 |
|||
Ni ja nemam ništa protiv, ali neki dan sam im otvorila i oni se fakat ne dajumikka prvotno napisa
cuj, ja biram ne otvoriti vrata jehovinim svjedocima, mada nemam nista protiv njih
nemam srca zatvoriti im vrata u facu kao md, ja ih ljubazno odbijem ali oni se ne daju, a dok izgovore sto imaju meni zagori rucak i dijete padne s kreveta na glavu
Sad su rekli da će doći drugi put kad budem imala više vremena
Jerko, od rijeci do rijeci. pa otvaram i Jehovinim.
jesmo i to uvijek. kao sto ti rece, samo nas bolescure mogu sprijecit.kad radim tri stvari istovremeno
pod ono spontani mislila sam na to jel vam tesko nesto na brzinu odlucit, usput napravit, promijenit planove i sl?
mislim, kad god me/nas je netko nazvao i pitao hocemo li nekamo, samo nas je huda bolestina mogla sprijeciti (ponekad ni to, jedne smo godine otisli na karneval u rijeku iako je ida dan prije imala proljev, pa smo joj dali noinu pelenu za slucaj da ne stignemo do wc-a na vrijeme - naravno da je ida na to pristala da ne propusti karneval, al je nama to palo na pamet...)
nikad nismo odbili negdje ici ili da nam netko dodje ili da negdje duze ostanemo zbog neopranog sudja ili rublja, nespremljenog stana, neusisanog tepiha...
jeste li vi?
Eno, peglanje vucem ima nekoliko dana. Hoce li ko ovu moju hrpetinu da je opegla
jooj... a ja baš cijenim nenajavljene goste, kao prežitak prastarih vremena. Uostalom kad živiš na selu lijepo se vidi da si doma. Istina, u zg-u mi se događalo tu i tamo da ne otvorim vrata, ali u tom slučaju ne bih ni strugala po vratima vireći na špijunku. Ali većinom sam ipak otvarala. Ipak sam ja iz šume došla, pa je iz moje perspektive lijepo vidjeti goste
nemam grižnju savjesti zbog neotvaranja vrata i ignoriranja telefona
Ne i ne planiram...
Ionako nitko tu robu neće oprati, tepih usisati, kuću pospremiti dok ja to ne učinim...
jedno pitanje za one koji su uvijek spremni za neplanirani pokret i posjete i nikad nisu doma. kad stignete sve ostalo?
ne mislim na ciscenje, peglanje i sl, bez toga se moze, nego osnovne radnje koje treba obaviti u toku dana ako imas djecu tipa skuhati nesto za jesti.
recimo, ako nakon posla negdje odemo van, znam da necu imati vremena skuhati nesto za jesti jer ce jagor vec s vrata vristati od gladi (to sto cemo vani kupiti ili u gostima jesti neke kolace ili sokice ili grickalice uopce ne ubrajam u jelo, osim toga ne mogu unaprijed ocekivati da cemo tamo imati nesto za jesti i da ce on to htjeti jesti).
suhi sendvici mi nisu neka hrana, tj. prezivim ako to jede tu i tamo, ali koliko kuzim vi ste stalno vani, pa nije valjda da vam djeca svaki dan veceraju nesto nabrzinu?
jedini izlaz koliko vidim je skuhati nesto dan unaprijed. ali ako imam nesto za jesti od jucer, to znaci da sam planirala izlazak za danas.
Slazem se s Felix, jedina prepreka za akciju su mi obroci, odnosno rucak ili vecera. Ne volim suhu hranu, tipa sendvici i sl., tako da je to problem.
Što se nas kao obitelji tiče usudim se reći da smo totalno spontani, možda čak i previše, mislim da nam malo planiranja u životu ne bi škodilo...
Iako ne znam kakve to sve ima veze s pričom s početka ovog topica...
malo OT, ali mislim da je moja nona jedina osoba od koje su i oni odustali jer ih je previše udavila. bilo ženi dosadno i super su joj došli za kratit vrijeme. i ona, ne budi lijena, sve njihove materijale pročitala, bibliju u ruke, i počela se natezati s njima oko biblijskih objašnjenja.Jerko, od rijeci do rijeci. pa otvaram i Jehovinim.
na kraju joj se žena lijepo zahvalila i rekla da odustaje od nje. a u više navrata je sa sobom vodila i pojačanje.
felix, pa nisu baš ti neplanirani posjeti svakodnevni. a ja kuham ionako negdje od deset navečer pa na dalje za drugi dan (radni) jer volim kad dođem doma s posla, gladna ko vuk, imati odmah skuhano.
e da, od kućanskih poslova jedino kuhanje mi je ono što se mora napraviti. ili jesti vani, ali to jako rijetko upražnjavamo, radi razloga financijske prirode. sve ostalo, može i sutra.
nismo bas svaki svakcijati dan negdje, budemo mi i doma, inace nam adresa ne bi ni trebala
al kad idemo neplanski, onda jedemo sto putem nadjemo/kupimo, a ako zavrsimo kod nekih svojih - onda tamo jedemo i konkretno
mislim, takav nam je djir prijatelja da nam je posve normalno zatraziti nesto tekuce/kuhano za djecu da pojedu, okupat ih prije povratka kuci, spremit zajedno veceru prije polaska...
Felix, nama je voce ili sirovo povrce uvijek dobra alternatriva za kuhani obrok, ako mu je cijena druzenje
inace, vecina nasih prijatelja jest organiziranija ("sputanija") od nas, pa to indirektno odrzava i nasu planiranost i struktuiranost
inace, vecina nasih prijatelja jest organiziranija ("sputanija") od nas, pa to indirektno odrzava i nasu planiranost i struktuiranost
Juha od rajčice + ledo njoki = 10 minuta kuhanja
Naravno da to nije svaki dan, ali ako malo zabrijemo negdje, ne opterećujem se
Sad sam se zabrinula :/ ...
koliko vas kuha obitelji svaki dan (ili skoro svaki) večeru, dakle ne jogurt s muslićima ili palentom, ne topli sendvič s mlijekom, nego ono baš pravo kuhano/pečeno jelo? Naravno, pod uvjetom da se kuhalo i za ručak.
Ja ne kuham večeru.
Mi to ni doma nismo radili, mislim kad sam živjela s mamom.
Ono- žganci, griz, palačinke...
Ali kuhano samo za ručak.
Mislim, Čoksa, da se ne radi o tome. Ja kuham večeru zato jer nije bilo ručka, odnosno, kuham ručak za sutra, pa se nešto pojede iste večeri.
Inače, sve to što si nabrojala i nama je večera.
Jedan obrok dnevno je kuhani, bilo rucak ili vecera. Drugi je "suhi", odnosno, ev. podgrijavanje kuhanih ostataka.
Ali, ja uvijek kuham za 2 dana(ili trazim od sveki da tako planira kuhanje).. Dakle, npr. skuham saft-bolognjeze. Jedan dan se jede sa pire krumpirom, idući dan isti saft sa npr. spagetema. Juha se isto kuha za 2 dana, jedan dan se jede npr. sa rezancima ili povrcem iz juhe, iduci dan sa tjesteninom. Meso (fasiranci, pohano) se isto radi za 2 dana, samo se prilozi mijenjaju.
Hvala , sad mi je lakše.
Bolonjez je i u nas jučer i danas
bolonjez rulesHvala , sad mi je lakše.
Bolonjez je i u nas jučer i danas
nas je ko bolonjez, samo umijesto mljevenog mesa je patlidzan i paprika.
(nisam stigla odmrznut meso)
i kunem se da sam tek sad ovo vidjela. nakon pojedenog rucka
aha, sputani jedu bolonjez
a nesputani ćevape
ajte na recepte
ne mogu vjerovat...i mi danas i sutra jeli bolonjez!? a skoro ga nikad ne spremamo...
cure, izgleda da smo jednoumne!
Ja sam toliko nesputana da me MM jucer u autu, dok smo išli kod prijatelja s kojima sam se dogovorila sat vremena prije, priupitao da zašto mi ne bismo mogli, kao sve ostale normalne obitelji na svijetu, bar 24 sata u naprijed znati svoje planove?
ma koje normalne?
mm sazna kad se ja zaderem JOSSENISIOBUKAOOOO
Nesto slicno sam i ja njemu odgovorila da on nije normalan, a da ne smije uzeti za primjer ni obitelj u kojoj je on odrastao
Xnemam grižnju savjesti zbog neotvaranja vrata i ignoriranja telefona
Meni je dodatni problem to sto su nam vanjska vrata dijelom ostakljena. Pa u biti nema sanse da ne otvorim ako netko uspije uci u zgradu bez moje pomoci
Neki dan je muz stjerao da ne kazem gdje neke misionare koji su pitali zelimo li upoznati Boga. Pa im ni to nije bilo dosta nego su se nastavili zahvaljivati i bili ljubazni do bola. I zamisli kad mi se takvi pojave na vratima, a oko mene troje vristece djece. A nedaju se otjerati izjavom kako nemam vremena ili me ne interesiraju i sl.
u utorak je bio pravi bolonjezne mogu vjerovat...i mi danas i sutra jeli bolonjez!? a skoro ga nikad ne spremamo...
cure, izgleda da smo jednoumne!
Nisam sputana. Ako sam s malcem vani ne razmisljam o obavezama doma, sve mi je na drugom mjestu, bitno da se ja i moj klinac zabavljamo.
Ali se drzim nekakvog rasporeda, znaci ako je kupanje u 8 onda se ide doma na vrijeme, bez obzira na sve.
A sto se tice javljanja na telefon i otvaranja vrata...ma nista i nitko mi nije bitan ako ja u tom trenutku lezim s malcem na krevetu, gledamo tv i mazimo se!
meni je super kad mi uleti neko nepozvan i nenajavljen
jedino mi je koma ka je nered pa se onda moram ispricavat
ali razmaknemo malo, pa se smjestimo
a kako na taj nacin ne dolazi nitko osim dragih ljudi fakat nema sanse da im ne bi otvorila vrata pa bas da je ne znam sto
mene samo neko treba nekam pozvat
i ja sve ostavljam i idem
zato mi doma i je takav nered
i zato npr. nisam ni jedan rucak prosli tjedan skuhala
ne stignem
Zaboravila si jos reci da cak i ako si negdje ili je neko kod vas pitaju a sta sutra radimo, jel idemo negjde ili netko dolazijoj, nasa djeca svaki bozji dan ovako:
- kamo danas idemo?
- nikamo, bit cemo doma...
- a tko nam dolazi??
jer sacuvajboze da se doma ostaje ako ti nitko nece doc?? 8)
a zakaj (napisa):
meni je od djetinjstva misterija: kako virnuti kroz spijunku, a da onaj vani ne skuzi da netko iznutra gleda!
Imas za kupit one spijunke kroz koje ti vidis a da tebe s druge strane vrata ne vide
Mi smo dosta spontani, volimo svukud ici, mada bas ne volimo primat goste, pogotovo na rucak, veceru, to nas opterecuje, ...sto im pripremiti i slicno, zapravo, mene opterecuje a MM ne, njemu je tak svejedno, vjerovatno jer zna da je sve na meni i da budem sve napravila kak treba.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom