kako definirate vezu...

[litala]

dakle, kako bi definirali svoju vezu s partnerom (ako ga imate, ili kad biste ga imali)?

sto vam je u toj vezi bitno? bez cega ne mozete? preko cega ili bez cega mozete?

pitam se to pitanje vec neko vrijeme, potaknuta dijelom nekim dogadjajima iz svojeg zivota, dijelom nekim temama otvorenim na ovom forumu...


mm i ja smo u vezi 12 godina. ono sto mislim da cini nasu vezu su ljubav i sto zajedno idemo kroz zivot u istom smjeru.

namjerno nisam tu dodala medjusobno postovanje, jer postujem sve osobe s kojima odrzavam kakve-takve odnose (pa i potpuno nepoznate ljude) i totalno mi je nelogicno da postovanje moram naglasavat kao temelj veze. a primjecujem da ga se cesto posebno naglasava.

ovo da idemo u istom smjeru kroz zivot mi znaci da su nam prioriteti jednaki. na prvom mjestu nam je obitelj: nasa djeca i mi. na drugom smo mi kao par.

[litala]

i, naravno, zaboravila sam poveznicu s roditeljstvom

dakle - sto mislite, kako se "model" veze koju imate "projicira" na vasu djecu? smatrate li da ce im takav "model" pomoci ili odmoci u zivotu?

je li i kako "model" veze vasih roditelja utjecao na to kako sad izgleda vasa veza? primjecujete li da slici ili da je totalno drugacija? je li to zbog drugacijih generacija ili zbog toga sto ste namjerno i svjesno izbjegavali "kopiranje"?

[maria71]

on je moj najbolji prijatelj i to prijateljstvo i međusobno podržavanje je jače od svih iskušenja koje je život stavio pred nas.



jedina osoba koja me može trpiti kad sam u svojoj crnoj fazi. ( račija depresija zna biti izuzetno naporna )

moja mama je samohrana, a baba i deda su imali ok brak, koliko ja to iz uloge unuke mogu procijeniti.

za marka nemam pojma, mislim da je on previše svoj .... a i smatra da nas dvoje previše pričamo

to svi misle, čujemo se n puta na telefon tijekom dana, do spavanja samo pričamo, a kad marka ponekad ostavimo kod moje ili njegove mame odemo negdje pit kavu i pričati .....



[/i]

[BHany]

Mislim da je kod nas najvažnije to što u većini isto gledamo na stvari, ciljeve i prioritete. Neću reći da imamo isto mišljenje o svemu i da se prioriteti svakog od nas ne mjenjaju ovisno o situaciji i možda trenutnom psihičkom stanju, ali generalno...u važnim stvarima, mi smo slični... i tako idemo kroz život...i sad nakon 17 godina poznanstva, i 9 godina braka znam se iznenaditi kad i pitanjima o kojima ne raspravljamo i nikada nismo, a koja se pojave kao sporna, zaključimo neovisno jedno o drugome - isto.
I nama je obitelj na prvom mjestu, a tek onda mi kao par. Najviše slobodnog vremena posvećujemo djetetu, igri s njom. Često nemamo vremena za razgovor, često se nađemo pod pauzom u gradu (blizu radimo) da bi se nešto dogovorili i raspravili, ali generalno...znamo što misli onaj drugi...
Ne kažem ni da mi tih razgovora i intimnosti ne fali...fali nam oboma, ali nemam dojam da to ugrožava našu vezu...samo smo u ovom trenutku kao prioritet postavili odnos nas troje kao obitelji.
Drugo što nam je važno je međusobna podrška, čak i kad ne mislimo da je ono što onaj drugi radi baš najpemetnije/najbolje/naj...naj..ne znam...Kad nam je teško i umorni smo, kad nam se čini da time ugrožavamo našu komociju/lagodnost, trenutke odmora/planove...još uvijek ćemo biti, i fizička/tehniška i psihološka podrška onome što radi onaj drugi...

Ja pak neću govoriti o međusobnoj ljubavi jer mislim da se ona podrazumjeva, samo se njen izričaj i oblik kroz vrijeme mjenja.

Mislim da oboje nosimo iz svojih obitelji takav sustav vrijednosti...obitelj na prvom mjestu i međusobna podrška...iako mislim da su kod naših roditelja uloge bile više podjeljene...kad to kažem govorim o podjeli posla i odgovornosti unutar obitelji...mi danas toga uglavnom nemamo.

Mislim da to sve utječe na H. ona isto tako najbolje funkcionira kad smo nas troje...sudjeluje u razgovoru, odlučivanju unutar obitelji, zna koliko je međusobna podrška važna, (najbolja je kad ona tješi ili hrabri nekoga od nas), ali i uvijek joj se osmjeh nađe na licu kad se nas dvoje zagrlimo ili poljubimo.
Ja vjerujem da je to dobar model i primjer (inače ne bih bih ni živjela tako) i da će, iako u današnjem svijetu koji možda više veliča orijentiranost na samoga sebe neće uvijek naići na razumjevanje, uvažavajući i razumjevajući potrebe drugih, ponekad i nauštrb svog trenutnog zadovoljstva...biti ispunjenija. A to što joj roditelji uglavnom "putuju" u istom smjeru...mislim da joj osigurava stabilnost koja će joj biti temelj za daljnju izgradnju.

[Deaedi]

on je moj najbolji prijatelj i to prijateljstvo i međusobno podržavanje je jače od svih iskušenja koje je život stavio pred nas.

Isto ovako. Skupa smo vec 16g, vise od pola mog zivota.

[Vishnja]

I ja poput litale. Jos dvoje da rodim i to je to ...
Dakle, i meni se postovanje podrazumeva. I nas dvoje koracamo kroz zivot u istom smeru. Iako razliciti do neprepoznatljivosti, negujemo ljubav vec 14 godina i ne ide nam lose...
Kao dete samohrane majke nisam imala primer braka na koji bih se mogla ugledati, ali zato imam tetku koja mi je uzor u svemu, pa i u negovanju bracnih odnosa.
S obzirom da smo mm i ja potekli iz porodica sasvim razlicitih po vaspitanju i zivotnim prioritetima, ponekad nam je tesko da to uskladimo u sinhron stav prema deci. Ali, trudimo se, dosta pricamo o tome, pa mislim da u konacnici deca odrastaju u zdravom okruzenju.

[vještičica]

znamo se milion godina, pola od toga smo zajedno
davno smo se složili da je najveća hrabrost dopustiti sebi da se gledaš kako stariš ogledajući se u očima onog drugog...
veselim se svom odrazu u njegovim očima, i ne plaši me to što vrijeme prolazi, jer se iskra u njima ne gasi...

[japanka]

najkraće bih opisala našu vezu tako da smo si mi stvarno najbolji prijatelji
osjećam da sam ja ja i to je ono što me ispunjava
potpuno otvorene karte

[ana.m]

Nekako mogu potpisati i mariju i litalu.
Najvažnija nam je naša mala obitelj, znači na prvom mjestu naša djeca i onda mi.

[fegusti]

naša veza je bezvezna.
smjerovi i očekivanja različiti.
uskoro će joj biti kraj jer nema više dodirnih točaka (ako izuzmem djecu).

nadam se da će se potvrditi ona "svako zlo za neko dobro" i da ćemo svi iz toga izvući neku pouku.
posebno tu mislim na 12godišnju kćer za koju se nadam da se neće poslužiti našim modelom.
razgovaram s njom o cijeloj situaciji i razlozima zbog kojih se razilazimo da joj ne ostane nerazjašnjeno zbog čega ćemo mm i ja morati svaki svojim putem.
ne želim da ga zamrzi (makar se to neće desiti jer su njih dvoje na sličnom nivou s tim što će ga ona uskoro prerasti) ali želim da shvati kako ima ljudi koji mogu kroz život ići bez da prema ičemu osjećaju odgovornost, obavezu ili poštovanje.
takvi ljudi misle prvenstveno na sebe. mogu biti ugodno društvo za zezanciju i provode ali kada se to pretvori u nešto obvezujuće onda postaju zvjeri zarobljene u kavezu, užasno nesretne.
treba ih samo pravovremeno detektirati i ne očekivati nemoguće.
često su inteligentni, duhoviti i šarmantni pa se takve kao ja zalijepe poput muhe na go*no.
ne želim da i ona bude još jedna muha!

[Matilda]

Naš brak ne mogu usporediti s brakovima naših roditelja. Totalno su različiti. Nismo namjerno izbjagavali kopiranje, već smo drugačiji, pogotovo ja.

mm i ja smo u vezi 12 godina. ono sto mislim da cini nasu vezu su ljubav i sto zajedno idemo kroz zivot u istom smjeru.

18 godina zajedno, 11 braka. Ja koji put kažem da nam se nakon toliko godina više i ne isplati rastajati.
Meni je uz ljubav jako bitna komunikacija. Mi imamo svoj ritual ujutro, kava i sok od grejpa, sjedimo barem 10 minuta i razgovaramo, planiramo, pričamo što se dogodilo, što imamo za napraviti, što klinci rade i sl.

[ivanas]

Zanimljivo je pitanje koliko roditeljski model utječe na naš odnos s partnerom. Mislim da donekle podsvjesno ima utjecaj, kod drugih lakše primjećujemo nedostatke, pogotovo kad su roditelji u pitanju jer njihov odnos gledamo svaki dan.

U vezi sam 5 godina i stvarno se osjećam ispunjeno.

Baš smo partner i ja raspravljali neki dan o tome kako smo potpuno različiti, a kako ipak super funkcioniramo. I u toku tog razgovora smo ipak skuzili koliko imamo toga zajedničkog, a na prvom mjestu je tolerancija i uvažavanje.
Prihvaćamo jedno drugo onakvi kakvi jesmo, bez pokušaja da mijenjamo jedno drugo jer smo svijesni da mijenjati možemo jedino sebe i svoje ponašanje, a time posredno utječemo na partnera.

Baš zbog toga što smo toliko različiti, morali smo rastegnuti sve svoje granice, razbiti neke svoje uvriježene stavove i zbog toga rastemo kao osobe. Mislim da s nekim sličnim meni ne bi nikako uspjela, pošto imam viška energije, ja bih bila u Zanzibaru, on na Aljasci, pa bi slali golube pismonoše.

Već dvije godine borimo se s neplodnošću i to nas je još više zbližilo. Nekako ga od kad smo to saznali još više cijenim, kad spremno šeta po pretragama, guta vitamine, jede ono što je zdravo a ne samo ono što voli, kad izbjegava zbog toga alkohol, pa se u društvu mora izmotavati i odoljevati pritisku da popije čašicu.

Svaki par imam razdoblja kriza i padova i uspona ali nas svaki problem, kad je uspješno riješen još više zbliži.

U životu smo našu vezu stavili na prvo mjesto, i kad dođu djeca vjerujem da će i ostati tako, samo ćemo to prvo mjesto dijeliti s još pokojim članom.

Ima raznoraznih situacija, ali mislim da nije dobro kad se roditelji u potpunosti posvete djeci, a zanemare jedno drugo. To nije dobro niti za njih niti za djecu, jer koji im primjer pružamo. Djeci su roditelji sigurnost i model, ako su oni sretni, ako odvajaju vrijeme i za sebe, ako zbrišu neki put na par sati ili čak vikend negdje sami mislim da time neće zakinuti djecu, dapače moći će im se kvalitetnije posvetiti, bez da od toga rade žrtvu.

[rena7]

..... mogu biti ugodno društvo za zezanciju i provode ali kada se to pretvori u nešto obvezujuće onda postaju zvjeri zarobljene u kavezu, užasno nesretne.
treba ih samo pravovremeno detektirati i ne očekivati nemoguće.
često su inteligentni, duhoviti i šarmantni pa se takve kao ja zalijepe poput muhe na go*no.
ne želim da i ona bude još jedna muha!

Ajme fegusti umalo da sam i ja bila jedna od tih muha. Ustvari bila sam, ali nekako sam se hvala Bogu bez posljedica odlijepila...

... zato ti želim svu srću ovoga svijeta !


A mm? Hm... samo da ga ne ureknem . Za sada imamo jako dobar odnos. Ček ček što ono bračni odnos podrazumijeva? Kuharica, domaćica, ljubavnica- sve to smo mi zajedno. Osjećam da me poštuje i voli- zar mi treba više? Mislim da smo sretni, i on i ja

[fegusti]

ali ne bih to ponašanje tj karakter pripisala samo muškom rodu.
ima i žena koje se na isti način mogu opisati, mada, čini mi se, manje.

[apricot]

fegusti,

[litala]

jap, fegusti


sto se tice veze mojih roditelja, oni su imali onaj tipicni klasicni pseudo demokraticni brak u stilu - zajedno odlucuju al je ipak tatina zadnja al u stvari je mamina al se sve prikaze kao da je tata odlucio


mene je mama dresirala da moram paziti sto radim i da moram biti savrsena domacica (nista od zene ili majke ili ljubavnice bozesacuvaj ) jer je sve u redu i nije bad dok mi ona prigovara da nisam dobro oprala/ocistila/oribala/opeglala/poslozila, al da cu vidjet/cut svoga boga kad mi jednog dana to muz bude govorio :O:O:O

ja sam od malih nogu govorila da meni nikad nitko nece spocitavati nepranje/ciscenje i ono ostalo, ona je vrtila ocima i zloguko ponavljala: vidjet ces....

e, pa vidjela je ona, i nemalo se iznenadila

[babyboys]

Mm i ja smo skupa 5 godina, u braku 3.

On je definitivo moja druga polovica, ona jedinka koja se na moju osobnost nadovezuje savršeno kao ključ u bravu.
naš odnos temelji se na moralnoj, tehničkoj i svoj inoj podršci spram onog drugog.

On je definitino upalio svjetlo u mom srcu nakon jako dugog razdoblja mraka i ljubav nije nikad upitna.

Mi puno razgovaramo i dogovaramo se, trudimo se što ćešće ukrasti trenutak samo za sebe, za neke banalne sitnice zbog kojih se čitav dan smješkam....

Ono što je meni izuzetno važno je saznanje da po prvi put u životu imam osobu za koju mogu garantirat da će me uhvatit ako padnem i pomoći mi da ustanem ...

Što se tiče brakova naših roditelja, moji starci su se rastali prije 15 godina nakon isto toliko godina izuzetno destruktivnog braka u kojem smo ja i sestra bile svjedoci jako ružnih stvari i u tom smislu jesu mi neki uzor, ali obrnuti, jer se trudim svoju djecu poštedjeti naših svađa i ružnih trenutaka kojih ima malo, ali ima ( ko kaže da kod njega nema, laže).
Njegovi starci su u prividno sretnom braku, trpe se, a sve je pošlo po zlu jer su dopustili da im se u vezu upletu drugi ljudi i zbog toga inzistiram na tome da je naš brak samo naš.

Inače na frižideru nam kao stalni podsjetnik stoji:
"Ljubav ne znači gledati jedno u drugo.
Ljubav je gledati zajedno u istome smjeru."

[yaya]

U vezi smo 13 godina u braku 8 s tim da živimo skupa 12,5 godina i još je uvijek on taj s kim ću najradije podijeliti svoju radost, tugu, brige ili nedoumice i obratno, ja sam njemu ta. Jest da prvi sazna i kad sam ljuta ali opet s druge strane on na mene djeluje toliko umirujuće da me ljutmja brzo prođe. I meni i njemu je Sonja i naša mala obitelj na prvom mjestu no trudimo se tokom dana, najčešće večeri kad Sonja zaspi pronaći nekoliko dragocjenih trenutaka samo za nas dvoje. Sve u svemu on je moj apaurin i najbolji prijatelj, znam da sam i ja njemu i iskreno se nadam da će tako i ostati.

[Ora]

davno smo se složili da je najveća hrabrost dopustiti sebi da se gledaš kako stariš ogledajući se u očima onog drugog...
veselim se svom odrazu u njegovim očima, i ne plaši me to što vrijeme prolazi, jer se iskra u njima ne gasi...

Ovo potpisujem od riječi do riječi.

Sve što ste navele, da ne ponavljam, vrijedi i za nas.

Model za dijete... da mislim da ćemo mu biti neka vrsta "modela"...

Brak mojih roditelja je meni pokazao što želim/ne želim u svome braku.

Mi smo uzor svojoj djeci... posebno u međuljudskim odnosima.

[cvijeta73]

dok mi ne dođe inspiracija (danas mi baš i ne dolazi za pisanje) čekam da netko napiše što ja mislim, a ja da potpišem.
par postova do sad je bilu blizu potpisa, ali to ipak još nije ono što ja mislim o našoj vezi.

[yaya]

dok mi ne dođe inspiracija (danas mi baš i ne dolazi za pisanje) čekam da netko napiše što ja mislim, a ja da potpišem.
par postova do sad je bilu blizu potpisa, ali to ipak još nije ono što ja mislim o našoj vezi.

ljenčino

[ivanas]

Ne zanima me čime se baviš u životu. Želim znati za čime čezneš i
Usudiš li se sanjati o susretu s onim za čime tvoje srce žudi.
Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li voljan
Riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog
Pustolovine koja se zove život

Ne zanima me koji su ti planeti u kvadratu s mjesecom. Želim znati
Jesi li dodirnuo središte svoje tuge, jesu li te izdaje u životu
Otvorile ili si se skutrio i zatvorio iz straha od dodatne boli.
Želim znati možeš li sjediti s boli, mojom ili svojom, a da se ne
Pomakneš kako bi je skrio ili umanjio ili sredio

Želim znati možeš li biti s radosti, mojom ili svojom, možeš li
Plesati s divljinom i dopustiti da te zanos ispuni do vrhova
Prstiju, a da nas ne upozoravaš da pazimo, da budemo realni, da ne
Zaboravljamo svoja ograničenja kao ljudska bića.

Ne zanima me je li priča koju meni pričaš istinita. Želim znati
Možeš li razočarati druge kako bi sebi ostao vjeran, možeš li
Podnijeti da te drugi optužuju za izdaju, a da pritom ne izdaš svoju
Dušu, možeš li biti nevjeran i dakle pouzdan

Zanima me možeš li vidjeti ljepotu čak i kad nije lijepa, svaki
Dan i iz nje crpsti svoj život

Želim znati možeš li živjeti s neuspjehom, mijom ili svojim, i ipak
Stati na rub jezera i srebrnom odsjaju mjeseca viknuti. DA!

Ne znam gdje živiš ni koliko novaca imaš. Želim znati možeš li
Ustati poslije noći duboke žalosti i očaja, izmučen i uništen do
Srži, i učiniti što se mora da bi nahranio djecu

Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio dovde. Želim znati
Hoćeš li sa mnom stati u središte vatre, a da pritom ne ustukneš.
Ne zanima me ni gdje, ni što, ni s kim si učio. Želim znati što te
Hrani iznutra kada sve ostalo nestane.

Želim znati možeš li biti sam sa sobom i sviđa li ti se vlastito
Društvo u trenutcima praznine.

ORIAH PLANINSKA SANJALICA, INDIJANSKA STARIJELIC

Ova pjesma mi je najbliže svemu što mislim da je u vezi bitno, pa sam je htjela podjeliti s vama, nekako mi paše u temu.

[Anci]

dok mi ne dođe inspiracija (danas mi baš i ne dolazi za pisanje) čekam da netko napiše što ja mislim, a ja da potpišem.
par postova do sad je bilu blizu potpisa, ali to ipak još nije ono što ja mislim o našoj vezi.

Ajd potpiši pa da te potpišem

[cvijeta73]

U vezi smo 13 godina u braku 8 s tim da živimo skupa 12,5 godina i još je uvijek on taj s kim ću najradije podijeliti svoju radost, tugu, brige ili nedoumice i obratno, ja sam njemu ta. Jest da prvi sazna i kad sam ljuta ali opet s druge strane on na mene djeluje toliko umirujuće da me ljutmja brzo prođe. I meni i njemu je Sonja i naša mala obitelj na prvom mjestu no trudimo se tokom dana, najčešće večeri kad Sonja zaspi pronaći nekoliko dragocjenih trenutaka samo za nas dvoje. Sve u svemu on je moj apaurin i najbolji prijatelj, znam da sam i ja njemu i iskreno se nadam da će tako i ostati.

evo, ovo od yaye mi je blisko (čak su i brojevi skoro pa isti ), ali mi fali nešto - nešto što nije vezano samo uz prijateljstvo, a to ne znam (ili mi se ne da ) sročiti. :/

[Anci]

Ja ne mogu potpisati yayu jer sam cijeli ovaj tjedan zaspala s djecom u 21:30.
Ali, obećajem, večeras neću

[Kanga]

ali mi fali nešto - nešto što nije vezano samo uz prijateljstvo, a to ne znam (ili mi se ne da ) sročiti. :/

ma lijepo reci, nemoj se sramiti. i ne mora biti u tri slova, mozes zakamuflirati, znat cemo

[Anci]

Opa!
Vidi ti naše klokanice

[wewa]

nasu vezu bih definisala kao partnerstvo ciji je temelj ljubav, ojacano brojnim preprekama koje, hvala Bogu, uspjesno savladavamo u isto vrijeme sazrijevajuci (neki istina vise i brze ).

iz potpuno smo razlicith sredina, vrlo razliciti i kao licnosti, no rekla bih da nas to i drzi, jedno drugo dajemo ono sto nam po prirodi nedostaje.

nas brak ne lici na brakove nasih roditelja ni po cemu, a jednog dana kad dodje podmladak aBd mislim da cemo biti stabilna sredina, jedna od onih gdje se tata igra, a mama ureduje - sto i nije tako lose

[rosa]

Kao potpunu slobodu da ja budem ja,a on on.

[leonisa]

mislm da bi rosu mogla potpsati

[a zakaj]

on na mene djeluje toliko umirujuće

ja ovo ne da ne mogu potpisati, nego mi je skroz nezamislivo.
Meni moj muz stvara kaos u glavi, nekad pozitivan, nekad negativan. Definitivno mi nije apaurin

[Anci]

on na mene djeluje toliko umirujuće

ja ovo ne da ne mogu potpisati, nego mi je skroz nezamislivo.
Meni moj muz stvara kaos u glavi, nekad pozitivan, nekad negativan. Definitivno mi nije apaurin

Rekla sam već gore da ne mogu potpisati yayu.
Al zato mogu a zakaj

[cvijeta73]

a meni je uglavnom apaurin.
istina, osim u situacijama kad mi zbog njega treba apaurin.

[leonisa]

meni je ko crno vino.


stoga- tabor "a zakaj"

( )

[maria71]

meni je moj pojas za spasavanje, a i ja njemu

[cekana]

Sjetila sam se one: "Volim te ne samo zbog onoga što jesi, već zbog onoga što sam, kad sam s tobom..."

Volim što uz MM postajm bolja osoba

[yaya]

meni je ko crno vino.


stoga- tabor "a zakaj"

( )

mene od crnog vina boli glava

cvjeta znam o čemu pričaš ni ja se nisam najbolje baš mogla izraziti i isto mi nešto fali da bi u potpunosti opisala taj odnos. Vljda sam previše pod utjecajem tog apaurina danas

[Moover]

mene baš zanima što bi MŽ napisala na ovu temu...

[leonisa]

meni je ko crno vino.


stoga- tabor "a zakaj"

( )

mene od crnog vina boli glava

mene ne uvijek, ponekad. zavisi o vinu.
zato sam bas i napisala tako

[pujica]

Sjetila sam se one: "Volim te ne samo zbog onoga što jesi, već zbog onoga što sam, kad sam s tobom..."

Volim što uz MM postajm bolja osoba

a ja cu potpisat cekanu, ne iz lijenosti nego zato sto je stvarno tako

[cvijeta73]

cvjeta znam o čemu pričaš ni ja se nisam najbolje baš mogla izraziti i isto mi nešto fali da bi u potpunosti opisala taj odnos. Vljda sam previše pod utjecajem tog apaurina danas

a isto si se mogla malo više potruditi. :/
i onda sam ja ljenčina :/

[Anci]

meni je ko crno vino.


stoga- tabor "a zakaj"

( )

Upadam

[Anita-AZ]

Hm, rekla bi sve o nama u milijun natuknica i još ne bi rekla sve, pa ću prihvatiti tu činjenicu i reći ono što upravo u ovom trenu osjećam i mislim.

________

Ja sam spontana osoba poprilično vođena osjećajima i stoga sam često nepredvidljiva.... On je racionalan, organizirani tip koji voli "red, jasnoću i akciju". To nas u startu čini parom koji se nadopunjava, ali nikada do kraja razumije. I upravo to nerazumjevanje naših različitih osobnosti je ono što daje iskru i žudnju da se upoznajemo i dalje.
Možda je to sasvim uobičajena stvar, no on je zasigurno osoba koja je najveći element u mojem životu i to na svim razinama. On je netko tko posjeduje bezbroj karakteristika o kojima učim i koje polako preuzimam i da, to me čini boljom. No, on je istovremeno netko tko zna što mi treba ponekad i bolje od mene same, ma koliko različit bio. On često sakuplja komadiće moje osobnosti i tjera me da idem dalje vjerujući u sebe. On je taj koji je znao da znam što želim, ali da se bojim to uzeti i navigirao je mojim rukama da to dohvatim....

Nije kao apaurin za mene, nažalost, više guarana. Vrlo često me u najkritičnijim trenucima samo razljuti još više.

Sad bi još tisuće stvari rekla o njemu, ali ovo nije topic o našim muževima, pa neću. Znam samo da je definitivno jedan od najsavršenijih muškaraca na svijetu (i jedini kojeg kao takvog poznajem).

Da moram definirati našu vezu rekla bi da je naša veza snaga dva magneta različitih polova. I dok osjećamo tu magnetsku privlačnost i toliku ljubav, moje srce je na mjestu.
No... ipak, naš ljubavni odnos je ozbiljno zanemaren radi roditeljstva. Ustvari mi se ponekad čini da su nam glavnina odnosa djeca i razgovori o djeci i da jedino što je ostalo od nas je sex. Roditeljstvo i sex bila bi najtočnija definicija našeg odnosa i ne, nisam zadovoljna time. Ali to je naš izbor i nitko nije "kriv" što je tako. I iskreno se veselim obogaćivanju i proširenju te definicije našeg odnosa u budućnosti.

Ustvari je zaista neobično kada ti nedostaje osoba koju vidiš svaki dan....
Meni moj muž nedostaje i meni naša obiteljska definicija nije dovoljna da budem sretna "u braku", kojega zapravo ni nema, koliko vremena provodimo u ulozi roditelja.

Kvragu, ne mogu ni post napisati cenzurirano i umjereno.
On bi, s druge strane, zasigurno napisao nešto u maximalno 3 rečenice.

Nadam se da, do vremena kada ćemo imati priliku opet se posvetiti jedno drugome na pravi način, nećemo zaboraviti KAKO.

[Trina]

Ne znam kako bi definirala našu vezu.Mogli bi to nazvati velikim prijateljstvom.Nažalost Jer fali i onaj ostatak.Mi smo imali velikih problema zadnjih godina i sad krpamo ono što se da skrpati.
Ne znam uopće kakav dojam ostavljamo na djecu.Ali ja sam veliki optimista pa iz svega izvlačim pozitivne strane.S njima smo potpuno otvoreni pa su do kraja upoznati sa situacijom kakva je bila i kakva je.Znači,oni točno znaju zbog čega se mi svađamo,u čemu je (bio) problem i zašto se sad više ne svađamo.Jel to dobro ili ne...ne znam ali znam da ja ne znam drugačije.Tako je kako je.
Inače je naša veza uvijek bila strastvena,krcata kemije.Sad više nije.Zato što ja jednostavno ne mogu zaboraviti neke stvari.U meni se se samo gomilale njegove pogreške,a kako su rasle,tako je strast nestajala.I ne znam izbrisati stare pogreške a vratiti ono što valja.To je ono-Mogu oprostiti ali ne mogu zaboraviti.Eto,radim na tome

[enela]

Nije kao apaurin za mene, nažalost, više guarana. Vrlo često me u najkritičnijim trenucima samo razljuti još više.

Ova Anitina rečenica mi najbolje odgovara, samo bi ja još izbacila "nažalost". Moram priznati da mi (uglavnom) ne smetaju sva naša neslaganja i hrpa različitih stajališta. Meni je taaaaaaaaak dosadno biti s nekim tko se u svemu slaže sa mnom i samo klima glavom ko moja marioneta. (Istina, u početku to paše, biti Šefica, ali s vremenom dosadi).

Malo OT: pomišljao je biti na porodu, ali tu ideju sam sasjekla u korijenu jer mislim da bi samo režala na njega. Idući put ću ga pustiti, možda mi to ubrza porod.

[Mercedes]

dakle, kako bi definirali svoju vezu s partnerom (ako ga imate, ili kad biste ga imali)?

Uglavnom sunčano, mjestimično sa oborinama koje se smiruju krajem dana

[Marsupilami]

Mogu slobodno potpisati mariu71 jer kao da je opisala moju vezu s mm-om

a ovo posebno

to svi misle, čujemo se n puta na telefon tijekom dana, do spavanja samo pričamo, a kad marka ponekad ostavimo kod moje ili njegove mame odemo negdje pit kavu i pričati .....

mm ima mukte tarifu na tele2, dakle prema mom broju 0 kuna, 1000 minuta mjesecno i nevjerovatno, ali svaki mjesec to ispucamo

[mama_mia22]

moja formula za dobru vezu je 3PxS

Povjerenje, Poštovanje, Prijteljstvo
puta dobar Seks

i stvarno pali kod nas. za sad

[Ora]

a sam spontana osoba poprilično vođena osjećajima i stoga sam često nepredvidljiva.... On je racionalan, organizirani tip koji voli "red, jasnoću i akciju". To nas u startu čini parom koji se nadopunjava, ali nikada do kraja razumije. I upravo to nerazumjevanje naših različitih osobnosti je ono što daje iskru i žudnju da se upoznajemo i dalje.
Možda je to sasvim uobičajena stvar, no on je zasigurno osoba koja je najveći element u mojem životu i to na svim razinama. On je netko tko posjeduje bezbroj karakteristika o kojima učim i koje polako preuzimam i da, to me čini boljom. No, on je istovremeno netko tko zna što mi treba ponekad i bolje od mene same, ma koliko različit bio. On često sakuplja komadiće moje osobnosti i tjera me da idem dalje vjerujući u sebe. On je taj koji je znao da znam što želim, ali da se bojim to uzeti i navigirao je mojim rukama da to dohvatim....

Da moram definirati našu vezu rekla bi da je naša veza snaga dva magneta različitih polova. I dok osjećamo tu magnetsku privlačnost i toliku ljubav, moje srce je na mjestu.

Ovo moram potpisati.

Anita, totalno te razumijem...
Jedna mudra osoba mi je davno rekla... "Brak, veza nije ništa drugo doli HTJENJA!"

[litala]

mene baš zanima što bi MŽ napisala na ovu temu...

a mene bas zanima sto bi ti napisao na ovu temu...