 |
|||
mjenjaš se, htio ili necvijeta73 prvotno napisa
komp.. to ti je ozbiljna "ovisnost"
i moj je komp-junki
razgovarali smo se, rekla sam mu da nemam ništa protiv kompa i igrica i sl. to je njegova zabava, njegov gušt
ALI ne želim da sve padne na moja leđa, jer ja toliko nositi niti mogu niti želim
neću prigovarati sve dok su njegove obaveze ispunjene
Želim ti puno sreće i drago mi je što si krenula u akciju!
A puno sreće želim i njemu, čini mi se da je pred njim težak posao.
Žao mi je što je tako puno vremena prošlo dok se kod vas stvari nisu iskristalizirale ... ali, tako je to u životu, svima nama treba dugo da neke stvari dođu "iz dupeta u glavu" (i meni su za neke od takvih stvari trebale godine, puno njih), sad zato znaš što treba i više nećeš upadati u istu klopku ... a to je velika stvar.
Tatek slažem se sa većinom. I da, ovde su definitivno muškarci ispali veći krivci ali to je zato što se na ovom topic-u jadamo ( a nećemo se valjda žaliti na sebe). Šalu na stranu, mislim da treba da razdvojimo te sitne razlike oko kojih se potežu krupne svađe (toalet papir, mleko, sapun, pasta za zube....) i one stvari koje su nam neprihvatljive. Npr meni bi bilo potpuno NEPRIHVATLJIVO da MM sedi za kompom dok ja obavljam kućne poslove, brinem se za dete i igram se sa njim. I kad bi on to sad počeo da radi - morao bi da se menja odmah ili da menja ženu. Ali isto tako postoji gomila drugih osobina, navika koje mi se kod njega ne sviđaju ali to je on i ja ga volim takvog. Za neke mu gunđam ponekad, neke više ne primećujem a neke sam zavolela kad sam shvatila da su te neke sitne gluposti sastavni deo njegove ličnosti.
Ajd da ne bude samo po muškarcima: ja sam jedna strašno aljkava i neuredna žena i MM mi često zbog toga prigovara. Nekad skloni za mnom, nekad gunđa, nekad se ozbiljno ljuti. I ja se nekad potrudim da rasklonim svoj krš samo zbog njega, nekad ne.... I živimo tako, i volimo se u kršu
MM i ja smo 9 godina zajedno i još uvek učimo jedno o drugom, još uvek se prilagođavamo, a od kad imamo dete još i više. A i ja se sve češće opominjem da se ponašam prema njemu onako kako očekujem da se ponaša prema meni.... i to je mislim ključno za odnos - poštovanje.
fegusti sretno draga, važno je da si sa sobom načisto
fegusti, bravo za odlucnost!
Da i ja nadodam neku- mislim da je kljucno upravo ovo o cemu vissnja govori - odnos uzajamnog postovanja. MM i ja ga imamo od pocetka, ali jos uvek ucimo KAKO izreci to sto te muci, artikulisati svoje zelje.
Posto oboje umemo da zaglavimo pred ekranom (sto kompa, sto tv-a), ranije se desavalo da se ono koje se nije zapiljilo oseca usamljeno, odbaceno, frustrirano. U poslednje vreme uveli smo obicaj da taj koji se oseca zanemarenim najpre mirno saceka da onaj drugi zavrsi zapoceto, a ako to nije moguce (ili sesija dugo traje), ODMAH, bez uvijanja i prebacivanja kaze sta ga muci, zatrazi paznju samo za sebe. Zadatak onog drugog je da to prepozna i okrene se partneru. Isto je i sa podelom obaveza, primedbama na neurednost, zaboravnost i sl. Kritika se kaze cim pre (ne skuplja se danima u sebi), ali na asertivan nacin, nikako napadacki ili vajkajuci se. I stvarno, otkako se toga pridrzavamo, mngo je manje nerazumevanja i nezadovoljstva medju nama...
Tatek slažem se sa većinom. I da, ovde su definitivno muškarci ispali veći krivci ali to je zato što se na ovom topic-u jadamo ( a nećemo se valjda žaliti na sebe
Ajd da ne bude samo po muškarcima: ja sam jedna strašno aljkava i neuredna žena i MM mi često zbog toga prigovara. Nekad skloni za mnom, nekad gunđa, nekad se ozbiljno ljuti. I ja se nekad potrudim da rasklonim svoj krš samo zbog njega, nekad ne.... I živimo tako, i volimo se u kršu
MM i ja smo 9 godina zajedno i još uvek učimo jedno o drugom, još uvek se prilagođavamo, a od kad imamo dete još i više. A i ja se sve češće opominjem da se ponašam prema njemu onako kako očekujem da se ponaša prema meni.... i to je mislim ključno za odnos - poštovanje.
fegusti sretno draga, važno je da si sa sobom načisto
joj, ja sam sa svojim skoro 15 g. i sjećam se kad su mi se još prije 3 g. svi čudili kak to da moj muž ima kućanske zadatke( npr. on je jednom tjedno trebao obrisat prašinu, usisat i oprat pod u kuhinji, hodniku i wc-u ) a meni je bilo čudno kaj se svi čude, pa ak neće nek traži drugu. Danas da bi to napravio ja moram zgradu okrenut naopačke, nadurit se izderat itd.itd. tak da sad više pazim kaj govorim.
Naravno, ništa nije sigurno i u kamenu uklesano. Ali kada bi se MM tako ponašao (ili bilo koje ponašanje koje je MENI neprihvatljivo) onda bih ja bila nezadovoljna, pa bismo se svađali i naš odnos bi se bitno pokvario. Pa je pitanje do kuda bismo došli tako, da li bih ja naučila da živim sa tim (što bi onda značilo da mi to i nije bilo tako neprihvatljivo) ili bih naučila da živim bez njega ili bismo se svađali, ujedali do iznemoglosti.joj, ja sam sa svojim skoro 15 g. i sjećam se kad su mi se još prije 3 g. svi čudili kak to da moj muž ima kućanske zadatke( npr. on je jednom tjedno trebao obrisat prašinu, usisat i oprat pod u kuhinji, hodniku i wc-u ) a meni je bilo čudno kaj se svi čude, pa ak neće nek traži drugu. Danas da bi to napravio ja moram zgradu okrenut naopačke, nadurit se izderat itd.itd. tak da sad više pazim kaj govorim
I da ne bude zabune - meni kućanski poslovi, prašina i ostalo nisu bitni. To su samo STVARI. Ali mi je jako bitno vreme provedeno sa njim, vreme koje provodimo u troje i vreme koje on provodi sa Nađom, razgovor i seks. Kad toga ima onda se krš u našoj kući mnogo manje vidi
[/quote]Naravno, ništa nije sigurno i u kamenu uklesano. Ali kada bi se MM tako ponašao (ili bilo koje ponašanje koje je MENI neprihvatljivo) onda bih ja bila nezadovoljna, pa bismo se svađali i naš odnos bi se bitno pokvario. Pa je pitanje do kuda bismo došli tako, da li bih ja naučila da živim sa tim (što bi onda značilo da mi to i nije bilo tako neprihvatljivo) ili bih naučila da živim bez njega ili bismo se svađali, ujedali do iznemoglosti.
I da ne bude zabune - meni kućanski poslovi, prašina i ostalo nisu bitni. To su samo STVARI. Ali mi je jako bitno vreme provedeno sa njim, vreme koje provodimo u troje i vreme koje on provodi sa Nađom, razgovor i seks. Kad toga ima onda se krš u našoj kući mnogo manje vidi
mislim da si ti (osim male mane jer voliš razgovor ) san snova svakog muškarca. Mislim da bi me moj bacao u zrak od sreće ( bez obzira na moju kilažu ) kad bih uspjela ne primjetiti čarape, tanjure, prazne role wc papira i sve gore već navedeno kod neke.
Jaooo...sviju potpisujem, najviše tateka...
Samo mislim da smo krenuli iz različitih uglova gledati ovu cijelu stvar. Ja se ustvari baš i ne žalim na njega, iako nije da nemam zašto, nego se u globalu više žalim na SEBE, jer ono što se odnosi na njega i što očekujem od njega, na mene se ne odnosi, i to su samo moja pravila.
Znači, od njega očekujem da kada mu kažem da je sijalica pukla i da je grlo ostalo u sijalici da odmah sutra to promjeni, i onda to on ne promjeni, i ja se ljutim.
Od mene se "očekuje" da bude kupaona čista (jer će usisati, oprati suđe, skuhati, ali kupaonu ne dira osim lavaboa, i tako je dogovoreno), a kupaona danima prljava da je meni više muka je gledati, a ja je ne čistim, jer mi se ne da...
Kada se njemu ne da onda je on lijen i glup, a kada ja nešto ne napravima onda:"jao, ja sve radim, umorna sam i uostalom zar ne vidiš da sam depresivna!!???" I mislim, a ko je on da meni naređuje?, a ja sebi isto to uzimam za pravo svakodnevno?
I nije mi jasno...
Tj. jasno mi je - upravo ono što je tatek tako lijepo rekao u 2 rečenice, a meni treba 10 ogromnih postova da kažem - dolazimo iz različitih kuća i djevojčice se uči da drže sve konce u svojim rukama i da nas muževi ne zajebavaju! Pa kada pisnu, odmah je dreka i vika...
A kada dođe do velikih stvari, onda se lomimo... kao što sam se ja lomila, kao što se sada Fegusti lomi
Fegusti, drago mi je ovo: što si dovoljno snažna i što te nije sram (a čega? - ali te razumijem!
On će to osjetiti i biti mu ili drago ili će ga uhvatiti panika. Ako ga panika uhvati znaj da mislim da je i on onda nesamostalan i ne zna kako bi sam dalje, bez obzira što sada razara nešto što imate.
Možda da ohaneš sa nebitnih stvari koje sam ja i tatek nabrajali i pustiš ga na tom planu, a radiš samo na velikim stvarima...
Jer, ovo je moje iskustvo: napravio je NEŠTO i zbog toga i još nečega, npr. tubom za pastu, sam iživcirana i ulazim u bitku. U toj bici mi se čini da ne dopirem do njega i ne sluša me, tj. gubim. Za tu bitku mislim i osjećam kako je jako bitna i jako teška i kako je to NEŠTO BEZVZE izraz njegove neljubavi i nepoštovanja prema meni kao njegovoj ženi. Bitka traje ili prođe, a on mi priredi neko novo ili drugo "iznenađenje" i ja se tu zapitam i izbezumim, jer sam ja svoje oružje potrošila u bici prije. Sve sam rekla što sam mogla, sve uradila što sam mogla, upotrijebila sav svoj utjecaj, ružne i lijepe riječi, suze...ma sve...za nešto što je bilo nebitno nasprem ovog novog....
I tu sam skontala da stvarno treba birati svoje bitke!
Ali, uvijek bi otrkila onu pravu kada bi mi se ona gora prikazala - kontaš?
Moja mama je sa mojim starim imala užasan brak koji je bio praćen njenim stalnim zvocanjem (iz današnje perspektive mislim da je ona dobrim dijelom kriva za njegovo ponašanje, tj. da je ona izvukla ono najgore u njemu samim tim što ga je vukla za ruku kao malo dijete, a to isto sam ja napravila sa mm i sada jedem govna! - samo što ona to ne konta i ne dijeli takve misli kao ja), fizičkim nasiljem, itd. Moja mama se nije htjela razvesti bez obzira na sve te probleme, jer je ona njega voljela! MI smo je morali nagovarati...mi, djeca...jer je bilo nesnošljivo više. I znam da smo joj mi na 1.mjestu bili, ali sve te ružne stvari koje smo gledali i osjetili zbog toga što je ona smatrala da je bolji ikakav brak nego nikakav... ne znam... mislim da je trebala ranije to napraviti i bez našeg nagovora.
[quote="tajchi73"][
mislim da si ti (osim male mane jer voliš razgovor ) san snova svakog muškarca. Mislim da bi me moj bacao u zrak od sreće ( bez obzira na moju kilažu ) kad bih uspjela ne primjetiti čarape, tanjure, prazne role wc papira i sve gore već navedeno kod neke.
Zboravila sam reći da je mm jako smetalo kada bih ja došla u kuću ili on a ja odmah neraspoložena radi ovog ili onog, tako da imamo nepisano pravilo. Prvo dođeš kući, onaj koji je kući dočeka sa smiješkom, tj. radošću što te vidi, pa onda maloooo popričate kulturno ili onda paljba
To ti je isto kao sa detetom i sa NE, ako je sve ne dete te posle nekog vremena ne doživljava. A ako biraš i paziš kad ćeš reći ne onda to ne ima težinu. Bin der dan det
Pre nego što uletiš u iduću svađu dobro promisliš: Koliko je to stvarno bitno? Šta će se desiti ako ovo... ili ono... I skontaš da to sve jesu samo STVARI, a ne želiš da svoj život podrediš njima.
Nemam ja sad neki čarobni recept, svađam se i ja oko gluposti, imam PMS bar jednom mesečno
I samo ti piši - tvoji postovi su mi inspiracija.
I kod mene su važila ta dvostruka pravila ali je onda negde u međuvremenu prestalo da me bude briga za kućne poslove. Jer dok ovo pišem dete razmazuje grožđe po friško opranom tepihu.....
Znaš kakav sam imala osjećaj kada sam ovo pročitala? Hmmmm.... ne znam ga ni opisati - zaprepašten? U stilu PA TO SE NE RADI!!! i cijelo moje tijelo unutra je imalo reakciju...
A nije ni moj tepih!!!!
živjela sam 2 god, u stanu sa bratom i MM-om
poslove smo podjelili na tri skupine:
1. podovi (2x tjedno)
2. kupaonica (1x tjedno)
3. suđe
u početku me nerviralo što za točku 3. kod obojice bi to izgledalo ovako: čaša i tanjura smo imali taman za 3 dana, pa bi hrpa u sudoperu rasla do srijede, kad bi bilo namakanje i pranje i od srijede do nedjelje
u početku su me nervirali, ali sam se izdigla iznad toga
u početku sam kvocala i samo iznervirala i njih i sebe, kasnije sam se izdigla iznad toga pa sam ih zezala, i sa i bez kvocanja pralo se samo srijedom i nedjeljom, osim u slučaju tuluma
za točku 1. i 2. nije bilo problema
meni mm prigovara jer ne vješam veš sa kvačicama iste boje i vrste :shock:
wtf, a on to radi i onda veš vješa 45 minuta dok upari kvačice.....
i isto me cijepi oko tog toalet papira, kaj je bitno s koje strane visi ?
ali zato mu ne padne na pamet da se kuhinjske krpe mijenjaju na dnevnoj a ne na tjednoj bazi itd.....
ajoj, maria71, s tim kopčicama u paru, iste boje, vrste.
Da TM-u nije netko urar po zanimanju ili neko slično sitničavo zanimanje?
Ili ima veze s onim podznakom u djevici?
Ok, imamo i mi bisere, neke običaje koje nosimo iz roditeljske kuće, kako je naveo tatek, ali uglavnom ih prihvaćamo kao folklor koji nam ne smeta.
Ipak, tatek piše iz svog vlastitog iskustva i to poštujem.
Treba mijenjati sebe, a ne drugoga. Jedini pametan potez.
Budi primjer drugome.
Ponekad se ide linijom lakšeg otpora, žene su na ovim našim prostorima (ne baš sve) navikle gledati specifičan model žene, majke, peračice, radnice i svih n-poslova koje treba obaviti u kući i izvan nje, a muškarac je ostao tamo gdje jest: nakon posla kad dođe doma relacija: komp-kauč-daljinski.
Tatek, naravno, ne svi.
Za razliku od prije, danas je u nekoj virtualnoj krčmi odnosno u bijegu od stvarnosti, bilo koje vrste.
Uvijek je potrebno usuglašavanje i dogovor, otvoren razgovor, jedan kreativan fight, pa makar da smo se našli prema Aristotelovoj tvrdnji, kao dvije polovice koje su se tražile i našavši se, prepoznale su se i spojile u jedno.
Ipak, da bi i dalje funkcioniralo kao jedno, treba zajedničkim snagama raditi na tome.
Joj, ispada da sad počinjem govoriti da je dobar brak dobro uštimana tvrtka.
meni ti uštimavanje "u jedno" ne bio nikako funkcioniralo: prerazličiti smoUvijek je potrebno usuglašavanje i dogovor, otvoren razgovor, jedan kreativan fight, pa makar da smo se našli prema Aristotelovoj tvrdnji, kao dvije polovice koje su se tražile i našavši se, prepoznale su se i spojile u jedno.
Ipak, da bi i dalje funkcioniralo kao jedno, treba zajedničkim snagama raditi na tome.
Joj, ispada da sad počinjem govoriti da je dobar brak dobro uštimana tvrtka.
tarazličitos nas je i spojila, dajemo jedno drugom balans
kod nas funkcionira tako da si međusobno poštujemo potreban osobni prostor, hobije i sl.
meni ti uštimavanje "u jedno" ne bio nikako funkcioniralo: prerazličiti smo
tarazličitos nas je i spojila, dajemo jedno drugom balans
kod nas funkcionira tako da si međusobno poštujemo potreban osobni prostor, hobije i sl.[/quote]
Ovako nekako i mi...
MGrubi, ok, i to je moguće - uvažavanje međusobnih razlika i nadopunjavanje.
U prethodnom sam postu, vjerujem, odjezdila u filozofsko-poetske putešestvije, s kojih se, ponekad, ne znam vratiti.
Gdje je glava, a gdje rep??
Klik! - vratih se u stvarnost.
Profesionalna deformacija - jače od mene.
mislim da mu se upravo to događa.
on je u panici i ne nalazi izlaz - baciti 18 godina života (a ne probati popraviti nastalu štetu) zbog kratkotrajnog užitka ili ne, pitanje je sad.
ja mu pokušavam pomoći ali ne znam kada će me konačno doživjeti.
evo, opet je izašao :/
pa jel tebi to ok da je on izasao?
on se nece promijeniti zbog tvojih postavljenih ultimatuma, ako ti je jako jako stalo da to odrzis moras naci bolju taktiku
zbog cega bi se on promijenio ako si je sasvim ok uredio zivot i radi ono sto njemu odgovara i sto ga zabavlja? zbog cega mislis da ce nekim cudom prerasti u odgovornu zrelu odraslu osobu?
ako si je priustio kratkotrajni uzitak u vidu trosenja van braka u fazi kad on to radi tako otvoreno i besramno vec je dovoljno otiso na svoju stranu da ga boli briga
boli ga briga cim to radi, nema veze da li si ti najdosadnija nejnemogucija baba na svijetu. nema opravdanja
na koj ti nacin pokusavas pomoci njemu? da mu se otovre oci i da prihvati tvoju ideju o obitelji, zajednickom zivotu kao svoju?
mislim da si ti ta koja treba pomoc da ne puknes, ne bi ti bilo lose potraziti profesionalnu pomoc
Svašta se tu pametnoga i dobroga napisalo :D
Čitam i učim...
...ali nikako da prokljuvam - kako da promjenim sebe, a da MM uvidi da apsolutno sve poslove , osim košenja trave i iznošenja smeća (na moj znak), radim ja?
I u svim kućanskim poslovima - tu sam ja.
On da pegla veš
Čak je u fazi ne peglanja rekao da to više speglam i raskrčim sobu, na što sam mu rekla - ako ti smeta - speglaj.
Rezultat svega - JA sam speglala veš i to kad je dijete spavalo a MM bio na kompu.
Subotnje čišćenje koje imam - MM čuva Luku, a ja punom parom i punom brzinom čistim, usisavam, ribam, glancam, brišem itd i to pod njegovim nervoznim pogledimajesam li već završila jer malca više ne može nositi.
Da, da - kad ga čuva 90% vremena ga nosi (što je super za Luku), ali nebi se poigrao s njim i zabavio ga. Na prvi Lukin kme ovaj ga diže i nosi. I onda prigovara da požurim jer mu je težak
Mislim
I što da kažem, sretna sam da barem tako mogu počistiti, jer po MM-u, živjeli bi u svinjcu valjda.
Hajde, ako netko ima pametan savjet
Popiši na list papira sve poslove koje radi svatko od vas - od bacanja smeća preko peglanja, kuhanja, pranja sudje pa do čuvanja djece ... ali nemoj da zaobiđeš i poslove tipa kupovina hrane, kućanski popravci itd ... Dakle, neka to bude 100% objektivna slika (barem kako ju ti vidiš). Onda ju daj mužu neka nadopuni i/ili prepravi što misli da je krivo. I onda nakon toga lijepo sjednite zajedno pa porazgovarajte o tome.Svašta se tu pametnoga i dobroga napisalo :D
Čitam i učim...
...ali nikako da prokljuvam - kako da promjenim sebe, a da MM uvidi da apsolutno sve poslove , osim košenja trave i iznošenja smeća (na moj znak), radim ja?
I u svim kućanskim poslovima - tu sam ja.
On da pegla veš
Čak je u fazi ne peglanja rekao da to više speglam i raskrčim sobu, na što sam mu rekla - ako ti smeta - speglaj.
Rezultat svega - JA sam speglala veš i to kad je dijete spavalo a MM bio na kompu.
Subotnje čišćenje koje imam - MM čuva Luku, a ja punom parom i punom brzinom čistim, usisavam, ribam, glancam, brišem itd i to pod njegovim nervoznim pogledima
Da, da - kad ga čuva 90% vremena ga nosi (što je super za Luku), ali nebi se poigrao s njim i zabavio ga. Na prvi Lukin kme ovaj ga diže i nosi. I onda prigovara da požurim jer mu je težak
Mislim
I što da kažem, sretna sam da barem tako mogu počistiti, jer po MM-u, živjeli bi u svinjcu valjda.
Hajde, ako netko ima pametan savjet
E, sad tu dolazi ono poglavlje o kućnim običajima - možda je TM-u ok da se suđe pere kad je sudoper pun, a tvoje da se pere dvaputa dnevno, pa makar bile u njemu tri čaše. Možda netko od vas odlaže nošenu odjeću na stolac, a drugi odmah baca u mašinu. Možda netko smatra da je odlazak po dijete u vrtić posao, a drugi da je to zabava. Mislim da tu ima štofa za puno sati razgovora ... i pokušajte da to bude tolerantan razgovor, možda i uz malo zafrkancije, ali da opet iskreno i ZAJEDNO pogledate što se sve radi u kućanstvo i KAKO i koliko često.
Kaj se tiče tih generalnih odnosa muškarci-žene, mislim da je glavni problem u tome (netko je tu već to spomenuo) da žene često iz roditeljskih kuća izađu odgojene tako da odmah ulete u poziciju "šefa kućanstva" (čitaj: domaćice koja je uvijek u pravu), koja smatra da mora sve poslove napraviti sama i da uvijek sve treba biti napravljeno onako kako ona smatra da je ok ... a s druge starne ju to frustrira što sve radi sama, žali se na to, no u stvari ne radi ništa konkretno da se riješi tog teškog tereta.
Prava akcija je preraspodijeliti posao tako da ga radi i muž, no to se ne radi tako da mu se kaže "ti radi to, to i to, radi tako i tako, toliko i toliko puta tjedno u toliko i toliko sati". Zamislite da vam on kaže na koji način morate slagati ikonice po kompjuteru, mijenjati brzine ili pak odlagati alat u radionicu - stjerali bi ga odmah u ...!
Dakle, pokušajte smisliti neki srednji put, vjerujem da u tolerantnoj vezi uvijek postoji neki takav.
A kad se riješe ti svakodnevni problemi vjerujem da oboje možete uživati više u životu!
P.S. fegusti, izvini što sam skrenuo priču sa tvog problema, on je puno ozbiljniji od pranja suđa i bacanja smeća ... ono što tebi želim je da se tvoj problem što prije počne rješavati, jer ovako ti (a i TM) sjedite negdje ni-simo-ni-tamo i mislim da ne bi bilo dobro da to tako traje i traje, već negdje terba prerezati i donijeti odluku.
hm, dovoljno ga poznajem da znam da me voli ali... ona mu trenutno pruža nešto što ja do sada nisam znala. ona je u svom životu imala galeriju muškaraca i naučila je kako ugoditi njihovoj taštini a ja to iskustvo nemam.
zapravo, ona je samo kap koja je prelila čašu. naši su problemi negdje drugdje - u njegovoj ofanzivi a mojoj defanzivi kada je komunikacija u pitanju kao i u tome što su sve obaveze na meni i to je ono što trebamo raščistiti.
noćas sam mu napisala pismo jer vidim da mu je teško donijeti odluku. napisala sam mu ovo o iskustvu ali sam predočila i surovu stvarnost.
zbrojila sam troškove i podcrtala koliko nam ostaje za hranu da bi osvijestio svoju rastrošnost jer ako mislimo nastaviti dalje to njegovo ponašanje mora postati prošlost.
napisala sam mu da sam voljna učiti i raditi na našem odnosu, ali da više ne želim sama podnositi teret svakodnevnih briga i obaveza (opet ukoliko ostanemo zajedno) i nudim mu priliku da konačno postane odgovoran roditelj.
on treba odlučiti može li se s time nositi ali prethodno mora znati i u svojoj glavi osvijestiti svoje mane da bi mogao postati bolji.
ako to ne želi - svijet je velik. možda mu nudi više nego ja mogu a možda je i puno, puno gori.
želim samo da donese svjesnu odluku.
ja sam sa sobom raščistila da mogu i bez njega.
za moje psihičko stanje ne moraš brinuti jer sam jaka. trenutno se lomim ali imam snage, vjeruj mi.
možda bi mi dobrodošla jedino pomoć prof. Aleksandra Štulhofera.
kad se uvukao u krevet, rekao mi je da je lijepo to što sam napisala.
pitala sam ga da li sada slijedi ono ALI...
nema ali - rekao je.
E, sada to treba shvatiti!
Fegusti, svaka cast na pribranosti.
potpis. reagiraš onako kako bih i ja željela reagirati da se nađem u tvojoj situaciji.
Ja ne zelim niti napisati kako mislim da bih reagirala. Mene i najmanja svadja dovoljno izbaci iz takta.
Kad smo već kod toga... ja sam reagirala katastrofalno. Bila sam prava divljakuša, ali s obzirom da on nije bio bolji prema meni, ali u drugim stvarima mislim da sam opravdano tako postupila.
NIsam imala kontrolu nad sobom... ne ponosim se, ali se vala ni ne stidim.
ZNAM iz kojih razloga je došlo do čega je došlo, ali mu to nije opravdanje bilo.
ZNAM da nije znao šta je radio i znam da je bio izgubljen, jer mu se u očima vidjelo, ali to mu isto nije opravdanje...
Eto, i prošli smo to, i ostali zajedno, ali su ostali tj. nastali ožiljci koji su tu- ne uvijek, ali se pojave, npr. sada.... sad da mi je tu zgazila bih ga nogama za ono što je bilo prije par godina.
Da li sam oprostila...ma jesam...valjda...
Da li me boli još uvijek...ma nekad, zavisno od raspoloženja...
Da li imam još uvijek isto mišljenje o njemu i sebi i nama kao paru? ... neeeee....shvaćam da je čovjek i da je osoba kao i ja, to što sam ga veličala, to je bio moj problem.... i što sam mogla dati svoju lijevu ruku da "on neće nikad..." - sad ne bi dala ni za sebe, jer ne znam šta bi i kako bi, jer kada se nađeš u situaciji toj nekoj "životinja" ili izađe na površinu ili je gušiš, ali je tu...
Sada kada pročitam u novinama: "zadavila muža grudnjakom :shock: " ... "izudarala ga tavom do smrti..." nažalost, razumijem ih, jer u jednom trenutku mislim da sam ga mogla usisivačem zatući i da mi ne bi bilo žao! (sada bi, je li...ali u tom trenutku!)
Hoću reći...ne znaš dok ne dođeš u situaciju...
Nismo mi odgovorni za njihovo ponašanje!!!! Niti treba preuzeti ništa krivnje za takvo nešto... Sami odlučuju o svojim postupcima i neka sami preuzmu odgovornost za to!!!!
Mislim, mi više ne pričamo o cipelama i tome, iako mislim da forsiranje muževa i preuzmanja kontrole nad njihovim životima može dovesti do šljusa kod njih, kao što bi i kod nas isto tako... zato, sjašimo malo sa muževa sa glupim stvarima...
I Fegesti
ali ću biti slobodna reći slijedeće: to što ti misliš da ti njemu daješ ili ne daješ, vjeruj mi, da mu ne daje pravo da to negdje drugo traži! Jer ste vi ušli u brak koji ne podrazumjeva nekog trećeg, pa ni njegovu mater, a da ne kažem drugu ženu....
To što ti znaš ili ne znaš ili ne daš trebalo se drugačije rješiti....
On je "pao", a znaš kako se kaže: "sam pao, sam se ubio" samo je pitanje kako ćete dalje, ali ne preuzimaj ništa za njega, jer je sam odlučio, a problemi koji misliš da su doveli do toga mogli su se drugačije riješiti ili isplivati na površinu, a ne na ovaj način.
I pitaj se... kako bi on postupio da zamjenite cipele?
Mislim da ipak trebate naći pomoć stručnjaka radi lakšeg daljnjeg života, jer teške su tu rane koje ne mogu zacijeliti samo tako - moje nisu, a nije se radilo o istoj stvari.
da je ovo gore tako jednostavno ne bih se niti borila. naravno da bi mi nedostajao i bio bi mi prazan krevet i ne bih se imala s kim svađati oko tube s pastom za zube koja je istisnuta po sredini...
ali... obzirom da su inače sve roditeljske i kućanske obaveze na meni to mi ne bi bilo ništa novo. u tom pogledu mogu bez njega ali kada je već došlo do ove situacije želim ga drugačijeg jer je svojim ponašanjem i navikama štetio i sebi i nama.
to sam htjela reći.
krivila sam sebe do nedavno ali me onda puknula stvarnost i shvatila sam sve ovo o čemu pišeš.I Fegesti
ali ću biti slobodna reći slijedeće: to što ti misliš da ti njemu daješ ili ne daješ, vjeruj mi, da mu ne daje pravo da to negdje drugo traži! Jer ste vi ušli u brak koji ne podrazumjeva nekog trećeg, pa ni njegovu mater, a da ne kažem drugu ženu....
To što ti znaš ili ne znaš ili ne daš trebalo se drugačije rješiti....
On je "pao", a znaš kako se kaže: "sam pao, sam se ubio" samo je pitanje kako ćete dalje, ali ne preuzimaj ništa za njega, jer je sam odlučio, a problemi koji misliš da su doveli do toga mogli su se drugačije riješiti ili isplivati na površinu, a ne na ovaj način.
I pitaj se... kako bi on postupio da zamjenite cipele?
Mislim da ipak trebate naći pomoć stručnjaka radi lakšeg daljnjeg života, jer teške su tu rane koje ne mogu zacijeliti samo tako - moje nisu, a nije se radilo o istoj stvari.
on nema pravo... ali ne zna drugačije.
da je on u mojim cipelama ja bih već bila na ulici jer gdje je ku*vi mjesto nego na ulici.
eto, ovo je prilika da se i o tome zapita. bi li on bio toliko tolerantan i zbog koga ili čega?
ja sam prvenstveno zbog djece.
on razmišlja samo o sebi, on je djetinjast pa u skladu s time i donosi nepromišljene i nezrele odluke.
ja mu još uvijek pokušavam ukazati da s takvom neodgovornošću ne može kroz život.
ako mu to sada ne postane jasno dok sam voljna to proći s njim mislim da će ga kasnije stostruko žešće pogoditi a bit će sam.
žena s kojom se viđa nije od onih s kojima se gradi budućnost već s kojom se razara prošlost.
baš sam to dobro rekla!
Fegusti kao prvo divim se tvojoj hrabrosti, doista...ali nemoj me krivo shvatiti što ću biti toliko slobodna i reći ti da nisi na dobrom putu ako je sve ovo što činiš samo zbog djece.
Sve što dalje činite i pokušavate naći načine i izlaze iz trenutne situacije mora biti samo zbog vas dvoje. Jer ako nema VAS ništa što se radi u to ime više nema smisla.
lako je sa strane pametovati, ali da MM ima paralelnog komada uz mene i to još tako javno, da ne skriva, kao premišlja se što bi, to bi mi bila najgora pljuska i poniženje kao osobi...
meni djeca u tom slučaju ne bi bila izgovor..ostavila bi ga, o čemu se još u takvoj situaciji može pregovarati (koliko sam shvatila, on je i dalje konstantno viđa)
bubimira, kužim o čemu govoriš ali da nema djece već bi bez puno razmišljanja letio.
tko nije nevjeru prošao ne može shvatiti kolika je to povrijeđeneost, gubitak povjerenja, poniženje... i treba se s time znati nositi.
nisu djeca jedino zbog čega ovo prolazim, prolazim to zbog nas ali na drugačiji način jer nismo sami.
i da ne vjerujem da nas dvoje imamo šansu živjeti bolji zajednički život, predala bih se istog trena.
i ja sam otprilike ovako razmišljala do prije 6 dana.
život mijenja naše stavove za koje mislimo da su tako čvrsti.
a znaš što je najžalosnije - njih stvarno može prodrmati kada stvarno vide što gube. no, dok se prijetimo da ćemo otići, i dok nam je stalo, nikakvog efekta nema. onog časa kad stvarno odemo, e onda više nama nije stalo taman da postane najbolji muž na svijetu.
možda nije loše napraviti stvaran rez - potegnuti papire za rastavu, rebnuti ga s alimentacijom i podijelom imovine, pa onda, u najgoru ruku, se opet oženiti, ako se stvarno korijenito promijeni. i ako do tog trenutka, tebi bude više stalo hoće li se on mijenjati ili neće, i s kim je, i gdje je.
ovo je iz druge ruke, s prijateljicom sam zadnje dvije godine prolazila kroz vrlo sličnu situaciju tvojoj.
znam, kažem da je lako sa strane
ali kako bi uopće komunicirala s njim i o čemu da on stalno visi vani s nekom drugom..mislim, odvratno
ne da bi bila povrijeđena nego bi ga valjda ubila od srditosti i ljutnje
al eto, lako meni palamudit tebi iz svoje situacije
u svakom slučaju, glavu gore
fegusti
ovo će ga život naučiti, to nije tvoja odgovornostja mu još uvijek pokušavam ukazati da s takvom neodgovornošću ne može kroz život.
to je njegova odluka
dakako da se može neodgovorno kroz život, pa vidi kak mu super ide: ima obitelj i komada sa strane, izlazi, tulumari a kad kući dođe veš mu je opran, ručak na stolu i djeca su tu
i dakako: zajedničke financije
zajednički život sa kakvom osobom?da ne vjerujem da nas dvoje imamo šansu živjeti bolji zajednički život
šta je bilo prije 6 dana?ja sam otprilike ovako razmišljala do prije 6 dana.
kažeš da ga ne želiš njega kao takvu neodgovornu osobu. tj. ne želiš njega, ?
ti želiš odgovorna oca, supruga...
pa kakav je bio u početku, je li išta ostalo od te osobe?
možda je fegusti strah mogućeg ishoda da njemu ne bude stalo, da se neće niti onda promjeniti, da će ih potpuno napustiti
:/
pa normalno da ju je strah, ali rizika, ako realno gledaš i nema. jer ako je tako, onda bolje da nisu zajedno.možda je fegusti strah mogućeg ishoda da njemu ne bude stalo, da se neće niti onda promjeniti, da će ih potpuno napustiti
:/
fegusti-
inače, ne mogu odoljet a da ne podjelim sa vama jučerašnji razgovor s mojim mužem. Dolazim doma i počinjem s prepričavanjem jednog nama bitnog razgovora koji sam jučer vodila (ofkors, skraćena verzija ). Nakon nekih 1-2 min on me pogleda i počne cjepkano govorit: re-ka-o sa-m ti da je on re-ka-o 1-5-0-i naravno to prati gestikulacijom od koje ja dobim osip. Ja naravno zinula :shock: ( mislim, kaj si lud, ak se hočeš svađat sam reci i već spremna poslat ga u m...
razlog odlaska ne bi trebala biti kazna njemu pa će se sad naučiti pameti
razlog odlaska trebao bi biti : ja zaslužujem bolje, ja ne želim biti sa takvom osobom koja mene ne poštuje niti cijeni
ali, lako meni pametovati
ja sam financijski neovisna
e slično je i kod nas, imamo jezičnu barijeru: kajkavica i čakavštvina, ali ne samo to, nego i konstrukcija rečenice: neke njegove izjavne doživljavam ka pitabnje i obrnuto
dođe mi pošalje sms da ga bolje shvatim
ili kad postavi nekako pitanje a meni nije jasno šta pita uopće
pa ja njemu: A?
on ponavlja sve glasnije istu rečenicu
ja opet: a? nekužim
on još glasnije
pa rekoh: nisam gluha (sad se već i ja derem) nego ajde dodaj još koju riječ u tu rečenicu jer ne shvačam šta me točno pitaš
nije meni problem reči sve moguće odgovore, nego onda grinta zašto kompliciram , zašto ne mogu odgovoriti samo na to pitanje
mislila sam na razlog odlaska kao šok terapiju. u ovom mom primjeru, ona se stalno prijetila da će otići ako se nešto ne promijeni (u to vrijeme je izlazio valjda 4-5 puta tjedno, s prijateljima, da bi poslije saznala da i nisu baš bili samo prijatelji u điru).
i ništa se nije mijenjalo - odgovor je bio, ja volim izlaziti i to je to.
a kad je stvarno odlučila otići, i otišla, e tek onda je uvidjeo što znači živjeti sam i koliko mu u stvari obitelj znači. onda je bio spreman odreći se i tih prekomjernih izlazaka (a ona je stvarno tolerantna osoba i svašta kod njega ju uopće nije smetalo) i površnih veza sa šanka. ali, onda je bilo kasno.
e sad, to sve se odvijalo u dvije godine. možda da je prije napravila rez, dok je još bilo nade u spas, možda ne bi bili ovdje gdje jesu. ovako, u dvije godine povlačenja i natezanja, toliko joj se zgadio da povratka više nije bilo. :/
jednom sam ja bila u nekoj svađi s MM pa sam se žalila frendu da ću otići
on me samo pitao - imaš konkretan plan?
nisam ga imala, pa sam se malo posramila i prestala se razbacivati sa -ja ću otići - forama
ja bi situaciju drugačije postavila iz temelja..ne bi se trudila preodgojiti nepreodgojivo (javno te ponižava i omalovažava imajući drugu, a da to ni ne pokušava sakriti) nego bi ozbiljno smišljala i radila na situaciji da ga se riješim..to znači, izračunaš koliko love imaš, koliko su djeca velika, kak ćeš ih organizirati za školu/vrtić..praktične stvari..ja bi samo mislila na praktične stvari, a ne bi njemu pisala nikakva pisma..jer čemu?
kad se već stavljaš u njegove cipele onda ajd do kraja...recimo, ti imaš drugog tipa, TM to sazna, ali se pomiri sa situacijom, moli te da ga ostaviš, piše ti pisma, apelira na tvoju savjest i na djecu..pa skužiš da je TM prihvatio situaciju kakva je i ne uzrujavaš se više oko svega toga toliko, a ni ne žuriš s nekim rješenjem
to je sve vrlo jednostavna situacija, samo što on zna što hoće, a ti ne
fegusti, kad bi barem ovakvih priča, kao što je tvoja, bilo manje.
Ili kad ih uopće ne bi bilo.
Nažalost, ovakve drame su prošle mnoge moje prijateljice.
Razgovaraj, razgovaraj, razgovaraj.
Dok god je moguće.
Ekstremno ponašanje nemoj tolerirati i to mu stavi do znanja.
Najbitnije je da oboje volite svoju djecu, koju god odluku donijeli.
Eh, sofke, ipak je 18 godina zajedničkog života u pitanju. Svaka čast onome tko bi odmah mogao napraviti rez, ja vjerojatno isto ne bih mogla.
fegusti, nemam što pametno reći, samo
istina, neću više komentirati tuđe veze i davati besmislene savjete
Nisam čitala sve baš sve, ali koliko sam mogla nakljucati iz zadnjih postova hvatam konce o čemu se radi.
Ja iza sebe imam 16 godina braka. Poznata sam (možda čak i na forumu) da sam gotovo uvijek za spašavanje braka pod svaku cijenu ako ima ljubavi i volje.
U Fegustinoj situaciji najvjerojatnije bih postupila kao Sofke.
[quote]
imam frendicu koja je od kad je znam pričala da nikad ne bi mogla preć preko: preljuba, batina i zabrane odlaska na more ( ok, ovo 3 mi je malo :/ al ajde ). Uglavnom, ja sam bila uvjerena da kod nje stvarno nikakvi kompromisi ne bi dolazili u obzir, da bi na najmanju pomisao da ima drugu ona digla sidro i otišla. I onda šok. Oni se rastaju jer on više ne može, jer želi drugu, jer hoće ovo, neće ono itd. , a ona u cijeloj priči okrenula sebe za 180 i prelazi preko svega i moli za novi početak i obećaje da će se promjenit i ukida sve što je nekad smatrala točnim i nepromjenjivim i oprašta drugu i itd.itd., a u svemu tome čak nisu u igri bila djeca jer ih nisu ni imali. Moram priznat da me njeno ponašanje jako zbunilo ali kad sam malo razmislila skužila sam da nije bila baš voljna bacit 1o-tak g. u vjetar, da je ipak htjela probat popravit stvari.
Ja ne znam što bi napravila u takvoj situaciji, vjerojatno bi sjela i plakala i mislila što dalje, jer nije da čovjek ne može bez drugog, ali tu su i djeca i ponos koji je ošo bog te pitaj kud i hrpa pitanja i čuđenja od okoline.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom