faza prkosa

[irena bajrić]

Moja je curica stara 26 mjeseci, a dečko 13. Pred mjesec dana sam krenula raditi nakon 2,5 godine porodiljnog. Ona se promijenila postala je prkosna. Za primjer, uzme ključ i krene grebati namještaj i ja onda Dunja nemoj, molim te Dunja ovo ono. Otima igračke bratu, grebe ga i štipa dok mi teta na čuvanju veli da takvo dijete nikad nisu imali, da je samostalna da pomaže braci i sve ono kaj ja s njom uhodavam na čuvanju primjenjuje, a doma sve teže. Kad su bolesni i ja sam s njima doma, povremeno mi tak dođe teško da bi najradije pobjegla......mislim, od vlastitog djeteta. Dok dođu moje kolegice s djecom, Dunja ne da igračke, otima se, čupa špangice iz kose....
S čuvanja dolazi zadovoljna i raspoložena.

Da li je to prolazna faza?
Kako da joj pomognem i kak da to sve profiltriram?

Stvarno sam zabrinuta...

[Dia]

ja bi ti rado pomogla, ali u slicnoj sam situaciji, on je stvarno postao nemoguc, danas me ujutro uspio nazivcirati valjda 20 puta
i sve sto mu kazem da ne radi on namjerno, posljem ga u sobu, on nece, udari me, ja mu primim ruke, on mene nogom :shock: (nemam pojma gdi je to vidio), navlaci psa, ja ga zamolim da to ne radi jer ovaj jadnicak vec pocinje rezati, ma kakvi...odemo van, dode susjeda od 1 god. ma valjda ju je 5 puta gurnuo, ja njemu M. ona je mala, jel ju smijemo gurati, on kaze ne i da nece vise i za 5 min. opet i to iz cista mira
za ruckom mu nesto nije pasalo, odmah pljas rukom po tanjuru, vilicu na pod
ma uzas...bilo je jos toga...stvarno mi je doslo da pobjegnem iz kuce, al jednostavno nemam kud sa njim

eto...sad spava i izgleda ko anđeo

[irena bajrić]

pročitala sam na webu da je uglavnom teško do treće godine života jer u ovoj dobi djeca pokušavaju uhvatiti kontrolu nad svojim ponašanjem i postupcima, pa su na primjer u vrtiću ili na čuvanju vrlo dobri i pristojni i sljede mamine naputke od doma, a doma uz mame su nemogući i prkosni - to je navodno zato što u nas imaju golemo odnosno apsolutno povjerenje te na nama ispituju svoje granice.....

eto, kaj reči?

nek su oni nama živi i zdravi

[domy]

Mi smo do sada dobro hendlali, ali meni se ćini dan on tek sada ulazi u fazu prkosa sa 3 godine. No vidjet čemo.

[Kavin]

Ista stvar...doma pogotovo uz mene je nemoguć cendrav, inatljiv, totalni mali živčenjak. Dođe mu mali frendić i što god ovaj primi on mu otima. Počeo je i s nekim opasnim forama rušenja na pod, mislim frendova ne nas velikih.
A u vrtiću nebo i zemlja razlika...ja došla jedan dan po njega i gledam ga poskrivečki, a ono imam šta vidjeti! Curica mu uzela NJEGOVOG MEDU OD DOMA, a on plače ko mala beba i teta mu govori: "Pa uzmi joj Grga to je tvoj medo, uzmi joj!" On ništa samo plače i gleda ju. I tako je na kraju teta morala urgirati jel si on nije bio sposoban uzeti sam SVOG medu.
A doma sve to valjda isprobava na drugima! :?

Što se tiče nemogućih scena i ispada ... ima ih dosta, a tad bi najrađe iskočila iz kože ... nervozno počne hitati stvari, mlatarati rukama, samo kaj ne počne sam sebe udarati.
Faze, faze već me boli glava od tih faza

[irena bajrić]

vidim smajlića sa bijelom zastavicom???
ha ha hahaha

nekak uporno radim s njom, pričam, komuniciram
i čini mi se kak da je bolje
inače je ona meni super cura, tak da znam da me kuži

isto tak i druga djeca, kuže više nego kaj mi mislimo...

[gitulja]

jao, hvala vam na topicu. G je sada 27 mjeseci, i imamo iste probleme.
Ja sam se već počela pitati što se događa samnom, uspije me izbaciti iz takta 15 x dnevno. Najgore je kod oblačenja i skidanja. U subotu smo je pustili da izađe bez hlača. Bilo je 20 stupnjeva, i išli smo odmah u auto. Kad smo došli pred restoran, rekli smo joj da sad mora obući hlače ili mora ostati u autu. Naravno, ostala je. Mi smo se motali oko auta, da nas ne vidi, a ona je uredno sjedila u AS 10-ak minuta. Onda joj je ipak dosadilo, pa je obukla hlače i išla na ručak.

[**mial**]

pročitala sam na webu da je uglavnom teško do treće godine

e pa i ja sam čekala da prođe treći rođendan kao bit će bolje, ali

bit će bolje samo ne znam kad

ponekad mislim da je to zbog ljubomore na bracu, ali ima i jedinaca koji su takvi pa mi je lakše. ah faze . . . proći će . . . samo treba biti strpljiv

[Ivany]

Mi smo trenutno u toj fazi i moram priznati da me izluđuje.

Ja joj kažem da nešto napravi (npr.obuje papuče, dođe da je previjem/presučem/umijem/jedemo i sl....) a ona me gleda u sred očiju i okrene se na drugu stranu i pobjegne, ugl. se sakrije ispod blagovaonskog stola, ako treba i 10ak minuta. Ili baci nešto i ja joj lijepo kažem da nebaca igračke, da će se pokidati blabla i ona je uzme i ponovno baci. Lupa nečim o stol...

Mi to ovako "riješavamo", prvo je upozorim 2-3puta da to neradi i kažem joj da će ići sjediti u fotelji, ako nastavi raditi to, ide u fotelju. Međutim njoj sjedenje u fotelji nije kazna, ona sjedi i priča sama sa sobom, leži... nemam pojma kako uvesti malo reda.
Jel ima tko ideju??

[gitulja]

očito nitko od nas nema neku efikasnu ideju.
možda je najbolje čekati da prođe, ali do kad :?
Moja isto ima fazu bježanja kod presvlačenja, ali ona skače po krevetu pa još postoji i šansa da padne s kreveta. Neće prati zube, odnosno hoće ali sama i to samo donje. Namjerno piški u gaće, i to uz najavu. Onda se čudi što se ne ljutim. Jučer mi je stvarno puknuo film, i rekla sam joj prvo da nema kupanja kad se neće skinuti, onda je rekla mama opoti i dala da ju tata okupa. A ona se nije dala obući u pidžamu, sve dok ja nisam rekla da može spavati gola i počela spremati body i pidžamu.
Stvarno sam na rubu snaga oko tog natezanja.

[thalia]

Namjerno piški u gaće, i to uz najavu.

ovako je kod nas. i vratila sam mu pelenu. ne mogu više, ja se, naime, ljutim jako. i onda se čitav dan svađamo jer mi se svaki put popiški u gaće kad hoće privući pažnju ili nešto dobiti ili kad samo prkosi.

užas.

[gitulja]

mi smo vratili pelenu nakon mjesec dana skoro bez nezgoda, jer je plakala za pelenom. Ovo sad, popiški se prvi put u gaće, pokaže gdje, ja očistim, presvučemo gačice i onda do spavanja uredno još 2-3 puta piški u tutu.

[irena bajrić]

pa uglavnom pali kad im potvrdimo njihove namjere

jednom mi se D.nije dala obući i kak sam je ja oblačila ona se skidala i tak 10 puta
sve dok ju nisam uzela i cijelu ju u jednom mahu skinula do gola, kaj, ostala je paf i počela me grliti i nakon toga više nije to radila

a malo je ljubomorna na bracu pa ja onda potenciram s njom igru da je ona braco i super joj je to, glumi, krevelji se i oponaša brata

jedan dan mu je uzela omiljenog konjića iz ruke i pobjegla u sobu ja dođem k njoj i pokušam ju obraditi da mu ga vrati ali ona ne odustaje, u tom momentu ja se dižem, zatvroim joj vrata od sobe , kad ona krene dozivati "mama, mamam", a velim ja "čuj, imaš konjića, igraj se s njim"
i onda ga je ipak dala bratu...

eto tako su naši mali "proizvodi" slatki i pametni

[irena bajrić]

kaj se tiče piškanja u gaće, imam jednu dobru shemu:
nemojte uopće pokazivati osjećaje u momentu kad se to dogodi, uzmite ga u ruke i lijepo presvuciti, bez komentara, točno onak kak bi to napravila medicinska sestra na odjelu ili odgojiteljica u vrtiću

dakle, bez komentara

kad obavi na tuti tada hvaliti i bodriti, a inače ostati hladne glave pa bilo to 10 puta dnevno

[gitulja]

ja uopće ne reagiram na pišanje u gaće. očistim, presvućem ju i idemo dalje.
a neku večer se nije dala obuči pa sam ja krenula spremati piđamu, pa se odmah smirila.

[joya22]

Ljudi moji,a ja mislila da mi je dijete prolupalo (ili ja )
Vec sam htjela otvoriti temu a onda nadjem Vas!!!!
Ista stvar sa najavom piskenja u gaće,odbija sam jesti,radije ne jede(isprobano na cijeli dan ),oblacenje nula bodova,bacanje igracaka konstantno,guranje klinaca sto nam je dosad bila totalna nepoznanica....a da ne pricam o histericnim ispadima u sekundi kad mu nesto nije kak je smislio..... :/

:? Vec sam tako jadna i razmisljam pa dobro u kojem trnutku sam fulala,kad je to doslo tako preko noci????

[DaDo]

evo mi danas punih 31 mjesec..ona je inače puno svojeglavija od mog starijeg sina, pa sam već navikla da se malo borimo..
ali ja sam za savjet da se malo skuliramo, naime čitala sam knjigu od Karpa Najsretnije dijete u kvartu gdje čovjek tvrdi da su naši klinci mali neandertalci i da se tako treba ponašati s njima, što ukratko znači kad ona počne zavijati i histerizirati, ja pokušavam artikulirati njen bijes kroz riječi. jasno mi je da je ona sad toliko toga naučila i shvatila a da je još uvijek mala kad joj je frka da se ne zna zapravo izraziti. i zato je nemoćna i bijesna. i moram reći da otkad se ponašam tako da je ona prijemčljivija i da puno lakše prolazimo kroz bure i da kasnije pričamo o tome i ona shvati poruku.

[Dia]

mene je M. jucer totalno izbacio iz takta, a onda i md koji mi je rekao da je to sve moja greska jer mu previse pustam

ima dana kad je stvarno sve super, no zadnjih par dana je uzas, sve je NEĆU, baca igracke po cijeloj kuci (danas sam mu cak zakljucala sobu) i to naravno po televiziji, htio je baciti konjica za ljuljanje u stakla ispod sanka i to iz cista mira
da ne pricam o ljutnji i lupanju glavom o pod kad nesto ne moze dobiti
bili smo u setnji i odjednom stane na cesti i veli; necu...bok mama, nakon 20 min nagovaranja da idemo dalje sam ga nosila doma u histericnom placu
oblacenje 0 bodova, trci po stanu i vice bigiti (bjezati)
danas je popodne uspavljivanje trajalo 1 h jer on nece...uh uh

kad se posvadimo i on recimo ode u sobu, tamo se namjerno popiski u gacice i onda zove da mi pokaze

nemam pojma sto napraviti, al stvarno nemam snage

[irena bajrić]

iskreno, ja nemrem nikak prihvatiti da su oni mali neandertalci, ja se odnosim prema njima kao da su mali ljudi skoro ravni meni...

a vidim i sama da bi nekad morala odlučnije stati na kraj nekim stvarima...veli moja mama "nemaš ti njoj kaj objašnjavati, pljasni ju po guzici i kvit"
ali ja sve ovak onak, trošim brdo snage i živaca
najveći domet mi je poslati ju lijepo u sobu da se umiri tj. čak ju uzmem za rukicu, otpeljam ju u sobu i nakon minute dođem po nju i pitam dal je gotova
i to pali, na taj način nauči kontrolirati svoje osjećaje

eto friški primjer: probudila se danas u jutro u pola 6 i hoće one nove lepe lepe tikače ali urla kak ih hoće i hoće i mm veli Dunja lezi u kimbi a ti mama u svoj krevet i čut
ijooojjjjj

[domy]

"nemaš ti njoj kaj objašnjavati, pljasni ju po guzici i kvit"

Da taj dio mi je najbolji.Ili ono nije šiba badava izašla iz raja.

Ili ono "ma šta on zna".
Naravno da ni neće znati ako mu se ne objasni šta je i kako je.
Ja ne znam ali ja sam se već masu puta uvjerila da stvarno vrijedi objašnjavati djetetu i to na dugačko i naširoko, shvatit će on to kad tad.

[stephanie]

Ah, tu smo i mi.

MM ne pomaže, moja mama kaže lupi je po guzi, a svekrva udovoljava svim željama.
Uh, što ne živim bar 100 km od njih.

irena bajrić da, ispitivanje granica na mami (najviše) i tati.

Ja baš pokušavam posuditi knjigu Najsretnije dijete u kvartu. Čitala sam je jednom, ali sam zaboravila. Treba mi opet ta knjiga.

Moram na sastanak.

[irena bajrić]

ja čitam "prve tri su najvažnije"
i super mi je knjiga
ali mislim da svako dijete treba individualni pristup i da se ipak ne može generalizirati
bože, do treće ću posjediti totalno!
a tinejđersko doba!!

i ja sam se uvjerila da ima svrhe objašnjavati ali iziskuje golemo strpljenje i snagu volje

[UdavDave]

Eto baš vas čitam i kod nas je to već počelo...a ona ima 13 mjeseci . Džizs...ponekad ne znam kaj bi s njom. Drame oko presvlačenja, histerija s igračkama, tuljenje čim nekaj nije po njenom...a aj ti objasni bebi od 13 mjeseci, da, eto, ne može po 40-ti put resetirati kompjuter jer mama nekaj hoće napraviti. Gledam je kad slaže one čašice, pa kad hoće veću nagurati u manju i naravno, ne može. Pokušava ravno 3 sec, onda urlik, kenjkanje i lansiranje čašica svugdje po stanu. Ponekad se bojim da nije nasljedila gene moje svekrve...to mi ne bi bilo drago

[DaDo]

iskreno, ja nemrem nikak prihvatiti da su oni mali neandertalci, ja se odnosim prema njima kao da su mali ljudi skoro ravni meni...

mislim da pisac, bar ja nisam tako shvatila, ne vrijeđa djecu time da su neandertalci, već misli da oni u razdoblju od 0 - 4 godine prođu razvojni put pračovjeka do današnjeg čovjeka, dakle mozak, sposobnosti i sve ono ostalo što je čovjeku trebalo milijune godina naši mališani moraju preći u samo 4 godine...

[irena bajrić]

kužim da je to razvojni put, nije to pogrdno jednostavno je tako oni su "tabula raza" po kojoj ćemo ispisati prve smjernice...

evo cure, očajna sam u jutro, prošli tjedan sam bila s njima na bolovanju, a od jučer radim i oni idu na čuvanje.od kad sam ju pokupila jučer popodne one nije stala cendrati i plakati, cviliti i dramatizirati - razlog nepoznat, meškoljenje i cviljenje se nastavilo i po noći, a ona inače spava ko anđel i probudimo se u jutro i ona nastavlja svoju "torturu" nada mnom...
srce mi tako lupa da mi se čini da ću imati infarkt kolko sam jadna.....

i onda ju pošaljem u sobu u jutro, izađe van i neće ni da ju nosim ni poljubim nikaj....

dijete ima neku svoju tegobu, a ja ne mogu to dokučiti.....

[UdavDave]

Pa ja bi rekla da se musi zato kaj opet radiš. Ne znam, nekako mi se čini da to sve ne bi trebalo toliko k srcu uzimati, ako ništa, onda zbog naših živaca. Tek smo počeli, naime . Ja se trudim, kad je ona takva (a jasno se vidi da je bijes i divljanje) ignorirati je dok se ne ohladi i tek onda joj ponuditi igru ili tak nekaj. Ne bi htjela da skuži da drekom i kreveljenjem može postići to kaj hoće jer to nije baš dobro, je l. Obično joj kažem: ne sviđa mi se što si takva i neću se igrati dok ne prestaneš. I odem. Tri metra dalje, imam mali stan . Al prestane ona...uglavnom.