aaa, legendarni splitski grafit
Hajduk prvi, Ivan Pavao drugi
 |
|||
|
|
|||
aaa, legendarni splitski grafit
Hajduk prvi, Ivan Pavao drugi
i prigodni slijedece godine
Benedikt sesnaesti, Dinamo sedamnaesti
mikka
ima jedan na koji sam odvalila. osvanuo u nikšiću, '99 kad je srbija bila bombardirana:
bombardirajte i nas! nijesmo šugavi!
U to doba bombardiranja srbije, meni je najjači bio onaj, čak su ga pokazali na dnevniku:
2 najveća srpska izuma-
Nikola Tesla- STRUJA
Slobodan Milošević-IZOLACIJA
"To love one-self is a begginig of long-life romance" O.Wild
"Don't walk in front of me cause I may not follow.
Don't walk behind me cause I may not lead.
But walk beside me and be my friend." (unknown)
one day I looked up in the sky
a bird came by
and shit into my eye
I didn't laugh
I didn't cry
I was just happy that cows can't fly
8)
Happines isn't getting what you want.
It's wanting what you've got.
You've got to stand for something.
Or you will fall for anything.
Sinj, tijekom rata:
'Sinj nikada nece biti Senj!'
Da pojasnim, za neupucenije, parafraza onog: Osijek nikada nece biti Ocek.
i jos jedan ratni
Sisak nikada nece biti Cucak!
Bila je jos jedna verzija:summer prvotno napisa
Osijek nikad nece piti ocat.
Da mi je biti u glavama grafitera kad imaju inspiraciju...
„Često cijeli dan nisam ništa jeo i cijelu noć nisam spavao
da bih razmišljao, pa opet mi to nije koristilo. Mnogo je
bolje učiti.“
(Konfucije)
„Uopće nije važno imaš li neuredne džepove, neurednu
frizuru i domaće zadaće. Najveća nevolja na svijetu je,
sine moj, imati neuredan um.“
(Miroslav Antić)
„Tko zna, a ne zna da zna – spava, probudite ga;
Tko zna i zna da zna – mudar je, slijedite ga;
Tko ne zna i zna da ne zna – dijete je, poučite ga;
Tko ne zna i ne zna da ne zna – opasan je, čuvajte ga se!“
(Konfucije)
„Kad mi je najteže, ja se smijem. I to bezobrazno.“
(12-godišnjak u odgojnom domu)
ovaj sarajevski je već legendaran i mislim da nema tko ga ne zna.
na pošti je pisalo ćirilicom (ako se ne varam): ovo je srbija!
pa je netko ispod toga napisao: budalo, ovo je pošta!
"Bolje živjeti sto godina kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi."
"I onda će znati da je jedina koju sam ikad voleo...
Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca...
Štedeći se...
Učeći se kako ću najbolje voleti nju...
Kada je konačno nađem..." (Balašević)
ovo je moja omiljena pjesma(i omiljeni pjesnik)
Što sam? Tko sam?
Sto sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
ciji pogled gasne u magli i memli,
zivio sam kao usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
I tebe sad ljubim po navici, dijete
zato sto sam mnoge ljubio boleciv,
zato usput, ko sto palim cigarete,
govorim i sapcem zaljubljene rijeci.
“Uvijek” i “ljubljena” i “upamtit cu”,
a u dusi vazda ista pustos zraci;
ako dirnes strast u covjekovu bicu,
istine, bez sumnje, nikad neces naci.
Zato moja dusa nezna sto je jeza
odbijenih zelja, neshvacene tuge.
Ti si, moja gipka lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.
Ali, ako trazec neku srodnu dusu,
vezan protiv zelje, utonem u sjeti,
nikad necu da te ljubomorom gusim,
nikad necu tebe grditi ni kleti.
Sto sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
ciji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.
S.Jesenjin 1925
mislim da je samo pitanje vremena kad će se ovaj topic pretvoriti u topic "đoletovi citati"
"...A ti, mila...
Samo baneš u snove s nekog puta dalekog...
I tad se zbunim...
Tad se potpuno sludim...
Jer...
Na javi sam te ljubio strepeći da ne probudim nekog...
A u snovima te ljubim strepeći da sebe ne probudim..."
Đ.Balašević
" Najteže je odgovoriti na šutanje" A. Camus
"Da biste naučili da cijenite minute, potrebne su vam godine." Talmud
"Raspravljaj o svojim ograničenjima i sasvim sigurno ona će postati tvoja." R. Bach
" Kad čovjek dopusti da ga pripitome moze se dogoditi i da zaplace. " Iz Malog princa
"Užasavam se biti mudrac, junak ili svetac. Moje su težnje daleko veće. Želim biti normalan čovjek!" B.Hamwas ,Kap prokletstva
"Postao sam istovremeno svestan i cinjenice da ja zapravo i necu prisustvovati svojoj smrti, kao sto ne prisustvujem ni svom snu, i to me malo smirilo" Danilo Kiš
Pas je čovekov najbolji prijatelj,
zato bi mogao da mi kaže gde je zakopao kosku.
Ne, knjiga je čovekov najbolji prijatelj,
reče pas već pomalo umoran od svega.
Jesenjin
Ova me podsjeća na mog strarog, sjećam se kako mi je išlo na živce kada bi ju recitirao:
KAČALOVLJEVOM PSU
Daj, Džim, za sreću meni šapu tu.
Takove šape vise nitko nema.
Ded, lajat ćemo skupa na tišinu,
kad noć se spusti mjesečina i nijema,
Daj, Džim, za sreću meni šapu tu.
Oprosti, dragi, nemoj da me ližeš.
Bar ono sto je najprostije shvati.
Ta ti i ne znaš sto to znaci život,
i kako se na svijetu kadšto pati.
Gospodar tvoj i slavan je i drag,
i kuća mu je često puta puna,
i svaki gost podragao bi rado
tu tvoju dlaku mekšu od baršuna.
Na pseću ti si baš đavolski lijep.
Povjerljivo u susret svakom hrliš
i nikoga ne pitajući ništa
ko pjani drug i ljubiš ga i grliš.
Moj mili Džim, znam, kod tebe je bilo
gostiju kojekakvih sva sila,
al ona sto je tužnija od sviju
nije li ona ovdje bila?
Ona će doći, ja ti jamčim to.
I kad upreš u nju pogled svoj,
za sve sto sam kriv i za sto nisam,
umjesto mene lizni ruku njoj.
A u jeku popularnosti dance muzike (sjećate se Senne M.-a?ovaj sarajevski je već legendaran i mislim da nema tko ga ne zna.
na pošti je pisalo ćirilicom (ako se ne varam): ovo je srbija!
pa je netko ispod toga napisao: budalo, ovo je pošta!), nakon što je poginuo vozač formule Senna, u Zg je napisan grafit "Bože, uzeo si krivog Sennu".
ovi stihovi su malo tuzni ali meni prelijepi.
...I uzglavlje mi daj od svjezeg,mladog sijena.
I pokrov od biserne rose nanizan.
O daj mi da umrem u mirisu zita i trave,
kad budu sva polja pokosena...
Molitva za vedru smrt
Nikola Sop
Važno je, možda, i to da znamo
covek je željen, tek ako želi.
I ako celoga sebe damo,
tek tada i možemo biti celi.
Saznacemo, tek ako kažemo
reci iskrene, istovetne.
I samo onda kad i mi tražimo,
moci ce neko i nas da sretne.
M. Antic
A u jeku popularnosti dance muzike (sjećate se Senne M.-a?
Pjesma Broja 1:
"Ciju, Ciju, Poje Ptic
Vau, Vau, Laje Psic
Zine Psic,
Ode Ptic"
OdvalihA u jeku popularnosti dance muzike (sjećate se Senne M.-a?
A što se Đoleta tiče,samo ću nadodati...
"Princip je isti , sve su ostalo nijanse...."
A i ovaj haiku me ostavio bez texta
a da nezaboravimo i TUC TUC ...
Izgleda da i za grafite vrijedi ona dobar glas se daleko čuje. Ovaj prvi je pisao na pošti u Puli, a ovaj sa Senom u Bjelovaru.A u jeku popularnosti dance muzike (sjećate se Senne M.-a?ovaj sarajevski je već legendaran i mislim da nema tko ga ne zna.
na pošti je pisalo ćirilicom (ako se ne varam): ovo je srbija!
pa je netko ispod toga napisao: budalo, ovo je pošta!
svi do sada, ne znam koga izdvojiti, svi pjesnici i pjevači i ˝ludaci˝
na vratima zahoda na trajektu nacrtana prekrasna gola ženska.
od očiju ide strelica -> ovo su oči služe za gledanje
od sisa ide strelica -> ovo su dojke, zluže da nahrane našu djecu
od pi.... ide strelica -> budalo, sidi pos*at ćeš školjku
splitski grafit- da mi je poludit, bija bi još luđi...
oglasnik (u vrijeme Božića) - koljem po kućama, alat nosim sa sobom...
I jedna iz moje pjesmarice:
SMRT LJUBAVNIKA
Divani će naši bit mirisa puni,
Duboki ko rake, s ležajima mekim,
Na stolcima cvijeće što se tiho truni,
Procvjetalo za nas pod nebom dalekim.
Rasipljući strasno posljednje topline,
Naša srca dva će kao zublje sjati,
Dvostruki će traci od svjetlosti njine
Na zrcalu duša jedan odraz dati.
A u veče modro nadnaravna sjaja
Jedan ćemo blijesak izmijenit jedini
Kao dugi jecaj u znak oproštenja;
Odškrinuvši vrata, tad Anđel će ući
Da radosnom kretnjom oživi u tmini
Ogledala mutna i ugasle luči.
C. Baudelaire
grafit na dućanu - neću žvaku, oću kusur...
DO VI
ja ću riknut na ovu zadnju
evo jedne od Arsena koja mi je draga
Dušo moja
Dušo moja, ja ne znam više,
koliko dugo ovdje stojim,
dok gledam kako liju kiše,
pod mračnim prozorima tvojim!
Dušo moja, i kada krenem,
htjeo bih opet da se vratim,
ti ne znaš da je pola mene,
ostalo s tobom da te prati!
Ostalo s tobom da te ljubi,
kada si sama i kad je zima,
jer ja sam onaj, koji gubi,
i prije nego išta ima!
Dušo moja, k’o kaplja vode,
i ti se topiš na mom dlanu,
jer stobom dođe, a bez tebe ode,
stotinu dana u jednom danu!
Dušo moja, ti umorna si,
i bez tebe ti ležaj spremam,
na nekoj zvijezdi, što se gasi,
ja tražim svjetlost, koje nema!
Pod hladnim nebom, ispod granja,
Stavit’ ćes glavu na moje grudi,
jer ja sam onaj, koji sanja,
i zato necu da te budim!
a za ovaj Sennin grafit...odvalila sam
možda bi Manitu prije uslišao molbu od Boga
sjećate se vesne parun?
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.
Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!
Tako istinito
Štrigice-Vesna Parun
Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!
Tin Ujevic, Svakidasnja jadikovka
Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo.
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.
Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.
Tak i vezda bude da nekak ne bude,
kakti biti bude bilo da bi biti bilo.
Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo,
pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu.
kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!
Ovako si ja mantram kad ma stisne neka guzva, problemi i frka.
ajme, ubijate me s ovim topikom, kako raditi pokraj jesenjina, baudelaira i ostale ekipe
sad ću sebe rasplakati, a vas rastužiti, ali moram staviti ovu prekrasnu pjesmu J.Jovanovića Zmaja:
Podjem, klecam, idem, zastajavam,
Šetalicu satu zadržavam,
Jurim, bežim, ka' očajnik kleti,
Zborim reči, reči bez pameti:
"Ne, ne sme umreti!"
Vičem Bogu: Ona je još mlada!
Vičem pravdi: Ona se još nada!
Anđelima: Vi joj srca znate!
Vičem zemlji: Ona nije za te!
Ni otuda nema mi odjeka...
Vičem sebi: Zar joj nemaš leka?...
Idem, stanem, ka' očajnik kleti,
Opet zborim reči bez pameti:
"Ne sme nam umreti!"
Idem, stanem, pa mi klone glava
Nad kolevkom gde nam čedo spava.
Čedo s' budi, pa me gleda nemo;
Gledamo se, pa se zaplačemo;
Pa i njemu, ka' očajnik kleti,
Zborim reči, reči bez pameti:
"Ne sme nam umreti!"
Stalna na tom svijetu samo mijena jest...
jel tko čitao šerbedžiju?
Zaboravi i Rastanak
i Prevert - Barbara
Ajoj, Cvijeta, mene si rasplakala....
meni je i Kišević jaako drag,obožavam njegovu poeziju
a favorit mi je
Brzo se sakrij u mene
Brzo se sakrij u mene.
Ja ću se u tebe skriti,
Da ne znam tko sam ja,
Da ne znaš tko si ti.
Sva se u mene zavuci,
Vani se zima sprema,
To smrt nas naša traži,
I vidi da nas nema.
A još nitko da spomene najnoviji, s Ekonomskog fakulteta:
"Tu me cijene, tu kupujem"
doobar
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Napisati, na primjer: "Noc je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini".
Nocni vjetar kruzi nebom i pjeva.
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.
U nocima, kao ova, drzao sam je u svom narucju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomicne oci.
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.
Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu, kao rosa na livadu.
Nije vazno sto je moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita i ona nije uz mene.
I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Kao da je hoce pribliziti moj je pogled iste.
Moje je srce iste, a ona nije uz mene.
Ista noc odjeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.
Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.
Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.
Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.
Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.
Pablo Neruda
i ja volim kiševića, evo moj favorit:
Neki stid
Na zlo sam odavno već okornjačio,
još jedino dobrota čista mene gane.
O pete sam zavist okačio.
Cvijetom moje zarasle su rane.
Svaka himba meni je daleka.
Drugima sam kao samom sebi.
Mržnje sve, od ovoga svijeta,
ljubav moju potopile ne bi.
Pa ipak se katkad ćutim slabim,
kad od srca um mi se otima.
Sam pred sobom ja oborim glavu
ne znajući kud bih sa očima.
Pravila pisanja postova
