Mima, ne rade nista sto ustvari ne bi mogao i doktor, ako postoji potreba za tim.
 |
|||
|
|
|||
Mima, ne rade nista sto ustvari ne bi mogao i doktor, ako postoji potreba za tim.
Pa to je možda i istina, ali kod pedikera se definitivno ne manikiraju nokti, nego se rješavaju i itekakvi medicinski problemi.
Sitnicaris.Koliko je meni poznato, dosta njih radi kombinirano, znaci i manikiranje i pedikiranje. Ali, ok, vazno je naglasiti razliku.
moram priznati da mi je prvo bio šok kad sam vidjela tekst i slike...
ali onda si mislim a zašto ne bi ljudi živjeli ako im tako paše! daaaavno prije nije se ni znalo za drugačije, pa su ljudi živjeli sretno!
svi se mi međusobno razlikujemo, nekom paše gužva i vreva, neko bježi na selo u mir, a ovi ljudi su izabrali šumu... jako hrabra odluka, i ja im se divim!
ne bi voljela biti na njihovom mjestu, ali podržavam njihov način života...
iako mi stvarno puno toga nije jasno, ali sve je već iskomentirano, pa da se ne ponavljam!
ja ne bih mogla tako živjeti bez obzira što mi cijela ova svakodnevna strka i zbrka strahovito ide na živce i imam osjećaj da se nekad vrtim u krug i da mi je svaki dan isti....obilježen svakodnevnom borbom da sve bude po nekim " pravilima "....
voljela bih recimo otići na takvu vrstu odmora, recimo na mjesec dana, negdje u šumicu, sa šatorom, bez neke robe, bez onih stvari za koje mi se sada čini da ne mogu živjeti bez njih...ali sve to definitivno ne sa ovako malim djetetom....
tko voli neka izvoli...svatko zna što je za njega najbolje....
Osvanuo na ovom PDF-u jednom topic o osobnom stilistu.a-ha... to ti oćeš napravit listu beskorisnih zanimanja- tekovina potrošačkog mentaliteta...
Istina, a nigdje ne možeš naći obični, 100 % pamučni uložak.Deset polica u dijelu ducana je posveceno miloj nam menstruaciji. Pa kome se gadi miris moze kupiti aromatizirani ulozak. Kome su gace ovako ili onako krojene, ima ulozaka po mjeri, pa letecih, pa ultratankih itd.
Ja bih mogla živjeti i bez frizera, kozmetičara, parfema, auta, osiguranja za auto i kuću itd.. Ali dozvolite mi Internet. I MPO.
I bez farbe za kosu ne bih mogla, jednostavno ne mogu biti sijeda.
Moram prije ovog datuma iz potpisa Marije71 obezbijediti dovoljne količine farbe za kosu.
Neka se nađe. mrgreen:
o da, ovo su zaista proizvodi ovog stoljeća...Zorana prvotno napisa
Pa mogli bi i krenuti s listom.
O robi i cipelama valjda ne treba ni pocinjati. Treba podignut spomenik npr. paru cipela ili nekoj ulickanoj torbetini kad nam uspije toliko zaokupiti paznju.
Ima, naravno, i tocno osmislena skica kako bi trebali izgledati. Pa jadne one koje imaju malo sire kukove ili deblje noge.
Dlake, kako sam samo zaboravila dlake, neprihvatljivost istih i gomilu proizvoda za njihovo uklanjanje.
U sta smo se samo izrodili, a ovdje razmisljamo o tome gdje ce ljudi koji zive u sumi skloniti apsolutno drustveno neprihvatljivi drek. Kakav drek, zar fine, sredjene dame uopce kakaju? 8)
očito si zaboravila povijest... stari egipćani, grci, rimljani, kina, japan...
pa onda stiže i mila nam europa gdje prednjači luj, pa englezi...
a ljudi iz šume - tko voli...
dok mene nitko ne ometa u mom potrošačkom, kemikalijama tretiranom načinu života, ne dira me ni familija koja se fura na back to nature...
istra je mala, susreću se s ljudima, i ne mislim da će imati problema u soc.kontaktima sada, ali kasnije kad dijete bude za školu... no, tada - 'ko živ, 'ko mrtav...
možda je mare tu u pravu... do datuma iz njenog potpisa - svi udišimo punim plućima...
ja odo stavit malo kemije na lice da mogu iznjet smeće
... i MP3.Ja bih mogla živjeti i bez frizera, kozmetičara, parfema, auta, osiguranja za auto i kuću itd. . Ali dozvolite mi Internet. I MPO.
I audio - video - dvd player.
jednog vremenskog razdoblja!
jednog vremenskog razdoblja!
Samo se vi tjesite! Buaaahahahaha! :zluradi jednooki smajlic:
upravo tako..... dolaze zanimljiva vremena
Zanimljiva priča.
I još zanimljivioje reakcije Forumašica.
A meni je još zanimljivije sve to čitati zato što sam prvih 25 godina svog života sa roditeljima i sestrom živio u kućici od cca 30m2 stambenog prostora, bez tekuće vode (nju smo nosili, i zimi i ljeti, u kantama sa 50 m udaljenog susjedova bunara), vodom ispiranog WC-a (umjesto toga smo imali poljski WC), modernog grijanja (umjesto toga smo cijepali drva za malu pećicu u jedinoj grijanoj prostoriji) ...
Prvi put sam se tuširao u životu u školi u garderobi (srednjoj školi, osnovna škola nije imala ni dvorane ni garderobe), a prvi put oprao veš u veš mašini u 25. godini. I to sve ni 10 km udaljen od centra Zagreba.
Svi ti dani su mi još duboko ostali u sjećanju tako da i danas izuzetno cijenim dostignuća civilizacije kao što su centralno grijanje koje grije sve prostorije u stanu ili pak tuš.
No, nije mi osobito stran ni boravak u prirodi, tako da mi nije bed niti odreći se tog luksuza na koliko god dana već treba ... ali se uvijek rado vratim civilizaciji i topolm domu svome.
Osobno, mislim da je moguće otkačiti se od puno civilizacijskih loših strana i bez da se ode živjeti usred šume u šator pokriven slamom. Dovoljno je izbjegavati TV, konzumerizmom nabijene shopping centre, ne robovati društvenim normamam koje promoviraju kojekve glupe životne stilove nego družiti se sa ljudima sličnih pogleda ... i takav život je već puno puno kvalitetniji (i dovoljan da vas okolina ponekad gleda kao da ste pali s marsa iako su promjene puno manje drastične od ovih kod junaka ovog topika).
Mislim da je moguće itekako povećati kvalitetu života selidbom iz velikih gradova (u kojima živimo i ja i dobar dio vas) u neku manju sredinu ili pak na selo - priroda je blizu, nema toliko strke, gužve, obično je lako naći neki vrt, voćnjak, šumu ...
Trenutno mi/nam (nam = mojoj obitelji) je ok, ovako u gradu, na njegovu rubu (i geografski i sociološki), uz život kakav si zaista sami krojimo, a ne naša okolina ... no, možda jednog dana i odemo nekud na selo ili još dalje u prirodu, u njoj već i tako provodimo dosta vremena. No, ne osjećam potrebu za ovakvim skoro potpunim bijegom od civilizacije kao kod njih - neka im je sretno, cijenim to što su imali hrabrosti i ostvarili to što su željeli.
Usput, mislim da bi se ova tema u stvari mogla podijeliti u dvije različite teme, u jednoj bi se govorilo o čisto tehničkoj strani njihova života - briga za zdravlje, higijenu, svakodnevne potrebe itd. A u drugoj o tome koliko smo mi svi ovdje zadovoljni svojim životima u civilizaciji ovakvoj kakva sad jest i koliko u stvari sami vladamo svojim životima i gradimo ih u smjeru koji ZAISTA želimo, a koliko robujemo okolini, bilo jer to moramo (posao), bilo jer smo tako naučili pa je teško izaći van iz šablone (rođaci, prijatelji, običaji, mediji ...). Vjerujem da bi mnogi od vas mogli puno kvalitetnije živjeti kad bi iz svojih života izbacili stvari koje se u njima nalaze samo zbog navike i/ili okoline, a ne zato što ih sami želite. Neću se sad previše hvaliti, i ja imam još dosta toga što mogu popraviti, ali mislim da sam iz života izbacio već podosta suvišnih stvari i odnosa i podosta sam zadovoljan sadasšnjim trenutkom svog života.
Dakle, ljudi, samo hrabro, krenite u pospremanje svojih života, okoline i odnosa, puno ćete se bolje osjećati! Držim vam fige!
Hear, hear
tatek
tatek 8)
tatek
tatek,
Mi se pak trudimo naći neku ravnotežu u ovom modernom svijetu pa kombiniramo život u stanu u kvartu koji sve više postaje centar Zagreba i svakodnevni posao u struci sa povratkom prirodi u obliku ekološki uzgojene hrane, prirodne kozmetike koju sami radimo i redovitim bijegovima u tišinu milog nam Maksimira...
BTW, ova mi je tema došla kao naručena, već sam sa više ljudi (među njima i forumaša) u zadnje vrijeme razgovarao o sličnim temama - kako doći do života kakvog si sami želimo, da li je nužan bijeg iz civilizacije da to dosegnemo, da li je moguć nekakav "srednji put" ili nije, može li se spojiti "klasičan" život sa stremljenjima ka potpuno drugačijem životu ...
Mislim da je mnogima od vas/nas došlo vrijeme za pospremanje života - nemojmo propustiti šansu, ulog je velik!
24sata su baš senzacionalisti.....
unazad par mjeseci je u glas istre objavljen članak o toj obitelji koji me se puno više dojmio.
koliko se sjećam, rječ je o dvoje mladih, materijalno dobro zbrinutih intelektualaca koji su odabrali život u šumi. ona još uvijek radi u struci (ako se ne varam psiholog je), a on ima dobru ušteđevinu - tako da nije baš da žive samo od mrkve iz vrta.
svejedno se divim njihovom hrabrom odabiru i snazi potrebnoj za takav život.
Baš me iznenadilo što su materijalno dobro zbrinuti.
ajde...dobro da komentari nisu otišli dalje u formi...nisu normalni....a kaj će kad im dođe socijalna i sl.
ja smatram da su baš odvažni i sigurno su sretniji nego hrpa nas koja cijeli dan provede na besmislenom poslu samo zato da bih početkom mjeseca dobila neke brojke na računu s kojima će platiti svoj "Komfor" u betonskoj krletci....
...i baš mi je super što je netko komentirao da je dobro da su se odvažili na tako veliki korak dok je dijete malo...puno toga bi došlo do izražaja u međuljudskim odnosima kada bi se dogodilo nešto što bi uzrokovalo npr.samo nestanak energenata...bi vidla kome bi bilo bolje njima s drvenom pećicom u šumi ili nama naviklima na centralno u betnoskim blokovima?
A što se tiče hranjenja sirovim biljem baš je dnedavno izašla knjiga koja potiče hranjenje na taj način kako bi se stimulirao imunitet...
bitno je informirati se (a pod time ne mislim u kontroliranim medijima) a ne a priori suditi tuđi izbor.
kaj se tiče škole...a šta nam to krasnoga nudi obrazovni sistem...?
moje dijete je uglavnom sve bitnoga steklo doma od stane našeg odgoja i obrazovanja...
Prekrasan ti je prvi post
Ne volim užurbanost i ne živim na taj način... imam svoj ritam i okružujem se ljudima i stvarima koji me čine sretnom i spokojnom. Ako mi netko ili nešto ne odgovara mičem se jer ne želim negativnu ili jednostavno neodgovarajuću energiju oko sebe.
Iskreno, mislim da nije potreban bijeg od civilizacije da se to postigne... potrebna je snaga, volja i ustrajnost te da se čovjek ne zamara što će tko reči.
Slažem se da treba izbaciti iz života sve što nas tišti, sputava...koči... ili jednostavno smeta, ali to nije uvijek lako.
Svatko će na takve stvari reagirati drugačije.
Netko će kao ovi mladi otići u šumu, a drugi će jednostavno promijeniti svoj način funkcioniranja u okolini kojoj žive.
Moram priznati da me ovaj mladi par ne čini zavidnom jer ne bih voljela tako živjeti.
Volim uživati u ljudskim postignućima, a ne da se vratim unatrag bez struje i vode...
Po meni je to malo ekstrem, ali svaka im čast.
Mislim da je dobro u svemu održavati zlatnu sredinu.
[quote="Ora"]
evo s ovim se i ja slažem, baš sam prokomentirala s MMom ja ovako nebih mogla živjeti, ali točnije je da ne bih željela, a ne mogla
x.
Tatek, baš si dao konstruktivan prijedlog koji se razlikuje od znatiželjno-zgražajućo-podržavajućih. Mislim da si pogodio bit onoga što je u pozadini ove priče.
Vezano za sve vrste "escapeova" od kojima vjeorjatno većina koja žive i rade sanjaju, izgleda da je ono što na kraju fali - ne tehnika (dobro, bez grijanja ja ne mogu), nego ekipa istomišljenika, tj. društvo. Tako da za mene to ne bi bilo (osim ako opet u šumi ne bi imala neki internet pa makar virtualno dodirivanje i izmjenu misli s nekim ko nije samo jedan odrasli i jedno dijete). Zato mi je super tvoj prijedlog, ali, opet, vjerojatno većina nas to bar na neki način i pokušava.
Tatek, slažem se s cijelim tvojim postom, no ove sam dijelove izdvojila kao ključne.
Naravno, svatko donosi odluku za sebe i svoju obitelj na koji će način ostvariti svoju viziju sreće. Za nekoga je to preseljenje u šumu, a za nekoga nešto sasvim drugo. Osobno si ne bih dozvolila da sudim ni one koji žive u šumi od bobica ni one kojima dvaput mjesečno treba manikiranje ili što već. Jer, tko sam ja da sudim druge ljude, njihove živote i njihova poimanja sreće? :? Ne kužim, ako ja ne trebam manikuru, zašto bi to zanimanje bilo suvišno? :? I zašto bi me smetale žene (ili muškarci) čija lista prioriteta je drugačija od moje? Što ja imam s time ako neka žena misli da joj je potreban uložak s mirisom kamilice? Možda je zaista zaglibila u vrtlogu konzumerizma, a možda ju taj uložak veseli više nego par iz teksta njihov život u šumi. Ljudska sreća i putovi kojima se dolazi do nje su zaista relativni pojmovi.
Nadam se da je par iz priče pronašao svoju formulu za sreću (barem privremenu) i nadam se da će ta formula jednako dobro odgovarati i njihovom djetetu.
Upravo htjedoh ovo napisati.
Tatek, super ti je post. Idem sada otvoriti novu temu.
Ok zivjeti u sumi da imaju neku kolibu, skloniste za dijete. Ovo mi je malo preprimitivno...
prenosim riječi s jednog drugog foruma, na istu temu, tj. obitelj...
i potpisujem.sve mi liči na bijeg od jednog nezadovoljstva u drugo u kojem smiješ biti pasivan
Sanja, sad ću ja malo tebe potpisati, pogotovo ovu ključnu rečenicu.
Svatko ima neko svoje veselje i sve dok ta osobna veselja ne idu na uštrb drugih ljudi ili naše okoline ja se slažem sa njima. Možda se ona ne poklapaju sa mojim poimanjem dobrog i uravnoteženog života ili mojim interesima, ali to ne znači da nisu u redu.
Pozdravljam svačiju potragu za svojim osobnim životnim ciljem i zadovoljstvom, pogotovo kad je ona usmjerena kontra "mainstreama" (šta mogu, oduvijek sam bio slab na autsajdere ... valjda zato što sam se i sam oduvijek takvime osjećao 8) ) pa su mi valjda i zato ovi tu ljudi pretežno simpatični, čak i da je sve to jedan ajmo reć projekt, što li već.
Za jednog od već spominjanih znakovitih razgovora o kvaliteti života koje sam vodio u zadnje vrijeme sa puno različitih ljudi jedno zapažanje, koje mi je sasvim slučajno palo na pamet, mi se čini osobito zanimljivim. Naime, čini mi se da je vrhunac kojem treba težiti to da nas SVE osobe oko nas počnu smatrati čudne ... odnosno, da ih više ništa što mi činimo/mislimo ne čudi i da sve što stiže od nas prihvaćaju takvo kakvo jest. U tom trenutku smo potpuno prihvaćeni baš takvi kakvi jesmo, izmakli smo svim stereotipima i uobičajenim očekivanjima, i to nam daje slobodu da budemo baš takvi kakvi jesmo i vodimo život baš takav kakav želimo. I više se nitko ne čudi zašto nosim šarenu odjeću, slušam neobičnu muziku, ne pijem kavu, govorim esperanto, planinarim skoro svaki vikend, imam 100 biljaka u kući, pišem postove od 100 redaka itd itd itd
Može se naravno živjeti i u okolini koja nas ne prihvaća takve kakvi jesmo, no tad stalno živimo u konfliktima, nerazumijevanju ... i to mi se ne čini baš kao pojam sreće. A ovako sam (to je nekakav moj zaključak moje osobne društvene pozicije) postigao potpunu osobnu slobodu ne žrtvujući osobni integritet, svoje interese itd, ali ni socijalni život, posao itd. Kome sam simpatičan ovakav (i on(a) meni), super, dobri smo si, kome nisam - toleriramo se ... naravno, već sam se pobrinuo da većinu vremena provodim među meni simpatičnim ljudima 8) i radeći meni zanimljive i dobre stvari ... i, eto, sve to bez odlaska u šumu, na pusti otok ili Tunguziju. Zahtijevalo je vremena, strpljenja, neki put i neshvaćanja, čak i od strane najbližih, no nakon što sam sve oko sebe naviknuo da od mene mogu očekivati ama baš sve i prihvatili su me takvog kakav zaista jesam, od tada se osjećam zaista dobro u svojoj koži.
(naravno, to može postići i osoba koja ide svaki dan kod manikera, nikad ne ide u prirodu, pije galone kave ... te kategorije su tu manje bitne
I to mi je palo na pamet, ako sam dobro pročitala da je ženina struka psihologija. Osim ako se ne eksponiraju preventivno - da ih soc. službe i ini ne smatraju "zapuštenima", nego "alternativnima". A ima nešto i u ovome o aktivnosti/pasivnosti. Lako je odustati (ako je to što oni rade, a to ne možemo bit sigurni, možda žele pokrenut trend), teško je naći kompromis.Upravo htjedoh ovo napisati.
I isto tako - ako netko hoće nosit dnevne uloške itd. i misli da mu to treba, it's OK by me. Jednako tako ako hoće sapune od maslinova ulja i sl. Kako i ne bi bilo, imam ja i takvih, tj. nekih trećih želja i potreba na svojoj strani mali milijun. Osim toga, potrebe se stvaraju, mijenjaju i sl., nakon zadovoljenja onih osnovnih. Netko ima potrebu za društvom, neko za osamom itd. itd.. Live and let live, barem tako se nastojim ponašat. Jedino je ovdje još upleteno i dijete, a ne znam kako bi ev. soc. službe procjenjivale jel' njemu OK ili nije i koje bi uvjete oko toga eventualno postavljale (osim onoga osnovnoga - da nije gladno, promrzlo itd.). Ima ih što žive u ful komforu, pa su meni možda još i više :? od ove obitelji - npr. oni Duggarovi s "vojskom" djece mi sad prvi padaju na pamet.
A u kojem to smislu bi ova obitelj bila pasivna? Zasto bi odabir drugacijeg bio nuzno bijeg? Mozda je bijeg upravo ostajanje i dopustanje da nas svakodnevica proguta?
Touche, kao i ovaj dio s nekonfliktima s okolinom. Mislim da smo to negdje dotakli, ako se dobro sjećam, na abonjekinoj temi o prehrani, ali ne sjećam se više. Meni se čini da koji put i ja tako za neke svoje posebnosti, doduše, moja je strategija da se "prodajem" kao neki simpa Cervantes (onaj lik iz malog mista) pa mi se nekako "oprosti". Tj. ne čude se na neke stvari, s time da sam ja daleko od neke, ne znam drugo reći, nego "alternative", ali opet imam nečega što je većini ljudi neshvatljivo, ali je sad to kao "moje" i neupitno jer je to tako - jer ja to radim tako.
Da, može i to, a može i "mi odustajemo". Ja bih to tumačila - ako misle stvorit neku svoju alternativnu održivu zajednicu onda bi bilo aktivno, ako misle "dignut sidro" s porukom "zbogom, civilizacijo" onda mi se to čini neodrživo (a i malo onako kao dječje inaćenje tipa "ako je to tako, mi odustajemo"). Uz ogradu da o ljudima ne znam više od slika sa sitea 24.hr. U stvari, čini mi se da je teže radit ovako kako tatek kaže - potrebno je više ustrajnosti i napora u tome - barem se meni tako čini. U tom smislu bi takvo ponašanje bilo aktivno, a ovo pasivno.
pa pod jedan ljudi su svoju priču objavili u novinama - time je, po meni, dozvoljeno ih komentirati.Jer, tko sam ja da sudim druge ljude, njihove živote i njihova poimanja sreće?
pod dva - mi ovdje raspravljamo o svemu i svačemu, ne vidim ništa loše da raspravljamo i o njima. to ne znači da ću ih ići ganjati motikom po istri.
pa kad vidim vodu u kadi, u kojoj lafo skupljaju kišnicu. rekla bih da su poprilično pasivni.A u kojem to smislu bi ova obitelj bila pasivna?
pa tko govori o tome da nas svakodnevnica proguta ?! boriti se da nas svakodnevnica ne proguta - to je izazov i za to treba hrabrost.Mozda je bijeg upravo ostajanje i dopustanje da nas svakodnevica proguta?
recimo prošle godine sam pročitala članak o nekoj majci koja je svako jutro prije posla dolazila u nazorovu posjetiti svoju kćerkicu i radila (na sebi) da popravi stanje i da omogući svom djetetu da joj se vrati. to je za mene aktivnost.
GAnjati motikom po Istri, kazes...
Iskreno receno, ja za ove ljude ni ne vidim nikakve druge mogucnosti osim sklopiti kakav-takav kompromis sa civilizacijom. Koliko mi se cini, oni ga vec i imaju, a najkasnije kad dijete krene u skolu, nece ga moci izbjeci.
Inace, i ja obozavam recenice tipa: tko sam ja da im sudim.
Eto, ovaj clanak je bacio sasvim drugo svjetlo na situaciju.
je, pogotovo sto nema nigdje slike dreadlocksa koji bi mogli malo "pomutiti" cijelu scenu i unijeti nemir u redove
draga, da me vidiš 2-3 puta godišnje - ujesen za berbu maslina, cijelo ljeto, na proljeće... - stara kuća na otoku, voda iz gušterne, pranje u lavoru... skoro sam kao i onipa kad vidim vodu u kadi, u kojoj lafo skupljaju kišnicu. rekla bih da su poprilično pasivni.
Što je - je. A nema ni slike kade. Ima ova predivna žena i dijete.je, pogotovo sto nema nigdje slike dreadlocksa koji bi mogli malo "pomutiti" cijelu scenu i unijeti nemir u redove
Ma meni ovi ljudi izgledaju totalno simpa i uvjerena sam da znaju što rade. A ako iz ovoga i izađe knjiga, dokumentarac ili štoveć, rado ću pročitati / pogledati.
A što se tiče eksponiranja u javnosti, ja bih više ovakvih priča, a manje Todorića, Severine, Radeljaka, Pokosice...
Eto, imaju i prijatelje i laptop i mobitele, griju se solarnom energijom, skupljaju kišnicu...što im sad možemo zamjeriti? Možda samo porod u šumi, ja bih ipak to obavila u bolnici. Iako moram priznati da mi se i to u ovom slučaju savršeno uklapa u cijelu priču...
laptop
mislim da onaj tko pronalazi svoj unutrašnji mir - može ga pronaći svugdje
a onaj tko ne pronalazi - ne pronalazi nigdje
meni je osobno bio užitak čitati ovaj članak u glasu istre. jučer sam odmah sebi sašila suknju i jednoj od svojih djevojčica hlačice od svojih trudničkih hlača
da osjetim čari nekupovanja, već stvaranja
Jako mi se sviđa ovo boldano, vjerujem Leni na riječ.Uvijek kada nam je zbog nečeg potreban, a to je odista rijetko, primjerice zbog benzina, dogodi se nešto lijepo i pozitivno. A ako ga nema, pa što onda? Jednostavno ga nema. Zbog toga ne »dramimo«, ta nismo mi ti koji na vrijeme moramo platiti režije, zaostale dugove ili kredit banci. Vjerujte na riječ, krasan je to osjećaj slobode, kaže nam Skaskina mama Lena.
sad će dohrana - pratite malo "da se predstavimo"
Slazem se s ovim da se mir moze pronaci svugdje, ovisno o tome trazimo li ga ili ne. Ali, isto tako mislim da je nekome to lakse ostvariti na jedan, nekom drugome na drugi nacin.
Iskreno receno, ja sam nakon citanja clanka stekla dojam prilicno dalek od dojma koji sam stekla nakon citanja clanka iz prvog linka.
Onaj prvi dojam mi je bio doslovno slika ljudi koji su se odvojili od civilizacije, tu i tamo im navrati prijatelj, uglavnom radikalizam pure.
Nakon drugog clanka mi se cini da su oni jednostavno za mjesto stanovanja odabrali sumu, ok, odrekli su se nekih navika bez kojih su mislili da se ne moze....ali, odlasci na kave, povremeni rad po radionicama, odrzavanje tecajeva, paljenje mobitela u sumi, cak koristenje laptopa....mislim da su slicno mogli ostvariti i u vlastitom stanu ili obicnoj kucici. Kad iskljucim mobitel i zakljucam se u stan, i ja se osjecam iskljuceno od svijeta.
Ili mozda meni nije? :?
Cvijeta, nije valjda da cemo imati spajanje direktno iz sume?
Inace, totalno me obara s nogu ideja poroda u prirodi.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom