Ne znam da li postoji lijepši način da se nazove ovaj topic. Moja Lara će za 2 mjeseca imati 4 godine. Smatram ju izuzetno bistrim i pametnim djetetom. U zadnje vrijeme nas ne sluša, cviljuga za svaku glupost (jučer je tulila sat vremena jer nije mogla obući haljinu koja je bila u prljavom vešu). Imam i Alana koji ima 4 mjeseca, ali ne mogu reći da je Lara ljubomorna na njega. Svako malo dođe do njega i nešto petlja, priča mu priče, pjeva. Po tome sam zaključila da njen prkos ne proizlazi iz gnjeva zbog brace.
A najviše od svega poludim kada mi postavlja glupa pitanja, tipa "jel' imam jaknicu na sebi", a nema ju, samo je u majici, ili kada si prilikom oblačenja "ne zna" obuči gaće.
Pokušavam ne vikati na nju, nikada ju nismo udarili, jer ne vjerujemo u batine. Kada napravi glupost, sjednemo na krevet, mora me gledati i mora sama zaključiti što je krivo napravila. Kada shvati što je napravila kaže "Oprosti mama. Uvijek ću ti biti dobra. Molim te zagrli me." I onda je sve ok.
Ja sam ovih dana bolesna i pod temperaturom, a obzirom da dojim ne smijem ništa piti. Imam jako malo vremena za ležanje i to mi dodatno otežava situaciju s Larom.
Nemam strpljenja raditi nešto s njom ako se ona ne trudi i ako se ponaša ko da je blesava. Znam da to zvuči sebično, ali ja svoje dijete stvarno smatram pametnim i tužna sam kada to radi.
Osim toga, ne izgovara palatale pravilno. Ali ni ne trudi se. Razgovarali smo s pedijatricom o logopedu, ali rekla nam je da je još prerano.
Imate li i vi slične probleme i kako ih rješavate?