Prije mog poroda nisam uspijela naći niti jednu priču iz Vinkovačke bolnice, pa evo za sve buduće vinkovačke prvorotkinje....
Mia se rodila 03.10.2008. u 11.13. To je bio petak. Trudovi su me uhvatili u četvrtak popodne, ali ja i nisam baš previše obračala pozornost na njih jer nisu bili toliko bolni, a ni česti, a i prije sam znala imati bolove tu i tamo, malo leđa , malo maternica, tako da sam ih u potpunosti zanemarila i nastavila obavljati što sam obaviti imala. Ali kako se bližila noć, blovi su bili sve ćešći i jači, ali ja se nisam dala smesti, mužu viće ma to su neki grčevi,, sve kao da sebi lažem. legli mi ne mogu ja zaspat ..lupa jeda,,lupa drugi..ustajem iz kreveta oko pola 2 poslije ponoći i tad kreće.. svakih 15 min,, svakih 10.. nisa nikoga budila. ja i lopta za pilates odrađivale posao... čevernonoške sam ih jedino mogla odraditi... nikako drugačije... pola 6 ujutro muž se budi kuži da me nema.. silazi u dnevni.. i kuži on da to nije šala al ništa ne pita a ja i dalje lažem sama sebi..kao proći će.. ..
Trudovi sve jači i bolniji al ja i dalje ne pomišljam ići za bolnicu. Negdje oko pola 9 puca vodenjak..muž hvata stvari ko mahnit..sjedamo u auto i krećemo put bolnice...u ceriću cesta zatvorena ..razminiravaju... muž moli da nas puste, nemamo vremena vraćat se nazad.. kažu nema problema.. zaustavljaju minere i puštaju nas.. dolazim u bolnicu..pregledavaju me otvrena 9 prstiju.. vauuu.. hvala Bogu...neću morat prikovana ežat još satima.. sav poso odrađen kod kuće.. muž čeka pred vratima.. obrijali su me..niš strašno, bilo je brzo gotovo jer sam imala donekle urednu frizuru (muž zaslužan) , klistiraje isto ništa strašno... čak štoviše.. ja sam se osječala slobodnije za kasnija tiskanja...malo sam još šetala.. trudovi kao da su se usporili..ili mi se činilo..smjestila me babia u rađaonu i odma uvela muža....legla sam na stol.. prikopčali me na ctg.. i od tada pa do poroda.. katastrofa.. odvratno bolni trudovi.... ne smiješ se pomakniti.. (sjetila sam se svoje pilates lopte)..doktori dolaze, jedan pa drugi pa treći i svi redom guraju prste i viću još malo.. šta još malo pa dragi ljudi došla sam s 9 prstiju otvorena... šta bi bilo da sam došla s 4 .. umrla bi..i kad su stvarno skužili da više ne mogu i da me trudovi kidaju, okreću me na leđa i spremaju na tiskanje... a trudovi,,, kao rukom odnešeni.. ne osjećam ih više.. doktor zbunjen pita ... hoćete još jedan prodisati?? nisam osjećala ništa... on je samo viknuo tiskaj.. a ja.. nama snage više, nenam truda da pogura... kaže on.. neće ona to moći tako.. beba je još uvijek previsoko... nije se spustila...sjećam se da je viknuo tiskaj.. i da je legao na moj stomak.. i sjećam se da je netko u tom trenutku vrištao luđački... ja naravno... dva put me je stisnuo i mia je izletila.. imala je pupćanu omotanu oko vrata dva puta.... bila je ljubičasta.. doslovno.. apgar je bio 9od 10 al morala je biti u inkubatoru 2 dana na kisiku da jadna dođe sebi...uglavnom .. znam da žene mrze kad ima doktor mora stiskati stomak.. al iskreno ja svom zahvaljujem do neba jer ja to sama ne bi mogla.. da je bio netko drugi.. vjerojatno bi završila na carskom.. ili nedaj bože.. mučili bi nas dok ona jadna ne bi više imala zraka.. i... ne želim ni pomisliti...dali su mi je na par sekundi.. i odnjeli.. i onda je usljedilo šivanje jer su me rezali.. boli ko vrag.. pripremite se..i to je to ležite dva sata i idete u sobu...uglavnom... babica ok.. doktor ok.. moj savijet.. budite ljubazni i oni će prema vama biti isto... gledajte svoja posla,,, i nemojte se ponašati kao neka luđakinja koja je spremna za psihijatriju... to što rađate ne daje vam pravo da maltretirate ostale..hrana u bolnici .. meni idealna.. jer nisam mogla smisliti ništa začinjeno niti slano,, zapravo totalno sam izgubila tek.. tako da sam ja bila super zadovoljna...ali to sam ja.. moja cimericaje bila stalno gladna.. wc..hm.. ok opravdavam nedostatak wc papira (mislim da sam u 6 dana koliko sam bila tamo potrošila 30 roli) al higijena.... sramota.....nisu oprani niti jednom u tih 6 dana, ne moram niti pokušat opistai na što je to ličilo... a imate ranu i curite ko nenormalni i još morate sve obavljati stoječki..a sve vas boli..i ukratko to je to... mogla bi ja još punoooo toga pisati.. al..ono najbitnije sam navela.. ps. OBAVEZNO povediti supruge.. moj muž je bio oduševljen... a ja ne bi mogla bez njega to preživjeti... naoružajte se živcima .. dok ste u bolnici trebat će vam i to konjski.... bit će lakše kad dođete kući..sretno svima.. :D