Ja ću poludiiitnjumi prvotno napisa
grafit negdje:
Dala sam.
Ines
Tnx Melange...obožavam Desu,ali i slažem se sa tvojim komentarom
 |
|||
|
|
|||
Ja ću poludiiitgrafit negdje:
Dala sam.
Ines
Tnx Melange...obožavam Desu,ali i slažem se sa tvojim komentarom
Topik jedan sam stoji
i poglede broji
baš se pitam gdje ste
uzrečice česte
"Znate li " prvi je korak
"Druge udruge.." malo je gorak
Iza njega se krije
jedno srce što se smije
"Pomozite.." nije šala
i od srca 100 put HVALA
kate
Lijepa li si Cvijeta
ko da nisi s ovog svijeta
slatko se smiješ
ko da nešto kriješ
svakako ti hvala
što si osmjeh dala
Ljudi nemojte stati
topik treba opstati
bacite koju salu
ko donaciju malu
ravno s neba
pa u rebra
treba nam smija
koji nam prija
pa koliko stane
u ove dane
dani su slatki
kad nisu kratki
kad svaki dan
bude ko rodjendan
Tika-taka vrijeme leti
ivarica prjeti
Dogovor je dogovor (...tako dugo dok ne naiđe bolji)
6. Ferengijsko pravilo stjecanja
Nema odmora dok traje obmana.
Da knjiga nije spaljena,
ceo tiraž bi planuo.
Evo par iz moje kolekcije:
... when death knocks at our door will it matter whether our life has been great or small, fast or slow, so long as it has been true – true with the truth that will bring rest to the soul? (Sybylla in M. Franklin, My Brilliant Career)
There is only one good definition of God: the freedom that allows other freedoms to exist. (J. Fowles, The French Lieutenant’s Woman)
Ako čitav zamršeni život mnogih prolazi nesvjesno, onda taj život kao da i ne postoji. (L. N. Tolstoj, bilješka u dnevniku 29. veljače 1897.)
O, fear not/ What may be done, but what is left undone (P. B. Shelley, The Cenci)
... Paracelsus tvrdi da stvari viđene u deliriju doista postoje, slično zvijezdama danju i iz istog razloga nevidljive. (N. Frye, Anatomija kritike)
Fiction is to grown men what play is to a child. (Robert Louis Stevenson)
Phenomenal Woman by Maya Angelou
Pretty women wonder where my secret lies.
I'm not cute or built to suit a fashion model's size
But when I start to tell them,
They think I'm telling lies.
I say,
It's in the reach of my arms
The span of my hips,
The stride of my step,
The curl of my lips.
I'm a woman
Phenomenally.
Phenomenal woman,
That's me.
I walk into a room
Just as cool as you please,
And to a man,
The fellows stand or
Fall down on their knees.
Then they swarm around me,
A hive of honey bees.
I say,
It's the fire in my eyes,
And the flash of my teeth,
The swing in my waist,
And the joy in my feet.
I'm a woman
Phenomenally.
Phenomenal woman,
That's me.
Men themselves have wondered
What they see in me.
They try so much
But they can't touch
My inner mystery.
When I try to show them
They say they still can't see.
I say,
It's in the arch of my back,
The sun of my smile,
The ride of my breasts,
The grace of my style.
I'm a woman
Phenomenally.
Phenomenal woman,
That's me.
Now you understand
Just why my head's not bowed.
I don't shout or jump about
Or have to talk real loud.
When you see me passing
It ought to make you proud.
I say,
It's in the click of my heels,
The bend of my hair,
the palm of my hand,
The need of my care,
'Cause I'm a woman
Phenomenally.
Phenomenal woman,
That's me.
Ja ne mogu nikako naci knjigu bisera iz neke beogradske gimnazije, ne znam gdje sam ju zametnula, a obozavam ju prelude su provale.
Kad je umro, strina je rekla: Bolest ga je gadno stegla.
Putokaz
Kad nekoga u prolazu pitaš: kako si,
ti to sebe proveravaš i sebe pitaš.
Nauči se da umeš da uplašiš svoj strah,
umesto strah da tebe plaši.
Nauči se da umeš da zaboliš svoj bol,
umesto da on tebe boli.
Nauči se da umeš da vodiš svoje puteve,
umesto putevi tebe da vode.
I nauči da umeš da odživiš svoj život,
umesto da on tebe živi.
Jer njemu je svejedno
da li nas ima ili nema
i da li, uopšte,
i mislimo da mislimo...
Mika (jer vidim da ovdje ima još njegovih štovatelja)
... Vozio komsija Franjo
da proda jabuke
vozio komsija Momo
da mu zenu porode
Vozio ga dajdza Mirso
kad je is'o u kurvaluke
vozio ga malo i ja
kad bi mazn'o kljuceve...
...Bilo je to dobro vrijeme
te na izlet, te malo na more
u kuci puno smijeha
u basci Jugo 45...
Zabranjeno Pušenje, Yugo 45
Hvala vam za ovaj topic večeras
Glad mi je beskrajna a ruke večno prazne
Noću niz ulice gradske na prstima nosim Mesec
i tugu ostavljam pod prozorima izgubljenih žena
Dao bih sve a ništa nemam
Glad mi je beskrajna a ruke večno prazne
Rade Drainac
iz splitske Kamenite: Da mi je poludilt, bija bi još luđi
Toliko imena ima Bog koliko ima živih ljudi.
Gandhi
Ljubiti Boga, značilo bi dakle, čeznuti da se postane potpuno sposoban za ljubav, da se ostvari u sebi ono što predstavlja Bog.
Fromm
Mladost imamo da bi činili gluposti, a starost da bi za tim glupostima žalili.
Hemingway
Oj putniče! Kakvo je to čudo! U ovom grobu supruga i suprug se ne svađaju.
epitaf na rimskom grobu
Idealan muškarac je onaj koji ne pije, ne karta, ne okreće se za drugim ženama, ne svađa se i - nema ga.
M. Dietrich
Razlog da muškarci kod žene više cijene ljepotu nego inteligenciju, je taj, da je na svijetu više glupih nego slijepih.
Vilmorin
Žene će nam rijetko kada oprostiti što smo ljubomorni, ali nam nikada neće oprostiti ako to nismo.
Toulet
Pristojna žena je ona dama koja zna što ne smije znati iako zna.
Belmondo
Dokle god volimo nekog zbog njegovih vrlina, to nije ništa ozbiljno. Kad ga počnemo ljubiti zbog njegovih mana, onda je to ljubav.
Guitry
Nikada ne reci mladom čovjeku da se ništa ne može učiniti: možda je Bog čekao stoljećima da se pojavi netko dovoljno otkačen da se ostvari nemoguće.
nepoznati autor
Možeš biti lud, ali živi kao normalni ljudi.
nepoznati autor
Ciljaj mjesec!!! Ako i promašiš, bit ćeš među zvijezdama!
nepoznati autor
Skromnost je vrlina onih koji ne mogu više.
nepoznati autor
Kad se ljudi slažu sa mnom, uvijek imam osjećaj da sam negdje pogriješio.
Hemingway
Tajna sigurnog i brzog putovanja leži u pažljivom planiranju.
Odisej
Ništa nije nemoguće ako to netko drugi mora učiniti!
nepoznati autor
To be is to do (Sartre)
To do is to be (Camus)
Do be do be do (Sinatra)
Kompjuteri su sprave koje rješavaju probleme koje prije njih nismo imali.
nepoznati autor
Write a wise saying and your name will be remembered forever.
- Anonymous
PORED MENE
U sumrak otežaju senke, i plaze nam po licima
Sjaj u očima je, dubok i nestvaran
Putujemo rečima, i razmišljamo koracima ti i ja, ti i ja
U sumrak tvoje hladne ruke, me miluju po grudima
Zaboravljam, zaboravljam
Da samo ti znaš, koliko mnogo ih ima
Samo ti znaš, koliko mnogo ih ima
Pored mene, budi pored mene, pored mene, budi pored mene
U sumrak znam da znaš da znam, sve o nevažnim stvarima
Iza brda je polje, iza polja je šuma, iza šume je kuća, iza kuće je put
Koji vodi, koji vodi, koji vodi, koji vodi do tebe
Jer samo ti znaš, koliko mnogo ih ima
Pored mene, budi pored mene, pored mene, budi pored mene...
U sumrak tvoje hladne ruke, me miluju po grudima, zaboravljam
Pored mene, budi pored mene...
ekv
"Si comprehendis non est Deus" - Aurelius Augustinus (13. 11. 354 – 28. 8. 430)
DJEVOJCICE KOJIMA MIRISE KOZA
Uzalud glancas svoje spicaste cipele,
Uzalud otkopcavas zadnje dugme kosulje,
One se nece nasmijati na tvoje lose folove,
Nece se osvrnuti na tvoje dobacivanje.
Mozes ih lagat' da ti je babo direktor,
Ili da si treca godina prava,
One ce znati da si niko i nista,
Obican uhljug s Koseva.
I opet ces teturati uz memljiv zid,
Na iskrivljenoj cesmi opraces lice,
Sjest' na plocnik, zapalit' cigaru,
I gledati na drugu stranu ulice.
S one strane ulice,
Stanuju djevojcice,
Kojima, kojima mirise koza.
One vole frajere koji nose bradice,
I cije ih rijeci ostave bez daha,
Koji nikad ne prave belaja,
Koji nikad ne psuju Allaha.
Ne znaju one da ti je srce
Vece neg' u tog bradatog gmaza.
Nikad ti nece pruziti sansu,
Ne poznajes dovoljno efektnih fraza.
I opet ces teturati uz memljiv zid,
Na iskrivljenoj cesmi opraces lice,
Sjest' na plocnik, zapalit' cigaru,
I gledati na drugu stranu ulice.
S one strane ulice,
Stanuju djevojcice,
Kojima, kojima mirise koza.
zabranjeno pušenje
joooj, naš prvi ples na svadbi... 8)
DOK JOŠ NIŠTA NISAM ZNAO,
I JOŠ NISAM VJEROVAO
DA NA SVETU TUGE IMA....
JEDINO MI VAŽNO BILO
DA POSTANEM LEVO KRILO
IL CENTARFOR ŠKOLSKOG TIMA....
TAD SAM IZNENADA SREO,
NAJTOPLIJEG LETA DEO,
TO SU NJENE OČI BILE....
IMALA JE KOSE PLAVE
I U NJIMA NA VRH GLAVE
BELU MAŠNICU OD SVILE....
PRVA JE LJUBAV.
DOŠLA TIHO, NEZVANA , SAMA,
ZA SVA VREMENA,
SKRILA SE TU NGDE DUBOKO U NAMA....
TAD JE PROŠLO ĐAČKO VREME,
PADEŽI I TEOREME
I STIHOVI ISPOD KLUPE
NIJE VIŠE BILA KLINKA
POČELA JE DA SE ŠMINKA
I DA ŽELI STVARI SKUPE
TAKO MI JE SVAKOG DANA
BIVALA SVE VIŠE STRANA
SLUTIO SAM ŠTO NAS ČEKA
KAD SAM PRESTAO DA BRINEM
KAKO DA JOJ ZVZDE SKINEM
POSTALA MI JE DALEKA....
PRVA JE LJUBAV
DOŠLA TIHO, EZVANA, SAMA
ZA SVA VREMENA SKRILA SE
TU NEGDE DUBOKO U NAMA
DANAS JE U SEDMOM NEBU,
KAŽU MI DA ČEKA BEBU
NAŠLA JE SIGURNO SREĆU, DOM
IMA MUŽA INŽINJERA
PRED KOJIM JE KARIJERA
I MESTO U DRUŠTVU VISOKOM
A JA JOŠ KRADEM DANE BOGU
JA JOŠ UMEM JA JOŠ MPOGU
DA SAM SEBI STVORIM NEKI MIR
JOŠ SAM SRETAN ŠTO POSTOJIM
PIŠEM PESME , DANE BROJIM
JOŠ SAM ONAJ ISTI VETROPIR...
Đ.BALAŠEVIĆ
cvijeta73
to mi je jedna od najdražih ZP
a sad malo HP
SVI SMO GA MI VOLJELI
Svi smo ga mi voljeli
Osim onih na robiji
Pisali duge sastavke:
Što je ljepše, on il' proljeće?
Hehehe proljeće, hehehe
Svi smo mi posjetili
Osim onih na robiji
Kuću u pripizdini
Gdje rođen je najveći sin
Najveći sin naroda svog
Bio nam otac, majka, Bog
Odozdo smo se divili
Osim onih na robiji
Najveći sin naroda svog
Bio nam otac, majka, Bog
Odozdo smo se divili
Osim onih na robiji
Fino smo mi živjeli
osim onih na robiji
Nekako drugačije,
zapadno - istočnije
I svi smo plakali
osim onih na robiji
Tukli su se na travnjaku
kad umro je najveći drug
Najveći drug naroda svog
Bio nam otac, majka, Bog
Odozdo smo se divili
Osim onih na robiji
Sad smo se probudili
Iz opće amnezije
I nakon mnogo godina
Izašli iz tamnice
A vani je baš oblačno,
Na vrhu brda stoji On
Skoro da nas zavara
Jeftina imitacija
Najveći drug naroda svog
Bio nam otac, majka, Bog
Odozdo smo se divili
Osim onih na robiji
Najveći drug naroda svog
Bio nam otac, majka, Bog
Odozdo smo se divili
Osim onih na robiji
babyboys, meni je ovo jedna od najdražih
Još dvije su mi jako drage jer spominje imane mojih cura
... imena
Moj je bio Čardaš
Istina piše na zidu
Kada bi Bog otvorio vrata raja
I rekao mi, hajde momce
Udi unutra i odmori se
Ja bih stao na pragu njegovog doma
I rekao, cekaj dragi
Reci jos samo dvije-tri rijeci
Moram nesto da te pitam.
Gdje su moji drugovi
Gdje je djevojka koju sam ljubio
Ja ne zelim tvoj raj
Ako u njemu moram biti sam.
Andele cuvaru, kada dodes po mene
Moraces imati velika krila
Da njima zagrlis citav grad
A mi cemo slomiti tvoja bijela krila
I bit ces jedan od nas
Samo covjek u dnu kafea
Bit ces pali andeo.
Sada operi ulice
Krvari do jutra i oboji grad
Napisi na svakom zidu
Svoje rijeci kao posljednji dar
Spasit ce nas ljubav
To je parola dana
Istina pise na zidu
Crvenom bojom kao krv.
film
mi smo ipak dalmoši...nam je svirao oliverMoj je bio Čardaš
I nama je bio Oliver. A nismo Dalmoši. Bar ne pravi. MM u 1/4 ima dalmoške krvi.
Another turning point;
a fork stuck in the road.
Time grabs you by the wrist;
directs you where to go.
So make the best of this test
and don't ask why.
It's not a question
but a lesson learned in time.
It's something unperdictable
but in the end it's right.
I hope you had the time of your lfie.
So take the pohtographs
and still frames in your mind.
Hang it on a shelf
In good health and good time.
Tattoos of memories
and daed skin on trial.
For what it's worth,
it was worth all the while.
It's something unpredictable
but in the end it's right.
I hope you had the time of your life.
It's something unpredictable
but in the end it's right.
I hope you had the time of your life.
It's something unpredictable
but in the end it's right.
I hope you had the time of your life.
Green Day
Meni su čitav život obilježile balaševe pjesme... i još ga obilježavaju...
ima jedna live izvedba Provincijalke, na kraju je izmjenjen ovaj recitirani dio (ne znam baš točno sve, najte zamerit...)
:i tako dok sam vozio krajevima koje odavno ne mogu nazvati svojim, a senke stabala i krovovi crkava postajali su sve tanji, tamo negde, blizu???
zaustavi me milicajac... kuda?upita on... idem da zaprosim jednu devojku-odgovorim mu... zar sada u pola četiri ujutro?-čudi se milicajac... sada ili nikada-odgovorim ja... dobro-reče milicajac,,,dobro-reče devojka svom srećom malo kasnije....
Kad je pjesma došla do ovog djela na jednom tulumu, mm je kleknuo, a ja se rasplakala i rekla - dobro....
Super priča
Eto, ja sam za to zakinuta
Nisam pošteno ni isprošena
.... tajne su tu zato da ih neko nasluti
postoji reč koja vredi tek kad se odćuti,
bogu je kauo čaj
svud je prsnuo sjaj
jedan platan će ostati zlatan
ona kroz smeh čvrsto svoju kajdanku stišće
ne drhti on
to je samo to-uvelo lišće
blaženo miholjsko leto
jedno-i sveto-za njih....
ZA VUKOVAR
I JA SAM DJEČAK BIO
Moja je mladost kratka
Moja je mladost crvena
Bojana rukom tuđinca
Ratom iskvarena
Mladost je moja kratka
Djetinjstvom opijena
Al' nakon godina dugih
Mladost zaboravljena
Ko' da je nije ni bilo
Tek starih filmova scene
Iz nekog vremena drugog
Blijede uspomene
Ukrali moju su mladost
Dobro je nisam skrio
Al' opet barem na kratko
I ja dječak sam bio
blog: Road27
Vukovar
Stoji grad
Pod kisom celika, ognja i smrti
Gdje paklena sila svoj zadnji ples vrti, stoji grad
Stoji grad
Vjecan k'o narod ponosno stoji
I posljednje dane dusmanu broji
Vukovar, Vukovar !
Iz majcinog krika sloboda se radja
I uskoro bijela zaplovit ce ladja
Do sunca
Iz krvi i bola niknut ce cvijece
I nikada narod zaboravit nece
Vukovar
Stoji grad !
H.H.
Zapalite svijeću... za Ivana, Dina, Marka, Tomislava, Antu, MAtu, Josipa, Luku... zapalite svijeću za mrtve... i za preživjele...
i još sa bloga Road27
ZABORAVLJENI
Sve vojske duša sad su na broju
Izdaje zadah poljem se rosi
Al ipak hrabro stoje u stroju
ko onog dana mučeni, bosi
Svjedoče kosti o danu tome
Suzama majki Dunav se pjeni
Pod zemljom svojom bjesno se lome
Prodani, sami, zaboravljeni
Krvnika danas pjesma se ori
Danas je pravde pregažen ugled
Nad mojom glavom stjeg se viori
A ja ću ipak spustiti pogled
Al doć će jednom pred sud ta banda
Znam da to nisu nadanja pusta
I Bog će onda izeći valjda
Ono što ljudska prešute usta
***
Siniša Glavašević:
"..vrijeme čini svoje. Ono sudi i presudi.
A oni koji ostanu kao svjedoci tog vremena,
još dugo opominju sve koji dolaze. Ispočetka je njihov glas
jak, a poslije tiši, naposljetku kao da i nije više važno.."
"Pozvana natrag", piše na grobu Emily Dickinson
ja sam preko mobitela. jel se to pika ?!Super priča
Eto, ja sam za to zakinuta
Nisam pošteno ni isprošena
netko je spomenuo ljubljanu '94, na tom koncertu sam bila. maksuz došla iz ch.
Kako ne!ja sam preko mobitela. jel se to pika ?!Super priča
Eto, ja sam za to zakinuta
Nisam pošteno ni isprošena
netko je spomenuo ljubljanu '94, na tom koncertu sam bila. maksuz došla iz ch.
Nemojte mi sad tu bacat svoje prošnje pa da padam u bed
i ja, i jaja sam preko mobitela. jel se to pika ?!Super priča
Eto, ja sam za to zakinuta
Nisam pošteno ni isprošena
netko je spomenuo ljubljanu '94, na tom koncertu sam bila. maksuz došla iz ch.
mislim, bila na koncertu, prosidbu nisam doživjela, niti preko kojeg medija
štrigice
na ovaj tekst sam naišla tamo u rujnu, na dan kada je poginuo jedan od vukovarskih branitelja
i danas, ka za dišpet, po jutra tražim i nikako nać ovaj tekst... napisan kada više nije bilo nade...
siniša glavašević-"priča o gradu"(sjećanje na vukovar-25.8.-18.11.1991.)
odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj.vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu.jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah?kome ostaviti grad?tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će vukovar iznijeti iz mraka?nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još malo mladenačkog šaputanja, pridružite se.netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac-netko je jednostavno sve ukrao, jer, kako objasniti da ni sjene nema?nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa.morate iznova graditi.prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost.i nemojte biti sami u budućnosti.a grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama.samo skriven.da ga krvnik ne nađe.grad-to ste vi.
ajme krepat ćuuu
i na ovoooMoj je bio Čardaš Grin
meni će to biti prvi ples s kumom, a ostali nek gledaju
Lagano umire onaj koji ne putuje,
koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti,
i njenog vrela emocija;
onih koje daju sjaj očima i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kada nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima.
Lagano umire onaj koji si neće dozvoliti niti jednom u
životu da pobjegne od smislenih savjeta
i zaboravi biti sretan…
Pablo Neruda
Juroslave-genijalan post,ne znam koji bi citat prije izdvojila. Tnx
Melange-ah Neruda
I još malo od mene...
Jastuk za dvoje
"Ovo je pesma za tvoja usta od
višanja i pogled crn.
Zavoli me kad jesen duva
u pijane mehove.
Ja umem u svakoj kapiji
da napravim jun.
I nemam obične sreće.
I nemam obične grehove.
Podeliću s tobom sve bolesti i zdravlja.
Zavoli moju senku
što se tetura niz mokri dan.
Sutra nas mogu sresti ponori.
Ili uzglavlja. Svejedno:
lepo je nemati plan.
Zavoli trag mog osmeha
na rubu čaše, na cigareti, i blatnjav
hod duž ulica koje sigurno nekuda vode.
Čak i kad ti se čini da ih mi nekud vodimo,
one se smeškaju blago i nekuda nas vode.
Bićemo tamo negde možda suviše voljeni,
potpuno neprimetni, ili javno prokleti." Mika Antić
Opomena
"Važno je, možda, i to da znamo:
čovek je željen tek ako želi.
I ako sebe celog damo,
tek tada i možemo biti celi.
Saznaćemo tek ako kažemo
reči iskrene, istovetne.
I samo onda kad i mi tražimo,
moći će neko i nas da sretne." Mika Antić
volja minus intelekt jednako vulgarnost
---
moram priznat da sam vise ocekivala od ovog topika
sudbina mu je u magli
gustoj
oš reć da smo banalne?
Brzo nekog Balaševića da ivarica ne zaključa topic.
Evo ja ću
Pocetak bese prilicno los
jer nisam bio suvise spretan
al' shvatio sam brzo sta je ko
desetar il' kapetan
A ceta nam je bila ko grom
zestoki momci, druzina sjajna
drugari nas oko, ne smem broj
jer to je vojna tajna
I danas kada mislim o tom
ja zalim sto bar ponekad nema
marsiranja, straze i svih onih
sala ispod slema
Jer mi smo zivot ziveli lep
mi vitezovi carobnog carstva
o, bas mi nedostaje svet
tog beskrajnog drugarstva
8)
dajte se javite u onu emisiju ne zaboravi stihove
Jedem pekmez, jedem med, punk's not dead!
pa jesi vidjela
i to inace lucidna mima
"I, opet, višnje...
Njena soba, sa širokim staklenim vratima koja su vodila na terasu, prema dvorištu, bila je puna sitnica o kojima sam hteo sve da znam.
Skupljala je klovnove. Pajace. Velike i male. Smešne i tužne. Krpene i porcelanske...
Rekoh joj da je upravo ulovila pravog kapitalca...
Prokleta amnezija...
Pamtim samo dodir svile pod prstima. I na grudima. I svuda...
Svileni šal puzao je po meni kao bršljan. Provlacio mi se kroz ruke, klizio niz leda, klupcao se u mom krilu...
I pobegao...
Zažmurio sam, pokušavajuci da ga što pre nadem...
Ali, pronašao sam grozd...
I uplašio ga usnama...
Osetio sam kako mi, trepereci, zri pod dlanom...
Tad mi je oluja zalupila kapke...
Gospode...
Uzjahao sam crnog labuda, odsedlanog plišanom mahovinom...
Idemo... Ne boj se...
Propinjao se kao pastuv pokušavajuci da me zbaci u more užarenog šljunka nad kojim smo ponirali.
Ali nisam se dao...
I višnje su opet zapljuštale po mom vratu...
A onda mi se pešcani sat razbio negde nad glavom...
Fin mak najsitnijeg peska prosuo mi se po ramenima...
Zrno po zrno kotrljalo se niz kicmu, i stropoštavalo se u ambis, niz glatke sapi uznemirene ptice...
Divlja ruža mi se otvorila na usnama...
Polako...
Bolno...
Dva trna kliznula su tragom odbeglog peska...
Mali tufnasti pajac uplašeno je virio iza jastuka...
Prokletstvo, niceg se ne secam..."
po meni najljepši opis vođenja ljubavi (ikada
i after-play
"Slušala je moje srce, naslonivši mi glavu na grudi, kao mali indijanac na zemlju.
Pomilovao sam je po kosi, i poljubio joj prstice, smirene na mom desnom ramenu.
- Radi li?
Klimnula je glavom, i to je bio prvi pokret koji je ucinila posle nekog vremena.
Znam da radi, mila. Dobro je to srce. Malo kasni, ali kucka tu i tamo. A narocito kucka tu. U tvojoj sobi...
Pajaci su me zabezekmnuto gledali.
U redu je, momci. Volim ovu devojku. Ne brinite ništa...
U stara dobra romanticna vremena, kad kontracepcija još nije uzela maha medu omladinom, smrtno smo cvikali od devojcura koje bi mogle pokušati da nas "navuku na bebu".
Vremena se menjaju...
Zagrlio sam je cvrsto, i ona se priljubila uz mene, dovlaceci cupav pokrivac sve do ociju.
To mi se još nije desilo...
Znam, nije lepo da pricam o tome, ali proslavio sam i dvadesetogodišnjicu gubljenja nevinosti.
Ne, nije mi bila prva...
Ali, bila je prva sa kojom sam se "voleo", nadajuci se da ce neko od nas zatrudneti.
- Sretan rodendan, Emilija Kovacev. Nadam se da sam te upravo "navukao na bebu"..."
(autor je Đole, naravski)
Pravila pisanja postova
