Stranica 3 od 4 PrviPrvi 1234 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 101 do 150 od 179

Tema: Na rubu živčanog sloma-teško odgojivo dijete

  1. #101
    Dia avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    kun
    Postovi
    2,244

    Početno

    Citiraj vissnja prvotno napisa
    Sebe smatram razumnim roditeljem, u granicama normale. Ali kakav god da je moj pristup, ona neće. Znam ja da je to isprobavanje granica u kombinaciji sa "neću" fazom, ima malo i horoskopa (ovan-jarac ) ali mi je stvarno pretužno na kraju dana kad pomislim koliko sam stvari silom sprovela nad njom.

    evo da se i ja tu prijavim, sve ovo sto je vec napisalo u svemu se nalazimo i mi, M. ima 2.5 god.
    vissnja kod nas sve isto, samo je horoskop bik 8)
    ja sam stvarno zalosna sto je sve na silu, uz plakanje, pa nekad ni onda
    ludim vec danima, gubim zivce i onda se pitam poslije u sto sam se pretvorila...jer taj bijes sa velikim osjecajem nemoci...uh

    ne smeta me toliko sto recimo baca igracke, al kad radi ono sto zna da ne smije i sebe time dovodi u opasnost tu poludim
    npr. scena ja pokusavam kuhati rucak, a on se uporno penje na stolicu od kompjutera, ja maknem stolucu, on sa kauca visi prema njemu
    ajde nekako prestane i krene gnjaviti psa sto isto zna da ne smije jer me strah kak ce ovaj reagirati, vuce ga za rep, cupa za dlaku itd...

    jednostavno sam umorma od te stalne borbe, jer se rijetko sto napravi bez toga

  2. #102
    mona avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    711

    Početno

    vidim ima nas sve više...
    sada mi je malo lakše
    Mi smo sada još i bolesni pa je nervoznija nego inače...ja sam sve totalno zapustila i totalno se posvetila njoj pa nekako šlepamo ovih dana.
    Pregovori i dogovori izgleda daju ploda...ne da mi da joj kapam oči ali ako ona smije sama nešto i pogodimo...
    Danas sam imala individualni razgovor u vrtiću s tetama i one mi kažu da to o čemu ja pričam nije dijete koje one čuvaju :?
    Tamo je dobra,ne tuče se,neke stvari joj treba dva puta ponoviti ali posluša i ne inati se.Samo je živa i penje se na sve.Tete misle da možda traži pažnju i da ju kada radi po svom trebam ignorirati,naravno ako se ne ugrožava.I naravno biti doslijedna.
    Isto tako u zadnjih mjesec dana smo našli par igara koje ju jako zabavljaju pa sam mirna barem 20-tak minuta.Obožava prati suđe pa joj dam plastične posudice i samo nagledam.a poslije presvlačim ju od glave do pete

  3. #103
    gitulja avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,154

    Početno

    i moja se u vrtiću ponaša drugačije, mislim da kuži da tamo vrijede neka druga pravila. pitam ju npr. da li tako baca papuče i u vrtiću, kaže da ne i da ih sprema.
    Mi smo sad opet bolesni, ovaj put šarlah.
    ja sam luda jer smo stalno same, jučer kad je zaspala sjela sam i plakala.
    prvo crijevna viroza 10 dana, pa hemofilus 7 dana pa sad šarlah. e pa ludim polako. kad je zdrav bar dobro spava pa se uspijem odmoriti.

  4. #104
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,626

    Početno

    gitulja
    Teško je svima kad su bolesni.
    Kad su moje cure imale kozice, ja nisma mjesec dana išla van.
    Prvo jedna, pa druga, a ja sma s njima doma.
    Kad bi MM došao doma, ovo zdravo hoće van, a ovo bolesno hoće mamu.

  5. #105

    Datum pristupanja
    Sep 2006
    Lokacija
    ZGB
    Postovi
    377

    Početno

    Cure, ja sam tu doma!
    (nasla preko trazilice, zapravo trazim onaj topik gdje se ispucavamo kad nam klinci prepile zivce)

    Jutros smo imali dramu oko oblacenja... tata otisao ranije - inace ga tata oblaci i njemu da - a jos smo i kasnili.
    Rekla sam mu (vise puta) da kuzim da hoce jos spavati, ali ja moram ici na posao, al jok.
    On je urlao, tukao nogama i bjezao mi po cijelom krevetu, dok ga nisam na prematalicu stavila. Na kraju sam ga drzala koljenima, laktovima... i jedva ga nekako obukla. I naravno zaurlala i skroz se sfrustrirala.
    Nikad vise. Radije pol sata ranije ga budit.

    Citiraj @n@ prvotno napisa
    A da to nije jednostavno 'sindrom' djece rođene krajem 2006.??
    I, dodala bih, početkom 2007. jer je i L. takva.
    Jes vala, to su ti. The Generacija!

    Citiraj Anci prvotno napisa
    Jučer sam baš bila kul raspoložena i sve nam je nekako lako išlo.
    Ne vlja kad si nešto zacrtaš: e, bit će ovako i onda ako ne ide, lom...
    Bas tako... Mog ne bih nazvala "tesko odgojivim", sve kuzi i oce kolaborirat , al nekad kao da upadne u "berserker mode".
    Urla da se sam prepadne od toga, sutira me dok se ne udari u okvir od kreveta, a onda mi trci u zagrljaj...
    Uuuuh (dubokodisem).

    To s pelenama je za popizdit - nece i nece, a bas mu je nedavno frend imao eserihiju pa se bojim ostavit ga dugo u istoj.
    Jedva cekam ljeto, vrucinu i gologuzog

  6. #106
    mona avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    711

    Početno

    mi smo već deset dana bolesni
    prvo E prošli tjedan,sada je ona bolje ali sam streptokok dobilaja od nje pa sada ja bolujem
    A ona je puna energije i beskrajno joj je dosadno
    a ja naravno u temperaturi 39 već dva dana
    mislim da vam ne moram objašnjavati koja je to ludnica
    u ponedeljak je meni bilo toliko loše a ona divlja da ju je nakoncu tata uzeo kod sebe na posao

  7. #107

    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Postovi
    389

    Početno

    Mona, baš mi je žao kaj si u tolikoj banani. I sigurno nema neke čarobne riječi ili savjeta koji bi ti sad instant pomogao. A vjerojatno si i sama pročitala tonu knjiga o odgoju ionako. Ja bi te samo pitala jesi li se ikad baš onako čvrsto odlučila za neku metodu koja bi trebala popraviti stanje pa je gurala više od tri mjeseca npr i da ni onda nije upalilo? Evo meni moja mala ne da vrlo često da je presvučem. Ja sam upravo pročitala knjigu Magde Gerber o bebačima di se sugerira da ih od najranijih dana tretiramo ko inidividue, s poštovanjem i punom pažnjom, da im damo puno slobodnog prostora, fizičkog i vremenskog. I da im uvijek govorimo što planiramo raditi te da im sve stvari unaprijed najavljujemo, od paljenja svetla, preko hranjenja do odlaska iz sobe. Tako da ti ja sad to probavam s mojom malom, sve joj objašnjavam, trudim se ne žuriti dok je presvlačim i pokušavam biti što skoncentriranija dok to sve radim. Naravno...ne ide mi . Al rekla sam si, ajmo Magdi i njezinoj knjizi dati mjesec dana fore. Pa ako preživimo, možda probamo još mjesec. Hoću reći, zacrtala sam si nekaj na kratko, da se ne ubijem u pojam odmah, ali sam si zacrtala. Možda si ti već tako nešto probala?

  8. #108
    Maslačkica avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    2,720

    Početno

    Citiraj Maya&Leon prvotno napisa
    Citiraj mona prvotno napisa
    Zadnja dva dana joj je nova fora penjanje na blagavaonski stol.popela se je milion puta.Ja kažem ne,na stolu se ne sjedi,a ona se samo smije i juriša dalje.Prvo sam ju skidala.Onda se ona zaletava na nas i tuče kada joj ne dam zgrabi igračke i baca ih po kući...i ne pomaže ajmo raditi ovo...
    Jučer sam ju pustila da tamo sjedi pa ćemo danas vidjeti da li je to završena priča
    zamislila sam si ovu scenu i

    MONA "dnevnik jedne očajne majke"
    23.12.2009. godine

    Ona još uvijek sjedi na stolu.
    Povremeno ispusti krik.
    Tada joj donesemo hranu.
    Presvlačimo je ponedjeljkom i četvrtkom ali to najavimo barem 24 sata ranije.
    Unajmili smo ženu koja je opslužuje dok mi radimo i izbivamo iz kuće.
    Ima boljih i lošijih dana.
    U one dobre dane dopušta nam da jedemo kraj nje na stolu.
    U stvari smo sretni.
    Jer je ONA sretna.

    Moram reći da me ovo baš nasmijalo...


    Ja sam imala takvu nećakinju, tj. još uvijek je imam, ali sad ima 17,5 godina. I mogu vam reći da je to FAZA... proći će je...
    Isto sam je tako naganjala za oblačenje, jelo, hodanje, kupanje, ma sve živo i s vremenom je prestala biti nekooperativna i poboljšala se, šta se desilo ne znam, pa mislim da je faza.

  9. #109
    litala avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,858

    Početno

    Citiraj UdavDave prvotno napisa
    Mona, baš mi je žao kaj si u tolikoj banani. I sigurno nema neke čarobne riječi ili savjeta koji bi ti sad instant pomogao. A vjerojatno si i sama pročitala tonu knjiga o odgoju ionako. Ja bi te samo pitala jesi li se ikad baš onako čvrsto odlučila za neku metodu koja bi trebala popraviti stanje pa je gurala više od tri mjeseca npr i da ni onda nije upalilo? Evo meni moja mala ne da vrlo često da je presvučem. Ja sam upravo pročitala knjigu Magde Gerber o bebačima di se sugerira da ih od najranijih dana tretiramo ko inidividue, s poštovanjem i punom pažnjom, da im damo puno slobodnog prostora, fizičkog i vremenskog. I da im uvijek govorimo što planiramo raditi te da im sve stvari unaprijed najavljujemo, od paljenja svetla, preko hranjenja do odlaska iz sobe. Tako da ti ja sad to probavam s mojom malom, sve joj objašnjavam, trudim se ne žuriti dok je presvlačim i pokušavam biti što skoncentriranija dok to sve radim. Naravno...ne ide mi . Al rekla sam si, ajmo Magdi i njezinoj knjizi dati mjesec dana fore. Pa ako preživimo, možda probamo još mjesec. Hoću reći, zacrtala sam si nekaj na kratko, da se ne ubijem u pojam odmah, ali sam si zacrtala. Možda si ti već tako nešto probala?


    ja sam se jednom, slucajno, nasla u drustvu djeteta s kojim su roditelji na takav nacin komunicirali...

    dijete super, suradjuje i sve pet, al koje su to bile traume kad je netko sa strane (od nas ostalih u drustvu) nesto napravio

    ok, roditelji su tom djetetu stalno i za sve najavljivali sto ce raditi (pa bas i toliko banalne stvari kao paljenje svjetla ili otvaranje/zatvaranje vratiju), nemam nista protiv, al je to dijete, kad je bilo u drustvu drugih stalno bilo pod stresom :/ jel netko otvorio vrata - ono se isokira jel netko ustao i prosao sobom - ono se opet i tako za svaku stvar koja je prouzrocila kretanje, zvuk... :/:/

    nemam ja nista protiv da se s djetetom prica i najavljuju postupci i dogadjanja, sve pet, ali mislim da treba dobro odmjeriti gdje postaviti granicu...


  10. #110
    litala avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,858

    Početno

    sori, htjela sam boldat samo jednu recenicu, al mi mozilla uvijek tagove baca na kraj

  11. #111
    mona avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    711

    Početno

    Citiraj UdavDave prvotno napisa
    A vjerojatno si i sama pročitala tonu knjiga o odgoju ionako.
    Ja bi te samo pitala jesi li se ikad baš onako čvrsto odlučila za neku metodu koja bi trebala popraviti stanje pa je gurala više od tri mjeseca npr i da ni onda nije upalilo? . Možda si ti već tako nešto probala?
    Tonu knjiga sam pročitala već kod prvog djeteta...mada s nijm je sve išlo tako glatko... :D
    ja sam išla s mišlju i za voziti auto idemo u školu...ja mama nisam bila i ne znam baš sve a što ne znam naučiti ću
    Moram reči da sam izvukla iz svega ono što mislim da je najbolje i pretvorila u neki "naš odgoj"
    ukratko to bi bilo
    *nema deranja ( ako se desi ili im je jasno da su jako,jako krivi ili je mama izgubila živce a tada i mama to kuži pa se skulira i kaže oprosti što se derem,znam da nije lijepo ...bla,bla
    *nema tučnjave!!
    *dogovaramo se oko svega i dajem objašnjenja zašto se nešto mora a zašto se nešto ne smije ( kod mene nema onog " zato što sam ja tako rekla " )
    *uvijek im pokušavam dati dosta vremena da završe što rade...još pet minuta se igraj i onda idemo...
    *uvijek slušam šta mi govore
    *kada god mogu nudim izbor...hoćeš obuči cipele ili tenisice npr.
    *i uvažavam nijhove želje kada god mogu
    *i ono što je meni najvažnije vodi me ona da su oni mala bića i imaju pravo glasa

    Nikakva nauka ukratko ,uostalom mislim da nas se većina pokušava voditi istim načelima
    pokušavam biti dosljedna koliko mogu
    ali sve to kod E ne pali
    nekako se nadam da će biti lakše kada još malo naraste i kada bude ozbiljnije pričala pa ćemo moći neke stvari "odrazgovarati"

  12. #112
    ivanche avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    454

    Početno

    Joj, i mi otkad je dobio seku samo slušamo "neću". Prije je bio tako dobar, a sad šizi na svaku sitnicu. Nekako pripisujem to ljubomori, valjda će brzo proći. :/

    A ne mogu ja njemu objasniti nešto dok neće slušati. Ko da zidu govorim, i nema tu knjige koja pomaže.

  13. #113
    mona avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    711

    Početno

    Citiraj ivanche prvotno napisa

    A ne mogu ja njemu objasniti nešto dok neće slušati. Ko da zidu govorim, i nema tu knjige koja pomaže.
    potpisujem

  14. #114

    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Postovi
    389

    Početno

    Citiraj ivanche prvotno napisa
    Ko da zidu govorim, i nema tu knjige koja pomaže.
    OT, kad smo kod zida, bio mujo u Jeruzalemu i došao pred zid plača i moli se i kumi i klanja i nakon jedno sat vremena kaže: Odustajem! Ko da zidu govoriš!

    Evo, da malo nasmijem očajne mame s ovog topica, niš više

  15. #115

    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Postovi
    389

    Početno

    Citiraj litala prvotno napisa

    ok, roditelji su tom djetetu stalno i za sve najavljivali sto ce raditi (pa bas i toliko banalne stvari kao paljenje svjetla ili otvaranje/zatvaranje vratiju), nemam nista protiv, al je to dijete, kad je bilo u drustvu drugih stalno bilo pod stresom :/ jel netko otvorio vrata - ono se isokira jel netko ustao i prosao sobom - ono se opet i tako za svaku stvar koja je prouzrocila kretanje, zvuk... :/:/

    nemam ja nista protiv da se s djetetom prica i najavljuju postupci i dogadjanja, sve pet, ali mislim da treba dobro odmjeriti gdje postaviti granicu...

    [/b]
    Hm, pa jasno, meni ovo zvuči prilično ekstremno. Mislim, ne mogu vjerovati da se dijete do te mjere naviklo na najave pa da ga sve ostalo zbrejka :? . Nekako u knjizi nisu spominjali mogućnost toga kontraefekta

  16. #116

    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    3,504

    Početno

    Evo ja malo podizem temu jer mi treba podrske :/
    Iz faze u fazu - nikad nismo bili u goroj, cini mi se. Sve je necu, uz plac. Ludi smo svi, cak je i MM dva puta izgubio zivce (ko ga zna misli da je to potpuno nemoguce) i dreknuo na nju.
    Evo jedna situacija:
    ja: hocemo li u setnju?
    N: da
    ja: obuj carape i patike, ja se obuvam i idemo
    n: necu
    ja: dobro, hoces onda nesto da se igramo
    n: ne
    ja: mogu ja onda da perem sudove
    n: da
    pocinjem da perem sudove, ona place, hoce napolje, hoce bosa, nece da se obuje.... pola sata ubedjivanja, moze da izabere sta god hoce da obuje, bira cizme, obuje, ja na vrata ona nece da ide, stojim na hodniku i luuuuudim.... jos pola sata ubedjivanja hoce-nece, ponece ovo, ponece ono i na kraju nece da ide.
    ja se skinem i izujem i tu krece plac od pola sata jer ona hoce napolje, kad god kazem idemo, ona kaze necu...
    Jel ona sad mene za.ebava? Jesam ja mnogo naivna?
    Tako nam je svaki dan i za sve, jelo, spavanje, oblacenje. Vec godinu i po dana ona svaki put kod oblacenja - nece
    Kako da pomognem i njoj i sebi?

  17. #117
    arilu avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    more
    Postovi
    560

    Početno

    Identično kod nas, samo što sam ja još i trudna, živčana i veći dio godine bez MM. Već tjedan dana se ne mogu kontrolirati, pop...i na najmanju sitnicu, a ne prođe ni 5 min u danu da ona nešto ne razbije, prolije, uništi...
    Sad joj je fora vaditi mlijeko iz frižidera i razlijevati ga po stanu, uzeti wc četku i baciti je na tepih, gasiti komp čim vidi da je upaljen, bacati svoju robicu iz ormara, vaditi suđe iz kuhinjskih elemenata i naravno razbiti ga, sve što je u dosegu malenih rukica nađe se potrgano i u smeću ... i tako iz dana u dan po cijele dane... i ja ne mogu više.
    Luda sam, samo ja se više ne nadam da će to ikad proći jer je ona takva od rođenja, svaka faza nosi svoje i u svakoj je bila nemoguća!
    A onda kad napravi sr.. dođe do mene, zagrli me i poljubi i svo moje eventualno discipliniranje padne u vodu.
    Super da si podigla, moram se malo izjecat

  18. #118
    arilu avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    more
    Postovi
    560

    Početno

    Citiraj vissnja prvotno napisa
    Kako da pomognem i njoj i sebi?
    I mene to jako zanima, potpuno sam se izgubila.

  19. #119
    Osoblje foruma srecica avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    ispod površine
    Postovi
    2,651

    Početno

    Ajme vissnja i ja trazim odgovor ... oblacenje nam je dizaster, izlazak van koma. Najgore kad se zahebem i velim 'Hocemo van?' a ona je recimo gola i trckara po stanu, ona tako gologuza dohvati kvaku i ode na stubiste, stane ispred lifta i dere se 'Idemo! Idemo!' i onda ja konstatacijom da se moramo obuci probudim u njoj malu podivljalu hobotnicu sa 32 kraka koju jedva uvucem nazad u stan.

    Jucer smo se vratili s mora ... ovako bih to opisala: nenavodeni projektil, kad je pustis ne znas gdje ce zavrsiti i blizanac po horoskopu nikad ne znas koja ce strana izviriti. Pred kraj me tako izludila da sam sjela i plakala pored nje, a ona je misica dosla k meni u krilo i pocela brisati suze prsticima 'Mama nemoj plakati.' i ljubi me, i sto cu ...

    Ah proci se

  20. #120
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,366

    Početno

    Da, proći će....
    Biti će bolje,ali nikad neće biti med i mlijeko. Sa godinama dolaze drukčije vrste izazova...

  21. #121
    meda avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,599

    Početno

    Citiraj vissnja prvotno napisa
    Evo ja malo podizem temu jer mi treba podrske :/
    Iz faze u fazu - nikad nismo bili u goroj, cini mi se. Sve je necu, uz plac. Ludi smo svi, cak je i MM dva puta izgubio zivce (ko ga zna misli da je to potpuno nemoguce) i dreknuo na nju.
    Evo jedna situacija:
    ja: hocemo li u setnju?
    N: da
    ja: obuj carape i patike, ja se obuvam i idemo
    n: necu
    ja: dobro, hoces onda nesto da se igramo
    n: ne
    ja: mogu ja onda da perem sudove
    n: da
    pocinjem da perem sudove, ona place, hoce napolje, hoce bosa, nece da se obuje.... pola sata ubedjivanja, moze da izabere sta god hoce da obuje, bira cizme, obuje, ja na vrata ona nece da ide, stojim na hodniku i luuuuudim.... jos pola sata ubedjivanja hoce-nece, ponece ovo, ponece ono i na kraju nece da ide.
    ja se skinem i izujem i tu krece plac od pola sata jer ona hoce napolje, kad god kazem idemo, ona kaze necu...
    Jel ona sad mene za.ebava? Jesam ja mnogo naivna?
    Tako nam je svaki dan i za sve, jelo, spavanje, oblacenje. Vec godinu i po dana ona svaki put kod oblacenja - nece
    Kako da pomognem i njoj i sebi?
    i mi smo imali jednu fazu, trajala je godinu i nesto pa tesko da se moze nazvati faza , kad nije htio van, ni pod kojim uvjetima. nije htio ni pelene presvlacit, to je uvijek bilo cirkus, a sad kad ne nosi vise pelene nema problema da mu ih stavim (na primjer, ako idemo u goste a da ne popiski krevet po noci) :?
    ko bi ih znao

    jedino, meni se cini da ti nju malo previse zapitkujes sto bi ona. nemoj ju pitat, najavi joj da sad idete malo van ili sto vec treba. mozes joj objasnjavat da je to dobro za nju, da ti zelis ici malo van, da trebas nesto obavit, da znas da ona sad ne bi, al vi ipak idete van, i ne odustaj.

    ako ces poslusat svako njeno necu, samo ce to i govorit i nikad na zelenu granu.

    ok, poslusam ja nekad i njega kad nesto nece, i pitam ga sto bi zelio, al kad mi pocne s tim hocu, necu onda ga vise nista ne pitam i onda je kak ja kazem i nema tu rasprave

  22. #122
    monax avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    N.Zagreb
    Postovi
    1,344

    Početno

    Citiraj srecica prvotno napisa

    ... ovako bih to opisala: nenavodeni projektil, kad je pustis ne znas gdje ce zavrsiti i blizanac po horoskopu nikad ne znas koja ce strana izviriti. Pred kraj me tako izludila da sam sjela i plakala pored nje, a ona je misica dosla k meni u krilo i pocela brisati suze prsticima 'Mama nemoj plakati.' i ljubi me, i sto cu ...

    Ah proci se
    A joj ovako i moj blizanac...ludnica!

  23. #123
    arilu avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    more
    Postovi
    560

    Početno

    Citiraj srecica prvotno napisa
    ovako bih to opisala: nenavodeni projektil, kad je pustis ne znas gdje ce zavrsiti i blizanac po horoskopu nikad ne znas koja ce strana izviriti. Pred kraj me tako izludila da sam sjela i plakala pored nje, a ona je misica dosla k meni u krilo i pocela brisati suze prsticima 'Mama nemoj plakati.' i ljubi me, i sto cu ...

    Ah proci se
    Kad smo kod horoskopa, ovako i moja vaga!
    Čudno da nema dječice rakova i ribica na ovoj temi!

  24. #124
    Osoblje foruma srecica avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    ispod površine
    Postovi
    2,651

    Početno

    monax cak su i istog datuma

    Mene zanima kako im objasniti da se posudena igracka mora vratiti ... naime mogu ja ponijeti u park sve njene igracke ali tude su naravno zanimljiviji, sad imas djece koja su voljna napraviti razmjenu, a imas one koja i nisu (ali ta su nam manji problem).
    Situacija danas iz parka, cura starija godinu dana od nje posudila joj je malo za igranje traktor i naravno nakon nekog vremena dosla po to natrag, nikakvo uvjeravanje da vrati nije upalilo sto je rezultiralo placom obadvije. Na kraju pristane vratiti i bam na pod, ok morala je tu svoju frustraciju izbaciti ali ja je nikad nisam vidjela takvu, valjala se po travi, mazala zemlju po licu, bjezala od mene, bijes samo takav ... na kraju dode k meni u zagrljaj ali i dalje me vuce da neka idemo posuditi/uzeti tog traktora, nije bilo druge nego da je odnesem kuci. Plakala je ko kisna godina i na kraju je jos urlala kad smo usli u stan jer je htjela i tati pokazati sto joj se desilo.
    Zao mi je, ali kako im objasniti?

  25. #125
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Citiraj vissnja prvotno napisa
    Evo ja malo podizem temu jer mi treba podrske :/
    Iz faze u fazu - nikad nismo bili u goroj, cini mi se. Sve je necu, uz plac. Ludi smo svi, cak je i MM dva puta izgubio zivce (ko ga zna misli da je to potpuno nemoguce) i dreknuo na nju.
    Evo jedna situacija:
    ja: hocemo li u setnju?
    N: da
    ja: obuj carape i patike, ja se obuvam i idemo
    n: necu
    ja: dobro, hoces onda nesto da se igramo
    n: ne
    ja: mogu ja onda da perem sudove
    n: da
    pocinjem da perem sudove, ona place, hoce napolje, hoce bosa, nece da se obuje.... pola sata ubedjivanja, moze da izabere sta god hoce da obuje, bira cizme, obuje, ja na vrata ona nece da ide, stojim na hodniku i luuuuudim.... jos pola sata ubedjivanja hoce-nece, ponece ovo, ponece ono i na kraju nece da ide.
    ja se skinem i izujem i tu krece plac od pola sata jer ona hoce napolje, kad god kazem idemo, ona kaze necu...
    Jel ona sad mene za.ebava? Jesam ja mnogo naivna?
    Tako nam je svaki dan i za sve, jelo, spavanje, oblacenje. Vec godinu i po dana ona svaki put kod oblacenja - nece
    Kako da pomognem i njoj i sebi?
    pa kad je tlaka oblačiti se
    ni meni se neda.
    hoću reći, ja se smatram jako popustljivom majkom , ali ovako nešto ipak je previše i za mene. da ostanem doma jer gospojica neće obući čarape.

    mi ako idemo vani, onda idemo vani. obučemo se pa makar i uz dernjavu, ako baš vidim da ništa ne pali, neke igre i sl. a to je u principu rijetko. uspijem ju uglavnom smutiti na neki način.

    a ako ona u taj tren sebi stavi u glavu da se baš neće obući, onda će plakati. meni je to normalno, čak ne razumijem kako vi mislite da tako malo dijete može shvatiti da se vani ne može ići bos? i u piđami. a to bi bilo baš kul i super, odmah iz kreveta u šetnju.

    zašto bi ona trebala shvatiti da se to ne smije? i prihvatiti našu odluku da se mora obući?

    ja mislim da previše očekujemo od te svoje malene djece, ma kako ona kompetentna bila.

    da, i tomu ima kraj, naravno - u nekoj dobi, vrlo brzo, shvate da ne mogu vani ako nisu obučeni.

    e da, kad bi im baš sve uspjeli objasniti - i da se posuđeno mora vratiti, i da se prije izlaska mora obući, kakva bi to onda ozbiljni dvogodišnjaci bili? brrrr. bolje da plaču i negoduju još malo...

  26. #126
    Osoblje foruma krumpiric avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    6,835

    Početno

    Citiraj babyboys prvotno napisa
    I ja se draga nadam da nećeš.
    Ovo gore napisano vrijedi za većinu, ali postoje zaista teškoodgojiva djeca kojima nije dovoljno jednostavno im posvetiti pažnju, oni zahtjevaju konstantan i potpun angažman, uglavnom stalno oko istih stvari...
    da..

  27. #127
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,626

    Početno

    Citiraj cvijeta73 prvotno napisa

    zašto bi ona trebala shvatiti da se to ne smije? i prihvatiti našu odluku da se mora obući?

    ja mislim da previše očekujemo od te svoje malene djece, ma kako ona kompetentna bila.

    da, i tomu ima kraj, naravno - u nekoj dobi, vrlo brzo, shvate da ne mogu vani ako nisu obučeni.

    e da, kad bi im baš sve uspjeli objasniti - i da se posuđeno mora vratiti, i da se prije izlaska mora obući, kakva bi to onda ozbiljni dvogodišnjaci bili? brrrr. bolje da plaču i negoduju još malo...
    OVako i ja mislim.
    Vissnja, mislim da je ustvari previše ispituješ , ono jel da ideš prati suđe i to...
    Pa se onda ona ljuti jer niste izašli, a ti misliš kako si joj dala da odluči. A ne može ustvari.
    Nemoj sad krivo shvatiti, i ja se trudim osluškivati svoju djecu i to , ali nekad oni trebaju poslušati mene.
    Ja ko cvijeta, kad idemo van, idemo van.
    Ustvari, ja znam da se npr. njoj ide van, samo joj se neda obuvati. Pa to onda nabrzinu riješimo i vani smo.

    Možda sam se ja već nekako naučila tako... ja imam dvije. Koje nisu uvijek u suglasju, jelte? Pa onda moraš negdje presjeći.

    Nakon nekog vremena ta dernjava stvarno prestane i normalno se i obuvaju i oblače.
    Jakne po zimi npr.

  28. #128
    Dijana avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Postovi
    6,003

    Početno

    A ja mislim da vi nemate vissnjinu malu.. , svako dijete je specifikum za sebe, što kod jednog pali, kod drugog ne pali..

    Jedina utjeha je da će STVARNO proći, i da će čak izgledati i smiješno..

  29. #129
    seni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    7,513

    Početno

    mislim da je cvijeta pogodila bit.

    kad roditelj ne vodi, onda dijete pokusava na sve nacine, time da postane "nemoguce" osvijestiti roditelje da oni trebaju ponovo preuzeti ulogu vodenja.

    djeca u toj dobi neke stavri ne shavcaju, niti ih trebaju moci shvacati. zato "promatraju" nas i mi smo im "posrednici" u prvom razumjevanju svijeta. "razumiju" ga preko nas.
    kompetentnost toga da dijete zna i osjeca da li je gladno, da li mu je hladno, je jedna prica, jer se tu radi o primarnim instiktima.

    da li cu ja prati sude, ili raditi nesto drugo, odnosno kako cemo organizirati dan, nije instinkt, to je socijala kategorija, o kojoj dijete nije sposobno odlucivatii. odnosno jest na onoj razini na kojoj ga je visnja opisala: da, ne, da....
    prema tome ocekivati da ona "razumije" tu pricu da jedno iskljucuje drugo je iluzorno.
    bez obzira na to sto su djeca razlicita.
    isto tako mislim da posudivanje i vracanje jos uvijk nije nesto sto malo dijte razumije na isti nacin na koji mi to razumijemo.

    ali ako nase bice (roditeljsko) govorom, te govorom tijela, te ostalim neverbalnim nacinima, te nasom apsolutnom sigurnoscu da se posudena stvar mora vratiti, daje tu poruku djetetu, ono ce je puno prije prihvatiti, nego kroz polusatno objasnajvanje koje je za njega u toj dobi preapstraktno.

  30. #130

    Datum pristupanja
    Aug 2009
    Postovi
    233

    Početno

    Baš ovih dana gledam, skoro pa svaki dan, na Travel and Living (od Discoveryja) zanimljiv reality baš o odgoju djece. Ne znam jel gledate Take home Nanny. Nije ono da padneš u nesvjest kako je odličan, ima i navučene spike da prevrneš očima, ipak je to tv, ali može se pokupiti fora za odgoj. Spika je da dođe dadilja (Ema Jenner ili tako nekako) u kuću kod neke nemoguće djece i onda prati što se događa pa daje savjete roditeljima gdje griješe i što bi trebalo promijeniti.

    Mene šokira, ali doista šokira kad vidim kakve djece ima. Nikad tako što nisam vidjela... nemoguća za komunikaciju, neće te slušati, histeriziraju, djeca potpuno preuzimaju kontrolu nad situacijom i roditeljima, "tuku" roditelje i/ili braću/sestre, roditelji bespomoćni, pljuju, neće se obući, neće ići spavati, na javnim mjestima prave grozne scene, neće biti u time out-u, roditelji odustaju od pokušaja promjene jer vide da ne mogu, sve daju toj djeci samo da ušute malo... a djeca na mahove tako nervozna, agresivna, frustrirana...

    Vidiš nezadovoljni svi! Onak' tužno i za jedne i za druge... Onda kao ta dadilja ide korak po korak, kako primorati dijete da te prvo sasluša i ne ignorira pa kako postupno korigirati djetetovo ponašanje, kako primijeniti učinkovite sankcije radi discipliniranja (naravno apsolunto protiv fizičkih) itd. Kako rekoh, zanimljivo za gledati obitelji i takvu djecu, a i sigurno se mogu pokupiti neki praktični savjeti...

  31. #131
    Majuška avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,832

    Početno

    bila sam pogledala par epizoda te serije na bbc-u prije par godina...
    Tada još nisam ni imala svoje dijete

    Jedino što pamtim je da se uvijek, ali uvijek bez greške radilo o istom uzročniku takvog ponašanja djeteta - majke nisu pokazivale ljubav, emocije, razumijevanje za dijete/djecu.
    Baš uvijek (bar u tih par epizoda) se radilo i o fizičkom nedostatku kontakata koje bi "nanny" primjetila i majka bi "skrušeno" priznala da nema običaj ljubiti dijete i to od najmanje dobi, da nije taj tip osobe i truć, bla

    Poboljšanje je uvijek nastupalo nakon što bi majka svjesno počela grliti, nositi, ljubiti, umirivati to svoje "podivljalo" dijete.. I djeca su ih tako počela zahvalno gledati i počela bi surađivati

    Ne mislim da netko ovdje ima taj problem, tj, da ne pruža/pokazuje dovoljno ljubavi svome djetetu nego sam čisto htjela prokomentirati karmazonkin post

  32. #132
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    Malo da se ubacim. Ja sam primjetila da je korisno govoriti im događaje jedan po jedan. Zvuči glupo, ali da pojasnim. MM npr. kaže malom jučer: idemo sad na sladoled, pa idemo kod bake. Mali uporno govori, ali ja hoću sladoooled. I opet on njemu: idemo sad na sladoled, pa onda kod bake. Mali opet: ja hoću sladoled,...
    Ja imam običaj malom reči: sad idemo na sladoled, e onda kad čovjek več ima sladoled u ruci, onda tek: sad idemo kod bake. Nekak je djetetu mam sve razumljivije, dok več liže sladoled.

  33. #133
    meda avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,599

    Početno

    Citiraj seni prvotno napisa
    ali ako nase bice (roditeljsko) govorom, te govorom tijela, te ostalim neverbalnim nacinima, te nasom apsolutnom sigurnoscu da se posudena stvar mora vratiti, daje tu poruku djetetu, ono ce je puno prije prihvatiti, nego kroz polusatno objasnajvanje koje je za njega u toj dobi preapstraktno.
    vidim da ste se dotakli objasnjavanja, ja sam ga isto spomenula...pa se sad imam potrebu objasniti

    ja objasnjavam zasto nesto radim da dijete ipak nakon nekog vremena shvati, da ne misli da sam zla vjestica jer ga sad tu oblacim, nosim van, ljutim se, povisujem glas, uzimam mu nesto...a ne zato da bi dijete instant shvatilo i poslusalo me, u to ne vjerujem, ima djece kod koje je i to dovoljno, al to je nek druga vrsta
    druga svrha objasnjavanja mi je tipicno zasprehavanje, odvlacenje paznje, nekad upali, nekad ne. vecinom ne, al zato su tu druge, neverbalne metode.

    roditelji danas stalno nesto zapitkuju djecu, a onda ta djeca kasnije izrastaju u nesigurne ljude. to kaze i steiner. i juul stavlja naglasak na vodstvo, a djecja kompetencija je najzloupotrebljavaniji pojam u zadnjih pola stoljeca. ja ju definiram kao sposobnost djeteta da nam da do znanja kad su prekoracene njegove granice, zanemarene njegove potrebe, a u konkretnom primjeru je potreba za vodstvom vrlo jasno izrazena od strane djeteta

  34. #134
    meda avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,599

    Početno

    Citiraj Anemona prvotno napisa
    Malo da se ubacim. Ja sam primjetila da je korisno govoriti im događaje jedan po jedan. Zvuči glupo, ali da pojasnim. MM npr. kaže malom jučer: idemo sad na sladoled, pa idemo kod bake. Mali uporno govori, ali ja hoću sladoooled. I opet on njemu: idemo sad na sladoled, pa onda kod bake. Mali opet: ja hoću sladoled,...
    Ja imam običaj malom reči: sad idemo na sladoled, e onda kad čovjek več ima sladoled u ruci, onda tek: sad idemo kod bake. Nekak je djetetu mam sve razumljivije, dok več liže sladoled.
    je, oni shvacaju sve tako doslovno. i pamte samo ono zadnje receno, ko ovo da ide kod bake

    nasa savjetnica uvijek govori da djeca, a opcenito i ljudi, ne cuju ne u recenici. ti mu kazes 'ne kopat nos', on cuje 'kopat nos'

  35. #135
    AndrejaMa avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    Sesv. Kraljevec
    Postovi
    2,200

    Početno

    meda, a kako onda reći "ne"?

    Imam i ja jednog tvrdoglavca...
    nekad nam je bolje, nekad gore....
    Uglavnom, hoće to, pa neće to, pa ipak hoće, pa možda nebi i tako u krugu bar nekoliko puta.
    legne kao spavati nakon rituala, pa za par minuta zove , ja bi vode. Ja donesem u maloj bočici, on neće, ja u čaši, on neće. Ja izađem, on ipak bi, ja mu opet ponudim, popije gutljaj, nekad jedva da ovlaži usta, i vrati. Za minutu on bi medu, ja mu pružim, on ne bi već bi zeku, pa bi neznam što....
    Objašnjavanje, pričanje, maženje, ignoriranje...nije našlo ploda....tražim dalje....jer mi se ne sviđa metoda koja jedina pali - ako ga malo udarim po guzi (kad stvarno pretjera), zaspi za minutu...malo kao zaplače, bez suza naravno, i spava.

  36. #136
    Osoblje foruma srecica avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    ispod površine
    Postovi
    2,651

    Početno

    Mi pokusavamo negativnu recenicu pretvoriti u pozitivnu kao npr.
    'pazi da ne padnes' -- 'drzi se cvrsto'
    'ne prolijevaj vodu po podu' -- 'izli vodu u cvijece/kadu/wc'

    A za spavanje, ako trazi vode donesem i kazem 'evo izvoli vodu, sad se napijes, legnes i spavas' ... onda trazi igracku, donesem i kazem 'Sad legni i spavaj' ... ne objasnjavam previse jer to preraste u raspravu koja nema kraja, ako se rasplace pitam je zeli li da je zagrlim dok zaspe, ali uglavnom puno ne pricamo nakon ispricane price i prepricavanja dnevnih dogadanja ... ako vidim da odugovlaci kazem joj da idem otusirati se/pospremiti sude/staviti ves (nesto sto zaista i odem napraviti), neka ostane u krevetu, neka samo lezi i da cu doci cim zavrsim ... nekad zaspe u tom razdoblju, nekad me doceka sa okama na pola koplja, a nekad mi pokaze rukicom neka idem.

  37. #137

    Datum pristupanja
    Aug 2009
    Postovi
    233

    Početno

    Citiraj Majuška prvotno napisa
    Jedino što pamtim je da se uvijek, ali uvijek bez greške radilo o istom uzročniku takvog ponašanja djeteta - majke nisu pokazivale ljubav, emocije, razumijevanje za dijete/djecu. Baš uvijek (bar u tih par epizoda) se radilo i o fizičkom nedostatku kontakata koje bi "nanny" primjetila i majka bi "skrušeno" priznala da nema običaj ljubiti dijete i to od najmanje dobi, da nije taj tip osobe i truć, bla
    Hm, ne znam, malo mi je prepojednostavljeno to objašnjenje da roditelji tu (problematičnu?) djecu ne ljube dovoljno ili ne pokazuju otvoreno sovju ljubav pa su (djeca) zato tako teškog karaktera. Djeca na manjak fizičkog kontakta i otvorenog pokazivanja ljubavi različito reagiraju i, sigurna sam, ima djece koju roditelji vole i to pokazuju pa su djeca, opet, nemoguća. Ima djece koja se zbog manjka ljubavi duboko povlače u sebe i introvertirana su, a kamoli da bi se usudila otvoreno pokazati svoje nezadovoljstvo odnosima u obitelji...

    Baš zadnja epizoda te Nanny, jučer-prekjučer, samohrana majka i dvoje djece (3 i 5), a djeca mila majko... :shock: Ja tako što nisam vidjela ni čula. Neće jesti kad im daš, čak pljuju u hranu, tuku se međusobno, nenormalno trče i vrište u stanu, uspavljivanje traje sat vremena minimum, uopće je ne slušaju, kad ih stavi u time-out ne tepu uopće, a tek kad su vani - koma od neugode! Ona očajna. Popustiljiva. Nema snage se s njima objašnjavati. Umorna. No, s druge strane, ti isti klinci znaju bit tako umiljati, odmah su se mazili i s dadiljom, rado prilaze nepoznatim, otvoreni, radoznali, sve super ako su u fazi dobre volje. Vidiš da se i toj istoj mami umiljavaju, ljube se s njom bez beda, žena nježna i strpljiva, no, nema kontrolu nad djecom itd.

    Eto, ne reklamiram seriju, ima i u njoj patetičnih stvari, ali može se pokupiti različitih situacija i vidjeti eventualno kako bi se trebalo reagirati, neke od načina rješavanja zamršenih karaktera, stanja i odnosa...

  38. #138
    mona avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    711

    Početno

    vidim još uvijek je ovaj topic aktualan
    ni kod nas nije bolje
    E. je tvrdoglava za poluditi
    evo neki dan dođemo u park i ona se izuva... i ja joj kažem ajde da se obujemo ,hladno je i nitko nije bos
    a ona bježi,bosa naravno
    nakon navlačenja i kada sam joj na silu probala obuti čarape i tenisice( ja oblačim jednu,ona skida drugu ) kažem ok,ajmo doma,ne ponašaš se lijepo
    i krenem,ona ne ide,primim ju za ruku,ona samo digne noge i ostane visiti u zraku...katastrofa
    a najgore je što u svemu tome kažnjavam i dijete koje nije ni krivo.I J. tada mora ići doma
    ok,nekada to riješimo da njega ostavim sa frendicom čiji sin ide s njim u vrtić ali nije ona uvijek tamo.

    ili događaj od dan prije
    E. se penje po onom drvenom toboganu u suprotnom smijeru...to bi još i preživjela ali se odozgora naginje.u struku.
    pola je visi van.
    tri puta sam se penjala i skidala ju odozgora..ali ne, ona samo gleda kako će zbrisati...i to završi tako da doma vodim dva uplakana djeteta.

    A uspavljivanje da i ne spominjem...totalni stres svaku večer..uvlači se j.u krevet,baca se po njemu ,škaklja ga...kad on na koncu zaspi ona još divlja barem pola sata ...to su dobri dani.
    I probala sam sve,
    Solo u sobi.Ja s njom u sobi.Ona samnom u krevetu.Ona i J. u bračnom....ništa ne pali.ako se odlučila dići ona ide,prebaci se preko mene i bježi.Kada kažem ajde u krevet ona kaže neću.
    Bdw time out joj ništa ne znači,spremno ide i vrati se kao da ništa nije ni bilo....nadam se samo da će biti lakše kada odraste

  39. #139

    Datum pristupanja
    May 2008
    Postovi
    54

    Početno

    Kod nas se slicne stvari desavaju u zadnje vrijeme...Napunio malac nedavno 19. meseci.
    Zna se desiti da se ujutro probudi i odmah pocne kenkati, cviliti, plakati...i tako cijeeeeeli dan...
    Kako sam ja trudna vec 4. mjeces pocela sam kontati da se definitivno nesto mojih hormona izlucuje u mlijeko...kontam dijete mi se ponasa kao da ima PMS!
    Poceo je i sa tantrumima...sa vristanjem...alionda ga odjednom prebaci i cijeli dan bude suuuuper!
    Ja mislim da su sve to neke faze u pitanju...a neka djeca jednostavno imaju zeznutu narav...i ako su dva djeteta tako razlicita- i roditelj mora koristiti skroz razlicite metode u odgoju. Prema nekoj djeci treba biti i strog (bez batina i drekke- naravno) ali neka djeca jednostavno zahtjevaju strogost...ja ih nativam malim vojnicima...jer fakat traze neka pravila koja MORAJU da postuju...
    Vidis kako je mala u vrticu mnogo mirnija?
    Jesi li kontala da je upises na neki sport? Cim dijete ima viska energije- odmah mu ukljuciti jos jednu dodatnu aktivnost i obavezu.
    To ja sada teoretski...ali kako ce biti kod mene- ne znam.
    Ovo gore pisem jer MM radi dosta s djecom i zakljucio je da ona najnemirnija i "najzlocestija" djeca- zaista imaju potrebu za malo "cvrscom rukom" i da su tako mnogo sretnija.

  40. #140
    Maya&Leon avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    892

    Početno

    mona
    biti će bolje, odrasti će ona - vjerujem da će onda sav tvoj uloženi trud konačno biti "naplaćen"

  41. #141

    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Split
    Postovi
    511

    Početno

    Ne mogu odoliti da nešto ne napišem. Pokušajte sve to zamisliti x2.Ja imam doma dvije od 23 mjeseca. E sad, situacija izgleda ovako. Njih dvije su totalno različitog karaktera a opet-istog. To izgleda najčešće strašno. One su non stop u sukobu jedna s drugom i sa svima nama, a jedna bez druge ne mogu izdržati ni minutu. Dakle, igračaka je puna kuća a one se non stop tuku jer obje žele istu. Kad idemo jesti obje hoće u istu stolicu, to ne znači da vole određenu stolicu nego ona na koju je krenila jedna odmah u nju hoće i druga i onda ova koju ne staviš u nju se baca po podu i vrišti iz petnih žila. U kolicima obje hoće u istu košaru i opet vrišti... hoće obuć iste cipelice... Sve igračke imaju iste x2, tako i stolice... ali ne. Uvijek je zanimljiva ona koja je kod seke. I znam ja da one dokazuju jedna drugoj moć ali pokušajte zamisliti kako to nama izgleda. Sve šta se radi s njima je popraćeno borbom. Sve šta žele moraju dobiti ODMAH. i to znači kad jedna hoće vode odmah trči i druga i ona koja dobije druga po redu se odmah baci i vrišti.
    Netko će se vjerovatno nasmijati i reći:"Pa one to dokazuju koja je jača" ali vjerujte da nama najčešće nije do smjeha.
    POkušali smo mi objašnjavati, pričati... ali ništa. One nas "treniraju"

    E sad. Ujutro ih čuva moja mama koja je daleko veći autoritet od mene i MM i nećete vjerovati. One se cijelu jutro igraju s igračkama, smiju se a ona može raditi sve po kući šta treba, čak i uče pjevati pjesmice s njom i jednostavno je obožavaju ali kod nje NE znači NE i ona ne popušta. Čim mi dođemo na vrata one se počinju vješati po nama i počinju raznorazni zahtjevi, ne možete ni zamisliti čega se sve dvije glavice od 2 god. mogu dosjetiti.

    Dakle, one očito vole red i autoritet koji mi nemamo, mi im stalno pokušavamo ugoditi, sjediti s njima, pričati, igrati se... a one su najbolje kad moja mama gleda seriju na TV a one se igraju. I sad ti to razumi.

  42. #142

    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Postovi
    9,914

    Početno

    baka ima čvrste granice

  43. #143
    mona avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    711

    Početno

    Garfy mogu li ja na instrukcije kod bake ?!??? :D

  44. #144

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    2,588

    Početno

    Garfy i kod nas je situacija slična, samo je jedna cura u pitanju (rođena na isti datum).

    Ne bih rekla da se radi samo o čvrstim granicama. A kad se i radi onda je baki te granice lakše postaviti. Npr. moja cura kad je s bakom vani i hoće se nositi, baka joj veli da je ona velika cura i nek hoda i uopće nema problema. Kad je sa mnom pošizi kad ju neću dići jer nije stvar u tome da se hoće nositi nego joj falim kad me nema pa se zapravo hoće maziti. Ista stvar je kad idem jesti kad dođem s posla, poludi kad sjednem za stol iako smo se već mazile, cicala je itd. Sjediti sa mnom neće nego urla da se dignem, hoće da se idemo igrati.
    Mislim da je stvar u tome da traži pažnju pa se ponekad ponaša neuračunljivo.
    I P je nama u centru pažnje kad dođemo doma i isto se s njom igramo i pričamo i trudimo se da to vrijeme slobodno koje imamo posvetimo njoj, ali baš onda izmišlja gluposti. Ponekad se smiri i sama igra kad se mi zapričamo i ne posvećujemo njoj toliku pažnju. Ko da joj smeta i nervira ju kad se sve vrti oko nje, a opet često izgleda kao da baš to traži.

    Inače, moja cura je šopingholičarka. To je totalno drugo dijete kad smo u dućanu. Nevjerojatno je smirena, pristojna, nema ispada bijesa, ne traži da ju se nosi, lijepo hoda između polica i "pomaže" stavljati stvari u kolica. Bili smo neki dan u lesnini, razgledavali namještaj i madrace i bila je ko bubica. Već je bila i gladna, ali ništ se nije bunila. Ni vode nije tražila, pila je kad sam joj dala jer je bila žedna. Doma bi već šizila odavno. Kad ju doma primi kriza, mm veli odi idemo nas dvoje u pekaru po kruh ili u dućan po nekaj i odmah je ko da ju je neko ištekal, doma se vrati s osmijehom na licu.

  45. #145

    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Split
    Postovi
    511

    Početno

    Sirius Black, odmah sam se prepoznala u jednoj tvojoj rečenici. NJih dvije ako se mi slučajno nešto zapričamo odmah vrište u duetu tako da se mi više ne čujemo jer im očito smeta ako mi razgovaramo a ne vrtimo se oko njih tako da smo i od toga odustali. Sve razgovore vodimo kada one odu spavat koje je srećom u 20,30h jer je to jedino vrijeme kada ja usisavam, perem robu...

  46. #146
    icyoh avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Postovi
    3,717

    Početno

    Da se pojadam - jučer sam umalo dobila infarkt.
    Išli i shopping u Peek & Clop. i L, po običaju, hiperaktivan.

    Trči naokolo kao muha bez glave (ne možete ga nositi ili staviti u kolica jer urla i bacaka se), ruši sve pred sobom, baca stvari s polica.
    Muž isprobava hlače, a ja trčim za njim.

    Pokušavam mu smireno objasniti NE, no čim ga uhvatim za ruku kreće urlanje i udaranje mene. I dograbi vješalicu pa krene vitlati s njom po zraku - pokušam mu ju oteti, no ne ide (zvuči smiješno, znam, no s mojim sinom je to itekako moguće). I zakači vestu s vješalicom i raspara ju. Ja ga uhvatim, podignem u ruke i on krene u urlanje i počne me tući po licu (danas me opet svi sumnjičavo mjerkaju jel' me muž tuče). Spustim ga da mi ne iskopa oko i držim za ruku. On se krene bacati po podu, urlati, mlatiti nogama.
    Ako ga nisam tada opalila po guzici, neću nikad.
    I dođe MM, pogleda ga i mirno kaže "Lovre dosta", ovaj prestane u sekundi, ustane, rasplače se i trči da ga dignem.

    Aha, i keširali smo 899kn za M. Polo crvenu vestu S.


    Ovo je zbilja najgori primjer - znam da mi pokazuje da je ljut na mene (prošli tjedan sam bila na sl. putu), no ja sam izbezumljena. Ne znam kako ćemo kad dođe drugo dijete - ne trpi kad se ja bavim ičime osim s njim i da nisam s njim.

  47. #147
    L&L0809 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,190

    Početno

    icyoh - sad sam se sjetila sto mi je jedna zena u TL rekla. Lovro je bio jos mali (cca 4mj), i ja mu nesto pricam dok cekamo na blagajni (i spomenem njegovo ime). a zena ce meni na to: imat cete pune ruke posla s njim, svi Lovre koje ja znam (ukljucujuci i njenog muza) su zivi, nedokazani...

    tada sam joj se na to samo nasmijala, al kako vrijeme prolazi, sve vise si mislim da je ipak bila u pravu.

    i to se i nama znalo dogadjati (sva sreca, pa smo obilazili jeftinije ducane ).

  48. #148
    Osoblje foruma mikka avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    7,247

    Početno

    ignoriranje je majka mudrosti. cim oni kuze da se previse emocionalno unosis u "okrsaj", postaju jos gori. kad dode do situacije da klinci povampire i pocnu raditi stvari potencijalno opasne za moj novcanik, bez puno price ih nosim (ko vrece krumpira, tako da me ne mogu ozlijediti) na mjesto gdje se mogu malo izdivljati dok im ne objasnim da se takvo ponasanje u principu ne tolerira, pa se dogovorimo nes drugo.

    ako ja slucajno krenem inzistirati na tome da se smire--jao meni.

  49. #149
    Pahuljica avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Postovi
    122

    Početno

    Citiraj mikka prvotno napisa
    ignoriranje je majka mudrosti. cim oni kuze da se previse emocionalno unosis u "okrsaj", postaju jos gori.
    Ovo je ziva istina.

    Inace, da li je netko ikad spomenuo terminologiju- zlostavljanje roditelja? Moderan odgoj donosi mnogo toga dobroga u odnosu na ono kako je vecina nas bila odgajana, ali nista na svijetu nije savrseno, pa tako niti ovaj danasnja, moderna psihologija koja se toliko forsira kod odgoja djece.

  50. #150
    icyoh avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Postovi
    3,717

    Početno

    Citiraj mikka prvotno napisa
    ignoriranje je majka mudrosti. cim oni kuze da se previse emocionalno unosis u "okrsaj", postaju jos gori. kad dode do situacije da klinci povampire i pocnu raditi stvari potencijalno opasne za moj novcanik, bez puno price ih nosim (ko vrece krumpira, tako da me ne mogu ozlijediti) na mjesto gdje se mogu malo izdivljati dok im ne objasnim da se takvo ponasanje u principu ne tolerira, pa se dogovorimo nes drugo.
    Ja sam očito loš autoritet svom djetetu (što je inače vrlo nevjerojatno uzevši u obzir da me se većina nepoznatih lagano pribojava).


    No, mog Lovru ne možeš ignorirati - znam, smiješno zvuči.
    Ako se npr. baca po podu i urla, a ja ignoriram, on nastavlja sve glasnije i uz to i udara glavom po podu. Ako već ne može udarati glavom onda urla toliko glasno da me strah da ne dobije infarkt.
    Na silu ga ne mogu odnijeti ako neće - ili me tuče rukama ili udara glavom. Ne kažem da ga ne mogu zauzdati nasilu, no to ne pokušavam jer me strah da ga ne povrijedim ako ga stisnem prejako.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •