Svaka tvoja nova priča je prepre dobra. Iz svakog tvojeg slova isijava toliko ljubavi za tvoje dječake koja se ne može prepričati. Uživajte, ljubite se i grlite se
 |
|||
|
|
|||
Svaka tvoja nova priča je prepre dobra. Iz svakog tvojeg slova isijava toliko ljubavi za tvoje dječake koja se ne može prepričati. Uživajte, ljubite se i grlite se
ajmeeeee!!! te točke!!! to su i nama djelili prije 25 godina!!!
definitivno ih nisam voljela!!! trudiš se trudiš i onda ti zbog male djećje nepažnje da crnu točku... katastrofa (otvorile se stare rane
super za super mamu i super dečke!!!!
Dečkima KISS a mami!
Draga Ina, ja sam nova na ovom forumu jer MM i ja tek krećemo u postupak posvajanja, tj. tek pišemo motivacijsko pismo (to se sada valjda tako zove, te riječi je upotrijebila naša soc. radnica). Sada čitam sve teme i posebno me ganula tvoja priča. Ko zadnja budala cijelo popodne sjedim pred računalom i plačem, a suđe neoprano, veš neispeglan, ručak nisam ni počela kuhati, ali muž mi je već navikao da me zadnjih dana peru emocije i da mi se ništa ne da raditi. Samo si hranim dušu ovim vašim pričama i maštam o tome kako ću i ja uskoro postati majka i imati sve ove slatke brige.
Uglavnom, želim ti reći da ja imam dva nećaka s kojima sam jako bliska i hrpu djece svojih prijateljica i sve osobine tvoje djece pronalazim i u toj djeci tako da ne mora biti da je to posljedica usvajanja, nego su djeca jednostavno takva. Moj nećak, koji živi s nama u kući, jako je povučen i sramežljiv, i osim nas ukućana (roditelji, baka i djed, ujak i ujna) skoro ni s kim ne želi komunicirati i kad netko dođe u goste, zalijepi se za nekog od nas i ne pušta nas 10 minuta.
S druge strane, prva susjeda, koja ima 18 mjeseci, ide svima. Npr. mama je drži u naručju, a ona pruža ruke meni, ja je uzmem i odvedem u svoju kuću. Ona bez problema bude kod mene sat vremena i kad mama dođe po nju, ne želi ići. Osim toga, ta mala obožava sve susjede u ulici i otišla bi s bilo kim tko ju primi za ruku. Jednostavno je takva i sad je premala da joj se to objasni, ali naravno da će im za koju godinu trebati jako puno vremena da joj objasne kako ne može ići baš kod svakoga.
A što se tiče učiteljica, moram reći da sam i ja pedagoški radnik, samo radim u srednjoj školi, i da postoji jedna istina, a to je: da bi netko bio dobar učitelj, mora prije svega biti dobar čovjek, a jako dobro znamo da niti u jednom zanimanju nisu svi dobri ljudi. Netko može biti veliki stručnjak u svojoj branši i imati veliko znanje, ali u radu s djecom prije svega treba biti pedagog. Djeca osjećaju tu toplinu i brigu koju dobiju od učitelja i takve učitelje obično vole, a oni koji su hladni, koji se stalno deru i vrijeđaju ih, ti nikad nisu omiljeni. Ja takvima ne bih dopustila da rade s djecom.
Isto je i s tetama u vrtiću. Moj drugi nećak ima dvije tete, jednu obožava (koja ga zagrli i svako jutro lijepo popriča s njim), a drugu ne voli i plače kad shvati da mora biti s njom (ta, druga, naravno radi preko volje i dolazi u vrtić samo odraditi svoju satnicu).
Uh, raspisala se ja, a samo sam ti htjela reći da je prekrasno kako se brineš za svoje sinove i da im nastaviš i dalje biti u svemu potpora jer briga i ljubav su jedino što od tebe očekuju. A oni će ti to višestruko vratiti svojim osmjesima i zagrljajima, i naravno, zlatnom haljinom
Kakva krasna priča-sigurno Vam nije lako, ali vidim da uživate.. veliki pozdrav i svu sreću sretnoj obitelji
bravo na hrabrosti i velikoj ljubavi, hvala na podijeljenoj priči jer meni kao "čekalici" ovo podijeljeno iskustvo vrijedi jako, jako puuuuno, želim vam još puno lijepih zajedničkih trenutaka, radosti, ljubavi,...... ma sve najbolje što se poželjeti može..... pozdrav veseloj ekipici....
Nakon godine dana se javljam. Skola, treninzi, doktori... ne stignem. Tu i tamo provirim da vidim ima li sto novoga i to je to. Kod nas hmmmm i ima i nema novosti. U drugom polugodistu prvog razreda smo dobili novu uciteljicu. Odusevljena sam, a i klinci naravno. L je u prvom razredu. Sto se tice skole uciteljica ga hvali, pazljiv na satu, poslusan, ...ma sve najbolje. Najpoznatiji u razredu po tome sto uvijek nesto izgubi. E to me izludjuje. Svaki drugi dan punimo pernicu novim bojicama, olovkama i gumicama. U knjizari sam kao inventar. Sa velikim deckima nikada nisam imala problema s tim. Dosta brzo rijesi sve na satu, onda mu je dosadno pa sara po knjigama i biljeznicama. Kupila sam mu biljeznicu samo za te stvari, pa evo ti, kad nemas sto raditi ti saraj. Al biljeznica nije toliko interesantna. Sve u svemuima, jako sam zadovoljna sa svojom malom ekipom, sto se tice skole. A o tome da li sam zadovoljna kakvi su kod kuce necu uopce pricati. Tu su stalne borbe, ko je prvi pojeo, ko je prvi oprao zube, ko ima vise petica... Svadja u nedogled. Neki put ih mogu ignorirati, ne slusati te blesave prepirke, al neki put pomislim da ce mi susjedi doci na vrata kad krene dreka i galama. Uskoro ce nam 4 godine. Sutra je tocno 4 godine da smo saznali da cemo biti roditelji malim musketirima. Vrijeme leti kao ludo. Rastu kao iz vode. Nasi su, od glave do pete. A je isti tata, moja dva smotanca. O vlastitu sjenu bi zapeli. Gledam jednu vecer L kako spava, isto kao i ja. Na trbuhu, s rukama ispod sebe. I. je nedefiniran. Nemamo u obitelji takvog mrguda. Jos nismo uspjeli s njim nikako rijesiti problem najstarijeg. Jos uvijek u svemu mora biti prvi, kako doma, tako i u skoli. Do podne ljut na sebe, od podne na cijeli svijet. Ne znam jel ga "pere" neki rani pubertet 9,5 god. al stalno je u fazi dignutog nosa. Ako kazem da nesto ne moze, ne zeli objasnjenje zasto sam tako odlucila, digne nos, ako popustim, naci ce on neki razlog da se opet naljuti. Tezak je karakter, borimo se kako god znamo. Nagradama, kaznama... Al oglusili su se na sve. Sve smo kazne ispucali, vise nemamo ni idejaMa nemamo mi nista protiv tih vannastavnih aktivnosti. Moja jedina zelja je da nauce plesati. Auuuu sto mama voli decke koji dobro plesu. Pa ako se ukaze prilika upisat ce njih mama. Vole plesati, ako se to moze nazvati plesom. Dok cuju muziku guza im igra. Tu su na mamu i tatu ! A i vole pjevati, najvise A. ljudi moji kad u 6.30- 7.00 zaori pjesma iz njegove sobe. Uglavnom se pjeva "Oci boje lavande", "Paun leti" i "Krist na zalu". Svako jutro imamo drugi repertoar. Kod nas nikad nije dosadno. A. je neki dan bio jako zalostan jer se nije mogao sjetiti "kukunke", pa sam i to morala otpjevati.
Kod nas je uvijek zivo i veselo. Volimo se najvise na svijetu sto je najbitnije. Volimo se i kad smo tuzni, kad smo ljuti, kad nam nije ni do cega...Oni su uvijek tu da dignu nase lose raspolozenje. Mislim da mi je vrijeme za spavanje, sad ce moj Pavarotti "pozelim nocas oci boje lavandeeeeee"
Dobro jutro, mala Ina!
Sjećam se kad smo muž i ja počeli razmišljati o posvajanju kako smo naletjeli na vašu priču. Muž je čak i pustio koju suzicu.
Lijepo mi je čitati kako svoje pjevanje, mrgođenje i sve ostalo dijele s vama. (toga bih se trebala sjetiti kad naši krenu sa svojim bedastoćama...)
Davno sam čitala knjigu Jespera Julla "Vaše kompetentno dijete" u kojoj on kaže da djeca bazično žele udovoljiti roditeljima i surađivati. Mislim da bi on to trebao reći i našoj djeci
Budite nam svi skupa dobro i uživajte.
mala Ina ja sam isto totalno protiv ekrana, a dokazano su štetni, mi ne gledamo doma tv uopćem, djeca ponekad pogledaju neki spot za dječiju pjesmicu ili kratki crtić na youtubeu i to je to, najviše pola sata tjedno sve skupa. I nikad im nije dosadno i stvarno se znaju igrati i zabavljati i ne traže uopće ni igrice ni tv. Što se tiče muzike, sviranja, pjevanja ako vole samo hi gurajte, znam ljudi koji si lijepo pune budžet sviranjem po feštama, ako su dobri s muzikom to im je super vještina za život. Samo mora biti vama veselo cijeli taj raspored izgurati. Treba i na sebe misliti, da ne ostanete praznih baterija, onda se čovjek teže nosi sa svakodnevnim natezanjima s djecom.
joooooooj gdje sam ja bila pred 4 godine??!!
sve u svemu, čitam ovu temu oko sat vremena i suza suzu goni. Humaniju stvar niste mogli napraviti. Posvojit, usrećiti tri brata. Ma strašni ste!!!
Uživaj dok možeš, još te čekaju tri puberteta.
Kaže Ivanas:I nikad im nije dosadno i stvarno se znaju igrati i zabavljati i ne traže uopće ni igrice ni tv.
Naši su isto takvi. Bez tv-a mogu bez ikakvih problema, iskreno ne pamtim kad su gledali nešto... Ustvari, kad im tata gleda vremensku prognozu, onda se vole stisnuti uz njega tak da su upoznati s vremenom, oblacima, suncem, temperaturama... Ono što im je bitnije je da idu van! Srećom, imamo veliko dvorište pa imaju mjesta za bicikle, trčanje, rolanje, pravljenje snjegovića, sanjkanje i ostalo.
Ono što je meni super je što su njih troje ekipa (pretpostavljam da je i kod male Ine i Ivanas isto) i stvarno im nikad nije dosadno. A kad jedno od njih fali, znaju biti skroz pogubljeni u prostoru i vremenu.
Optimisticna prvotno napisa
Ovo mi je najdraži komentar
Joooj ja svekrva x3tri snahe ih čekaju
Joooj ja svekrva x3
ili baka x3
evo slučajno naiđoh na temu, i nisam mogla a da je barem letimice ne pročitam.
čestitam vam na prekrasnoj obitelji i moram reći svaka čast! napravili ste predivnu stvar za svoju dječicu, što ste ih ostavili skupa i dali im predivan dom i, najvažnije, predivne roditelje. zaista sam ganuta što postoje ljudi kao vi i priča kao što je vaša..
uživajte u zajedničkom životu!
Prijateljica mi je nedavno posvojila,nakon godina i godina čekanja.Spomenula sam svom djetetu da je uspjela,a onda sam se sjetila tebe....kada sam rekla da je jedna teta 3dečka posvojila oči su joj zasjale(želi brata ili sestru pod svaku cijenu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom