Pokazuje rezultate 1 do 40 od 40

Tema: Na kraju krajeva: tko komu treba biti zahvalan?

  1. #1
    Andro-gen avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    373

    Početno Na kraju krajeva: tko komu treba biti zahvalan?

    možda je ovo pitanje postavljeno i odgovoreno milijun puta, no ja nisam pronašao nigdje.
    ma opet, ne mogu dokučiti:
    tko bi kome trebao biti zahvalan za rođenje? dijete roditeljima ili roditelji djetetu?
    dijete roditeljima što su mu podarili život i učinili ga onim što jest, dali mu život sretan ili nesretan, ili pak roditelji djetetu, jer su ga sebično dovukli iz apsoluta i obukli u tjeleso, podarili mu svu sreću i patnju u sljedećih xy godina, a dijete to nije tražilo.
    zašto sebično? zato jer nisu znali koga dozivaju, jer su htjeli svoj san ispuniti, osmisliti svoj život, bez obzira koga rodili.
    ... ili je jednostavno nepravedno ovo pitati, iako ima smisla.

  2. #2
    magriz avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Lokacija
    A6
    Postovi
    6,642

    Početno

    kokoš ili jaje?

    zašto bi se uopće trebao itko ikome zahvaljivati?

  3. #3
    Andro-gen avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    373

    Početno

    Citiraj magriz prvotno napisa Vidi poruku
    kokoš ili jaje?

    zašto bi se uopće trebao itko ikome zahvaljivati?
    da. kokoš ili jaje....
    ma stvarno nisam mislio da se sad netko nekome ide zahvaljivati... tu sam riječ upotrijebio da prizemljim stvar.

  4. #4
    magriz avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Lokacija
    A6
    Postovi
    6,642

    Početno

    ako je dijete iz ljubavi, zar treba išta više od toga?

    ako nije iz ljubavi, čemu onda sve...
    Posljednje uređivanje od magriz : 10.02.2010. at 17:06

  5. #5
    Marsupilami avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,253

    Početno

    Ja zahvaljujem Bogu sto postojim, ne zahvaljujem majci i ocu jer oni nisu isli s mislju da stvore MENE nego potomstvo, a to sto sam ja ja ne moze biti zasluga jedne ili dvije osobe.
    Mene je oblikovao zivot, iskustva kroz koja prolazim i kroz koja cu prolaziti, donosenje odluka mojom slobodnom voljom, utjecaj raznih ljudi na moj zivot i najvise moja djeca.

    Eto, mogu zahvaliti majci na tome sto nije isla na AB i sto mi je dala priliku da dodjem na ovaj svijet sto se rodjenja tice tu zahvala staje.
    Posljednje uređivanje od Marsupilami : 10.02.2010. at 17:12

  6. #6

    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    1,373

    Početno

    Ne kužim zakaj se kaže da bi dijete trebali biti zahvalno roditeljima jer su mu podarili život?!

    Pa nije dijete tražilo da bude rođeno...

    Eto, to meni nije jasno...

  7. #7

    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    1,373

    Početno

    Citiraj Marsupilami prvotno napisa Vidi poruku
    Eto, mogu zahvaliti majci na tome sto nije isla na AB i sto mi je dala priliku da dodjem na ovaj svijet

  8. #8
    susret avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    223

    Početno

    Ja smatram da nitko nikome u ovome slučaju ne treba biti zahvalnim... Bojim se da su roditelji koji podižu svoju djecu zato da bi im danas sutra bila zahvalna unaprijed osuđeni na razočaranje, jadna njihova djeca i jadni oni...

  9. #9
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    Citiraj susret prvotno napisa Vidi poruku
    Ja smatram da nitko nikome u ovome slučaju ne treba biti zahvalnim... Bojim se da su roditelji koji podižu svoju djecu zato da bi im danas sutra bila zahvalna unaprijed osuđeni na razočaranje, jadna njihova djeca i jadni oni...
    X
    Meni je tu zahvalnost čisto promašen pojam, a i kosa mi se digne na glavi, jer je to nešto što moja sveki stalno rabi. Misli da time što je djecu rodila da ih je zadužila za cijeli život.
    Po meni nema tu neke dužne zahvalnosti, ali važno je da postoji ljubav u oba smjera i da ta ljubav i poštovanje, za koje smatram da je milijon puta važnije egzistiraju do kraja života.
    Ja imam prema svojim roditeljima ogromno poštovanje i ljubav, isto tako i oni prema nama (meni, bratu, snahi, zetu, unucima,...).
    Što očekujem od svojeg djeteta?
    Najvažnije je da se nadam da će imati odnos s roditeljima (nama) kakav ja imam sa svojim roditeljima. Naravno, uz neke sitne promjenice.

  10. #10
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Pridružujem se onima koji na mjesto zahvalnosti radije stavljaju ljubav. U adoptivnim obiteljima je to pitanje zahvalnosti posebno osjetljiva točka, jer se okolina često smatra pozvanom na to da poziva našu djecu na zahvalnost. To je u potpunom nesuglasju sa stvarnošću. Zahvalna sam Bogu što mi je dao moju djecu, a kome će oni ili neće biti zahvalni, to je njihova intimna stvar. Što se mene tiče, od njih ne očekujem zahvalnost, a želim njihovu ljubav.

  11. #11
    Marsupilami avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,253

    Početno

    Citiraj Anemona prvotno napisa Vidi poruku
    Po meni nema tu neke dužne zahvalnosti, ali važno je da postoji ljubav u oba smjera i da ta ljubav i poštovanje, za koje smatram da je milijon puta važnije egzistiraju do kraja života.
    Krasno sroceno
    Posljednje uređivanje od Marsupilami : 10.02.2010. at 19:43

  12. #12

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    2,765

    Početno

    Citiraj lola_34 prvotno napisa Vidi poruku
    pade mi na pamet:
    hvala ti majko sto si me rodila, sto si sa ocem ljubav vodila..

  13. #13
    Nia_Zg avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2008
    Postovi
    1,276

    Početno

    MM i ja nekako intuitivno osjećamo da dijete bira svoje roditelje iz neke druge dimenzije postojanja, a jedino što roditelji mogu napraviti je da svjesno i s namjerom stvore to malo biće i podare mu maksimum ljubavi i pažnje.

  14. #14
    disciplina avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Postovi
    853

    Početno

    Citiraj snorki prvotno napisa Vidi poruku
    pade mi na pamet:
    hvala ti majko sto si me rodila, sto si sa ocem ljubav vodila..

  15. #15
    Mali Mimi avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    7,121

    Početno

    Citiraj Nia_Zg prvotno napisa Vidi poruku
    MM i ja nekako intuitivno osjećamo da dijete bira svoje roditelje iz neke druge dimenzije postojanja, a jedino što roditelji mogu napraviti je da svjesno i s namjerom stvore to malo biće i podare mu maksimum ljubavi i pažnje.
    Sad si mi mislim kad ovo čitam da mora da naše dijete u nekoj dalekoj galaksiji čim ga toliko čekamo

  16. #16
    Mali Mimi avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    7,121

    Početno

    Citiraj Anemona prvotno napisa Vidi poruku
    X
    Meni je tu zahvalnost čisto promašen pojam, a i kosa mi se digne na glavi, jer je to nešto što moja sveki stalno rabi. Misli da time što je djecu rodila da ih je zadužila za cijeli život.
    Po meni nema tu neke dužne zahvalnosti, ali važno je da postoji ljubav u oba smjera i da ta ljubav i poštovanje, za koje smatram da je milijon puta važnije egzistiraju do kraja života.
    Ja imam prema svojim roditeljima ogromno poštovanje i ljubav, isto tako i oni prema nama (meni, bratu, snahi, zetu, unucima,...).
    Što očekujem od svojeg djeteta?
    Najvažnije je da se nadam da će imati odnos s roditeljima (nama) kakav ja imam sa svojim roditeljima. Naravno, uz neke sitne promjenice.
    Ovo je ono što i ja mislim, takva je i moja svekrva ta silna očekivanja od djece i stalno prozivanje da bi joj "odbjegli sin" tj, mm trebao biti sličniji bratu koji je stalno uz nju a nažalost nije se još uspio oženiti i stvoriti vlastitu obitelj usprkos dužim vezama koje prije ili kasnije puknu. Mislim da je ta njezina ljubav vrlo sebična jer djeca nisu došla na ovaj svijet da bi roditeljima bili vječito uz skute, ali to ona ne može da shvati.

