mužu, a stvarno nisam, majke mi
    Zato se ne bih usudila na taj način komentirati njezin post.
    Uh, evo me!

    Prvo ste me nasmijale!
    Onda sam počela razmišljati i razmišljam još uvijek.
    Mamica, da neugodno, najradije bih se upucala što sam uopće napisala takav post.
    Gledam svog muža cijeli dan i mislim si, pa je li on to zaslužio, da ga lude forumašice tako rasčereče. I mene skupa s njim

    Ma gledajte, onim svojim postom sam samo htjela biti slikovita u opisu dijelova naše svakodnevice za koju sam mislila da se većini vas događa.
    I vjerujem da vam se događa, možda u manjoj mjeri, na drugačjie načine... nebitno.
    Zaista, stvari su izvučene iz konteksta, a prvobitna namjera je bila da vas nasmijem, zapravo, ako baš želite znati.

    Da sada bilo što napišem o svom mužu, djelovalo bi kao opravdavanje i njega i mene, a to bi bilo glupo.
    Reći ću vam samo ovo: moj muž je mamina maza, ne mamin sin, mamina maza, zanesenjak, filozof, umjetnička duša, fizičar i matematičar po struci, često u svojim filmovima, zabavan, duhovit, elokventan, pametan, inteligentan, skroman, dobar, promišljen, pesimističan, nježan, zbunjen, komunist, ateist, yin, blag, oprezan, pažljiv... Ima toga još, ali se ne da riječima opisati.

    Sad sam ponovo pročitala svoj (sporni) post i uopće ne vidim u čemu je problem. U tome što sam od sebe neće oprati štednjak kad i suđe ili?
    Moram priznati da osobno poznajem jako malo muškaraca koji su svaki dan na usluzi ženi, usisavaju, peru suđe, kuhaju ručak...

    MM to ne radi tako često, svaki drugi dan opere suđe, usisa kad ga zamolim (no to radim rijetko jer sam je*eni kontrolfrik i nitko ne zna usisati kao ja, i u pravu ste sve vi koje ne peglate, ne pretjerujete... doći ću i ja jednog dana do te razine u svojoj glavi, još sam mlada), skuha ručak jednom do dva puta tjedno, iznosi smeće, plaća račune, mijenja žarulje..., ali jednostavno nije tip koji će se sam sjetiti već spomenutih stvari - očistiti štednjak nakon što je oprao suđe. Eto, to je njegova mana.

    Ja sam odgojena uz moto: red, rad i disciplina. Kad nema posla, nađi ga. On je sušta suprotnost. Bez problema i grižnje savjesti će sjesti, uzeti knjigu, slušati mjuzu... nekada me to živcira, a većinom ga pustim na miru jer općenito ne volim previše gnjaviti ljude već sama napraviti što treba. No, dan traje 24 sata i nekada zaista nemam vremena za sve što planiram pa sam ljuta na sebe, na posao, na njega...

    Neke od vas (Apri, ti si zakuhala cijelu stvar ) su rekle kako ne bi mogle živjeti s takvim mužem.
    Ja, recimo, ne bih mogla živjeti s tipom koji je stalno na terenu (znam da to nije karakterna crta, ali meni bi to smetalo), koji radi od jutra do sutra da bi osigurao što bolji život svojoj obitelji, a istovremeno s istom obitelji provodio jako malo vremena, tipom kojemu se sav razgovor odnosi na posao, djecu i, ne znam, nogomet (što li već zanima prosječne mušakrce?), itd.

    I da, zadovoljna sam svojim životom i svaki, baš svaki dan zahvalna Bogu na njemu, na mom prekrasnom djetetu, divnom mužu, njegovim sjajnim starcima, ljudima koji me okružuju.

  19. #1019
    SikaPika avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    2,554

    Početno

    Zaboravih, mačke s buhama na stubištu nisu naše. Na sreću, nema ih više, no ostao je nekakav stari tepison u kojega su se uvukle buhe, i čini se da su još tamo.

    Eto, ne samo da sam ispala patnica, nego i prljavica

    I meni su odvratne te buhe, ali mrzim kada mi i inače netko nešto pametuje, a ne daje konkretno rješenje.
    Deratizacija cijelog stana i selenje s malim djetetom mi ne pada na pamet zbog tri buhe koje neće preživjeti dva dana u mom stanu.

  20. #1020
    SikaPika avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    2,554

    Početno

    Ovaj post je komentar na Aprin, ali mi negdje pobjegao njezin citat.

    Ma ne, ne dam se ja tako lako povrijediti.
    Nisi me uvrijedila onom bamijom, nećeš ni ovim komentarima

    Što se tiče drugog dijela tvog posta, e tu bi se dalo puno toga napisati, no mislim da sam se i previše otvorila (a nije mi bila namjera, koliko se sjećam, krenulo je od Angelinine priče...).

    Meni je najvažnije što sam ja 100 svjesna sebe, svoje situacije, svoga života, ne živim u oblacima, znam tko sam, gdje sam, tko mi što znači u životu.

    No, moram debelo poraditi na sebi jer su mi htijenja daleko ispod mogućnosti.
    Evo dokaza: Na faksu smo na kolegiju psihologije dobili test u kojemu smo jednu minutu iscrtavali točkice koje smo morali nakon isteka tog vremena pobrojati.
    Idući je zadatak bio da odredimo koliko ćemo točkica moći napraviti iduće minute (mislim da je išlo tako nekako...). Uvijek sam si odredila točkica više nego mogu napraviti. Eto, to je moj život, postavljam pred sebe nerealne ciljeve, a što je najgore, često isto očekujem od drugih, a u ovoj priči od MM-a.
    Ono čega se bojim je kako ću odgojiti dijete. Hoću li biti prokleta za posao pa ju maltretirati da sve radi ili ću biti prepopustljiva (i dalje kontrolfrik) i sve raditi za nju i tako odgojiti razmaženo derište.
    Posljednje uređivanje od SikaPika : 27.08.2010. at 03:03

  21. #1021
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,257

    Početno

    Citiraj SikaPika prvotno napisa Vidi poruku
    Ono čega se bojim je kako ću odgojiti dijete. Hoću li biti prokleta za posao pa ju maltretirati da sve radi ili ću biti prepopustljiva (i dalje kontrolfrik) i sve raditi za nju i tako odgojiti razmaženo derište.
    Obećala sam si da neću više na ovakve teme, ali ne mogu odoljeti, pogotovo ako mislim da će komentar nekom pomoći.

    I ja imam muža koji je BIO mamina maza, a ja dresirana na tvoj način... S godinama smo nekako došli u ravnotežu - ja manje prisile, on više inicijative i sve štima.

    Imamo dva sina. Jedan je mamina maza, ali s njim se sve može dogovoriti - sam se ne sjeti ničega, ali se ne opire kad mu se kaže "napravi to i ono"

    Drugo dijete je kreativac, pun ideja, samoinicijativno se prima koječega, ALI neorganiziran, često zagrize više nego može prožvakati (kao ja, a čini se i ti...)

    Dobna razlika je samo godinu dana, a mi smo morali odgoj i komunikaciju PRILAGODITI djeci, onome što oni jesu. Dijete nije glina da ga ti oblikuješ kako želiš. Dakle, nema tu problema... Gledat ćeš što dijete jest i odgoj pripasati tome. Pogotovo ako stigne još koje - svako novo dijete je novi izazov... Svaki ČOVJEK je novi izazov. Svaki dan je novi izazov. Moj muž i ja nismo isti kakvi smo bili kad smo se upoznali. Da smo ostali takvi, naš brak bi odavno puknuo po šavovima. Srećom, bolji smo nego smo bili... Ponekad popustiš, ponekad tvrdoglaviš - prema prilici. Bez brige, sve to dođe na mjesto. Gdje je volje, nađe se i načina. Gdje volje nema, pukne po šavu i bolje je tako.

  22. #1022
    Zubic vila avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    782

    Početno

    Peterlin, po meni je ovo savršen zaključak ove teme:

    Gdje je volje, nađe se i načina. Gdje volje nema, pukne po šavu i bolje je tako.
    Do slijedeće konkretne priče o kojoj će netko htjeti čuti drugo mišljenje ili savjet.

  23. #1023
    SikaPika avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    2,554

    Početno

    Peterlin, hvala ti.
    Tvoj sam savjet poslušala na istoj ovoj temi, ali nekoliko stranica prije, i koji mjesec prije, ako se sjećaš.
    A i inače cijenim tvoje mišljenje pa mi je baš drago što si se i sada javila.

    DA, a sad se malo odmorimo do druge, konkretne priče
    Posljednje uređivanje od SikaPika : 27.08.2010. at 23:24

  24. #1024

    Datum pristupanja
    Oct 2007
    Postovi
    605

    Početno

    drage moje, neke od vas se sjećaju moje teme o problemima koji su zadesili MM-a, pa tako i mene i cijelu našu obitelj, sjećate se kroz što smo prošli i njegovog boravka u pritvoru...
    prije toga, prije nego što se to sve desilo, mi smo funkcionirali kao, vjerujem i većina drugih obitelji, i bilo je s moje strane puno nezadovoljstva jer on nije toliko pomagao u kući, oko djece....

    kad se desilo to što se desilo, i kad je onako naglo odveden od nas, kad smo se našli u očaju, beznađu i bespomoćnom stanju, stvari su se promijenile u mojoj i njegovoj glavi.
    tek tad sam ja, a i on, shavtila da nije bitno ni oprano/neoprano suđe, ispeglan/neispeglan veš, minus/plus na računu. bitno je postalo da bude tu pored mene, da ga mogu zagrliti kad hoću, popiti s njim kavu, razgovarati s njim...
    kad se čovjek nađe u takvoj situaciji shvatiš zapravo koliko ti ta osoba znači, shvatiš stvarnu smisao one uzrečice : bitno je uživati u sitnicama, u svakom danu.

    sad kad je to iza nas, postali smo svjesniji što značimo jedno drugome, postali smo svjesniji da smo jači od svega toga i da stvarno nije bitno ništa drugo nego da smo zdravi i da smo svi na okupu.
    ne kažem sad da morate poduzimati takve neke drastične mjere (bože sačuvaj da to ikoga više snađe), ali stanite malo na loptu....pogledajte oko sebe, pogledajte tog svog muža...ako igra igricu na playstationu, a hrpa je suđa u sudoperu...ma pustite suđe, uzmite joystick i igrajte s njim. karirkiram , ali kužite što mislim. uživajte u svakom danu, nastojte se što više smijati s njim, maziti i uživati u sitnicama...zbilja djeluje.

  25. #1025
    pikula avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    doma
    Postovi
    6,546

    Početno

    Bleeda prekrasan post! Svaka čast! Držite se skupa i sve ćete riješiti sigurno!

  26. #1026
    Neli avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    535

    Početno

    Bleeda

  27. #1027
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Ja mislila pojavila se neka nova prica kad ono neli odgovara na post star 2 god ha ha

  28. #1028

    Datum pristupanja
    May 2021
    Postovi
    3

    Početno

    Ne znam ima li žive duše više ovdje, ali ajde, možda netko zaluta pa mi da mišljenje. Priča je duga i nelijepa.

    U braku smo nešto preko 5 godina, odlučili smo se ženiti nakon par mjeseci poznanstva. Bila je to velika ljubav, on najsavršeniji muškarac kojeg sam upoznala. Ne samo ja, bilo tko, od mojih prijatelja i obitelji, do poznanika, njegovih prijatelja. Doslovno nisam od jedne osobe čula ružnu riječ o njemu, samo hvalospjeve, kako o njemu kao muškarcu, tako o njemu kao mužu i našem odnosu općenito.

    Nakon par godina braka smo shvatili da imamo problema sa začećem, potražili smo pomoć, utvrdilo se da je problem kod njega. On je bio taj koji je silno želio djecu, ja u prvim trenucima i nisam bila za to (još), i kad je saznao za dijagnozu, mislim da mu se svijet srušio. U tom periodu se čini mi se (sad kad pogledam retroaktivno) on počeo povlačiti u sebe, nije htio baš razgovarati o tome. Bilo je stvari koje je on mogao napraviti da se situacija poboljša (po pitanju dijagnoze) kao što su prestanak pušenja, uzimanje određenih preparata, promjena donjeg rublja i slično, međutim nakon početnog truda od par mjeseci, njemu je sve to predstavljalo sve veći problem. Mene je to strašno frustriralo jer ništa od toga po mom viđenju nije zahtijevalo neki prevelik trud (izuzev pušenja, jer sam i sama pušač i znam koliko je to teško). Svađa je bilo sve više, sve manje smo razgovarali, on je sve duže radio i izbivao iz kuće, ja sam počela sve češće piti.

    Onda smo u nekom trenutku odlučili ići na potpomognutu oplodnju, proces je bio dug, zahtijevao dosta od mene a od njega jedno pojavljivanje u bolnici da da "uzorak", ali manje više mi je to bilo ok. Imala sam osjećaj da se pomičemo, nekako nas je to povezalo, imala sam osjećaj da se vraćamo na pravi put, pa bio postupak uspješan ili ne. Od jedne i druge faze potpomognute oplodnje dogodila se korona i morali smo čekati par mjeseci na vraćanje zametaka, što je bilo dosta emotivno iscrpljujuće za oboje. Onda je nekako počelo dolaziti do toga da mu plaća kasni, ili ne dođe, ili dođe jedan mali dio (radi u građevini), i ok, događalo se to i ranije, nekad mjesec, nekad 2, ali je bilo ok na kraju. Samo je ovaj put trajalo preko pola godine, gdje je došlo do toga da mu je gazda ostao dužan preko 50.000 kuna, što je meni bilo suludo. Uporno sam ga tražila da izvoli to riješit i tražiti svoje novce ili promijeniti posao, što mi nije bilo lako jer je prethodni posao prihvatio radi mene i bio silno nesretan na njemu, do toga da se fizički manifestirao stres i nesreća, a na ovom poslu je bio presretan. On je stalno imao neke izgovore za šefa, pa bi donio par tisuća kuna i tako je to trajalo tih 6 mjeseci dok nisam dobila slom živaca i dala mu ultimatum nek to riješi ili se rastajemo. To je bilo prvi put da sam pomislila na razvod, ništa do tad uz problem neplodnosti i uz naše narušene odnose nije mi izgledalo kao neki veliki neriješivi problem, ali na sve to mi je situacija s plaćom bila kap koja je prelila čašu, pogotovo zato što sam ja radila godinama na poslu koji sam mrzila iz dna duše i koji me psihički uništavao, ali je bio pogodan za našu borbu s neplodnošću. Dakle, meni je prioritet bio potruditi se oko djeteta, ma kako me posao izluđivao, a on je bez *****ti volontirao na poslu.

    Dan nakon mog ultimatuma mi je priznao da kocka, zadnjih godinu i pol dana, da je spizdio bar 130.000 kuna što je uključivalo plaće koje "mu je gazda dužan", dva kredita i pozajmice od obitelji i kolega. Godinu i pol dana mi je lagao, lagao da radi duže, a visio je u birtijama i trošio novac kojeg nemamo na online aplikacijama, aparatima i čemu već, lagao za plaću, lagao svojoj obitelji, mojim prijateljima i obitelji, bezočno i besramno lagao. Moj muž, najbolji čovjek na svijetu, koji me voli i obožava, kojeg nisam nikad u životu čula da je nekome izrekao laž ili ga uhvatila da ju meni kaže. Iz ružnih veza prije njega sam pokupila strašan osjećaj nepovjerenja i bila sam uvjerena da nikad neću ući u brak s nekim upravo zbog toga, ali s njim od prvog trenutka sam iz nekog razloga imala beskrajno povjerenje i sigurnost i upravo zato sam tako brzo i poželjela stupiti u taj brak, i do tog trenutka nikad mi nije dao razloga da u njega posumnjam. Vjerojatno su neki od vas čitajući onaj dio s plaćom detektirali problem, ja eto nisam, jer sam mu beskrajno vjerovala. Visoko sam obrazovana osoba (i on je), smatram se dosta inteligentnom osobom, ali toliko mi je teško bilo povjerovati kad mi je napokon krenuo pričati sve to da sam stvarno mislila da sanjam, znači doslovno sam mislila da je noćna mora i da ću se u nekom trenutku probuditi.

    Prva misao i rečenica mi je bila, ovaj brak je završen. Onda sam nazvala sestru koja je socijalni radnik i imala je doticaja s takvim nekim situacijama i onda mi je ona počela pričati o toj ovisnosti i da je on bolestan zapravo i da dobro razmislim što i kako dalje, da razmislim o svojim emocijama i ok. Sjela sam, čitala, razgovarala s ljudima, razgovarala s njim. Dolazim iz jako katoličke obitelji, i iako ja više nisam praktični katolik, brak i obećanja koja sam dala na oltaru mi znače nešto. I u dobru i zlu, zdravlju i bolesti. Voljela sam ga i dalje svim srcem, bar sam tako mislila, bio je u svakom aspektu dobar muž (osim ovog za koji nisam znala), dobar čovjek, kleo se da je s tim gotovo, da je situacija ekskalirala iz sitnice i da više nije znao kako da mi kaže da me ne izgubi, pokušavao je vratiti novce a tonuo sve dublje i dublje. Prema onome što mi je rekao kad je počelo s tim, dogodilo se par mjeseci nakon što smo saznali za njegovu dijagnozu. Uzela sam i to u obzir, odabrao je krivi ispušni ventil. Krenuli smo oboje psihijatru (na individualne terapije). Rekla sam mu da ću pokušati, da nisam sigurna da ću moći vratiti povjerenje ali da ću pokušati, da mora bit spreman na to da će biti teško, ali da ćemo se potruditi oboje i vidjeti kroz dvije tri godine gdje smo.

    Stvari su ajmo reći krenule nabolje, uz to da sam naravno imala problema sa nepovjerenjem, preispitivanjem njegovih nekih radnji, detaljnim provjerama financija što uključuje svakodnevni unos računa u aplikaciju da pratim(o) stanje i da sve štima, da novac negdje ne nestaje pa makar i u malim iznosima. Onda smo doživjeli potres, ovaj s kraja godine, gdje nismo osobno ostali oštećeni ali na meni je svakako ostavio jake psihičke posljedice, ne samo kao potres nego sve što sam slušala i gledala svakodnevno a što je djelomično bilo i u službi radnog mjesta. Par dana nakon toga sam dala otkaz jer sve to što se događalo zadnje dvije godine je kulminiralo i nisam više imala psihički snage nositi se sa poslom kojeg mrzim. Dajući otkaz postala sam financijski ovisna o muškarcu koji je imao problem s kockom, koji otplaćuje kredite i prema kojem nemam sto posto povjerenja, napravila sam to svjesno ili napola svjesno a napola jer više psihički nisam mogla drukčije. Doma sam, manje više mi to odgovara trenutno, no moj problem s alkoholom je veći nego ikad. Ne problem s alkoholom, ovisnost, alkoholizam. Nije u toj mjeri da nekako pogađa moj svakodnevni život, ali trenutno brat bratu ni nije neki život. Svjesna sam ga, s njim sam već ranije razgovarala o tome, on to ne vidi kao toliki problem (to su ajmo reći 4 pive sad već svaki drugi dan), nisam razgovarala s nekim stručnim jer sam nekako još uvijek održavala nadu da će se stvari s nama vratiti na pravi put (išlo je prema tome) i da ćemo jednog dana možda htjeti posvojiti dijete i da će to zapisano u nekom dosjeu biti prepreka.

    Uglavnom, početkom ovog mjeseca smo bili na roštilju kod njegovog radnog kolege s kojim je počeo puno vremena provoditi taman negdje kad mi je priznao za kocku, pričao mi je kako mu pomaže razgovor s tim likom, kako ga savjetuje s obzirom da je on razveden i ima tešku obiteljsku situaciju (bolesno dijete) i kako razgovaraju o vrijednosti braka, rada na njemu i slično. Negdje tijekom te večeri ga je taj lik pred svima okupljenima pitao da mu bude kum na predstojećem vjenčanju s novom curom, sve divno i krasno, nazdravljalo se, pilo se. U nekom trenutku smo se ta buduća supruga i ja odvojile da malo popričamo da bi mi žena počela s jadikovkama, jedna od prvih je bila da se boji da joj budući muž ne kocka, jer zna da jer prije imao problema s kockom. Nešto što meni moj dragi nije spomenuo dok je pjevao hvalospjeve svom novom prijatelju. Negdje tijekom večeri je izišlo još sto informacija, od toga da ju omalovažava, da se boji da ju vara, da ju je dva puta udario i slično. Vrlo disfunkcionalan odnos i dvoje vrlo sje* ljudi. Nakon toga je uslijedilo par dana svađa između nas, prvenstveno zbog činjenice da mi je zatajio problem s kockom, za što on tvrdi da nije znao uopće da je problem, da mu je ovaj rekao da je nekad davno zalazio u kockarnice i da koliko on zna više nema nikakvih problema s kockom. To mi je jako teško povjerovati s obzirom na sve te velike misaone razgovore koje mi je ovaj moj prepričavao, ali dobro. Rekla sam mu da takve stvari uništavaju naš brak i moje klimavo povjerenje, i da ga molim da se to više ne ponovi, nek samo bude iskren sa mnom, što god i kako god bilo, da preko svega mogu prijeći ali preko laganja neću. Nadalje sam mu rekla da mi nije jasno zašto uopće ima potrebu družiti se s takvim čovjekom, koji je očigledno problematičan, i da mi je vrlo nelagodna situacija da on visi s takvom osobom, i inače, a pogotovo u našem trenutnom stanju. Rekao je da će razgovarati s njim, da on misli da i ženska pretjeruje, ali i da će mu reći kako se ja osjećam i da ne želim više imati kontakt s njima kao parom. Par puta sam ga pitala jesu razgovarali, nisu, samo poslovno, eto ne stignu, ovo ono, dobro, digla sam ruke od toga, nisam imala snage dalje se s tim zamarati.

    Prije par dana dođe s posla, da mi račune, unosim ih i pitam ga s kim si bio u toj i toj birtiji (znajući da tamo obično bude s tim likom) na što mi on kaže kako je kolegici i sebi pokupio kavu i odnio u ured jer ga je zvala i zamolila da donese. Minutu kasnije je priča da je on nju zvao. Kad ukažem na promjenu, počinje ljutnja, šta ja sad njega preispitujem, jel možemo imat jedan miran dan, zašto sam ja sad ljuta, zašto oko obične kave moram raditi dramu. OK. Ja prestanem, on zaspe, uzmem mu mobitel, pogledam pozive, nigdje poziva od kolegice ili kolegici nego poziv s Kolegom par minuta prije kave. Čekam da se probudi, pitam ga da mi ponovi tko je koga zvao, on nju ili ona njega. Veli kako ne zna više, cijeli dan je na mobitelu, ima 200 poziva dnevno, ne zna više tko je koga zvao. Zamolim ga da mi nađe poziv na mobitelu, i frajer uzme mobitel i kopa i kopa. Ne znam šta je mislio, da će se magično pojavit snagom njegove želje. Pitam ga hoće mi sad reći istinu, i onda veli kako je Kolegi i sebi pokupio kavu, kako se on boji moje reakcije svaki put kad ga spomene, da je samo htio izbjeći svađu, da ima toliko stresa na poslu i ne može kad dođe doma nositi se s mojim divljanjem, da je samo htio mir u kući. Rekla sam mu da je brak gotov, dala mu vremena da procesuira, razgovarali smo kratko, uglavnom on ne želi razvod, on mene voli, on se toliko trudi da mi dokaže da se neće vraćati na staro, imam potpunu kontrolu nad njegovim financijama, on ne zna šta više da napravi. Sad je kod svojih par dana, u ponedjeljak se vraća. Moli me da odemo na savjetovanje.

    E sad, moje pitanje je ima li smisla. Ja sam 99% sigurna da nema. Da ja taj trenutak dok me gleda u oči i laže mi neću zaboraviti više nikad, i da će apsolutno nepovjerenje koje sad imam prema njemu samo biti mučenje i za mene i za njega, dok se ne zamrzimo.

    Ne da ga branim, nego da dam neki objektivan prikaz situacije, sa mnom stvarno nije lako. Negdje na početku teme je jedna cura pisala kako je s nama Bosankama. Ja sam najpametnija, ja za sve znam najbolji i najprihvaljiviji način, što njemu prigovaram za mene je prihvatljivo i slično. S druge strane, on je stvarno osoba koja zazire od ikakvih sukoba i pretežno se "pokorava" mojim viđenjima stvari. Izuzevši ovo ranije opisano, iznimno je dobar muž, brižan, za mene bi napravio sve. U trenutku potresa je bio zatrpan, izvukao se ispod ruševina i u 15 minuta dotrčao do stana s druge strane grada i izvukao me van jer su mi vrata zaglavila i nisam mogla izići, rekla bih da me stavlja i uvijek jest na prvo mjesto u svom životu. Nažalost, ja se bojim da su nam "obiteljski odnosi trajno narušeni" i poznajući sebe teško da naš brak može ikud dalje. Ima li smisla u ovakvoj situaciji pokušavati stručno savjetovanje?

  29. #1029
    Svimbalo avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,178

    Početno

    Ja mislim da uvijek ima smisla otići na savjetovanje, ako ni zbog čega drugog, a onda zbog toga da se kasnije ne pitaš jesi li nešto više mogla poduzeti.
    Iz svega napisanog, čini mi se da ti nužno treba pomoć u sagledavanju stvari iz njegove perspektive. Upravo to ćeš dobiti na savjetovanju.
    Mislim da si trenutno previše povrijedjena da bi se mogla odmaknuti od svog pravedničkog bijesa/razočaranja, a i nemoguće je vlastitu situaciju sagledati objektivno. Ja sam u svom (propalom iz drugih razloga, ali propalom) braku imala mantru o objektivnoj istini i ispravnosti, ono kad znaš da si u pravu ti, a ne on i svi će ti to potvrditi. Meni je to bila alfa i omega i nisam se zamarala time je li on vidio stvari drugačije, jer što ih on uopće ima gledati drugačije, kad sam ja objektivno u pravu!
    A zašto to pišem? Jer mi se za tvoju situaciju čini da je sve krenulo od načina na koji se on nosio s dijagnozom u situaciji s neplodnošću, na taj famozni objektivno neispravni način. Nitko ti neće reći da nisi bila u pravu kad si šizila zbog plaće i posebno kad si saznala pravi razlog zašto nema love. Ali se u tom dijelu slažem s tvojom sestrom, koja ti je rekla da je ovisnost bolest.
    I sve daljnje laži su bile posljedica prikrivanja te prvotne laži.
    Medjutim, iz njegove perspektive stvari sigurno ne izgledaju tako. Ti govoriš o izgubljenom povjerenju, on vjerojatno to vidi kao kontroliranje života (što realno, ti i radiš s tim pregledavanjem mobitela).
    Da skratim, idi na savjetovanje i kad uz stručno vodstvo čuješ njegovu stranu priče, možda se nešto promijeni.
    Zamisli za početak da je on napisao post na ovoj temi, što bi pisalo? Misliš li da ne bi mogao istinito ispričati sve osnovne činjenice, a da dojam čitatelju bude skroz drugi?

  30. #1030

    Datum pristupanja
    Jan 2019
    Postovi
    112

    Početno

    Amjam, potraži Klok; radi se o ozbiljnoj bolesti.

  31. #1031

    Datum pristupanja
    Jan 2019
    Postovi
    112

    Početno

    Ili još bolje trebate tražiti uputnicu za bolnicu.

  32. #1032

    Datum pristupanja
    May 2021
    Postovi
    3

    Početno

    @Svimbalo, stvarno se trudim biti maksimalno objektivna, sagledati i svoje ponašanje, sagledati sve okolnosti koje utječu na njegovo i moje ponašanje. "I sve daljnje laži su bile posljedica prikrivanja te prvotne laži." U tom periodu od godinu i pol, jesu, i to sam prihvatila, i pomirila se s time. Ali nakon takve situacije iz koje smo se po mom mišljenju počeli izvlačiti i stvari krenule nadalje, nakon što je vidio učinak koje su laži imale na mene, na nas, na naš odnos. Osobito nakon ovog prešućivanja s početka mjeseca, kad sam mu po ne znam koji put ponovila da sve mogu podnijeti i izdržati i da sve možemo riješiti (pa i relaps u kockanju), ali da još jednu laž neću preživjeti. Zato mi ova možda banalna laž (a možda se uvukao u neke probleme skupa s tim likom, pa zato ima potrebu lagati) nije jasna i potpuno razara moje mišljenje o njemu kao dobrom čovjeku koji me voli i ne želi me povrijediti. Ta lakoća kojom mi u oči izgovara laž, a ovo je prvi put da sam to doživjela, da sam svjesna da laže i da ga gledam dok to radi, i kako smišlja priču za pričom, ja jednostavno ne vidim više kako mu ikad mogu vjerovati.

    Što se tiče kontroliranja života, to je nešto što sam proočitala na svim forumima, u svim člancima, u razgovoru sa svima koje znam, da to moram raditi kad je kocka u pitanju. U skoro 5 godina braka do tog trenutka nikad ikad nisam uzela njegov mobitel niti na bilo koji način provjeravala što, di i s kim radi. Nakon saznanja, par puta sam ga uzela i pregledala, više iz predostrožnosti nego jer sam mislila da ću naći nešto u njemu. Ovo neki dan mi se upalio alarm jer se počeo petljati u verziji, i dok sam ga uzimala preklinjala sam boga da stvarno nađem poziv od kolegice, ali jebiga.

    Ima još okolnosti, naravno, koje utječu i na njegovo i moje ponašanje i koje se trudim uzeti u obzir i trudila sam se i ranije kod donošenja odluke. Možda je bitno napomenuti kako se on zbog mene (ne na moje traženje) preselio u manji gradić, daleko je od svoje obitelji, s prijateljima koji i nisu tako daleko (na sat vremena vožnje) je manje više izgubio ozbiljniji i češći kontakt. U svakoj konfliktnoj situaciji mi napominje kako je on tu sam, kako nema prijatelja, kako ja mogu razgovorati s kim hoću a on nema nikoga. Otkad živi tu, zbližio se s dva čovjeka. S jednim koji ga je uvukao u kocku (po njegovoj priči) i za kojeg sam ga poticala da se druži s njim, ne znajući. Bila sam sretna što može s nekim razgovarati ako već sa mnom neće o tom problemu neplodnosti. I sad s ovim, koji očigledno isto ima problema s kockom. Inače je ekstremno otvorena, druželjubiva osoba, ima hrpu poznanika, ide na treninge kojekakve, preko posla upoznaje stotine ljudi, ali eto, nekako si uvijek odabere bisere za povezivanje s njima, što mi je isto zabrinjavajuće.

    Tek sam u zadnji par sati počela uopće razmišljati o savjetovanju, pokušavam se složiti sama u glavi, nisam htjela s nikim od svojih razgovarati o tome upravo da mi se ne pomuti ta neka objektivnost, jer naravno da će svi biti zabrinuti za mene i poticati me da se maknem. Zato postavljam pitanje tu i stvarno nastojim maksimalno objektivno navesti stvari. Njemu sam rekla, ako inzistira da možemo pokušati savjetovanje, ali da ja ne vidim da će to išta promijeniti. Vidjet ću u nedjelju kad se vrati što kaže, je li možda i on u međuvremenu raskrstio s tom idejom i našim brakom. Ako nije, vrlo vjerojatno ću pokušati savjetovanje, ali mislim da je osnovna pretpostavka za savjetovanje da obje strane vjeruju da im može pomoći, a ja na žalost ne vjerujem da ima pomoći. I predložit ću mu da i on pokuša tako napismeno složiti svoje viđenje situacije, mada čisto sumnjam da će htjeti jer on ima velikih problema sa izražavanjem, najviše od njega o njegovim mislima i emocijama vezanim za nas čujem u slučajevima velikih svađa ili ovih par puta što se razvod spomenuo. Isto je bitno napomenuti kako smo mi ekstremno različite osobe, sa različitim pristupima životu i različitim viđenjima nekog normalnog ponašanja. Mislim da smo prebrzo uletjeli u brak, što je moja kao i njegova krivnja, i sad nam se obija o glavu.

    @Jedan-tri, par puta je bio kod psihijatrice, zbog problema kockanja, al ono, nije nešto konkretno dobio iz toga, osim važno je donijeti odluku i držati je se. Što on trenutno i radi, barem koliko on kaže i kako mi financije pokazuju, mada nije isključeno nikad da negdje sa strane posuđuje novac ili slično. Možda se varam, ali što je više vremena prolazilo, sve više sam mišljenja da on uopće nije bio ovisan, samo glup i nepromišljen i upetljao se u nešto iz čega se nije mogao izvući od straha. Možda griješim.

  33. #1033

    Datum pristupanja
    May 2021
    Postovi
    3

    Početno

    Da malo elaboriram na ovim razlikama, s obzirom da su mi postovi inače tako kratki :D

    Nas dvoje potječemo iz potpuno različitih obitelji. I jedna i druga su dobri, pošteni ljudi koji su se trudili odgojiti svoju djecu najbolje što mogu, ali se bojim da su i jedni i drugi fulali negdje usput. Ja sam uvijek bila štreber, sve po ps-u, dobro dijete koje roditelji svojoj djeci nabijaju na nos. On je pao razred u srednjoj jer mu se nije dalo dolaziti iako su mu obećane pozitivne ocjene samo da se pojavi, koji je završio u pritvoru kao maloljetnik zbog krađe auta jer se njima dvojici eto došlo provozati. Mi smo uvijek u obitelji pazili na svaku kunu jer je samo otac radio a nas je petero. Oni imaju potpuno drukčiji odnos prema novcu (nije da ga imaju ne znam koliko, samo tome casual pristupaju). Ja sam završila fakultet u roku, odmah se zaposlila u sredini koju nisam podnosila jer u tom trenu nije bilo druge opcije. On je završio faks u 30-oj nakon što su ga 10 godina pretežno starci financirali. On je u svemu kako ćemo, lako ćemo, a ja volim imati sigurnost, znati šta me čeka sutra. Meni je stalo do mišljenja drugih ljudi, u smislu da ne razočaram druge ili im smetam na bilo koji način. On će napraviti bilo što bilo kad jer mu je došlo, tipa ako mu se u 2 ujutro svira gitaru na balkonu zgrade on će to napraviti. Ja želim živjeti u urednom stanu, on želi živjeti u mom zagrljaju. Ja nisam druželjubiva osoba, imam krug prijatelja koji volim i koji su mi dosta i previše. On obožava društvo, voli biti zvijezda zabave, može bilo kad s bilo kim. Dio ovoga zvuči kao da nabrajam sebi vrline a njemu mane, ali ja to stvarno tako ne gledam. Jer sve te moje osobine mene ne čine sretnom osobom i zavidim mu na njegovoj "lakoći postojanja" jer vjerujem da bi i ja bila sretnija i ispunjenija kad bi bila takva, ili bar napola, kad bi se nas dvoje spojilo u jednu osobu mislim da bi ta osoba bila savršena. Ali nažalost ja ne mogu postati takva osoba, niti on. Mislim da smo se kroz vrijeme oboje trudili prilagoditi, vjerojatno on puno više nego ja, ali te neke osnovne stvari koje nas čine osobama kakve jesmo se ne mogu promijeniti i kad tad isplivaju i izazovu probleme. Od sitnih, do velikih. Znam da smo o tome trebali razmišljati ranije i da se nije trebalo tako olako ući u brak, ali sad je kasno.

  34. #1034

    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Postovi
    3,520

    Početno

    Evo, ja cu ti dati svoje vidjenje iz neke perspektive prakticne vjernice. Jedan, meni iznimno drag, svecenik koji je posvetio veliki dio svog zivota radu s ovisnicima, tvrdio je da ovisnika treba dovesti pred gotov cin. Ili ides na lijecenje ili ides iz kuce. Treceg nema. Kocka je ovisnost. Buduci da si ovdje trazila misljenje, rekla bih da je negdje duboko tebi ipak stalo do tvog braka i da vidis jos smisao ostajanja u tom braku. Ja bih na tvom mjestu postupila po savjetu iznad spomenutog svecenika. Mozda nece pristati na lijecenje, mozda ce otici. Ali, nekad covjek treba dotaknuti dno, da bi se opet poceo penjati prema vrhu. Samo nemoj sebi dozvoliti da ti zivot postane trovanje sumnjom, lazima i ogorcenosti na dnevnoj bazi. Cuvaj sebe u cijelom ovom procesu.

  35. #1035

    Datum pristupanja
    Jan 2019
    Postovi
    112

    Početno

    Psihihijatri koji se ne bave time nemaju često uvida u težinu problema i to se ne liječi individualnom terapijom. Ako je prokockao 130.000 kn sigurno je ovisan. Vezano uz to što svi lijepo govore o njemu i posuđivanje novaca drugima je dosta tipično za ovu ovisnost. Obično su vrlo galantni u društvu. No što se događa s najbilžima je druga stvar. Traži ili tražite kompetentnu pomoć - Klok ili bolnica Sv. Ivan. Moj savjet je, ako sam dobro shvatila, probaj se ponovo zaposliti što prije da si samostalna. I ono što je Rehab rekla, čuvaj sebe.

  36. #1036

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    Mislim da je to ovisnost i s jedne i druge strane i da važan nekakva vrsta zajedničke terapije može pomoći gdje oboje morate raditi na sebi. I da samo ako oboje možete prihvatiti to, ima izgleda za zajedničku budućnost. Ali da vam to, ni jednom ni drugom ne može škoditi mi se čini najvažnijim.
    I da, nađi posao da znaš da si si otvorila vrata i donijela odluku ostati. I drži se, sve je to život. Za par godina ovog se možeš sjećati kao onog što te oformilo u kvalitetnog čovjeka, empatičnog i snažnog.

  37. #1037

    Datum pristupanja
    Oct 2017
    Postovi
    2

    Početno

    Pozdrav svima prvi put tako negdje pisem jer vise ne vidim izlaz. Znaci muz i ja se konstantno svadamo i uvjek sam ja ta prva koja zapocinje razgovor jer on rijec oprosti ne poznaje. Sad je bila mozda vama bezazlena situacija gdje sam ja pozvala susjedu na kolac i na to je on poludio kako sam mu to mogla napravit on mrzi rodendan itd. vikao je ko lud po kuci 10 min. A da ne pricam da se s nasim sinom nikad ne bavi. U nasih 12 zajednickih god ja se svako malo placem ja vise nemogu tak dalje i ne zelim to. Mi smo vani vise od 6 god. ja nemam obitelj ni nista a on ima ali nisu nam od nekave koristi, samo se cuju preko mob a kad smo tamo to je isto svadja itd. On ima kcer od 14god iz prve veze to su bile isto godine mucenja jer je njena mama uvjek probleme radila itd. I kad smo u Hrv on je uglavnom s malom kad se setamo ili nesto on je km s njom ispred nas,ja se osjecam sama na ovom svjetu kao da je mali samo moj. Mali vise ni ne zeli imat nista s njim. Sad smo za vikend ja i mali otisli za Munchen jer je tu prazan stan od svekrve nisam mu nista rekla jer ionako ne komuniciramo ali sam ocekivala da ce barem pitati gdje mu je djete. Mislila sam da ce napokon neke stvari shvatit kad je sam ali ocito njemu ovo odgovara. Neznam dali sam u dobroj temi to napisala ali molim vas za savjet.Imam osjecaj da si misli da ga nikad necu ostavit jer nemam gdje

  38. #1038
    Argente avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2011
    Postovi
    4,696

    Početno

    Draga Marija, ti i mali i jeste sami cijelo vrijeme.
    On je tu samo kamen spoticanja. Vjerojatno će ti ponekad nedostajati radi logistike, i nije lako biti sam i da je sve na tvojim leđima, ali sloboda i nepolaganje računa nikome će to kompenzirati.
    Imaš li posao, jesi li financijski neovisna?

  39. #1039
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Citiraj Argente prvotno napisa Vidi poruku
    Draga Marija, ti i mali i jeste sami cijelo vrijeme.
    On je tu samo kamen spoticanja. Vjerojatno će ti ponekad nedostajati radi logistike, i nije lako biti sam i da je sve na tvojim leđima, ali sloboda i nepolaganje računa nikome će to kompenzirati.
    Imaš li posao, jesi li financijski neovisna?
    Ovo je pravo pitanje.

  40. #1040
    bijelko avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    983

    Početno

    Ako si u Njemačkoj, već si u prednosti. Neke od mojih radnih kolegica su rastavljene, sve rade na pola radnog vremena i s financijske strane bih rekla da sasvim solidno žive. To je najveća stavka, da ti dijete ne bude gladno. S druge strane, već si sama s malim, ako se odlučiš na rastavu imat ćeš mir. Svako dobro ti želim!

  41. #1041

    Datum pristupanja
    Feb 2022
    Postovi
    1

    Početno

    Dobar dan,
    molila bih vas informaciju.
    Ako bi se suprug i ja uključili u bračno savjetovanje u Obiteljski centar koji spada pod Centar za socijalnu skrb (nije obavezno neg je svojevoljno i nismo u postupku rastave) dal se onda i naša malodobna djeca nekako nadziru i stavljaju pod nadzor, dal nas zavode u neki vaš dosje ili nešto?
    Hvala na odg.

  42. #1042

    Datum pristupanja
    Mar 2022
    Postovi
    1

    Početno

    Poštovanje
    svjestan sam da su na ovom forumu većinom žene baš zato mislim da ću moći dobiti bolji savjet.
    Prvo ću napisati nešto o svom profilu da steknete neku grubu sliku:
    Imam 30 godina, završen master studij i radim u njemačkoju u struci, imam dvoje djece i prekrasnu suprugu u koju nisam prestao biti zaljubljen ni do danas (već 10 godina) bez obzira na sve. Član sam mense i pripadam među 2,1% najinteligentnijih ljudi na planetu. Po prirodi sam mirna osoba i imam jako veliku razinu samokontrole.

    Mislio sam da imamo savršen život i da konačno mogu opušteno živjeti do kraja života nakon što sam završio faks i dobio dobar posao, kupio stan u njemačkoj. S dolaskom korone supruga je ostala bez posla, a meni je plaća reducirana, te smo tako ostali bez 1800 eura prihoda mjesečno, u tom periodu je ona i zatrudnila. Postalo mi je jasno da trošimo više nego što zarađujem i počeo sam projektirati dodatno navečer honorarno za druge firme, ne svaku večer nego prosječno 2 večeri u tjednu. Moja supruga se počela dopisivati s jednim susjedom, preko noći, ujutro bi bila umorna i svaki dan govorila da se nije naspavala i to zbog bebe, meni nije bilo jasno kako se beba uspije naspavati koja treba 40% više sna, a ona ne, uostalom i ja sam tu i 50% bebinih buđenja sam ja pokrivao i opet sam se uspjevao naspavati iako sam išao kasnije spavati jer sam projektirao do kasno u noć (ponekad), kasnije je tražila da idem spavati u drugu sobu, "da se naspavam jer moram sutra na posao" ali mi je ipak donosila bebu preko noći već pri prvom buđenju. Kad sam saznao za to dopisivanje rekla je da tu nema ništa da je to samo bezveze i da je to uradila jer nije imala dovoljno pažnje, rekao sam ok oprostit ću ti, ali nemoj da se ponovi, no kasnije sam saznao da je opet nastavila samo preko druge platforme. U međuvremenu sam saznao i prije 2 godine kad je mene poslala u hrvatsku da odvedem starije djete da je dovodila nekog vozača viljuškara u stan da ju zadovoljava. To joj još nisam niti rekao da znam. Savjet što uraditi? Inače vjerujem u boga i prema kršćanskim pravilima je zabranjeno imati drugu ženu nakon propalog braka, samo ljubav i oprost, ali stvarno ne razumijem zašto bi ja čekao da se ona razvede i poklonio 200 000 eura (pola imovine) vozaču viljuškara koji mi je dolazio imati intimne odnose s ženom.

Stranica 21 od 21 PrviPrvi ... 11192021

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •