Sad vidim da sam izmješala dva topica, onaj Litalin o trošenju iznenada dobivene love od stričeve tetke i ovaj tvoj obraćenički
Vishnja, ali slična je tema, pa hajde...
Moram priznati da me s vremena na vrijeme hvata neki nagon za švrljanjem i trošenjem, a da mi, realno, ništa posebno ne treba, tek onako, za nadokupiti. Osjećam se dobro, šta da vam kažem...
Trenutno nemam konkretnu stvar koju bih kupila s lovom stričeve tetke, ali pospremila bih u tajni pretinac novčanika. Otud bih, bez ikakve grižnje savjesti trošila na stvari koje mi se uz put svide: rajf za malu, parfemčić za sina ili sebe, novu smeđu torbicu, igračku, knjigu, slikovnicu, poklončić za dragu osobu... na te sitnice i krupnice mjesečno ode toliko love, i tetkina ostavština od nekih 500 kuna ekstra samo za moje potrebe dok švrljam bi mi idealno opralo savjest svaki puta kada se sjetim MM koji se toliko trudi uvesti neki red i raspored, pa pri tom uštedjeti neku lovu za crne dane.
Mi smo totalno različiti po pitanju trošenja, možeš meni napraviti spisak stvari, a i dalje će mi najveći gušt biti kupiti sitnicu mimo spiska.
Stoput smo razgovarali na tu temu i ja MM skroz kužim i imam razumijevanja, dok njemu moje "
uz put stala u Dionu i potrošila 370 kuna" nikada neće biti jasno. I uvijek mi govori kako bih nosila gaće na štapu da živim s istim kakva sam ja, a ja sam samo svjesna da će on popraviti sve što ne bude u redu (uvesti štednju, napraviti plan potrošnje itd.) i vjerojatno zato tako lakonski izvlačim lovu iz novčanika. :/
Dok god me više bude "strah" njegove reakcije od iznosa koji sam potrošila nema meni ni preko trnja do zvijezda. A kako da mu to priznam?