Da pojasnim. Mnogi ljudi oko nas žive godinama u brakovima u kojima već odavno nema ljubavi. Ostao im je samo nekakav prijateljski odnos koji super funkcionira na cimerskoj razini ali u partnerskom i ljubavničkom pogledu nema više ničega. Znači, seks nula bodova, nježnosti isto tako..čisti cimeri. Poznajem dosta ljudi kojima je to bio dovoljan razlog za rastavu pa su ih ljudi osuđivali zbog djece koja su iz nečijeg "hira" ostali bez klesične obitelji. A znam i dosta onih koji žive tako sto godina i pomirili su se sa sudbinom lošeg i bljutavog braka koji to više i nije. A bome znam i one koji i dalje žive sa mužem /ženom a paralelno imaju svoje velike ljubavi sa strane. Znači, ja ne mislim na problematične brakove i ljude nego na lijep i korektan odnos ali koji više ne uključuje onu vrstu ljubavi. I, u koju skupinu mislite da bi vi spadali kad bi se našli u takvoj situaciji?