Na rubu živčanog sloma-teško odgojivo dijete

[mona]

Nakon gujdića koji je bio i još uvijek je predobro ,prekrasno ,razumno i mirno dijete rodila se je naša mala zvijer.Tornado je ušao u naš život.
Neki dani su bolji ali kada joj dođe loš dan....

Jučer je bio pakao.Ujutro neće obući jaknu,ni prvu ,ni drugu,na silu joj oblačim treću i ona se po hodniku toliko dere u sedam ujutro da joj jaknu skidam jer će mi probuditi sve susjede.U auto ju na silu vežem u AS i ona se dere cijelim putem do vrtića.Dodajem joj dudu a ona ju histerično baca na pod a onda cvili dudaaaaa...dudaaaaa.
Poslije vrtića se noćna mora nastavlja
ne želi obuti cipele jer su fujjjjj ( blato iz vrtićkog dvorišta).Objašnjavam da se moramo obuti ako idemo doma..Pitam eva hoćeš kući ona kaže da ,ja ajde da obujemo cipele a ona ne,ne,ne..pokazujem da i ja i braco imamo cipele a ona ne ne,fujjjj.Oblačimo ih na silu,u autu ih je naravno skinula pa ju doma nosim bosu
A onda doma počinje...penje se po komodi,ja ju skidam..pa opet ,pa opet.
Pokušavam sa odvlačenjem pažnje,ona ljutito baca slagalice koje sam joj dodala da se igramo.
Gasi Jakovu televiziju na kojoj on gleda crtić,pa ga za 10 min dok je on zadubljen u crtić mazne igračkom po glavi...Onda ja opet smišljam zanimaciju...ajde mami pomozi pokupiti i složiti veš ali ne ona je baš odlučila u sobi gdje ja to radim gasiti i paliti svjetlo...i tako do pola 8 kada ide na spavanje.A ja sam tih pola osam jedva dočekala.
Kako odgajati tvrdoglavo i teškoodgojivo dijete :?
šta napraviti kada im tvoje ne znači ..ja ću pobjeći od mame i baš napraviti to što mi ne da dok me ne gleda ili po skrivećki u hodniku.
Eva je u stanju derati se satima kao da ju netko kolje ako joj nešto ne dam ili joj uzmem iz ruke.
Ja stvarno pokušavam dozvoliti joj da sve proba,da bude samostalna.I probati odvuči joj pažnju od stvari koje ne smije .Ili nači neki kompromis...ne se igrati maminim mobitelom ,ajde ja tebi dam lonce i kuhače a ti meni mob ( u tom stilu)
ali gdje je granica ?
i vaša tolerancija ?
ja ponekad posustajem... a zapravo sam mama sa jako puno strpljenja

[tajchi73]

htjedoh napisati da tvoja bar ide spavat u pol 8 , a kad ono u potpisu skužim da ti je mala rođena kad i moja :shock: ( mora da su sve rođ. na taj dan takve ).

[Maxime]

mona, pa vidi koliko ljutitih smajlija ima u tvojem postu :/ a cesto koristis rijec 'na silu' ...

nisam sigurno da se radi o tornadu, vec o djetetu koji trazi drugi pristup.
da pokusas popustiti gdje smatras da ne trebas gubiti energiju ili mozda pronaci neki kompromis? jasno, u nekim stvarima nemozes/nesmijes popustiti ali vjerujem da ima i prilika za popustanje. ako se ti ne suprostavljas i furas svoje, ona nece imati razloga bjesniti?!

[Dijana]

Po meni je na silu bilo nepotrebno jedino obuvati joj cipelice iz vrtića do auta, tj. mogla si je odnijeti. Ako bi dala.
A ovo drugo, mislim da ne radiš ništa krivo, jednostavno je "teško" dijete. Možda kasnije bude pravi anđeo, ko zna.

[Marsupilami]

Kao da opisujes mog mladjeg sina :/
Nemogucnost zajednicke igre, gasenje televizora i kompjutera, pali-gasi svjetlo, tantrumi kada nije po njegovom, o uzimanju stvari da ni ne govorim...ali mi znamo uzrok, moj sin ima poremecaje iz autisticnog spektra.
Dok to nismo otkrili takodjer sam mislila da imam tesko odgojivo dijete jer mu je stariji brat susta suprotnost.

Nadam se da se kod vas radi samo o fazi koja ce proci

[a zakaj]

ma ne treba joj ni jakna ujutro od stana do auta

[mona]

pa upravo zato sam i nesretna
stvarno joj puštam svašta
i s jakovom sam imala pristup da ima stvari koje su važne a ono što nije mu pustim.Jakov i danas sam bira svoju garderobu i hoda obučen kao mali klaun ,u svim duginim bojama,poderanoj trenirci i kratkim hlačama ispod toga ...takve stvari mi stvarno nisu važne
ponekad si mislim i da sam prepopustljiv roditelj
Ali Eva stvarno testira moje živce
Tuče nas kada je ljuta,a to se kod nas ne radi...
Jakov ju još i brani "ma mama nema veze što me je lupila,ona je mala" ( on nju nikada nije lupio )
penje se po namještaju....
Jučer sam joj obukla vestu ali ne može mi baš cijelu zimu hodati bez jakne
a da ne pričam o deračini u AS...ona bi u Jakovovu a ta joj je prevelika.
A što se tiče ljutitih smajlića to sam još pod dojmom jučerašnjeg dana
pokušavam biti smirena i tolerantna prema njima pa se tu na forumu malo ispucavam

[Dijana]

ma ne treba joj ni jakna ujutro od stana do auta

A i to što kažeš.
Sad kad se sjetim i moja je znala baciti ljutito dudu i onda se derati za njom. Ili nešto tražiti pa kad joj to daš, isto ljutito frknuti. To izluđuje, istina.
Često bi se derala da je nešto "meta" (smeta), kao štramplice ili hlače, pa bi ja ko fol (jer nisam imala šta) nešto popravila, i onda je bilo dobro.
Cipele si mogla možda kao otresti, pa onda reći, eto vidiš nisu više fuj.

[mona]

cipele smo prali čim smo ušle u stan
prije ruku

[mona]

Po meni je na silu bilo nepotrebno jedino obuvati joj cipelice iz vrtića do auta, tj. mogla si je odnijeti. Ako bi dala.
A ovo drugo, mislim da ne radiš ništa krivo, jednostavno je "teško" dijete. Možda kasnije bude pravi anđeo, ko zna.

nije dala
Pristala je da ju nosim iz auta kada sam joj rekla da ja i jakov idemo na igranje bez nje
nakon mora nam je trebalo mjesec dana da prestane izuvati cipele po Zagrebu i hodati bosa
Zapravo ponekad pomislim da je ona skužila da će na viku sve dobiti samo ako bude dovoljno uporna
npr.u vrtiću skida šlape pa smo nakon pregovora s tetom uspjeli ishodati da nosi one čarape-šlape ( kao čarapa ,sa antilop đonom,mekano skroz )
Ona je uporna do bola i na koncu dobije šta hoće...

[mala mrvica]

Zapravo ponekad pomislim da je ona skužila da će na viku sve dobiti samo ako bude dovoljno uporna

Mozda je bas u ovome problem.
Ijako se cini da su mali oni jako brzo skuze kako iskorisit situaciju.
Ja imam sina koji jos nema dvije godine svrstavam ga u tesko odgojivu dijecu jer on je jednostavno takav.
Uvijek je u nekim svojim fazama cudnim nista ne svijetu ne radi kao druga dijeca a svojeglav je od trenutka kad se rodio.

Pokusavam razumjeti tolerirati itd... al sam polako pocela kuziti da on iskoristava situaciju.
Recimo ovako
Bili smo kod doktora na kontrolu sve super divno i krasno al kad smo krenuli kuci on nece obut cipele ne zeli majcu a o jaknici necu ni govorit.
Pokusavam tupit hladno je bla bla ako se ne obuces razbolit ces se itd...
Ne ide naravno
Kazem mu pogledaj drugu dijecu svi imaju robicu i cipelice pa hajde molim te pa bit ces zgodan i bla bla i ici ce mo u parkic itd...
Dosadi njemu moje nagovaranje al umjesto da mi dozvoli da ga obucem pocme se derati iz petnih zila
Naucio je da ja popustam na plac pogotovo na takvim mjestima i situacijama di mi nije ugodno da se on urla ko da mu kozu deru.

Al naucila sam bogme i ja i kazem mu ok ti se ljepo isplaci ja cu sjesti ovde i pricekat da zavrsis bez cipelica neidemo nikud.
Plakao je jos pola min. i kad je vidio da ne pali kaze obuti mama pepe

[sne]

Prije par dana sam se hvalila na jednoj drugoj temi kako je moja malecka kooperativna i kako mi sve uspjevamo postići objašnjavanjem i objašnjavanjem ..... i kako sam neizmjerno strpljiva. A danas se nalazim u moninim postovima.
Ujutru se neće obući : NE CARAPE MAMAAAAAAAA, NETU GACEEEEEE ...... popodne neće oprati ruke : NE PATI UKICEEEEEEE, kada ih ipak operemo dok sve vrijeme pokušavam pričati što i kako treba i zašto raditi, i krenemo van iz kupaone : HOĆU PATI UKICEEEEEEEE ......
Ima odličnih dana kada se sve posloži i strašno je dobra i kooperativna, a ima dana (odmah ih ujutro izdvojimo) kada je cijeli dan ubjeđivanje i kenjkanje. U jednom trenutku nešto neće, da bi već u sljedećem to htjela (taman kada sam prihvatila da neće). Prava borba.

A ja nekako sebe tješim, prema svemu što sam na ovom forumu, kroz različite, a opet slične teme pročitala, da je to neizbježna faza u odrastanju, ispipavanje granica, dokazivanje kompetentnosti i ukoliko nije nešto od životne važnosti, popustim joj i uradim kako ona želi, da joj pokažem da je slušam. A istovremeno pričam, pričam, pričam što, kako, zašto sam to napravila.

Lena je također velika penjalica. Nemamo puno namještaja po stanu, nema regala, ormara, polica, ali penje se po kaučima (sa svih strana) i jedno vrijeme se intenzivno penjala na kuhinjski stol, sada je to, na sreću, zaboravila. Ja vjerujemo, koliko god da joj nešto zabranjujem, sigurno će postojati trenutak u njenom životu kada, dok mi nismo pristuni, će napraviti baš ono što joj zabranjujemo.
Zato sam je otpočetka učila - kako da siđe odatle gdje se popela. Znači ne NE, NEMOJ TO RADITI već POLAKO I PAŽLJIVO, SADA OKRENI NOGICE, PA NOGICAMA NAZAD ...... I par puta je pala u tom svom penjačkom pohodu, pa sada kada vidim da je krenula verati se odmah kažem : Polako i pažljivo, sjećaš kako si onda pala i udarila glavicu i glavica je bolila ......

U posljednje vrijeme me nekada pokušava udariti, onda je potsjetim kako je njoj bilo kada je udario XY u vrtiću i pitam je li je bolilo i da li želi mamu da boli.

Nekada upali, nekada ne, najčešće ne upali upravo onda kada sam ja jako umorna i nervozna zbog drugih stvari.
I tako, čekam da je prođe prkos, uvijek pomislim kako ću u njenom pubertetu vjerojatno poželeti da se ponovo penje na stol

[s3ja]

Prije par dana sam se hvalila na jednoj drugoj temi kako je moja malecka kooperativna i kako mi sve uspjevamo postići objašnjavanjem i objašnjavanjem ..... i kako sam neizmjerno strpljiva. A danas se nalazim u moninim postovima.
Ujutru se neće obući : NE CARAPE MAMAAAAAAAA, NETU GACEEEEEE ...... popodne neće oprati ruke : NE PATI UKICEEEEEEE, kada ih ipak operemo dok sve vrijeme pokušavam pričati što i kako treba i zašto raditi, i krenemo van iz kupaone : HOĆU PATI UKICEEEEEEEE ......
Ima odličnih dana kada se sve posloži i strašno je dobra i kooperativna, a ima dana (odmah ih ujutro izdvojimo) kada je cijeli dan ubjeđivanje i kenjkanje. U jednom trenutku nešto neće, da bi već u sljedećem to htjela (taman kada sam prihvatila da neće). Prava borba.

:

Identično.
Do prije koji tjedan maleni je bio tako divno, dobro dijete. Mislila sam da mu nikada neću govoriti da je zločest, ali evo počela sam! Stvarno nekad izluđuje. Neće to, pa kad ja velim ok, on onda ipak hoće baš to i tako više desetaka puta dnevno. Pa neće obuti papuče doma, neće jaknicu kad idemno van, vani skida i baca kapicu, liježe na zemlju (asfalt ili zemlju, ne bira i onda se ne želi se dići. U takvim situacijama ga dignem/ponovno stavim kapicu i velim mu da ako to ponovi, iste sekunde idemo doma. On to ponovi, a ja se držim onog što sam rekla. Počela sam učiti strogoću.
Najgore mi je kenjkanje i cendranje. Puštam ga, trudim se da se ne nauči na to da cendranjem dolazi do cilja. Ali kad cendra jaaako dugo, ja ipak na kraju popustim...Je li ok pustiti dijete da cendra i po pola sata, i ne reagirati (a stvarno znaš da mu nije ništ).

[s3ja]

Sad sam se vratila na početak i uočila naziv topica i piknulo me.
Ne bih malenog nazvala teško odgojivim i sl.
Znam da je ovo faza. Normalna i prirodna.

[gita75]

Ono šta se mora napraviti to će napraviti makar na silu, npr. obući će cipele jer ne može po vani bosa. Oko toga ne pregovaram. Ako neće obući ništa na noge ostaje doma, a ja ko fol idem bez nje. Obzirom da sam par puta stvarno otišla (i vratila se nakon par minuta po nju) zna da se ne zezam.
Ali... Tih par stvari oko kojih ne pregovaram je stvarno samo par stvari. I kad joj kažem da nešto mora ili ne smije shvaća me najozbiljnije. Mislim, ipak sam ja tvrdoglavija od nje .
Odluči što je NE i kad jednom kažeš ne nema više popuštanja, makar i na silu. Zato pažljivo koristi to ne. Ubrzo će shvatiti da kad kažeš ne to i misliš pa će sve manje i manje dramiti.
Za "loše dane", nemam pametan savjet. Ja sam svoju znala u 6 navečer ubacit u kadu jer je to bar pol sata mira.

[babyboys]

ja (mi) odgajam teškoodgojivog već 7 godina.
I nije niti malo lako.
pogotovo kad se uzme u obzir da sam ja relativno stroga mama tankih živaca.Da se razumijemo, nikad ga nisam udarila, ali ja vičem (otka postoji izazov za mame vrištalice, sve manje).
I prijetim. neke prijetnje ne ispunim, vćinu da.
Ali mi imamo pravila oduvijek i ne odstupamo od njih.
Najvažnije, koje je vrijedilo u vrijeme tantruma, a vrijedi i sad je HOĆEŠ ODMA- NEĆEŠ UOPĆE.
To se odnosi na inzistiranja i htjenja za koja smo ja ili mm dali opravdan razlog zašto ne može ili zašto mora čekati (primjer:ja širim veš, on bi sok-odma daj, ja kažem pričekaj da završim, pa ćeš dobit, a on kaže neću čekat , odma daj, žedan sam. e pa onda nećeš uopće, a za žeđ dobiješ vode i dosta.) ovo je vrlo banalan primjer, ali do sada ih je bilo milijardu, za apsolutno sve na svijetu.

Ali ja ne posustajem, i napredujemo kako on raste.
Jest da mi trebaju čelični živci koje nemam, ali mantram si da će sve to proći... kad tad.
Ono što sam htjela reći je da postaviš pravila i ne odustaješ jer ti odgajaš nju, a ne ona tebe.
Znam da se sad čini jako teško, ali kako bude rasla, postaje lakše...

[ana0206]

Prvo mislim postpisati sne, onda nekog drugog i na kraju shvatim da bih sve zajedno mogla postpisati....
Mislim da sad jednostavno prolaze kroz takvo razdoblje....ja sam za prvu curicu mislila - zivlje od ovoga ne moze biti i onda je dosao braco - on ju sije za barem 50% ..... stoga uvijek moze biti gore....

Kroz vrijeme sam shvatila da vrlo cesto na njeno ponasanje utjece to kako sam JA raspolozena....Dalje, ako imam puno za raditi tipa spremati, praviti rucak, nesto oko vesa tj. ako nemam vremena sjesti s njom i igrati onda nastupa upravo taj protest - svjetlo, penjanje, inat i prkos. Ako to na vrijeme uocim i prekinem sve aktivnosti, sjednem na pod s njom u sobu, odjednom se ona pretvara u milo i drago dijete koje je samo ceznula za maminom paznjom.....

[Deaedi]

Kroz vrijeme sam shvatila da vrlo cesto na njeno ponasanje utjece to kako sam JA raspolozena....Dalje, ako imam puno za raditi tipa spremati, praviti rucak, nesto oko vesa tj. ako nemam vremena sjesti s njom i igrati onda nastupa upravo taj protest - svjetlo, penjanje, inat i prkos. Ako to na vrijeme uocim i prekinem sve aktivnosti, sjednem na pod s njom u sobu, odjednom se ona pretvara u milo i drago dijete koje je samo ceznula za maminom paznjom.....

Mislim da je ovo jako bitno.

Inace, citam ovo sto se napisale i :shock: Ne znam sta da kazem, takvo ponasanje nisam upoznala i nadam se da ni necu pljuc pljuc pljuc

[babyboys]

I ja se draga nadam da nećeš.
Ovo gore napisano vrijedi za većinu, ali postoje zaista teškoodgojiva djeca kojima nije dovoljno jednostavno im posvetiti pažnju, oni zahtjevaju konstantan i potpun angažman, uglavnom stalno oko istih stvari...

[Anci]

Kroz vrijeme sam shvatila da vrlo cesto na njeno ponasanje utjece to kako sam JA raspolozena....Dalje, ako imam puno za raditi tipa spremati, praviti rucak, nesto oko vesa tj. ako nemam vremena sjesti s njom i igrati onda nastupa upravo taj protest - svjetlo, penjanje, inat i prkos. Ako to na vrijeme uocim i prekinem sve aktivnosti, sjednem na pod s njom u sobu, odjednom se ona pretvara u milo i drago dijete koje je samo ceznula za maminom paznjom.....

Mislim da je ovo jako bitno.

Inace, citam ovo sto se napisale i :shock: Ne znam sta da kazem, takvo ponasanje nisam upoznala i nadam se da ni necu pljuc pljuc pljuc

Ti se ovih dana samo šokiraš po forumu

Evo mene dežurne : moja L. (starija) je kad je bila mali dvogodišnjak bila puno mirnija i dogovorljivija od svoje sestre (koja je prošli tjedan navršila dvije).
Deaedi, puno puta sam se i ja čudila i drugoj djeci i roditeljima.

A onda dobiješ malog divljaka.

Ali potpis na ovo:

cesto na njeno ponasanje utjece to kako sam JA raspolozena

Jučer sam baš bila kul raspoložena i sve nam je nekako lako išlo.
Ne vlja kad si nešto zacrtaš: e, bit će ovako i onda ako ne ide, lom...

[Deaedi]

Ti se ovih dana samo šokiraš po forumu

Šokiram se ja oduvijek, samo sam sad javno priznala

[blond lady]

mona - a kakva je u jaslicama, dali se isto tako ponaša, ili je tek krenula u jaslice ...
moja cura je još mala pa nije još u takvim fazama ali ja bi potražila savjet psihologa u vrtiću ...možda griješiš u nekim stvarima a nisi toga ni svjesna, ili podsvjesno joj daješ neke znakove koja ona drugačije svaća - djeca su jako osjetljiva i osjete neke stvari koje mi nismo ni svjesne

[mona]

u jaslicama je isto tvrdoglava
malo u manjoj mjeri
npr.ujutro ne skida jaknu do doručka ( ako smo ju uopće uspjeli obuči )
tete su joj probale skinuti ali divlja pa ju sada puste
onda ju puste tako do doručka jer kada vidi hranu na sve pristaje
što se tiče histeriziranja i tučnjave i tamo napada čim joj neko hoće uzeti igračku.Bdw u svojoj grupi je najmlađa i ništa joj ne smeta krenuti u napad na dijete koje je za glavu veće i 11 mj starije.Takva je bila i prošle godine ( ona je krenula u jaslice sa 7 mj ) znači nema veze sa novom situacijom,privikavanjem...
i u vrtiću se penje... zna da ne smije ali nije da joj smeta.Sve je to u manjoj mjeri nego doma jer je to ipak druga situacija.
Masu takvih NE situacija ona pretvori u igru.Ja kažem ne a ona se smiješi,gleda me i ponovo.Ja joj krenem uzeti a ona bježi i smije se....uopće me ne shvaća ozbiljno.

gita75 i ja sam probala sa ostavljanjem,ona stoji na hodniku i neće uči u stan .i ja krenem zatvarati vrata. i to bi i upalilo da mi jakov nije rekao "nemoj mama ja bi imao seku,ja nju jako volim"
Objasnila sam mu foru pa je sada ok,ali ne možeš to uvijek primjeniti.

[Anci]

ja sam probala sa ostavljanjem,ona stoji na hodniku i neće uči u stan .i ja krenem zatvarati vrata. i to bi i upalilo da mi jakov nije rekao "nemoj mama ja bi imao seku,ja nju jako volim"
Objasnila sam mu foru pa je sada ok,ali ne možeš to uvijek primjeniti.

Ja ovo ne kužim, ja ne bih nikad tako prijetila djetetu- da će ostati samo doma.
Nastranu što tu, ajmo reći, prijetnju nikad ne bih ni ostvarila...

Imam i ja malo divlje dijete. Ja njoj obično dam malo fore, ako ne želi obuti odmah cipele, u 90% slučajeva sama ih donese za 3 minute.

A znala sam koji put i obući je uz plač i ljutnju, no to mi je najzadnja opcija.

Recimo, ona nekad ne želi ići spavati i hoće tati u dn.boravak, a ja i starije dijete ležimo u krevetu. Pustim je tati i vrati se za 5 minuta da bi spavala.

Drugo je AS- ako smo u gužvi negdje i nemam vremena za pregovore, onda je brzo zavežem. No, to je stvarno rijetko.

Vjeruj mi- ako sam ja smirena, i ona će biti. Možda ne iste sekunde, ali za minutu, dvije je totalno druga priča.

[irena bajrić]

uglavnom i ja puštam pa dođe sama i da joj proradi zrno razuma

ali ponekad mi se žuri, pa se ona ljuti, onda nekad uspijem objasniti, a nekad i ne

sve više počinjem vjerovati u onu:
"mala djeca mala briga, velika djeca velika briga"

prije mi to nikako nije išlo u glavu...

[irena bajrić]

ni ja ne volim prijetnje i uopće to ne prakticiram i ne dozvolim niti baki ili dedi ili mm da to rade i da tak rješavaju situacije

uglavnom sam iskrena i otvorena prema njima i vidim da istinu i stvarnu situaciju najbolje prihvaćaju

puno utječe i moje raspoloženje na njih, jako je važno dal sam umorna, iscrpljena ili me nešto boli, nervozna od posla jer ponekad nakon kaj dođem s posla nemam ni onih 10 minuta da se "zresetiram", oni to sve upijaju i ovise dosta o meni

[pino]

Ja imam 4 mjeseca stariju curicu od mone koja je tek prije 2 tjedna prestala s nekim vecim ispadima. Ja to pripisujem boljoj komunikaciji - pocela je vise govoriti i manje se frustrirati. I jos, pokusavamo ako je moguce zaobilaziti situacije u kojima znamo da nas ceka sukob. Ako hoce bez jakne, dobro, ako mora pritisnuti zvonce sama, dobro, ako se mora zakopcati sama u AS, dobro itd itd, ali to radi samo zato jer imamo dovoljno vremena da ju pricekam jer ne radim i ne ide u vrtic. Svejedno ima puno deranja i jos uvijek ima ispada, i kad smo nedavno bili u posjeti u HR ne sjecam se kad smo izasli iz stana bez da je to znala cijela zgrada jer se toliko plakala sto ili bi svjetlo bilo vec upaljeno pa ga nije ona mogla upaliti, ili je lift vec bio na katu pa ga ona ne bi mogla pozvati, itd itd. Za neke stvari tipa brisanje lica sad ju mogu stavit pred ogledalo i objasnit da je zmazano i da moramo obrisat i znam da me kuzi.

Ako sam nesto naucila o djeci to je da je svako dijete drugacije, i da su neka djeca prirodno "teza" od drugih i mrzim kad mi netko (npr. moja mama) spocitne ili odrzava bukvicu o tome kako bi ja trebala s malom, kad ona nikad nije bila u takvoj situaciji i znam da mi njezini savjeti nisu od nikakve pomoci.

[tajchi73]

u jaslicama je isto tvrdoglava
malo u manjoj mjeri
npr.ujutro ne skida jaknu do doručka ( ako smo ju uopće uspjeli obuči )
tete su joj probale skinuti ali divlja pa ju sada puste
onda ju puste tako do doručka
što se tiče histeriziranja i tučnjave i tamo napada čim joj neko hoće uzeti igračku.Bdw u svojoj grupi je najmlađa i ništa joj ne smeta krenuti u jer kada vidi hranu na sve pristaje napad na dijete koje je za glavu veće i 11 mj starije.Takva je bila i prošle godine ( ona je krenula u jaslice sa 7 mj ) znači nema veze sa novom situacijom,privikavanjem...
i u vrtiću se penje... zna da ne smije ali nije da joj smeta.Sve je to u manjoj mjeri nego doma jer je to ipak druga situacija.
Masu takvih NE situacija ona pretvori u igru.Ja kažem ne a ona se smiješi,gleda me i ponovo.Ja joj krenem uzeti a ona bježi i smije se....uopće me ne shvaća ozbiljno.
gita75 i ja sam probala sa ostavljanjem,ona stoji na hodniku i neće uči u stan .i ja krenem zatvarati vrata. i to bi i upalilo da mi jakov nije rekao "nemoj mama ja bi imao seku,ja nju jako volim"
Objasnila sam mu foru pa je sada ok,ali ne možeš to uvijek primjeniti.

i moja se proda za klopu i NE pretvara u igru i briše od mene, sad je i u fazi da ona mlati brata , jedino kaj moja ne bi ušla u stan niti da joj zatvorim vrata . Iskreno, dok sam na poslu i ovo čitam to mi je baš slatko i simpatično, al kad dođem doma rastu mi zubi .
E da, i kaže MM da je takva jer sam ju ja razmazila ( al on to govori za sve što klinci ne rade po njegovom ) no vidim da su naše iste što se tiče ponašanja, pa osim ak i ti nisi svoju razmazila ja bi to ipak pripisala karakteru. Uostalom, nisam ni ja bila niš bolja ( mada moja mama tvrdi suprotno ).

[anik]

ja svoje dijete prepoznajem u svim ovim pričama - i sama sam započela slični post - jedan mi je psihijatar rekao: To je najnormalnije, ona sada gradi svoij identitet i nikada joj ne smijete pristupati sa naredbama - uvijek pazui da joj daješ pravo izbora: NPr: hoćeš jesti ovo ili ono?" Ona neće to dobro razumjeti, ali pravo izbora hoće!" Moram priznati da ne pali ta metoda baš uvijek, ali barem znam da je to faza koja će proći i na koju treba stisnuti zube...u silu ne vjerujem, i često popustim iako znam da ne bi trebala...ali kad ona kaže NE, nema povratka, ni davanja izbora, ništa - ignoriraj dok ne zaboravi (to traje nekoliko dana) i krenit iz početka....

[@n@]

A da to nije jednostavno 'sindrom' djece rođene krajem 2006.??
I, dodala bih, početkom 2007. jer je i L. takva.
Ja ne brigam oko toga, doduše zbog nekih drugih stvari koje me okupiraju trenutno, ali si mislim da će proći. Moraju oni i na taj način valjda spoznati svijet. Valjda...

[domy]

Odluči što je NE i kad jednom kažeš ne nema više popuštanja, makar i na silu. Zato pažljivo koristi to ne. Ubrzo će shvatiti da kad kažeš ne to i misliš pa će sve manje i manje dramiti.

Ovo bi potpisala i mislim da to funkcionira u potpunosti. I ja se uvijek pokušavam držati toga i pokušavam ne prijetiti i govoriti neke stvari koje znam da se neće ostvariti.
Tako da on zna kd mu ja nešto kažem i obečam to stvarno tako mislim i to je jakooo, jakooo bitno..

[domy]

ali mantram si da će sve to proći... kad tad.
Ono što sam htjela reći je da postaviš pravila i ne odustaješ jer ti odgajaš nju, a ne ona tebe.
Znam da se sad čini jako teško, ali kako bude rasla, postaje lakše...

Misliš da će proći ja ne vjerujem u to. Mislim samo da će se preformulirati i postati psihićki sve teže i teže.
Ali bitna je i roditeljeva upornost i naravno živci.
Recimo neki dan mi priča šogorica da je njena mala, ide 7 razre, izjavila kako je njoj i njenoj frendici bilo dosadno na satu pa su počele lajati.
E pa sat ti si misli. I naravno pozvani su roditelji u školu inače je dobo i lako odgojivo djete.
Kako moja mama veli malo djete mala briga veliko djete velika briga. I tek sad vidim da je to stvarno tako.

[meda]

[Vjeruj mi- ako sam ja smirena, i ona će biti. Možda ne iste sekunde, ali za minutu, dvije je totalno druga priča.

ja tebi apsolutno vjerujem da ako si ti smirena da se smiri i tvoje dijete

kod nas nije problem smirenost, ja sam smirena, al dijete jednistavno ne zeli neke stvari i mogu ja njega pustiti koliko hocu, kad on nece sad van ili promijenit pelenu ili nesto trece, a bome nece ni za 5 minuta, ni za 50, ni za 5 sati

[tajchi73]

[Vjeruj mi- ako sam ja smirena, i ona će biti. Možda ne iste sekunde, ali za minutu, dvije je totalno druga priča.

ja tebi apsolutno vjerujem da ako si ti smirena da se smiri i tvoje dijete

kod nas nije problem smirenost, ja sam smirena, al dijete jednistavno ne zeli neke stvari i mogu ja njega pustiti koliko hocu, kad on nece sad van ili promijenit pelenu ili nesto trece, a bome nece ni za 5 minuta, ni za 50, ni za 5 sati

sad si me podsjetila kako me mama znala nazvat na posao da M. (stariji ) neda da mu promjeni pelenu, a to je ona ista koju sam mu ja stavila navečer :shock: ( što će reć da ju vuće više od 12 h ) i već se doslovno vuće po podu i puna je svega, ali on neda pa neda ovu ( šparno dijete na tatu ) .
S T. je problem što ona pak neće da joj se stavi pelena, a tuta joj služi samo da bi sjedila na njoj, ostalo obavlja mimo nje tak da bi mi bilo draže da neće skinut pelenu, nego što ju neće obuć .
Eto, nikad zadovoljna

[Maya&Leon]

Ja ovo ne kužim, ja ne bih nikad tako prijetila djetetu- da će ostati samo doma.Nastranu što tu, ajmo reći, prijetnju nikad ne bih ni ostvarila...

Anci, sorry, al što tu imaš "ne kužiti"?
Kako reagirati kada ti dijete odbija suradnju bez nekog očitog razloga, odnosno iz samo jednog i jedinog razloga - da prvodi svoju volju?
A to radi kontunuirano, u SVIM aspektima života, čineći živce sve tanjima i tanjima?
Nda, djecu treba poštovati, kao i njihove želje, ali - negdje crtu ipak treba povući i pokazati da si "leader of the pack". Uostalom, ostatak tvog posta potvrđuje da i ti tako razmišljaš.

Mona mogu ti samo duboko skinuti kapu jer ti ZAISTA imaš čelične živce (moji bi popucali daleko prije ) i ne vjerujem da igdje griješiš. Sve što si do sada napisala ukazuje na to koliko volje i strpljenja imaš sa njom.
Naprosto postoje djeca sa kojom je teže izaći na kraj, no utješno je da će se ona uvijek i svugdje moći sama izboriti za sebe.

Odluči što je NE i kad jednom kažeš ne nema više popuštanja, makar i na silu. Zato pažljivo koristi to ne. Ubrzo će shvatiti da kad kažeš ne to i misliš pa će sve manje i manje dramiti.

Ovo potpisujem BIG TIME. Odluči kada je NE zaista i jedino NE. Ne popuštaj taman i da ona tantrumira cijeli dan. Imaš Jakova kao veeeeliku pomoć, on to sada sve već kuži i izrazito je kooperativan, iskoristi tu činjenicu u svoju korist.
Eva je vrlo odlučna pametna mlada dama, no čim shvati joj takvo ponašanje ne donosi nikakvu korist (uostalom to i jest jedini njen motiv) prestati će. Hm..... ili će to činiti u manjoj mjeri

[meda]

[ tak da bi mi bilo draže da neće skinut pelenu, nego što ju neće obuć .
Eto, nikad zadovoljna

ma da, zaboravila sam rec da je obuc pelene jos i teza misija od skidanja

al to oblacenje koliko god je tesko i naporno, ipak me manje brine od skidanja, strah me da ne dobije neku infekciju, a ako je gol i popisa se u hlace ili po podu nije opasno za zdravlje
a popisane hlace oce skinut, smeta mu!

jednom je zapeo da nece skinut pokakanu pelenu, i odmah mu se zacrvenila guza, a inace vec 10 mjeseci ne kaka u pelenu, all to se pokakao i ne da skinut. tu pak nisam forsirala jer me strah da ne dramim oko kakanja u pelenu. vec sam se pogubila po koliko kolosjeka paralelno vozim

[meda]

.
Naprosto postoje djeca sa kojom je teže izaći na kraj, no utješno je da će se ona uvijek i svugdje moći sama izboriti za sebe.

ovo prvo vidim, al ovo drugo bas i ne. dorian je uazsno suradljiv kad je vani, al zato u kuci vrti samo svoj film

[mona]

E da, i kaže MM da je takva jer sam ju ja razmazila ( al on to govori za sve što klinci ne rade po njegovom ) no vidim da su naše iste što se tiče ponašanja, pa osim ak i ti nisi svoju razmazila ja bi to ipak pripisala karakteru. Uostalom, nisam ni ja bila niš bolja ( mada moja mama tvrdi suprotno ).

ne mislim da je razmažena...stvarno odgajam oboje djece isto a oni su nebo i zemlja... :?
ne mislim da sam popustljiva a ni prestroga.borbe vodimo samo one koje moramo...
ali ona je jednostavno takva.Plakati će vječno ako treba.Ali ne ako padne :? .tada je za sekundu sve uredu ali ako nije po njenom ....KAOS
A što se tiče ostavljana nije to ono "ostaviti ću te"...to je ono OK nećeš ići ..ja i Jakov moramo ići a ti ostani ako želiš...
uostalom to koristimo samo kada sam ziher da se neće ništa desiti..npr neće kući pa ne želi iz lifta.ja ju na silu izvadim iz lifta a ona se baca po podu i ne želi doma.Onda zatvorim vrata od stepenica ,kažem joj da idem u stan i ostavim otvorena vrata...Dođe za dvije minute.SAMA :D
Mislim da to nije stvarno nikakvo nabijanje trauma.Ne želi u stan...ok dođi kada hoćeš.Ili mislite da griješim?!??

Mona mogu ti samo duboko skinuti kapu jer ti ZAISTA imaš čelične živce (moji bi popucali daleko prije ) i ne vjerujem da igdje griješiš. Sve što si do sada napisala ukazuje na to koliko volje i strpljenja imaš sa njom

Hvala Maya&Leon

[Milana]

Evo i mene društvo
Već tjedan dana imamo paklenu borbu. Vrišti, vrtišti i vrišti. I sve mu je ne, i sve mu ne paše i kad napokon se pomirim s tim da neće i idemo na nešto drugo e onda baš to hoće što je do prije sekunde bilo ne. I uporno i uprono mi se inati. I više nemogu podnjeti to. Luda sam!!!
Od rođenja je glasan i preglasan. zbilja ljudi kad ga čuju se nemogu prečudit koliko glasno može plakat,. zbilja izluđuje. I sad kuži da plačem jako puno tog amože postić i plače i histerizira do iznemoglosti. Plače po - sata u komadu :shock: Počne zbog jedne stvari i ne prestaje što god da mu napravim. Kad počne plakat to je kao da otvroiš Pandorinu kutiju samo krene lavina situacija i događaja koje vuku jeda drugu.

[Milana]

Plače po 1,5-2 sata u komadu sam pisala , pojelo mi brojke

[mikka]

uh, ja imam takvu bebu. majko mila, kad citam vase postove strah me je sta ce se samnom dogoditi kad ce ona biti malo veca :/ . vec sad sam na rubu zivaca jer od nje nemam doslovno sekundu vremena, ne mogu na wc, ne mogu skuhati, ne mogu se otusirati, ma nista, nista. ona spava po tocno izmedu 10 i 25 minuta. najgora stvar je kaj imam i starijeg, za kojeg mi ne ostaje vremena ni zivaca. uzas.

iskreno se nadam da ce md biti cesto doma kad ona naraste, u protivnom.. ne znam. vec sad sam u komi, a kako ce tek biti kasnije, doslovno se jezim od same pomisli.

ovaj kraj tjedna me skoro dotukao, mali i ja pobrali virozu, oboje povracamo, temperatura i sl, ne mogu se micati, a ona place li ga place li ga place.. jer njoj nije dovoljno da se njom bavis (jedva), nju moras nositi, ali ne stajati, nego hodati po cijeli dan! inace..

[Anci]

Joj, mikka, gadno
Jel nemaš nekoga da ti malo pomogne oko kućanskih poslova?
Da se ti baviš samo s njima i to ti je dosta...

[Zorana]

Mikka, brate mili, samo kukas.
Ja ih imam dvije koje su ponasanjem bile identicne tvojim opisima. Kasnije se to sve promijeni, dodje na svoje mjesto. Ne znam zasto se imas jeziti od pomisli na neko kasnije vrijeme zato sto je mala sada zahtjevna?
Gore glavu i tjesi se time da, sto joj sad vise izlazis u susret, kasnije ce biti lakse. Vidjet ces....cim propuze i otkrije okolinu puno toga ce se promijeniti. Do tada, cuvaj zivce, trebat ce ti. Koliko sam skontala, planirate jos djece..

[Anci]

Ja ovo ne kužim, ja ne bih nikad tako prijetila djetetu- da će ostati samo doma.Nastranu što tu, ajmo reći, prijetnju nikad ne bih ni ostvarila...

Anci, sorry, al što tu imaš "ne kužiti"?
Kako reagirati kada ti dijete odbija suradnju bez nekog očitog razloga, odnosno iz samo jednog i jedinog razloga - da prvodi svoju volju?

Rekoh samo: da ne bih prijetila djetetu da će ostati samo doma.
I jer je ne mislim ostaviti samu doma.

A ako želiš spriječiti da dijete provodi volju- dijete hoće ostati doma npr., ne želi van. Ti želiš spriječiti provođenje njegove volje i ostaviš ga (ko fol) samog doma. :/
I što onda? Dijete se recimo okrene i ode igrati

Nastranu što mi se čini neodgovorno ostaviti dvogodišnje dijete samo u stanu...

[Anci]

mikka, vidiš kako te Zorana lijepo tješi.
Možda je utješno: moja je bila ko bubica 6 mjeseci. I onda je počelo.
Možda se i kod tebe okrene

[Zorana]

A ja bas mislila napisati da se ne ljuti na ono o kuknjavi, nije lose misljeno.

[mikka]

ma kakvi kucanski poslovi, stan mi izgleda ko da je bomba pala

zorana, jezim se jer vec sada taj njen karakter izvlaci iz mene one najgore stvari. bojim se sta ce biti ako mi pocne na sve govoriti ne, necu itd. zivci su mi tanki, ovo soliranje s klincima je uzelo danak (ipak sam ja dijete s potisnutom agresijom, odgojeno na cestim i jakim batinama i jos cescim ponizavanjima). s tim da je mali (osim sto je nespavac od rodenja) bio pjesma, a i s njim sam gubila zivce.

nekak bi se htjela odmoriti od nje, bar na kratko, a nitko od mojih se nece s njom puno baviti jer stalno vristi. naravno, moze ju smiriti jedino moja sisa

nadam se da spas dolazi s dohranom :ceznutljivi pogled u blisku buducnost:. :/

evo, probudila se vec 4 put otkad sam ju stavila spavati u pola 8

[Zorana]

Onda je vrijeme za znas sta....Ja se uvijek podsjecam na to da kad netko izvlaci nesto lose iz mene, vrijeme je da nesto uradim na sebi, tj. u sebi.
Probaj prihvatiti situaciju, bit ce lakse za koji mjesec, hoce sigurno.
Meni je Jelena bila takva sve do nedavno. A nedaj Boze da je uzme netko osim mene. Ona je i sad mirna eventualno minutu-dvije nakon sto je muz uzme, nakon toga slijedi izvijanje i plac jer hoce meni.
Eno je place....nastavim kasnije. 8)

[Zorana]

Sisa cuda cini, nastavljam. Postoji li ikakva mogucnost da se ti i darling stambeno spojite? Ja sam s curama po citave dane sama, ali mi je veliko olaksanje to sto znam da navecer muz dolazi doma pa kad moze, uskoci u situaciju.

[mikka]

da, i meni bi puno znacilo da je netko preko noci samnom. on kad je tu se fakat trudi s njom i sve, samo sto ona nece bez mene duze od pola sata (a meni bi trebalo tolikoo vise da se odmorim od nje.. ).

zasad su sanse minimalne, ali je poceo cesce dolaziti, pri kraju je s najvecim dijelom posla a i skuzio je da je dogorilo.