tatek prvotno napisa
...Recimo, ja sam imao faza kad sam na poslu imao previše posla i tražio pomoć, no svaki put kad je netko zaista došao pomoći uvijek sam zlurado sam sebi govorio "ma da, on će to riješiti, pojma nema, bolje da ja to sve sam radim" ili "ma da, vidim da radi, no nije to način na koji bih to ja radio, nije to DOBAR način" ... i onda opet isto, na kraju ja ispadnem "patnik" koji se muči i nije shvaćen ... a mogao sam pustiti ljude da rade kak znaju (i nek preuzmu odgovornost za te poslove) i raditi manje i ugodnije.
Mislim da je ta sorta "patnika" (kojoj i sam naginjem, ali se uspješno "liječim") možda i najteža za prepoznati i liječiti ... a to je čest slučaj kod žena. "Mužu, ajd ti napravi to i to i to i to" i onda "ma daj, to se ne radi tako, opet si zabrljao, vidiš da ti to ne možeš, ma opet sve visi na meni, nitko me ne razumije, nitko to ne može kao ja itd itd itd", umjesto da se pusti čovjeka da radi kako zna i snosi odgovornost za to što napravi.
....
Odgovori s citatom