  17. #17

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    632

    Početno

    Citiraj Marsupilami prvotno napisa Vidi poruku
    Ja zahvaljujem Bogu sto postojim, ne zahvaljujem majci i ocu jer oni nisu isli s mislju da stvore MENE nego potomstvo, a to sto sam ja ja ne moze biti zasluga jedne ili dvije osobe.
    Mene je oblikovao zivot, iskustva kroz koja prolazim i kroz koja cu prolaziti, donosenje odluka mojom slobodnom voljom, utjecaj raznih ljudi na moj zivot i najvise moja djeca.

    Eto, mogu zahvaliti majci na tome sto nije isla na AB i sto mi je dala priliku da dodjem na ovaj svijet sto se rodjenja tice tu zahvala staje.
    bas tako

  18. #18
    vikki avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    5,685

    Početno

    Citiraj snorki prvotno napisa Vidi poruku
    pade mi na pamet:
    hvala ti majko sto si me rodila, sto si sa ocem ljubav vodila..
    Genijalno!

    Iritantno mi je inzistiranje na zahvalnosti zato što si nekom podario život, nažalost imam primjer u užoj obitelji i dakako da je riječ o vrloj sebičnoj i napornoj osobi (stalno se priča vrti oko toga što je ona dala djetetu, a što od njega dobila).

  19. #19
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Smajlić koji grli jedan drugoga (ne vidim gdje je).

    Fascinantna je činjenica postat roditelj. Ono - odakle si došlo, ti nepoznato, namrgođeno biće, što ličiš na nekog starog i mudrog? I milijun drugih pitanja koja filozofska duša ima.

    Protekom prvih tjedana filozofska pitanja idu u drugi plan, javljaju se praktična. Upoznajete se. Ljubav raste.

    Zahvalnost - i moja mama je od onih koja je znala izjavljivat a la vikkin primjer pa se pazim da ne idem tim putem. Zahvalnosti ne bi trebalo bit u toj jednadžbi. Niti mi trebamo bit zahvalni djetetu na dolasku (čemu bi možda ja bila sklonija), a dijete nama definitivno ne.

    Zanimljivo je ono što je rekla zdenka. Možda bi se tako nešto moglo primijenit i na svu dugo čekanu djecu, bez obzira jesu li biološka ili ne - taj put koji su roditelji prošli da ga dobiju. Ja već čujem rečenice koje mi dižu kosu, a koje bi mogao neko izgovoriti u odnosu na moju kćer (a, recimo, moja mama) "tvoja mama se tako namučila da te dobije, a ti tako!". Grozim se tog pojma muke. Dijete sa stremljenjima roditelja nema nikakve veze.

    Želim ti reći kako ja to vidim: baš nju briga za (vašu) prošlost. Njena je sadašnjost i budućnost. I vaša !

    p.s. ono... Edit Piaff - Je ne regrette rian... i fanfare i bubnjevi na kraju, od danas je novi dan, počinjemo zajedno kao obitelj!

    Uživaj/te

  20. #20
    iva_luca avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    1,905

    Početno

    Ja sam "zahvalna" mojoj L. za svaki trenutak kojim mi ispunjava život. Čak i kad cendra, neće spavat kao sada, kad mi mlati po tipkovnici ......
    Dakle, ja sam ta kojoj se ispunio san a moje dijete može biti jedino sigurno da ću je voljeti i štititi koliko god je to u mojoj moći.

  21. #21

    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    3,504

    Početno

    Ina

  22. #22
    litala avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,858

    Početno

    ja cesto volim svojoj djeci reci (iako oni to ne shvacaju (jos) ozbiljno) da trebamo biti zahvalni - trenutku...

    onom trenutku koji se "potrefio" da ih njihov tata i ja snazno pozelimo i "pozovemo" k sebi, da se oni stvore, da ih moje tijelo primi i da se bas oni, takvi kakvi jesu - a takvi su zahvaljujuci bas tom trenutku - rode...

    da je bio trenutak prije ili kasnije, sve bi - ali bas sve - bilo drugacije...


    i zato smo mi - zahvalni na ta cetiri jedinstvena trenutka u vremenu oko kojih se satkao nas zivot...
    Posljednje uređivanje od litala : 11.02.2010. at 05:17 Razlog: ,

  23. #23
    Osoblje foruma laumi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    3,829

    Početno

    Ja nekako kao i litala, smatram da mi, kao obitelj, trebamo biti zahvalni što smo dobili baš jedni druge. Ne mislim da bi nam djeca trebala biti zahvalna što smo ih rodili, ali bi nam trebala biti zahvalna za naš trud oko njih, za našu želju da naučimo biti im što bolji roditelji. A mi roditelji bismo trebali biti zahvalni što nam djeca pružaju priliku učiti kako da budemo bolji ljudi, kako da bezuvjetno volimo neko drugo biće i kako da budemo manje sebični.

  24. #24
    spunky125 avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    657

    Početno

    da, to su neka razmišljanja starije generacije koje vidim i čujem od svoje bake, muževe bake i mame: naime djeca bi trebala biti zahvalna roditeljima što su ih imala, i ako i ništa 2. nisu učinili trebali bih ih bespogovorno slušati, poštivati, izvršavati njihove zapovijedi i sl. Nova generacija gleda drugačije na te stvari.

  25. #25
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    Vidim da se je potegnulo u "nekom drugom smjeru". Naravno da smo mi svi kao obitelj zahvalni (ja ću reči Bogu, netko drugi može drugo navesti) na onome što imamo (na prekrasnom djetetu, na mužu, na roditeljima, zdravlju, međusobnom razumijevanju, ljubavi,...).
    Ali meni je to nešto drugo, i dalje smatram da konkretno nitko ne duguje nikome nikakvu zahvalnost, a to je bilo pitanje.

  26. #26
    Superman avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    1,269

    Početno

    Nitko od nas nije izabrao da bude rođen. Donosimo djecu na ovaj svijet zato što iskonski osjećamo potrebu za tim. Poznato je da je nagon za produženjem vrste jači čak i od nagona za vlastitim samoodržanjem. I taj nagon pokreće svijet. U tom kontekstu pitanje zahvalnosti ne stoji... Tko bi tu kome trebao biti zahvalan: roditelji djetetu ili dijete roditeljima? Nitko nikom. Niti smo izabrali svemir u kojem živimo, niti obilježja nas, kao ljudskih bića.
    Na nama je samo da podižemo svoju djecu s ljubavlju, kako bi izrasli svi zajedno u sretne ljude.

  27. #27
    Tincha avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    blizu al opet dovoljno daleko od metropole
    Postovi
    317

    Početno

    Nekak si mislim da su te starije generacije progurale tezu zahvalnosti, pogotovo oni koji su djecu imali da bi se netko u starosti brinuo o njima - puno puta sam čula takve izjave, štoviše i moja je baka očekivala da se u njenoj bolesti moja mama ostavi svega (nas) i ide ju njegovati... Ne očekujem nikakvu zahvalnost od svojeg djeteta, ali zahvalna sam Sudbini što ga imamo!

  28. #28
    MamaRibice avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    581

    Početno

    Ja zahvalnost ne povezujem sa nekim dugom, nekoj 'usluzi' kojoj se treba oduziti. Volim i cijenim ono kaj imam, zahvalna sam, i nemu tu nikakvih negativnih primjesa. Zahvalnost nije nekaj kaj mi se moze nametnuti, nesto sto moram osjecati. Ne moze se morati nesto osjecati

  29. #29
    Osoblje foruma laumi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    3,829

    Početno

    Zahvalnost o kojoj sam ja pričala je usko vezana s poštovanjem. Ja, npr., poštujem svoje starce i zahvalna sam im na trudu kojeg su uložili u mene i svemu onome što su mi priuštili (i materijalnom - a financijski im nikad nije bilo lako - i nematerijalnom), naročito kad to usporedim s groznim uvjetima u kojima je rastao moj bratić.
    Nadam se da će tako i moja djeca osjećati, ali ne mislim da bi zato, kad odrastu, trebali zapostavljati svoje obitelji i ne slijediti svoj životni put da bi mene bedinali. Nadam se samo da ćemo ostati bliski i kad budu "imali svoje živote".

  30. #30
    Osoblje foruma spajalica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    selo
    Postovi
    14,725

    Početno

    po meni niti sam ja "zahvalna" roditeljima sto su izabrali mene, niti su oni "zahvalni" sto sam ja izabrala njih. ja sam zahvalna na svemu sto su mi pruzili, ljubav i sigurnost. ali oni od mene tu zahvalnost ne traze, ili je baram ne spominju niti icim pokazuju da je zele, a ne pada mi napamet da ako nesto trazim od svoje djece, jer tak koncept "zahvalnosti" mi je stran.
    ja sam sretna sto sam spoznala sta je biti roditelj iako mi je to dugo bilo nesto nepojmljivo niti nesto interesantno.

  31. #31
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Zahvalnost je pozitivan osjećaj, dapače i nije zastario. Dobro bi bilo da na svijetu ima više zahvalnosti, to bi značilo da razmišljamo o drugima i o njihovoj pomoći i potpori. Međutim, to nije nešto što nam djeca duguju i što bismo smjeli od njih očekivati. Hoće li oni taj osjećaj imati ili ne njihova je intimna stvar i u to ne treba zadirati.

  32. #32
    Osoblje foruma laumi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    3,829

    Početno

    Citiraj Zdenka2 prvotno napisa Vidi poruku
    Zahvalnost je pozitivan osjećaj, dapače i nije zastario. Dobro bi bilo da na svijetu ima više zahvalnosti, to bi značilo da razmišljamo o drugima i o njihovoj pomoći i potpori. Međutim, to nije nešto što nam djeca duguju i što bismo smjeli od njih očekivati. Hoće li oni taj osjećaj imati ili ne njihova je intimna stvar i u to ne treba zadirati.
    Slažem se.

  33. #33
    Osoblje foruma spajalica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    selo
    Postovi
    14,725

    Početno

    i ja potpisujem Zdenku2, ona to tako uvijek lijepo sroci.
    Posljednje uređivanje od spajalica : 11.02.2010. at 11:34 Razlog: em sto ne znam srociti, em sto uvijek imam tipfelere

  34. #34

    Datum pristupanja
    May 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,983

    Početno

    Apsolutno ne razumijem pitanje, suprug i ja smo se dugi niz godina borili da nasa kcer dodje na svijet i presretni smo sto je s nama. To sto smo ju dobili putem MPO i prosli trnoviti put da uopce dodje do trudnoce nije njezin problem niti smatram da je to bitno u cijeloj prici. Vec se vidim u nekoj prepirci kada dodje pubertetska dob i kad od razuma nece biti R a ja joj kazem 'ali moras mi biti zahvalna sto smo se toliko borili da dodjemo do tebe'. Ma mos mislit, pomest ce pod sa mnom

    Dijete mi eventualno kasnije moze biti zahvalno (ili ne) da smo joj suprug i ja pruzali neizmjernu ljubav i podrsku, usadili moralne vrijednosti, radne navike, pruzali joj najbolje moguce skolovanje i bezbrizno djetinstvo to jest stvorene su najbolje predispozije za zivot odrasle osobe. Zahvalnost se nemora vracati rjecima, bitno mi je da nasa kcer odraste u sretnu, samosvjesnu i stalozenu osobu, to ce suprugu u meni biti najveca zahvala!

  35. #35
    Pinky avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    5,498

    Početno

    ja bi bila zahvalna svemiru, bozanskoj sili ili sili prirode (tko god je na "vlasti") kad bi svratila u tu galaksiju gdje je zapeo moj bebać i malo ga pogurala prema meni. mislim, jesmo mi lijeni dalmatinci, ali ipak ga 10 godina čekam....

  36. #36
    susret avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    223

    Početno

    Citiraj Anemona prvotno napisa Vidi poruku
    X
    Po meni nema tu neke dužne zahvalnosti, ali važno je da postoji ljubav u oba smjera i da ta ljubav i poštovanje, za koje smatram da je milijon puta važnije egzistiraju do kraja života.
    Potpisujem!!

  37. #37
    Lucija Ellen avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    3,478

    Početno

    Citiraj Zdenka2 prvotno napisa Vidi poruku
    Zahvalnost je pozitivan osjećaj, dapače i nije zastario. Dobro bi bilo da na svijetu ima više zahvalnosti, to bi značilo da razmišljamo o drugima i o njihovoj pomoći i potpori. Međutim, to nije nešto što nam djeca duguju i što bismo smjeli od njih očekivati. Hoće li oni taj osjećaj imati ili ne njihova je intimna stvar i u to ne treba zadirati.

    Predivno receno.
    Kad sam otvorila temu, pitanje me zateklo, nisam nikada o tome razmisljala jos tako dvosmjerno.
    Mene su ucili da ja moram roditeljima biti zahvalna. To "moranje" nekako je u neskladu sa zahvalnoscu, ona je intimna, kako rece Zdenka ali i njezna, rekla bih, svaki je pritisak gusi.
    Ina33, takodjer mogu potpisati tvoje razmisljanje. Zbilja ste me raznjezile, hvala vam.
    Slazem se da bi svijet bio bolji da je vise zahvalnosti, u svima, ali ako svatko krene od sebe i to je puno; dakle, da je vise zahvalnosti - u meni. Zaboravljam na trenutke koliko snazno mogu biti zahvalna na svemu sto imam, posebno na odnosima koje gradim, posebno na ljudima koje volim, a jos posebnije, dakako, upravo na svome djetetu.

  38. #38
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Da, tako je. Zahvalnost se ne može propisati, baš kao ni drugi osjećaji. Lijepo je osjetiti nečiju zahvalnost za dobro koje smo mu napravili, ali ne treba ići s time da se to očekuje. Mislim da je pravo pitanje kome bih je trebala biti zahvalna, a ne tko bi meni trebao biti zahvalan.

  39. #39

    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    1,218

    Početno

    Slažem se sa Zdenkom i Inom.
    Kad se roditelji (ili bilo tko drugi) pozivaju na zahvalnost, ne odnosi se to na osjećaj ili verbalno izricanje, nego obično na vrlo konkretne materijalne situacije pa to dalje ne ću komentirati.
    Ja riječ "zahvalnost" ne koristim, osim u intimnom obraćanju Bogu.
    Prema svom djetetu ne osjećam zahvalnost nego odgovornost. A od njega očekujem jako puno stvari svaki dan, od daj do nemoj, ali zahvalnost nije na popisu.

  40. #40
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Slažem se... Čim od nekoga (a pogotovo djece vlastite) očekuješ zahvalnost, to što dobiješ NIJE više zahvalnost, eventualno osjećaj dužnosti.... A ako očekuješ zahvalnost, znači da ne daješ ljubav nego trguješ... Sve naopako! Nadam se da nikad neću osjetiti potrebu da tako nešto tražim od svoje djece.

    Zahvalnost mora čovjek sam od sebe osjetiti, inače ništ od toga.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •