Evo ja malo podizem temu jer mi treba podrske :/
Iz faze u fazu - nikad nismo bili u goroj, cini mi se. Sve je necu, uz plac. Ludi smo svi, cak je i MM dva puta izgubio zivce (ko ga zna misli da je to potpuno nemoguce) i dreknuo na nju.
Evo jedna situacija:
ja: hocemo li u setnju?
N: da
ja: obuj carape i patike, ja se obuvam i idemo
n: necu
ja: dobro, hoces onda nesto da se igramo
n: ne
ja: mogu ja onda da perem sudove
n: da
pocinjem da perem sudove, ona place, hoce napolje, hoce bosa, nece da se obuje.... pola sata ubedjivanja, moze da izabere sta god hoce da obuje, bira cizme, obuje, ja na vrata ona nece da ide, stojim na hodniku i luuuuudim.... jos pola sata ubedjivanja hoce-nece, ponece ovo, ponece ono i na kraju nece da ide.
ja se skinem i izujem i tu krece plac od pola sata jer ona hoce napolje, kad god kazem idemo, ona kaze necu...
Jel ona sad mene za.ebava? Jesam ja mnogo naivna?
Tako nam je svaki dan i za sve, jelo, spavanje, oblacenje. Vec godinu i po dana ona svaki put kod oblacenja - nece
Kako da pomognem i njoj i sebi?