uglavnom ga ja hranim (znam da nije pametno). i, da, koliko god zijeva, trpam jer mi se žuri. cijeli dan samo mu kuham i hranim ga (i uspavljujem). ako želim da odemo van na dulje od pola sata, nemam puno izbora.
odnedavno mu nešto dam samom jesti (finger food), ali toga vrlo malo završi u ustima, većina po stanu jer baš baca (vrlo motorički aktivno dijete).
evo sam mu maloprije dala trećinu banane u ruku da jede sam, to je, ajd, još nekako prošlo (jer sam hvatala kad je htio bacati), ali zobene pahuljice u zdjelici (dala mu jednu žlicu, drugom ga hranila), mila majko. mljackao je rukama po tome i mahao vrlo energično na sve strane. par puta je žlicu stavio u usta, ali kad bih mu je ja malo napunila. opet sam iskoristila njegovu zabavljenost i što prije utrpala zobene u usta jer mi je muka čistiti pola kuhinje i cijelog njega (vrišti iz petnih žila na skoro svako presvlačenje, oblačenje...- zahtjevno dijete).
i sad nas čeka 10 min. presvlačenja pelene uz vrištanje i lupanje nogama pa minimalno sat vremena uspavljivanja (ne znam kako sam više iole normalna).
hvala,
apri, na angažmanu.
i sad me sve više brinu njegova crijeva.