 |
|||
ali to se zove zadovoljavanje potreba kojih (u ovom slucaju) u braku nema. nekoc sam ruzila i plesala s njime, danas plesem sa svojim babama (npr.)stellita prvotno napisa
nekome nedostaje sex ili paznja, pa da odrze ono sto imaju, potraze to drugdje.
i stvarno vjerujem (jer npr. znam neke slucajeve) da ima istine u ovom sto Laura prica. kao i mom zakljucku da nije sve za svakoga i da je sve stvar percepcije.
da tatek upravo tako...ni ja ne osuđujem laurup....ako je to njoj ok i ona misli sukladno svojim načelima da je to ispravno bože moj tko smo mi da sudimo? svatko zna najbolje za sebe...ljubav je prekrasna ako ju daješ i primaš....nekako meni je ljubav ispred fizikog samo ispoljavanja.....ukleti romantik...pih
:-)
Ja mislim da djeca osjete kad brak ne štima. Neovisno jel mama ima ili nema ljubavnika, djeca vide da nije baš sve ok.
Možda je ovo način kako naučiti djecu da se problemi rješavaju guranjem pod tepih?
A pod ''normalnom'' obitelji meni se prije čini jednoroditeljska, gdje su roditelji u ok odnosima, zajedno odgajaju djecu, ali ne žive zajedno.
mislim da ces odgovor naci u mom gornjem postumislim, ovo kao da si rekla -da znam kakvog je okusa kruška, jučer sam pojela jabuku.znam kako je samo moj izlazak (girls night out) utjecao na moje raspolozenje i moj brak, tako da vjerujem da ovo o cemu Laura pise stvarno ima veliki utjecaj i na kvalietu necijeg zivota.
no nije sve za svakoga
pa ne sjedim ni ja svaki dan doma, pobogu.
žao mi je leonisa ali ne smatram kavu s curama na kojoj raspravljamo o babskim temama nečim što mi nedostaje s mm pa to zadovoljavam sa svojim babama....ne mogu trpati u jedan koš kavu s curama i sex....
no to je mišljenje jedne žene.... :-) ( čitaj babe)
zato i kazem da je stvar percepcije.žao mi je leonisa ali ne smatram kavu s curama na kojoj raspravljamo o babskim temama nečim što mi nedostaje s mm pa to zadovoljavam sa svojim babama....ne mogu trpati u jedan koš kavu s curama i sex....
no to je mišljenje jedne žene....
danas, u ovom trenutku, ne mogu ni ja sebe zamisliti.
(i ne, ne mislim na kave, mislim na izlaske, one prave, kakve ste u mladosti imali TM, ako ste.)
mi jesmo, pa smo postali penzici. mene je to gusilo i cinilo me nesretnom.
tako da mogu razumijeti nekoga kome fali paznja, udvaranje, da se osjeca kao kap na dlanu, pa makar i na tren.
mislim da svakome imponira kad ga netko (suprotan spol) pocasti komplimentom. toliko da barem dio dana jase na tom vjetru samopouzdanja. i svijet je ruzicast.
neki ljudi su zbog tog osjecaja i zadovoljstva spremni napraviti i korak vise od ostalih.
nemoj moj primjer izlaska gledati tako kruto. gledaj ga kao ispunjavanje i zadovoljavanje potreba sto te cini zadovoljnijom osobom i boljom majkom, zaposlenicom, suprugom.
mogu otici i korak dalje....zasto na vecini kompova kojima su vlasnici muskarci u historyu ces naci barem nekoliko porno stranica?
s jedne strane, to mi je ogavnije nego prevara. ona realna. jer je i ovo, u neku ruku, prevara, zar ne?
ili chateraj?
sve je stvar percepcije
nista lose u tvom izlasku...:-)
ja da ti iskreno kazem nisam vise u toj formi (prošla baba s kolačima) da bi mogla cijelu noć tancati. Toliko me umore dnevne stari da se volim odmoriti a kada mislim o aktinom odmoru (kao zadnjih tjedana) onda zamisljam sebe, mm i djecu na moru....aaaaaawww
no da pustimo to....svatko kroji život i ugoda prema svom nahođenju. Ne bih voljela ikada imati cilj time nekoga povrijediti ili da mene netko povrijedi. Osobno ne provjeravam sog muža niti mi to pada na pamet. Znam da mu je desktop presmiješno napunjen folderima jer radi ko lud. A moje sve šifre zna. Tako da mi smo ti dosadno uigran par.
Potpisujem stellitu...Dok može-može, a kad se ama baš ništa ne može učiniti kako bi se spasio brak,po meni je poštenije i ljudskije razići se, a ne lagati partnera ili, što je još gore, djecu. Može privremeno svima kući izgledati da je sve ok ( jer je ,eto, mama zadovoljena i ispunjena žena ), ali mislim da se sve prije ili kasnije otkrije i dozna i ništa se ne može sakriti, a što i kako onda objasniti djeci?
Ali, naravno, sve je to opet stvar osobne procjene i ne osuđujem nikoga pa ni laurup...Svatko za sebe najbolje zna.
leonisa, a je li ti muž zna da ideš s curama vani? I da u tome strašno uživaš?
naravno
da, znam razlika je u tajnosti, ali ja vidim Lauru da zadovoljava svoje potrebe.
u zivotu sam puno puta rekla nikad i porekla, mislim da je vjernost jedna od rijetkih koje su ostale, pa zbog razloga koje je navela npr. Bubimira, sebe ne vidim u tome. a opet me zivot naucio "nikad ne reci nikad".
ono sto pisem, pisem kako ja vidim "razlog" i nacin opravdavanja na pitanja "joj, kako to mozes?" .
stella, ne provjeravam ja nikog i nista, samo imam usi pa, na zalost, svasta cujem od muskih poznanika, prijatelja, kolega itd...
leonisa o svemu ćeš svašta vidjeti i čuti u životu :-)
povjerenje je ključna stvar.....kada ga netko prokocka onda je gotovo
(dakle sve je ostavljeno dotičnom da procijeni sam :-))
Ja sam do nedavno razmišljala isto kao ti. Uvijek sam govorila da je bolje dobar razvod nego loš brak. Ali neke stvari su se promijenile (kod mene) i nešto me potaklo da promijenim stav. I dalje mislim ono isto ali sad više nisam tako kruta u vezi toga. Život me doveo u situaciju kad sam shvatila da djecu nije briga jeli mama zaljubljena u tatu, jeli tata spava s mamom u krevetu ili na kauču...njih to ne zanima. Njima je bitno da su mama i tata zajedno. Ali ovjde pričam o prijateljskim odnosima u braku, ne o nekakvoj agresivi (verbalnoj ili pogotovo onoj drugoj). Znači kad brak dođe u nekakvo stanje ravne crte, ne znam bi li bilo fer razvesti se. Fer prema djeci. Opet, ja nebi mogla ni varati. Mislim da nebi mogla jer ni ja ne mogu odvojiti sex i emocije, meni to ide skupa. Pa kad bui varala značilo bi da sam zaljubljena. A ako sam zaljubljena u nekog drugog onda bi bilo prestrašno biti s njim samo u ilegali.Ja mislim da djeca osjete kad brak ne štima. Neovisno jel mama ima ili nema ljubavnika, djeca vide da nije baš sve ok.
Možda je ovo način kako naučiti djecu da se problemi rješavaju guranjem pod tepih?
A pod ''normalnom'' obitelji meni se prije čini jednoroditeljska, gdje su roditelji u ok odnosima, zajedno odgajaju djecu, ali ne žive zajedno.
Ovo je već netko gore objasnio
A gle, sve je ok dok ti je brak ravna crta. Zbog toga se rijetki razvode. A šta se (zbog toga što ti je brak ravna crta) pojavi neko novi u igri? Možda da tu puca brak koji je ravna crta.Ja sam do nedavno razmišljala isto kao ti. Uvijek sam govorila da je bolje dobar razvod nego loš brak. Ali neke stvari su se promijenile (kod mene) i nešto me potaklo da promijenim stav. I dalje mislim ono isto ali sad više nisam tako kruta u vezi toga. Život me doveo u situaciju kad sam shvatila da djecu nije briga jeli mama zaljubljena u tatu, jeli tata spava s mamom u krevetu ili na kauču...njih to ne zanima. Njima je bitno da su mama i tata zajedno. Ali ovjde pričam o prijateljskim odnosima u braku, ne o nekakvoj agresivi (verbalnoj ili pogotovo onoj drugoj). Znači kad brak dođe u nekakvo stanje ravne crte, ne znam bi li bilo fer razvesti se. Fer prema djeci. Opet, ja nebi mogla ni varati. Mislim da nebi mogla jer ni ja ne mogu odvojiti sex i emocije, meni to ide skupa. Pa kad bui varala značilo bi da sam zaljubljena. A ako sam zaljubljena u nekog drugog onda bi bilo prestrašno biti s njim samo u ilegali.Ja mislim da djeca osjete kad brak ne štima. Neovisno jel mama ima ili nema ljubavnika, djeca vide da nije baš sve ok.
Možda je ovo način kako naučiti djecu da se problemi rješavaju guranjem pod tepih?
A pod ''normalnom'' obitelji meni se prije čini jednoroditeljska, gdje su roditelji u ok odnosima, zajedno odgajaju djecu, ali ne žive zajedno.
Ovo je već netko gore objasnio
I zaposlene su sve žene kojima su djeca mala. Ali ona kad tad odrastu, a brak je i dalje ravna crta...
Razmišljam na glas.
Ja sam dijete katastrofalnog braka i mislim da djeca ne bi trebala biti okosnica odluke o zajedničkom životu...za mene bi bilo milijun puta bolje da su se moji roditelji, na vrijeme, razveli i da nisam pretrpjela sve ono što jesam i time dobila žestoke ožiljke i devijantne slike o vezi/braku!!!
Očuvanje braka samo radi djece je jedno veliko bullshit!!! I slažem se da sam i ja "omekšala" u nekim svojim pogledima odkada sam doživjela neke ključne momente u vezi!
Sve ste više-manje protiv prijevare, ali što ako ta "prijevara" ima neke rupe kao npr. ako žena koja vara, vara muža samo zato što to on i njoj radi???? ili što ako se sa svojim mužem izvrsno slaže i ne bi mogla poželjeti boljeg partnera, saveznika, oca svoje djece, prijatelja koji je neodoljivo nasmijava i s kojim se osjeća opušteno i smireno, ali sex im baš ne štima najbolje pa potraži ponekada sa strane??? (ne kažem da ovo odobravam, ali ima puno "rupa" između pravila, svaki brak je zapatljancija za sebe...)
Mislim, ima masu situacija u kojima ne možemo generalizirati položaje...
tatek, sviđaš mi se....volim i cijenim etična promišljanja....etika mi je u krvi...empatija i "putting yourself into the shoes of others" mi je najdraža i jedino ispravna strana mojeg djelovanja....
I ja sam dijete nevaljanog braka i znam da to nije nikakvo rješenje. Ma ja sam tisuću puta rekla i ovdje napisala kako sam protiv takvih umjetnih brakova di ljudi ostaju zajedno zbog djece a djeca su ta koja najviše pate i trpe. Ali s druge strane, okusila sam i onu drugu stranu i razgovarala sa djecom i šokirala se. Oni takav scenarij (kad bi došlo do razvoda) doživljavaju kao nešto najgore i najtužnije na svijetu. I mene bi smatrali krivom za sve. Rekoh već, njima nije bitno u kakvim smo mi odnosima dok god se ne mlatimo, njima je bitno da smo skupa. A slušajući razvedene mame i dogodovštine sa djecom, faze kroz koje ta djeca prolaze, patnje, teška razdblja, traume isl..automatski se zaustavljam i počnem se diviti ženama koje su ostale u usranim brakovima radi djece. Ne znam, to je toliko komplicirano da mi se gadi.
Potpisujem ABONJEKO u potpunosti.
I dodajem, godinama sam održavala brak radi djece ali više ne mogu. Jer ta ista djeca pate u ovakvoj situaciji. Kćer mi se razboljela zbog stresa kojem je izložena i sad više nije upitno da li ja mogu oprostiti nevjeru već spasiti svoje dijete i pomoći joj da dođe k sebi. Da veza MM nije imala posljedicu, da je sve uspio držati u tajnosti, brak bi i dalje šljakao kolko tolko normalno, ali ne pucam više ja po šavovima već moja djeca. A to me boli više od ičega. I to je jedina stvar koju ne mogu oprostiti.
A da nisam poželjela vratit mu istom mjerom ne mogu reći. Ali nisam baš radi djece.
Ogulinka, baš me je potresao ovaj tvoj post.
I nemam ništa pametno za reći, osim
Ogulinka,
ne bih više ulazila u rasprave ima li prevara opravdanje ili ne, kako ti kažeš "rupa" između pravila...čini mi se da smo s tom polemikom i moraliziranjem otišli s teme. al htjela bih se samo još osvrnuti na ovaj tvoj dio abonjeko. kao što već rekoh možda ako se jaaaaaaaaaako potrudim mogu shvatiti prevaru al naći opravdanje nikako.
"putting myself into the shoes of others" i "being in shoes of Ogulinka" su dijametralno suprotne strane iste medalje. a kako je zaista i biti u tim cipelama može znati i posvjedočiti ogulinka i još mnoge mnoge cure, a i tate koji su već pisali o tome otvoreno na ovom forumu.
i stoga ću ponoviti da je, ono što lauraP "savjetuje" što činiti kad brak šteka, totalno bullshit!
jedno je naći vremena za sebe i napuniti baterije kako bi se nosio i borio sa svakodnevnim "tigrovima" u životu koje svatko od nas ima: monotonija u braku, mala djeca i brdo obaveza, nedostatak pažnje i nježnosti, financijski problemi itd, itd, a drugo je bježati pred tim istim tigrovima koji te kad tad sustignu...
netko je hrabar pa se uhvati u koštac sa svim tim tigrovima, a netko poput noja zabije glavu u pijesak i stvara sebi neki svoj totalno nerealan svijet. žive od potrošnih emocija zaljubljenosti i strasti, tj. isključivo od tjelesne "ljubavi" (ako se to tako uopće može nazvati) praveći se da real world ne postoji. a tigrovi i dalje vrebaju oko glave i čekaju okršaj kad tad. s tim da si natovaruješ na vrat još jednog ogromnog tigra- nečiste savjesti i tereta da si odgovaran za možebitni raspad svoje a bome i tuđe obitelji (jer kako kaže lauraP najbolje je da je i druga strana oženjena/udata).
no kako god bilo, nisam još čula da je prevara (bila ona iz ovog ili onog razloga) ikada ikome donjela išta dobroga
i da, zaboravih ono najvažnije Ogulinka jedan veeeliki
bubimira
Kak bi moja baba rekla: " Svakome njegovo" , stoga nek svatko odluči i radi sa svojim životom ono što misli da je najbolje... Istina, ima ljudi koji funkcioniraju čist ok u tom svom podvojenom životu, i to godinama. Pretpostavljam da bi mene to satralo psihički, pukla bih kada tada.
A ovo moram potpisati...
I da, u neku ruku mogu shvatiti ljude koji varaju.
Lijepo je to kad ne moraš misliti na probleme, kad svaki idući susret izaziva uzbuđenje, kad s nekime dijeliš samo dobro i kad je zajedničko vrijeme cherry on the top.
Istina da je lakše u nekom novom otkriti lijepe i zanimljive stvari, možda je i to razlog zašto ljudi toliko varaju.
Puno teže(barem meni tako izgleda) je zapeti i pokušati vratiti onaj osjećaj zbog kojeg smo prije xy godina odlučili da je ta osoba prava.
Na žalost, ne pucaju oni koji varaju nego oni koji su prevareni, poniženi, bačeni na dno, natjerani da sami sebe preispitavaju gdje su pogriješili, sumnjaju u same sebe, okrivljuju se i ako nemaju hrabrosti otvoreno , javno progovoriti o svemu, obratiti se nekome za pomoć, završe ili na psihijatriji ili dva pod zemljom.
Ili je lakše sjediti na dva stolca i biti uvjeren da su oba dovoljno čvrsta da se ne izmaknu.
Osobno ne znam što bi mi bilo gore, da varam muža ili da on vara mene.
Jedno i drugo bi me požderalo. Da varam njega, pretpostavljam da bi me pojela savjest, iako si, priznajem (nemojte me razapet), znam pomisliti kako bi bilo s nekim drugim. Al onda se ubrzo spustim na zemlju i shvatim da toliko komplikacija ne vrijedi ono malo užitka. Pa me grize savjest kak mogu o nečemu takvom i razmišljati, jer volim MM-a.
Da on vara mene, a da to doznam, kao što si rekla Ogulinka, pojela bih se sa preispitivanjem zašto, kako, di sam fulala.
A isto tako znam da apsolutno ništa ne mogu učiniti kako bih ga spriječila u varanju.
Ne znam koliko se vama u životu dogodila kemija s nekim drugim. Onaj famozni klik. Znam puno njih koji su prošli kroz to klikanje, neki se čak i zaljubili, neki krenuli u varanje, neki stali na kliku.
Svrstavam se u one koji ostaju na kliku. Mislim imam oči, i ne mogu tvrditi da mise nikad nitko neće svidjeti osim MM-a. No, kod mene proradi savjest koja mi ne dozvoljava da odem dalje od klika.
Mislim da je to nemoguća situacija ... kad-tad se neki od njih (ili čak oba) izmaknu.
A ako se i ne izmaknu, siguran sam da se ta osoba ipak u podsvijesti trza na svaki šušanj koji bi mogao značiti izmicanje stolca.
Možda je to ok za ljubitelje adrenalina u životu, no meni osobno nije.
Ne znam kak vama, no meni se taj koncept "podvojenog života" iskreno gadi. Ako ja ne mogu biti u svakom trenutku svog života onakav kakav jesam (uključujući i to da govorim istinu, ne moram se pretvarati itd), tad to doživljavam kao ozbiljan problem.
U mladosti sam imao faza kad sam imao te "dvostruke živote" (recimo, roditeljima pričao jedno, a činio drugo) i osjećao sam se baš bljak, na neki način poniženo, kao da ne smijem živjeti svoj "pravi" život (u stvari, nisam imao hrabrosti istjerati na sunce to što sam želio).
A tako mi se čine i ove situacije - lakšse je naći ljubavnika/ljubavnicu pa kao fol tako riješiti problem nego zaista staviti na bračni stol probleme pa porazgovarati o njima i krenuti ih rješavati, bilo zajedno, bilo svak za sebe.
tatek
prepoznah se debelo u ovom gornjem postu... sva sreća da se radi o davnoj prošlosti...
On nije htio izabrati stolicu mada sam mu davala nebrojeno prilika pa sam ja jednu izmaknula. Zbog sebe, svog samopoštovanja, zbog djece i njihovog psihičkog zdravlja.
Ogulinka
Ja sam na žalost dijete u takvoj situaciji
Istina, ne u tako lošoj poziciji kao tvoje, ali sigurno mi nije lako "gledati" a ne moći pomoći :/
Jer NE ZNAM što bi ja tu mogla, kako da se ja petljam u nešto što nije moj život, a opet, direktno utječe na mene
A mamu više ne mogu tako gledati, a ona se jadna vrti u krug i nema dovoljno snage/hrabrosti/odlučnosti/samopoštovanja lupiti šakom o stol i reči - dosta je
Niti sama zna što bi i kako htjela/napravila.
Ma koma je.
Nikada i nikako nebi nevjeru oprostila (bi, ali bi i otišla) niti bi bila nevjerna.
I isto tako, ne vidim opravdanja za nevjeru, u bilo kojim okolnostima,
i točka!
Vjerujem da sam jedino musko koje se zanima za ovakvu temu i sve sto pise je istina imam problema sa svojom suprugom u zadnjih 4godine ubiti od kako je rodila nase drugo dijete promijenila je svoj stav htijela mjenjati mene i znam da nisam ni ja bajan al neke stvari se nemogu presutiti i svakim danom je sve gore jer nikada nezeli priznati da je nekada i ona u krivu niti sam neznam kako da rijesim ovaj problem nezeli s nikim razgovarati ne zeli misljenje trece osobe ako sam ja u blizini nezeli se nikada ispricati i reci kad dobro zna da je u krivu ja jednostavno ludim sve vise sad u zadnje vrijeme se prijeti kako ce otici i kako joj ja nisam nista u zivotu dao sve drugo joj je bitnije nego ja a meni toliko malo njene paznje treba koju nezeli pokazati.Sada niti sam vise neznam sta ce biti al toliko ju volim da sam odlucio joj prepustiti neka napravi sto zeli jer i onako za sve krivi samo mene i da u sve vrijeme provedeno pokraj mene nije nista dobrog dozivjela.Ako netko ima koji dobar savjet molim vas odgovorite.
LJepi pozdrav svima :? :? :?
Home, nisi jedini muškarac koji se zanima za ovu temu - ja sam već dosta pisao po njoj, a bilo je i drugih.
Koliko vidim, pišeš u afektu, očito ti je zaista već dojadilo ... no, mislim da je ovo ipak trenutak kad treba hladne glave donositi odluke. Sjednite zajedno, budite mirni i iskreni jedno prema drugome i recite (bez optuživanja!) što smatrate da ne valja u vašoj vezi i onda razgovarajte o tome. Ako se ne možete složiti oko nekih stvari, a želite ostati zajedno i želite da vam veza bude bolja, tad potražite pomoć bračnog savjetnika.
Želim vam oboma sve najbolje i da uspijete pronaći zajednički jezik!
Home, tvoj post mi je previše uopćen pa ne kužim di je problem.
Pišeš da nisi bajan, što pod tim misliš? Možda je to nešto što tebi nije toliko bitno a njoj je nepremostivo?
Često uzimate žene zdravo za gotovo a onda kad one odluče da im je dosta toga, začuđeni ste. Naravno da ne generaliziram, da se ne bi netko uvrijedio.
Teško je nama savjetovati o ikakvim detaljima, pogotovo što ne poznamo čovjeka (ove sa hiljadama postova već znamo, jel tako?
Ni meni nije do generaliziranja, pogotovo jer sam već doživljavao u životu da mi partnerice godinama nisu mogle/htjele/željele reći neke stvari koje im se nisu svidjele ... a slične svari sam i ja radio u nekim davnim blentavim godinama kad nisam znao to što sada znam.
Prije koji mjesec sam čitao jednu knjigu (autorica je žena) u kojoj se progovara o problemima veza u kojima se jedan partner razvija ("raste"), a drugi stagnira, i to dovodi do problema ... i, kaže autorica: "Dođe mi jedan dan moja prijateljica i reče:
- znaš, ovaj moj muž već godinama samo stoji na mjestu, uopće ne prati moj osobni razvoj, mislim da ćemo se morati rastati.
- a što on kaže na mogućnost razvoda?
- pa on još ni ne zna za to, nisam mu ništa rekla!"
To je šablona koja se dešava svako toliko, i kod muškaraca i kod žena, ... dok oboje ne sjednu za stol i ne otvore iskreno sve karte dotle nema raspleta - pa bio to razvod ili pak novi početak.
Sad sam isčitala od prve do zadnje stranice. Ova tema je najbolja na čitavom forumu. Nema većeg crnog humora, parodija, tuge, sreće i ekstaze od razgovora na temu braka. Vidim da je autorica teme rodila treće dijeteNadam se da je sve OK s njenim brakom i da je bebonja došao kao kruna na jedan lijep odnos a ne kao spasitelj propalog braka.
Čitam i sve što sam ja napisala. E pa mogu sad napisati da sam zadovoljna. S velikim Z. Nakon Kriza, Krizetina, ružnih riječi, situacija, svega i svačega, sad je sve kako treba. Nisam našla ljubavnika, nisam se ni razvela. Baš nam je dobro. nema nikakvih ovisnosti, svađe su postale rijetkost, malo smo odrasli oboje, čini mi se. A koliko će ova faza trajati, ne zna se.
Slažem se, uz dodatak da je rame uz rame sa čuvenom "orgazmičkom" temom na "Zdravlje odraslih" koje je do sada valjda ispunila već 50 stranica (ako uračunamo i originalnu temu "Orgazam" i ovu sada "Orgazam 2").
Baš mi je drago! A ova zadnja rečenica je nekako baš istinita.
Čudimo se dječijim fazama, a majke mi, čini mi se da baš i ja živim u fazama.
ajme!...
čini mi se da je tako davno bilo kada sam se još trudila i koprcala u bračnim problemima.
baš je to ružno i tužno
život i nije tako zamršen kakvim si ga mi sami znamo učiniti.
I, u kojem si sad stanju?ajme!...
čini mi se da je tako davno bilo kada sam se još trudila i koprcala u bračnim problemima.
baš je to ružno i tužno
život i nije tako zamršen kakvim si ga mi sami znamo učiniti.
Nadam se odlučnom i zagledanom u budućnost!
natrag više ne želim...
budućnost... hm... sve je u mojim rukama... široko mi polje!
znaš što - lijep je to osjećaj kada ne moraš svaki dan živjeti neku borbu i to tako nekonstruktivnu kakve su bile naše.
Evo, da i ja napravi apdejt
Često sam se sjetila ove teme, ali nikako mi se nije dalo izvlačiti je iz zaborava. Mislim da sam čekala da se nešto stvarno konkretno dogodi. U mom je slučaju to bila spoznaja da je mm u mnogim stvarima bio u pravu. Dosta je mog nezadovoljstva našim brakom potjecalo od nezadovoljstva drugim aspektima vlastitog života. Otkad sam riješila neka druga pitanja (okončala školovanje, zaposlila se, naučila voziti itsl.) i tako postala manje ovisna o njemu, puno nam je bolje. A i više nemam toliko vremena za biti u "bedu"
Mislim da će neka pitanja ostati zauvijek neadekvatno riješena i "klimava" noga u našem odnosu (npr. recipročnost u emocionalnim potrebama), ali isto tako mi se čini da, dok ostale noge stoje čvrsto, to i nije tako loš scenarij. Moje zadovoljstvo je, doduše, s malim "z", no i to predstavlja znatan napredak od prošle godine.
Vidim da ste napisali neki rezime poboljšanja,
ja na žalost ne mogu, komotno se mogu citirati
i dalje stoji sve od riječi do riječi.Čitam Vas i razmišljam cijelo vrijeme što je ustvari naš "problem" i nikako da dokučim išta,
čak niti toliko da nešto suvislo ovdje napišem.
tatek, postavio si pitanje argenti, a mene si toliko piknuo da ne možeš niti zamisliti koliko....
Ovo boldano, to sam ja, definitivno.
I ne po nekom primjeru iz obitelji (tata mi je uvijek "glavni" u svemu).
I skroz sam u tome i ok mi je, ne smeta mi odgovornost, briga i sve što ide u tom paketu "upravljanja obiteljskim brodom",
ali nameće mi se pitanje, što ja uopće očekujem i trebam od MM-a?
Jer nisam zadovoljna, nikako.
On je samotnjak i to kakav.
Stalno imam osjećaj da mu ne treba NITKO (samo povremeno Luka i ja), čak niti njegova obitelj a kamoli moja.
O prijateljima i nekim druženjima (opčenito izlascima iz kuće) da ne pričam.
Niti ja nisam tip koji voli "lunjati" okolo, lijepo mi je doma, ali da baš NIKADA i NIKUDA ne idem - to ne mogu.
U labirintu sam i velikim dilemama i ne vidim im kraja
Nikako da nešto dokučim :/
Kopam po svojoj glavi ali ne nalazim odgovore, ne znam niti od kuda krenuti.
Kako da mu uopće išta kažem kad niti sama ne znam što hoću.
Užasno me to frustrira što njegov SVAKI dan izgleda ovako: posao - ručak - malo Luka - popodnevni spavanac - nekad ubačeno druženje s nama (cca 30 min) - komjuter do 2-3 u noći.
I tako u nedoled.
Sve van tog "rasporeda" ga ometa, na bilo kakvu "aktivnost" mora se pripremiti dan ranije (!)
Nema onoga - idemo? sad. Nema šanse. Idemo, ali sutra(bilo to na kavu kod frendova 2 kuće dalje, bilo neki shoping, štagod).
NIŠTA, ali ništa drugo ga NE ZANIMA.
Posao, eventualno neki film i kompjuter (net i igrice) i to je to.
Nikakvi "veči" ili "manji" razgovori, debate, neko čačkanje po nečemu, popravljanje, slaganje, ili nedajbože kuhanje ili nešto takvo, ma bilo šta...
Toliko mu je život prazan (iz moje perspektive) i monoton da me to doslovno ubija u pojam!
A ne znam i ne mogu si (nam) pomoći
Uh! Sve je zbrda zdola, al tak mi je u glavi
Izuzev Luke, tu se trgnuo, nekako su našli zajednički jezik kako je Luka stariji i zreliji za neke igre.
A i sada zna otvoreno reči 'tata! vidi me'
i vući ga za rukav ak treba, ili okrenuti glavu
Naš odnos?
Pa ja sam (ne vjerujem, ali ipak jesam) oguglala na neke gluposti tipa čarapa i inog (sam ih zaguram pod krevet)
ali što se komunikacije tiče tu smo i dalje koma,
kad ide ide, kad ne ide ne ide nikako,
pa se vremenom vrati u normalu i tak.
I dalje ne znam kaj ćemo po tom pitanju,
knjigu nisam pročitala još nikakvu, jerbo sam se bacila na one o odgoju
trebala bi stvarno pokušati još i s tim.
Probaj s "Pet jezika ljubavi", Gary Chapman, mislim da nema sanse da ti se nakon nje ne rasvjetli barem pokoja lampica u glavi , a jos ako i muza nagovoris da je procita to ce biti odlicnoknjigu nisam pročitala još nikakvu, jerbo sam se bacila na one o odgoju
trebala bi stvarno pokušati još i s tim.
Knjiga je jednostavno pisana, ali pogada u samu srž
Evo nakon dugo vremena jednog priloga na ovoj temi - znam da je aktualna uvijek i svagda!
Iskopirat ću vam ovdje jedan pasus knjige Sabrine Fox "Stolpersteine auf dem spirutuellen Weg" (iliti, u slobodnom prijevodu "Kameni spoticanja na duhovnom putu") koju upravo čitam. A radi se o fiktivnom pismu autorice knjige (žene u 50-tim godinama, navodno dosta poznate autorice na temu duhovnog razvoja - recimo fah tipa Eckhart Tolle i co.) kojeg bi ona napisala svojoj kćeri Juliji (19-godišnjakinji u doba pisanja knjige) kad bi ju ona zamolila za savjet vezano uz pitanja emotivnih veza, partnerstva, braka.
Pismo me se vrlo dojmilo i to je razlog zašto ga želim podijeliti sa vama - volio bih kad bi svaki roditelj mogao nešto takvo napisati/ispričati svojoj djeci, vejrujem da bi bilo puno više uspješnih veza, a manje bračnih nesporazuma i brodoloma!
(brzopotezni prijevod s njemačkog je moj (znam, moglo bi i puno bolje), čuvao sam strukturu originalnog teksta - kratke rečenice, odjeljci ...)
=================
Draga Julija,
kao prvo i najvažnije, budi potpuno sigurna da ga voliš. Da u tebi postoji čežnja za njim. Da tvoje oči blješte kada ga vidiš. Da želiš biti u njegovoj blizini.
Upoznaj ga takvog kakav on zaista jest, a ne takvog kakvog ga si ti sama sebi predstavljaš. Budi od samog početka iskrena sa svojim osjećajima. Ako te nešto ozlijedi, nemoj potiskivati svoje suze. Nikad si nemoj reći: "Ipak to nije tako loše" i nakon toga zašutjeti.
Započinji razgovore. Izrazi svoje mišljenje! Ali ga također slušaj sa istom pažnjom sa kojom želiš da on sluša tebe. Također, daj si mogućnost da primjetiš znakove upozorenja kad nešto nije u redu - i progovori o njima, uvijek progovori o njima! Ako osjećaš da se povlači, pitaj ga zašto to čini. Pitaj ga što treba i kaži mu što ti trebaš.
Molite zajedno. Pa i ako svatko moli svoju vlastitu tihu molitvu. Lakše je u vezi kada oboje imate svoju vjeru - ili kad ju oboje nemate.
Prihvati vjeru partnera. Možete pričati o tome, objašnjavati, ali prihvati njegivu vjeru isto tako kao što prihvaćaš svoju: kao nešto sveto. Respektiraj ju kao što respektiraš i svoju vlastitu.
Ni u kojem slučaju nemoj biti njegov učitelj. Kao što niti on ne smije biti tvoj. U odnosu učitelj-učenik nema istinske razmjene: jedan stalno podučava, a drugi uči. Ali, naravno da ćete učiti jedno od drugoga, to je nešto sasvim drugo.
Seksualnost je važna. Spajaš se sa osobom koju voliš, a vi oboje zajedno sa bogom.
Ni pod kojim uvjetima nemoj se sakrivati pred svojim muškarcem kojeg si odabrala. Ako nešto ne valja, on to mora znati. A tako neka bude i u drugom smjeru. Ne žali se ako to zaista ne misliš, ne ljubi ako u tom trenutku ne želiš, ne spavaj sa njim ako ga tad ne želiš.
Uživaj u svom a i u njegovom tijelu. Zabavljaj se. Nauči nešto iz toga. Kupi si knjige o tome, pitaj svoje prijateljice. Seksualnost je kao i svako drugo približavanje: učimo tako što imamo sve više iskustva, tako što sve više pitamo i iskušavamo.
Ne sakrivaj bol. Niti kod seksa niti kod drugih stvari. Kada se to desi, a dešavat će se, prihvati ispriku i ne gunđaj nakon toga. Ne daj da se neizrečeno uvuče između vas. Sve što je neizrečeno je kao korov, raste i raste i poništava sve ostalo.
Intimnost nastaje kad se izriču najintimnije misli. Neizmjerno je važno moći se izraziti iskreno i otvoreno, uz sav strah koji pripada tome. Ako jedno drugom ne možete priznati vaše slabosti, i to tako da ste sigurni da se to neće zloupotrijebiti pri prvoj svađi, tada nikad neće postići pravu intimnost.
I da, draga moja kćeri, nikad ne upotrebljavaj kao svoje oružje saznanje o njegovim slabostima. Budi svjesna da će se vaša ljubav mijenjati. Znaj da će prva faza zaljubljenosti kad tad proći ... ali znaj i da sjećanja na to mogu hraniti čitav tvoj život sa tim muškarcem.
Ako primjetiš da se stvari pogoršavaju, pričaj o tome. Podijeli s njim svoje osjećaje već pri prvim znakovima udaljavanja. Svaki pukotina se može lakše popraviti kada je debljine vlasi kose ... ako to oboje želite.
I tada, dijete moje, ako jedan od vas neće više zajedno, znaj da tada više ništa, zaista više ništa ne može to promijeniti. Brak i veza mogu funkcionirati samo kada to oboje žele istim intenzitetom. Ako se jedan predao, tada je gotovo.
Ako se mora ići ka kraju, zahvali mu se za to što ti je dao. Plači i žali zbog snova koje ste izgubili. Uoči kakva saznanja možeš naučiti iz te veze i razmisli što u budućnosti želiš promijeniti. Ne postoji nikakav razlog da ga odstraniš iz svoga srca. On će uvijek ostati tamo, jer su naša srca velika i imaju mjesta za mnogo toga.
Želim ti da pronađeš, dijete moje, ljubav kod svih za kojima ćeš čeznuti.
Tvoja mama.
=================
Dirnulo me, jako.
Da je moja majka meni izrekla barem jednu ovakvu rečenicu, vjerujem da bih danas bila drugačija žena.
tatek, hvala.
Baš jako lijepo...
Morat ću ovo isprinati i naučiti
Ja sam do većine tih spoznaja došla sama (isto, bilo bi mi bolje da mi je mama rekla, ali nije jer ni sama to nije znala, ni njoj nitko nije rekao) pa sam se u kvalitetnoj vezi skrasila tek blizu 40-te godine... Ono za čime žalim je vrijeme, tj. možda sam mogla u mladosti imati i kvalitetniji život da sam ovako postupala. ALI tko zna kako bih to shvatila i da mi je netko to rekao ili napisao i u mojoj 19-toj... :/
A da ću reći djeci, hoću... tj. pokazujemo im već sada i mm i ja, jer tako živimo veći dio svog vremena (a preporuka jednako ide oba partnera, i mušku i žensku stranu). Kako će oni to shvatiti i što će od toga primijeniti, ovisi o njima.
pokazivanje vlastitim primjerom - to je ono što nam najlakše ulazi pod kožu.
puno je teže djecu nešto naučiti ako oni to ne vide i ne doživljavaju.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom