 |
|||
ajme dođi kod menelitala prvotno napisa
joooj, to sam ti ja mogla napravit
da vidis kako sam mojoj cimerici to napravila, djeca se igraju u dnevnom, a ja u djecjoj sobi krcim li ga krcim dok ona jadna sjedi na krevetu, prica mi price o igrackama i pokusava me omeksat ... dvije vrece bacila 8)
al joj je poslije ipak bilo drago
ja sam gora od Ante neznam jesam li 2-3 igračke bacila otkada se rodio
(dobro ne računam one razbijene)
Cistim visak par puta godisnje i bas me to ceka. Samo nikako da krenem jer me mori prehlada, a ne valja radit prehladjen.
da ukradem ovaj dio rečenice...
presložila sam donacije....
dječju robicu (cure, dečki), imam samo par igračkica i par slikovnica, pa će se podijeliti... suđe složeno u kutiju - i jedna vrećica koja ide na četvrtu stranu - do pola puna... sad se bacam u svoje ormare da ju dopunim (to je za velike).
sorci di to nosiš?
ili bolje rečeno di mi je najbolje takve stvari odnit u st-dalmatinskoj županiji...
znaci ja ti ne trebam?
ajme, ovo je bilo za apricotnisam skuzila da ima jos postova posli
samo ti dođi, ima posla
možeš zrina čuvati, ako ništa drugo
Idealna je situacija kad imas nekoga tko ti pravi drustvo i pri tom te propituje zasto bi bas tu stvar ostavio.samo ti dođi, ima posla
možeš zrina čuvati, ako ništa drugo
Mi imamo tako malen stan da jednostavno nema šanse da u njemu ostane bilo što što nije nužno potrebno. Ako slučajno od mame donesem nekakav ručak u njezinoj zdjeli odmah drugi dan ju moram vratiti jer mi kvari koncepciju u ormaru.
Sve što nije nužno šaljem u podrum ili u smeće, a onda jednom godišnje iz podruma sve pobacam u kontejner ili u caritas.
I sad mi još nikako nije jasno gdje sam u međuvremenu izgubila čizme! :shock: Kako netko može izgubiti čizme! :shock:
mene gusi previse stvari i oduzima mi energiju. ako nije sve na svom mjestu sizim! i mm tako. naravno da ima dana kad puno toga toleriramo ali uglavnom nije zatrpano stvarima.
iako moram rec da ima stvari koje cuvam, pisma, cestitke, slozene po datumima, posiljaocima, u kutijama, kod mame u mom ormaru cekaju da ih prebacim u nase konacno boraviste ... nadam se da nece dugo cekat.
odjeca? pa ima stvari koje prebacujem, cuvam a najradje bi ih se rijesila, s vremena na vrijeme napravim cistku pa sam u konacnici ipak zadovoljna. 2 - 3 godisnje promijenim sezone, tj. zamijenim mjesto ljetnoj i zimskoj odjeci i tada napravim i reviziju.
ostale stvari, ako su natrpane i nemaju svoje mjesto i nemam di s njima - rjesavam ih se.
preseljenje mi je pomoglo da si uredim stan onako kako hocu i rijesim se stvari koje su mi isle na zivce, kad smo uselili mm je zakljucija kako imamo hrpu praznih polica i da bi trebali nesto stavit na njih, pa se na kraju slozija sa mojim objasnjenjem da cemo mi tu zivit i da cemo dobivat i kupovat jos puno toga i da nam je to mjesto potrebno i da cemo ga s vremenom sigurno popunit. sad je punije nego kad smo uselilil ali jos uvijek ima nesto mjesta.
ormarici u kuhinji: posudje slozeno po velicini, pjati po setovima, zacini, tjestenina, brasno, palenta i sve ostale prosipaste stvari stavljene u staklenke, vrlo malo toga (skoro nista) stoji u originalmnim pakovanjima, najcesce ako mi citavo pakovanje ne moze stat u predvidjenu staklenku, staklenke su reciklirane
sitnica po namjestaju koje kupe prasinu, skupilo ih se ali su sve dovoljno velike za sada pa je lako brisat prasinu ... ali opet nema ih previse i svaka ima svoje mjesto. prestala sam imat obicaj skupljanja tih stvarcica.
konacno: ne, ne gusimo se u stvarima.
ja to dajem ljudima "u ruke". ne uvijek sama, imam i "pomagače"
jutros sam našla pred vratima (od susjeda) - vrećicu obuće broj 36. i znam ženu koja nosi taj broj cipela, i bit će jako sretna kad to dobije...
uvijek se nađe netko tko nema...
rođakinja moje prijateljice iz drniša je patronažna. i kaže da je strašno kad uđe ljudima u kuću - i kad vidi da im nedostaje svega...
možda se povezati s nekim na taj način???
Ja nemam toliko puno problema sa viskom stvari jer mi imamo tavan. Gore se nosi sve! Ali bas sve sto trenutno ne treba. Taj isti tavan je namjenjen sogorici koja ce si od njega napravit stan za koju godinu. Pitanje je samo sta cemo onda sa silnim krevetima, 1000 boca raznih, dasaka, ukrasa sto bozicnih sto uskrsnih, starim ormarima i ormaricima, raznoraznim pokvarenim kucanskim aparatima...ma cuda su gore!
Inace je moj svekar "hrcak" u obitelji pa svekrva kad on ode na put izbacuje stvari na glomazni otpad. On ni ne skuzi, onda si probajte zamislit kolko toga ima. Jer da nema nje i tog izbacivanja valjda bi se urusio tavan na moj stan od tezine stvari.
Upravo si mi otkrila toplu vodu. Hvala.ja to dajem ljudima "u ruke". ne uvijek sama, imam i "pomagače"
jutros sam našla pred vratima (od susjeda) - vrećicu obuće broj 36. i znam ženu koja nosi taj broj cipela, i bit će jako sretna kad to dobije...
uvijek se nađe netko tko nema...
rođakinja moje prijateljice iz drniša je patronažna. i kaže da je strašno kad uđe ljudima u kuću - i kad vidi da im nedostaje svega
možda se povezati s nekim na taj način???
za robu što ne nosim jednu sezonu sljedeću bacim..ipak malo čuvam....svako malo prođem kroz stan i uvijek se čudim otkud mi 2-3 vreće smeća...
u kuhinji imam svega za 12 ljudi....ostalo što dobijem ako mi se ne sviđa prosljeđujem dalje...
već imaš ideje?Upravo si mi otkrila toplu vodu. Hvala.
e sad da vas pitam. šta sa stvarima koje su dječje, a kojih se nemamo srca odreć? ako su u dobrom stanju, patimo od iluzija da to čuvamo za svoju djecu (a-ha. sigurno nećemo kupit novo, ma kakvi!), a ako nisu u dobrom stanju onda smo iskreno sentimentalni
knjige - već nekako. iako često u tih 20-30 godina nastane još puno odličnih knjiga slične tematike, samo što su nove i slike su u boji
ukratko, bojim se da će MD nosit sa sobom svog teddya ruxpina di god mi odselili, iako je strgan i prljav i meni iskreno ružan. razumijem zašto mu je toliko drag, ali joooj... :/
inace nama se prije par godina u sezonskoj tranziciji split-zagreb zagubila jedna vrecica s obucom. zanimljivost je da sam samo ja primjetila da mi fali par komada obuće (tako smo i skuzili). ni mama ni sestra nisu prijavile neke nestanke, samo ja! :shock:
ja sam dugo čuvala kikičine stvari. na kraju se svelo na:
košuljicu s krštenja
prve štramplice
prve šlapice
prvi dres za ritmiku
sve stane u jednu kutijicu. ostale stvari su usrećile neke druge mame i drugu djecu, a time i nas.
iz kasnijeg doba - "živ" je samo jedan plišani medo, i to u odličnom stanju.
slikovnice je kikica odvojila, i njih smo spremili u posebnu kutiju. puno slikovnica smo dali dalje - ali leteći medvjedići, patkica vlatkica, i još par komada njoj posebno dragih - spremljeno je.
i to je to.
meni je zao sto nismo sacuvali moju "posla koka na pazar", cujem da je to sad "posla koka u ducan"
Moja mama ima moju prvu školsku bilježnicu.
I čuva Biblioteku Vjeverica.
I masu toga...
kory, i ja sam prije prepisivala sms-ove u neki blokić, miki maus
ja obozavam zatrpane stanove (moj nazalost nije takav, samo je neuredan
zatrpane svakakvim stvarima odsvuda, knjigama, slikama po podu jer ne stanu na zid.
ali oprah to proglasila bolescu i svi cemo uskoro biti zdravo prazni
bolje da se klonim ovog topca....da su mi sva skladista svijeta....
zatrpani stanovi (kuće) su energetska katastrofa po vlasnika... :/
eto vidis kako san ja to lipo empirijski skuzila
jel to negdi nekako i dokazano? daj potakni me, mozda ti stigne paket i prije nego san mislila
dada je negdje ostavila linkove na super članke.
a i ja sam svojevremeno našla negdje, i stavila linkove...
ipak, iz svog iskustva se mogu složiti s tim. jako se osjeća "očišćen" prostor.
s tim se definitivno slazem.
ja udjem u ociscen prostor pa ne osjecam nista
očišćen ili čist? tvoj ili tuđi?
tudji
o svom ne bih znala (ociscenom mislim)
u tuđem prostoru je tuđa energija
ja san mislila na svoj prostor.
kod drugih iden radi ljudi i druzenja (na prijatelje mislim) pa mi nista ne smeta niti osijecam njihov prostor vec samo osobe/ljude koji tu zive.
moras osjecati prostor, ljudi, druzenja, bla, ne vjerujem ti bas
zao mi je sto sam zadnje zatrpane osobenjake upoznala jos u mladosti
dosad su i njima vec gurui pocistili i zidove i podove i police i ladice
nego zasto ne idem lec nego cu se uvaliti u glupu raspravu u koju ni ne vjerujem nesto
prvo san stvarno mislila na svoj prostor, evo sad zamisljam prijatelje koji recimo imaju vise stvari u svojim stanovima nego ja (a nemam ni ja bas malo) pa ne mogu detektirat nikakav osjecaj koji me opterecuje u vezi toga.
jedino sta mi pada napamet vezano za prostor i natrpan a da mi je koma i da osijecam su uredi raznih administracija koji mi budu ajmemajko ako udjem pa na stolu bude hrpa papira naslagana i sva zatrpano, najradje bi pobjegla galvom bez obzira ali ako je osoba za salterom ljubazna i to izignoriram.
no razmislit cu jos malo ...
nadam se da si samo nespretno upotrijebila rijec glupa
mozda nespretno jer te zasmetalo, ali sam je upotrijebila namjerno jer ne vidim smisla raspravi o tome kakvu energiju od stvari i prostora ja primam, a kakvu ti, prihvatit cu da su razlicite, mene hrani kaos, tebe red
ivarice, da ne bude zabune jer maloprije nisan quotala, krivo si me shvatila, ja san samo komentirala sorcin post i kasnije se nadopunila, nisam ni mislila raspravljat s tobom niti sam komentirala tebe, al kad si vec potegla tu rijec eto dala sam se uvuc jer mi se ucinilo da si se meni obratila.
mislim da je vrlo jasno iz mog nacina pisanja da ja definitivno postujem tudje stavove i da potpuno prihvacam:
sad se povlacim.prihvatit cu da su razlicite, mene hrani kaos, tebe red
bezveze je pricat s nekim tko misli da je glupo to o cemu pricas, a jos uvijek prica s tobom. ja ne bi odbijala raspravu s nekim koristeci rijec koju si ti namjerno odabrala, jer mislim da bi nekog tako uvrijedila ili bi mu u najmanju ruku zasmetalo, ali kasno je pa da sad ne raspravljamo jos i o tome
laka ti noc
a di ćete sad odustat, a baš vas je krenulo?
sve zamrlo, ovo o stvarima niti ne otvaram, pa onda ipak otvorim, a kad ono imam što i vidjet - raspravica u tijeku. i baš sam se mislila ubacit - a one...laku noć
nisam rekla niti mislila da je glupo nesto o cemu ti pricas
sad sam isla skrolat i vidjet o cemu uopce pricas
ali evo nisam otisla leci nego cu nastaviti cvijeti73
meni je sve to mijenjanje jedne neuroze drugom, prebacivanje paznje, a ne neko energetsko ciscenje. ali sva sreca pa nije neka velika steta kad nakon nekog vremena skuzis da si ostao s.eban, ali u praznom stanu. nakupit ces sve to ponovo.
mislim, otkud vama sve te silne stvari koje bacate?
samo da pojasnim, prije uvrijedenih, da ja ne mislim da danas postoje oni koji nisu s.ebani i oni koji nisu neuroticni
svi smo takvi makar nam se drukcija slika prikazala u jutarnjem sjaju sudopera.
a sad stvarno idem leci, zatvaram excelicu, i tablice su protiv mene
ajde bas lijepo od tebe sta si pojasnila pa nisi uvrijedila samo one koji vole red nego si nas svih strpala u isti koš, kao sto kazes, neuroticnih i s.ebanih, bas dobro da znam, jos mi nitko nije da takvu dijagnozu.
jos ce ti sigurno bit cudno ako se sad neko prova uvridit, oce mu/mi doletit jos kakav epitet?
stvarno me cude tvoji stavovi, a jos vise pravo koje si dajes da tako prosudjujes druge ljude, na temelju cega?
kao prvo, ja mislim da postoje dvije vrste kaosa u kući:
- kaos tipa "shabby shick elle dekor engleski stil uređivanja" - ono, slike po podu, hrpe knjiga i suvenira s dalekih putovanja i sl.
- kaos tipa nas prosječnih koji ne da nemaju slike po podu nego i zidovi vape za kojom slikom i zjape prazni, ono - stare gaće od trenerke i polurazbijena plastična cjediljka za blitvu u ladici za suđe.
prvi tip kaos hrani dušu, drugi tip kaosa, bojim se da i ne.
pa nekima i takav haos hrani dusu, samo moju ne hrani.prvi tip kaos hrani dušu, drugi tip kaosa, bojim se da i ne.
meni to smeta i zato kupim, bez da osudjujem, komentiram i etiketiram one koji zive drugacije. ako nekome tako odgovara - super!
svatko neka zivi kako ga volja sve dok se ne dira u moju slobodu.
curke šta ovo nije malo otišlo predaleko za temu smeća u kući???
di je nestalo jednoumlje :?
ja sam hrčak koji se trudi to ne bit tako da svako toliko zaista moram baciti 2-3 crne kese raznoraznih - možda će mi trebat stvari... živim u nekom balansu koji malčice ipak naginje na skupljanje stvari pa svako toliko nađem svrsishodno da se riješim onoga što me guši...
mrzim kad me iz ormara zaskoči roba koju nisam obukla 200 godina, kad mi sa polica ispadne 602 papirića koje sam bila prelijena baciti u trenutku kada više nisu imali svrhu postojanja ili kada u ormariću nađem 16 kesica sa istom vrstom tjestenine a u svakoj kesici po 4,5 deka...
to što mrzim ne znači da nisam i lijena u isto vrijeme...
moje skupljanje škovaca ima isključive veze sa nasljeđem (moja baka se naljutila kad joj je moja mama zapalila citiram: ˝žutu košulju za mlatit muhe˝... da, da... palica za muhe nije bila opcija nego baš ta žuta košulja iz 18 stoljeća.... tako da ne mislim da liječim nešto skušljanjem i bacanjem smeća nego je presudan baš taj faktor nasljeđa
ja pricam o generacijama homo neurotikusa, ne o nama pojedinacnima, ali slobodno se izuzmi
ivarice, ako zelis odvest cu te svom tati.
kome je to lijepo i super, nek izvoli. meni je grozno. moze to biti generacija homo neurotikusa, ali ja bih to prije nazvala bolesnim, pa makar to bili moji roditelji, i falabogu da sam otisla odatle.
o mojoj pak opsesivnoj potrebi da bacam sve stvari koje bi ikad mogle biti viska bi se isto tako moglo razgovarati, ali uvijek cu lakse disati u stanu koji 'nema' energije, a ima svjetlosti, prostora i slobode, nego u... ovom drugom.
Pa kad ste se stigle već "posvađati" (a htjedoh reći "poćerupati"
Razumijem što Ivarica priča i što zhabica priča, ali vidim i kako se ne razumijete.
Ja sam uvijek prije mislila kako su stanovi bez stvari prazni i hladni, i hladni su bez zavjesa i prostiriki i onih podmetača ispod i iznad TV-a i figurica i novina i knjiga koje se čitaju i slika na sve strane i nekog posebnog komada namještaja, pa na tom namještaju NEŠTO.
E, na tom posebnom namještaju se nađe slika, ukrasa, upaljača, papirića, ma svakakvih čuda i baš mi to ide na živce. Više to nije posebno, to postaje napor za vlasnika (možda ne sve, ali meni da)...iako svaka stvar ima svoje mjesto, pitanje je ovo: neka stvar koja bi trebala biti u ormaru stoji na podu ispod stola zbog nekakve garderobe koju ću TAMO NEKAD obući. I onda kada usisavam sve te stvari koje nemaju mjesto, tj. imaju, ali je to na podu, moram micati na njima prašine itd.
Nemam se gdje normalno okrenuti u stanu.
Guši me... guše me stvari! Osjećam se kao u nekom skladištu.
Vidjela sam stanove koji su hladno uređeni imali ili nemali puno stvari ličnih po njemu, ali sam vidjela stanove koji su jako domaćinski i jako pozitivni čak da nemaju baš nešto puno ukrasa, a ni namještaja.
Želim da nemam toliko stvari da moram preskakati preko njih ili da leđa ostavim kada moram usisavati, tj. da se moram psihički pripremati na takvu "akrobaciju".
ja samo ne kuzim kad se ljudi hvale kako su pocistili stan i pobacali hrpe knjiga. jer, kao, nisu ih dugo koristili, pa im onda valjda ni ne trebaju.
boze sacuvaj...
inace volim zatrpane stanove i energiju (toplinu) koja u takvima obitava, ali u mojih 50 kvadrata mi je u zadnje vrijeme ipak malo previse te energije.
ja sam počistila stan, i MAKNULA hrpe knjiga (to se ne baca!) ... davnih dana sam ih manično kupovala... u prvoj rundi - išle su u knjižnicu. u drugoj - isto tako... onda su ostale one koje su mi bile nešto draže od ostalih... njih sam poklonila.
ostavila sam si samo knjige iz psihologije, numerologije, knjige o djeci - i nekih 10-tak "običnih" knjiga koje su mi iz nekog razloga drage. one druge mi uopće ne nedostaju.. sve sam pročitala po nekoliko puta
sorcie, kak smo mi razlicite
meni je uvijek bio najveci gust doci k nekome tko ima bogatu kucnu biblioteku. doduse, zadnjih godina katastrofalno malo citam, pa se to malo promijenilo. i bas imam veliku zelju da mi klinci odrastaju u domu punom knjiga.
OT, jednom sam, kao curica, bila nekoliko dana u gostima kod rodbine, tamo su bile i njihove kceri, ali i komplet Tarzana. Najveca tlaka mi je bila sto su me te cure stalno zvale da se igramo, i nisu mi dale da sjedim u miru i procitam Tarzana do kraja.
ma zapravo i nismo tako različitesorcie, kak smo mi razlicite
meni je uvijek bio najveci gust doci k nekome tko ima bogatu kucnu biblioteku.
knjige sam pročitala, a netko će im se veseliti, jer će imati što čitati... zar to nije bit knjiga??
to je bit knjiznice :/
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom