Ne znam što bih odgovorila, mogu samo reći da mi je u braku muž kao najbolji prijatelj važniji nego muž kao ljubavnik ( iako mi ni to nije nebitno).
 |
|||
|
|
|||
Ne znam što bih odgovorila, mogu samo reći da mi je u braku muž kao najbolji prijatelj važniji nego muž kao ljubavnik ( iako mi ni to nije nebitno
I meni je važno da se brine o djeci i općenito o našoj zajednici. Ali nije mi dovoljno da mene uvažava i poštuje moje mišljenje, potrebno mi je puno više od toga. Možda ja očekujem previše od odnosa muž/žena ali meni treba osjećaj da sam voljena, da me se pazi i mazi, da se u svakom trenutku u životu osjećam dobro uz tog čovjeka. Znači i kad smo u svađi da znam da je prolazno jer će nas dići naša ljubav. Naravno da mi je jako važan njegov odnos sa djecom ali meni je to stavka koja nije prva na listi prioriteta u mojim očekivanjima u braku. Znači brak sam za sebe meni znači odnos nas dvoje.fegusti prvotno napisa
Ne bih i nisam makar me mnogi osudjuju ali moja djeca su ovako sretnija
Eh da i probali smo zbog djece zivjet kao cimeri, ali ne funkcionira to tako :/
imaš pravo.
ti si pitala za brak a on ne mora podrazumijevati i djecu.
naravno da ne očekuješ previše.Možda ja očekujem previše od odnosa muž/žena ali meni treba osjećaj da sam voljena
moj je problem što sam očekivala premalo pa sam dobila i manje od toga. :/
tatek, mislila sam na taj prošireni smisao fraze ali ovdje se govori o održivosti veze koja se pretvorila samo u prijateljstvo bez ljubavi, tjelesne.fegusti, ova fraza "uključen u obiteljski život" se može čitati na 100 različitih načina.
Da li ona znači da partner mora samo misliti na redovno plaćanje računa, redovno obavljanje kućanskih poslova i obaveze prema djeci? Ili znači i emocionalnu potporu u lošim trenucima, pomoć savjetom, ramenom za plakanje ... bliskost u emocionalnom i tjelesnom smislu?
e sad, emocionalna povezanost ne mora podrazumijevati i tjelesnu (tu mislim na sex), ali mi se čini da se kad tad te dvije stvari isprepletu i postanu jedna.
zbog toga mi je malo nejasno bračno prijateljstvo bez bliskosti u emocionalno-tjelesnom smislu.
Nisan glasala, neznam kako bi postupila u takvoj situaciji.
Ne mogu zamislit da se prestanemo volit....
Ne mogu zamislit da sam u braku u kojem nema ljubavi...
Ne mogu zamislit da ljubav trazim sa strane...
Mislim da nikad ne mozes sa 100 % sigurnoscu rec ja bi postupila tako i tako, ne znas dok se ne nadjes u konkretnoj situaciji
Glasala sam NE. Iako ni sama ne znam kako bih reagirala da se nađem u toj situaciji. Ne znam da li bi mi teže palo da ja volim, a on ne ili obrnuto. Ali ne bih bila sretna. Kako prepoznati taj trenutak, a da ne bude prekasno za "popravak"?
Nisam glasala.
Nisam se uspjela zamisliti u nekoj datoj kombinaciji.
Sori.
Ja ne razumijem dilemu, koliko god da čitala...
Kakvo prijateljstvo bez ljubavi? Ako se misli na tjelesnu ljubav i zaljubljenost, odgovor je DA.
Ostala bih u braku, definitivno, ako ostane na prijateljstvu-koje je ljubav svoje vrste.
Ne postoji prijateljstvo bez ljubavi, to je poznanstvo...a ono u braku ne vjerujem da može postojati. :?
Naime, zajedničko življenje ukloni ravnodušnost: ako postoji privid ravnodušnosti i nekog službenog odnosa , to je dobro kontrolirana mržnja i prezir, a ne prijateljstvo. Ako na to mislite, ne bih, jer to nema veze s prijateljstvom. Imam dugogodišnju prijateljicu koju poznajem duže nego MD i samo se mogu nadati tom razumijevanju i ljubavi za 40 godina braka...A seks je drugi par postola...nije nevažan, ali nedostatak me neće dovesti do mržnje (dok nedostatak ljubavi i razumijevanja već može)
I NE, vjerojatno ne bih mogla ostati u braku s tom prikrivenom i kontroliranom mržnjom i prezirom, jedan je život i nikome to ne bi koristilo (ni djeci)
Strasti se ovdje pripisuje ljubav, a emotivnoj bliskosti i poštovanju ne.
Zašto?
:?
Mislim da nisi pažljivo čitala
mislim da je meni presudan odgovor - da li se isplati truditi oko osobe, veze, braka i sl.
ako bi mi odgovor bio - ne, onda bi tek trazila ljubav na nekom drugom mjestu i tada bi otisla iz tog braka. ne bi sjedila na dvije stolice.
postojanje djece prilicno komplicira jednadzbu - da li se isplati truditi.
imam frendicu koja je brak sa svojim muzem organizirala oko djece i brige za njih, njih dvoje su si dopustili slobodu da strast traze sa strane i nakon cca. god. dana su se vratili u potpunosti jedan drugome. kad sam je pitala zasto - rekla je da joj taj cijeli paket (brak, muz koji zna da case treba ostaviti ovako...da joj treba donjeti kavicu ujutro u krevet i koji zna gdje se odlaze prljavi ves, djeca i sl) vrijedi truda vise od usputnih veza. iako se u jednu od tih veza strasno zaljubila - tad smo zakljucile da je bolje redovito se tusirati hladnom vodom i moliti se da te prodje...samo hormonalni disbalans
ja kliknila na da - LJubav s velikim LJ je biokemijski poremećaj koji ne može trajati vječno...
zaljubljenost me još drži (punih 8 god braka, 12 godina veze) ali definitly većinu dana puuuno jadnije izgleda nego na početku veze...
ljubav će me vjerovatno držat duže od zaljubljenosti...
i kad prođe ta Ljubav sa Lj, ostat će (nadam se) toplo prijateljstvo, ljubav (ali ona zrela i duboka i promišljena - ne ova zbog koje si spreman na ludila) i poštovanje prema čovjeku s kojim sam provela život...
tome se nadam...
ako toga ne bude iizaći ću iz takvog odnosa...
Vidim da se ovdje različito tumače riječi kao "ljubav", "prijateljstvo" tako da je i pitanje kako tumačiti anketu kad svatko iam svoje viđenje tih riječi.
Moje je to da "prijateljstvo" znači da su dvoje ljudi u dobrim odnosima (nema prevare, laganja, svađa itd), ali nema više međusobne pažnje, bliskosti, emocionalne veze ... a na kraju onda ni seksa.
Dakle, seks nije jedina razlika između "punog" braka i ovakvog "polovičnog" ili "prijateljskog" i iako ga smatram važnim uopće ga ne smatram najvažnijim u svemu tome. Mislim da je međusobna pažnja i emocionalna povezanost puno važnija - kako meni tako i, vjerujem, većini od vas.
Kao što već napisah gorem bio sam u takvoj vezi, duže vrijeme, i tu nedostajuću emocionalnu povezanost sam tražio kroz prijateljstva s drugim ljudima, bliskost sa njima, bilo je i nekih platonskih zaljubljenosti (koje se nisu nikad realizirale ni na koji način) ... i cijelo to vrijeme sam bio u nekakvoj košmarnoj stvarnosti sa dva centra života, jednim realnim u vezi i drugim emocionalnim negdje drugdje. S jedne strane je to ubitačno radi nekakve grižnje savjesti koja se javlja u nas "osjetljivijih" (kako mogu sad osjećati veću bliskost i povezanost sa nekim tko nije moja sadašnja partnerica?),a sa druge iz čisto emocionalnih razloga (ima li smisla živjeti s nekim tko ti znači manje od neke druge osobe?).
Takvu situaciju do koje neminovno dolazi prije ili kasnije u tim "tehničkim" i "prijateljskim" vezama ne bih nikome preporučio. Em nisu ugodne i radi samog osjećaja em će kad tad jedan od te dvije osobe naći treću ... dakle, sve je to samo jedna velika čekaonica u kojoj će prije ili kasniej jedan ili drugi partner naći nekog sebi bliskijeg koji će biti povod da veza ipak pukne. A zašto ju onda ne prekinuti odmah i omogućiti objema stranama slobodu da odmah počnu tražiti bolji život?
(naravno, ako postoji obostrana volja, uvijek sam da se pokuša spasiti veza koja još uvijek nije emocionalno mrtva ... no ovdje ipak govorimo o tim vezama koje su emocionalno na nuli, zar ne?)
Zaljubljenost je "poremećaj" koji ne traje duže od dvi, tri godine. A ljubav može trajati zauvijek. A ako si ti još zaljubljena nakon toliko godina, blago tebi, vi ćete se volititi do stoteja kliknila na da - LJubav s velikim LJ je biokemijski poremećaj koji ne može trajati vječno...
zaljubljenost me još drži (punih 8 god braka, 12 godina veze) ali definitly većinu dana puuuno jadnije izgleda nego na početku veze...
ljubav će me vjerovatno držat duže od zaljubljenosti...
i kad prođe ta Ljubav sa Lj, ostat će (nadam se) toplo prijateljstvo, ljubav (ali ona zrela i duboka i promišljena - ne ova zbog koje si spreman na ludila) i poštovanje prema čovjeku s kojim sam provela život...
tome se nadam...
ako toga ne bude iizaći ću iz takvog odnosa...
Tatek, slažem se sa svime što si napisao, tako nekako i ja razmišljam o prijateljstvu/ljubavi/povezanosti
Trina, meni se cini da se i zaljubljenost itekako moze "obnavljati" i ne bih joj davala vremenski rok trajanja.
Ne znam ja, mene je zaljubljenost odaaaavno prošla ali znam da je dokazano da ta kemijska reakcija traje određen broj godina.
Ja isto zaljubljenost smatram prolaznom pojavom, ali zato emocionalnu povezanost (dugo)trajnom.
Hocete reci da vi ne dozivljavate vise ushicenja i "leptirice u stomaku" kad znate da se muskarac ili zena s kojima ste u vezi npr. trebaju vratiti doma s posla, ne uzivite se ponekad kad se trebate cuti na telefon, kad imate nesto "posebno" u planu i da ne nabrajam dalje?
Meni se to prilicno cesto desava. Ok, ne mogu reci da je isto sada i onda kad smo se tek upoznavali cisto zato jer smo se onda tek upoznavali
zorana to je meni ljubav, zaljubljenost mi je stalno prisustvo leptirica ili prevladavajuce prisustvo istih.
Da. I lupanje srca, klecanje koljena, nervoza, osmijeh od uha do uha kad ga vidiš...i ja msili mda je to zaljubljenost.
Ali ja više ne osjećam nikakve leptiriće nažalost.
Da, ja je ponekad osjetim (ne prečestoNe znam ja, mene je zaljubljenost odaaaavno prošla ali znam da je dokazano da ta kemijska reakcija traje određen broj godina.
evo jedne rečenice koja me se dojmila:
zaljubljenost bi se mogla nazvati reakcijom na podražaj iz okoline.Ljubav nije pasivna reakcija na podražaj iz okoline, ljubav je aktivnost koja zaokuplja čitavu ličnost.
barem je moje shvaćanje takvo.
ono kada nekog vidiš, a zpravo o njemu ne znaš ništa ili vrlo malo, a dese ti se ti leptirići u stomaku i počneš se ponašati iracionalno.
sve podrediš zajedničkim trenucima s tom osobom, a ostatak svijeta je nebitan.
to je stanje u kojem ne analiziraš tu osobu već se jednostavno prepustiš leptirićima da te nose.
ljubav, za razliku od tog ushita zaljubljenosti donosi odgovornost.
Flower, znaci zaokupljenost na momente je ipak "samo" ljubav?
Rekla bih da je ljubav konstanta, a "zaokupljenost na momente" neka vrsta strasti. Jel je tako?
uuu, leptirići
ja sam ih zadnji put osjetila kad sam rodila maru, drugi dan nakon poroda kad sam čekala mm-a da nas dođe posjetiti. biće da je u igri bio opaki koktel hormona.
i držali su me jedno dva - tri tjedna nakon poroda, svaki put kad bih pogledala mm-a i svaki put kad bi došao s posla.
blaženo babinje, na mene djeluje kao nekakva droga sreće
Cvijeta, potpisujem te
Ja sam se nakon poroda tako osjetila spojenom sa svojim mužem da to ne mogu ni opisati
ja se u potpunosti slažem sa tatekom.
A što mi fale ti leptirići, ona neizvjesnost..... Čini mi se da je to kod nas prekratko trajalo. kažu da zaljubljenost traje max. 7-8mj.
ja sam nakon poroda muža gledala skoro pa drugim očima, bio je puno veći čovjek - ako me razumijete. bio je protiv svega vezano za porod i nije htjeo slušati i čitati o tome, ali kako se promijenio za 360 i od onda ga još više cijenim.
Ja sam kliknula "da". Baš sam nedavno o tome razmišljala i skužila da mi je sad jasno što znači "ostati u braku zbog djece".
MM obožava našu curicu i ona njega. Sva se raspameti od sreće kad ga vidi, a on pjevuši kad se vozi u autu doma jer mu fali kad ju cijeli dan ne vidi. Prva i najčešća riječ joj je tata, i kad je počela govoriti to je uvijek izgovarala drukčijim tonom, s nekim oduševljenjem u glasu. MM je nedavno imao priliku da ode na jedan put u inozemstvo, ali je rekao da mu se ne ide, najviše zato jer bi mu ona falila.
I kaj sad, npr. da se naš odnos pretvori u prijateljski i da nema strasti. Da se razvedemo i ja ostanem sama s djetetom, a mm ju viđa vikendom? Mislim da bi to bilo okrutno prema njemu i ja to nikad ne bih mogla napraviti. Razvela bih se jedino ako bi se svađali i ne bi podnosili jedan drugog, ako bi me mm zlostavljao i općenito ako bi situacija bila takva da je štetna za dijete. Ali ako bi nestalo strasti i seksa, vjerojatno bi se oboje založili da se to promijeni i da bi razvod bio zadnja opcija. Mislim da brak funkcionira onak kak treba ako se obje strane malo potrude oko toga
A kako bi ti bilo da ti više ne čestita rođendane? Da ga vidiš samo ujutro i navečer, a da se tokom dana nit vidite nit čujete? Da ide vikendom na izlet s nekim drugim društvom bez tebe i poslije ti ne priča ništa? Da mu počneš nešto pričati o svojim problemima ili dnevnim dogodovštinama, a on te ljubazno prekine i kaže da ga to ne zanima? Da saznaš da je premješten u drugi odjel u firmi još prije 10 dana, a ti pojma nemaš o tome? Da se dopisuje sa drugim ljudima (potpuno nevezano sa seksom i ljubavi) i ništa ti ne govori o tome?
Dakle, ne vara te, ne laže, ali si za njega nebitan životni faktor.
Lako i za strast i za seks, to su isto simptomi problema, ali uzrok je uvijek u tome što te ljude ne vezuje više ništa drugo osim vjenčanog lista, prebivališta i zajedničkog djeteta.
Ja bih se osjećao šugavo da mi se u vezi desi nešto kao ovo s početka mog posta (odnosno, tako sam se već osjećao u onoj prethodnoj vezi) i nema šanse da bih dugo izdržao u tome.
Nemam vlastitog iskustva, ali vjerujem da bih pokušala ostati u takvoj vezi. Teško je tu reći crno-bijelo... Istina je da čovjek nikad zapravo ne zna što će ga snaći dok mu se to ne dogodi.
Odavno već nisam mlada (bliža sam pedesetoj nego četrdesetoj) i mogu reći samo ovo - s godinama se odnos s partnerom mijenja, to je istina. STRAST (a to nije isto što i ljubav) je sada puno rjeđa, ali izgradile su se neke druge niti koje nas povezuju. Ljubav je konstanta, ali ne dominira. Ali da se ta konstanta izgubi, vjerojatno bi se cijela konstrukcija urušila...
Ne bih voljela da moram otkrivati kako to izgleda u stvarnom svijetu. Dobro nam je ovako - izgradili smo poštovanje, potporu, zajedništvo i mnoge druge stvari koje čine brak, ali nisam osjetila nestajanje ljubavi. Da jesam.... mhm, ne znam. Nastojala bih ostati, ali ako ne bi išlo, najprije bih bacila karte na stol,a onda.... kaj bog da!
Sigurna sam samo u ovo - ne bih tražila ljubav na drugoj strani. Ne prije nego bih otvoreno rekla kako se osjećam. Isto tako - da me suprug zatekne sa sličnom izjavom (nije vjerojatno nakon n+k godina, ali dozvoljavam da je moguće), bilo bi mi teško, ali bih preživjela.
A ja sam u svog muža još uvijek zaljubljena
ne osjećam leptiriće i nikad nisam, ali usne mi se spontano razvuku u osmjeh svaki put kada mi se približi, osjetim ugodnu toplinu po tijelu kad me gleda dok ga ne gledam, kao tinejđerka se veselim svakom posebnom trenutku, izlasku i situaciji koju ukrademo samo za sebe...
A u dubini svega toga su neki drugi duboki osjećaji koji nas povezuju neraskodivim vezama.
i onda ako toga nestane i te veze puknu, koji je smisao ostajanja u braku s nekim prema kome sam ravnodušna?
A nisam toliko licemjerna da u tuđoj postelji tražim strast, a onda u vlastitoj usnem snom pravednika...
Ali ovo nije način na koji se ponaša prijatelj.... A u pitanju iz ankete se pretpostavlja prijateljstvo...
E o ovome ja govorim....
glasala za DA...
da si ovu anketu provodila prije 6 godina, odgovorila baih sigurno drugačije... danas mislim tak... :/
Stječem dojam da je pitanje trebalo biti "Brak bez lude zaljubljenosti.."..
Naravno da nije isto i ne može biti kao prvog dana, zavoliš čovjeka kao osobu i voliš ga, ne maštaš o njemu kao o Brad Pitt-u, puno je obaveza oko djece, nestala je romantika...naravno da bi ostala u takvom braku, zbog djece? naravno da da
Zlostavljanje bilo koje vrste ne bi trpjela-opet zbog djece.
Meni se čini da ja imam sasvim drugačije mišljenje od većine vas kad je pitanju razlika i između prijateljstva i ljubavi. Zaljubljenost ne ubrajam u ništa jer računam da je to prošlo svršeno vrijeme i za mene i za većinu ljudi koji su duže u braku. Kad kažem prijatelj, meni je to osoba koja zna sve o meni, s kojom imam određenu povijest, koja je tu za mene kad mi je teško i kad sam sretna. Kad kažem ljubav onda mislim na čovjeka sa istim karakteristikama kao ove gore ali uz puno dodataka. Znači osim fizičke privlačnosti, strasti isl mislim i na ogromnu bliskost sa tom osobom, potpora u doslovno svemu, sreću kad smo zajedno, hrpu lijepih riječi upućenim međusobno, osmjeh kad vidiš tu osobu, nekakvu kompletnost kad si s njim/njom, kad imaš tog nekoga i ne razmišjaš o tome da bi ti možda bilo bolje s nekim drugim, da bi te usrećila druga osoba. Tu su uračunate i svađe ali opet sa drugačijim osjećajem nego kad je u pitanju svađa s prijateljem. Možda ja griješim u svemu tome ali za mene to znači to.
Zanimalo me zapravo da li ste se spremni odreći vlastitog zadovoljstva i iskrene sreće u ljubavi zbog sreće vaše djece? Ali pritom sam pošla od stajališta da ste prijatelji, da imate ok komunikaciju, da nema nikakve vrste zlostavljanja i ružne atmosfere u kući.
Zanimalo me zapravo da li ste se spremni odreći vlastitog zadovoljstva i iskrene sreće u ljubavi zbog sreće vaše djece?
E pa trebala si ovako i postaviti pitanje.
Onda bih rekla NE jer njihova sreca nije uvjetovana mojim odricanjem. Naprotiv.
Pa ne kužim što nije jasno u pitanju iz ankete? Ista stvar samo upotrijebljene druge riječi
(ili bilo kojeg drugog razloga)
Ja sam najbliže ovom odgovoru, s tim da bih obrnula Flowerin redoslijed traženja nove ljubavi i odlaska iz braka.
Ako prestanem voljeti muza u svojoj 65-toj, fakat mi se tesko zamisliti kako trazim novu ljubav, a i ona mene....
ja sam te baš tako shvatila. i u takvoj situaciji teško bih se odlučila na razvod. nešto ili netko (
no, čini mi se i slijedeće - da je takav odnos jedna teško, dugoročno održiva situacija. prije će biti da se sve pretvori u situaciju iz tatekova posta:
a u ovakvoj situaciji se već teže mogu zamisliti. hladnoća odnosa, mora da je strašna za suživot. :/A kako bi ti bilo da ti više ne čestita rođendane? Da ga vidiš samo ujutro i navečer, a da se tokom dana nit vidite nit čujete? Da ide vikendom na izlet s nekim drugim društvom bez tebe i poslije ti ne priča ništa? Da mu počneš nešto pričati o svojim problemima ili dnevnim dogodovštinama, a on te ljubazno prekine i kaže da ga to ne zanima? Da saznaš da je premješten u drugi odjel u firmi još prije 10 dana, a ti pojma nemaš o tome? Da se dopisuje sa drugim ljudima (potpuno nevezano sa seksom i ljubavi) i ništa ti ne govori o tome?
Dakle, ne vara te, ne laže, ali si za njega nebitan životni faktor.
Možda griješiš, a onda griješim i ja, jer gledam na to isto.
Odgovor na tvoje zadnje pitanje:
Ako bi sreća već bila izvjesna (dakle, čovjek koji me usrećuje, a nije MM, za kojim ja ne bih išla u potragu, već bi on došao sam, nenametljivo i uvukao mi se pod kožu
Drugo, pokušala bih nešto promijeniti, probuditi u MM i sebi, ako bi se udaljili, i ako to ne bih uspjela, (a nema maltretiranja, svađa i sl.) a druge sreće ne bi bilo na vidiku, ostala bih u tom braku.
Jesam li sve obuhvatila?
Ja nekako teško odustajem od ljudi. Odnos se može mijenjati. Pitanje je koje sve djelove svog života smatramo fiksnim, a koje promjenjivim. Nekom je posao veći dio njegovog idnetiteta nego obitelj, nekom su to opet više djeca, nego muž. Ja mislim da se udaljenost ovog tipa stvara godinama i treba strašno puno truda da se smanji. U iznimno rijetkim situacijama je samo jedna strana "kriva", odnosno u mogućnosti da nešto poboljša. Bez godina truda, stručne pomoći, iskrene i bolne nesreće ne bih odustala od svoje druge polovice -jer ga doživljavam upravo tako. Ne bih očekivala plodove na drvu koje nisam njegovala. Da vodim život ispunjen poslom, brigama, roditeljima, prijateljima itd ida smo se udaljili ne bih mislila da njega trebam izbaciti iz te kombinacije. Da parafraziram gdje ti je blago(ili vrijeme npr.) tamo ti je srce. A srce se ne baca samo tako. Nisam glasala jer nema odgovora - radila bih na tome koliko god treba i uz pomoć kakvu god trebamo ili promjene u životu da taj odnos bude opet ono što je bio na nov način, naravno.
kako je teško postaviti precizno pitanje kada su u pitanju osjećaji!
da, ne bih tražila drugog partnera kako bih udovoljila sebi ako bi to zakompliciralo odnos s djecom.Zanimalo me zapravo da li ste se spremni odreći vlastitog zadovoljstva i iskrene sreće u ljubavi zbog sreće vaše djece?
ne bih tražila, ali ne znam kako bih postupila da se dogodi neočekivano.
kako god, to je situacija u kojoj se netko nađe povrijeđen - ja, partner, djeca... i treba odvagnuti čime će biti prouzročena najmanja šteta.
potpis na ovo, isto sam iskusila na vlastitoj koži i moji su se hvala dragom Bogu rastali i svima nam olakšali život
Za mene je ljubav i strast jako bitna u zivotu i ne bi mogla zivjeti s osobom prema kojoj to vise ne osjecam. Bila bih nezadovoljna i nesretna i to bi osjetila i moja djeca.
Ako bi osjetila da se to gubi, naravno da bih pokusala sve na svijetu da to obnovim, i zbog sebe i zbog djece ali ako ne bi uspjelo otisla bih iz takve zajednice.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom