Kako ukrotiti vlastite misli?

[Freyja]

Ajme, uništiše me, moje misli, naravno. Zbog njih sad u 5 ujutro sjedim ovdje za kompom umjesto da se odmaram uz moju srećicu jer uskoro slijedi još jedan fizički poprilično naporan dan. Sinoć sam si po prvi put OZBILJNO postavila to pitanje kada sam pripremala ručak za sutra (tj. danas). Zašto? MM drži malenu (rodila sam prije mjesec i pol ), Ivan se pored nas igra, stalno nešto propitkuje (3 i pol godine, 101 pitanje u 5 minuta ) i baš uživamo u ugodnoj obiteljskoj atmosferi. Ja se istovremeno čudim i govorim MM-u (po ne znam koji put u ovih 50-ak dana otkad sam rodila): Pa kako ti hoće biti tako mirna u krilu, gotovo nepomično leži na njegovom trbuhu, mirno i zadovoljno gleda oko sebe i vidi se da uživa. Curka, naravno. Kažem MM-u da se meni počne meškoljiti čim je primim i tješim se da je to zbog toga što zna da od mene može dobiti cicu i da je uvijek traži kada je ja držim (što je i veći dio dana). A zapravo mislim da je razlog u nečemu posve drugome, tj. sigurna sam da je tako (MM je btw. odgovorio da je to zato što je potpuno miran i što se trenutno, u glavi, ničim drugim ne bavi. Nije da je pretjerano rječit , ali sam odmah shvatila što je mislio i u pravu je i sigurna sam da i malena to osjeti, tu njegovu potpunu prisutnost i mirnoću). Da više ne duljim i ne kompliciram: misli mi, svakodnevno, lete uokolo, naokolo, lijevo, desno... i teško ih uspijevam zaustaviti i kontrolirati. Npr. Dok sam bila trudna (sada, 2X), često bih se našla kako vrtim u glavi 1001 pitanje, tipa: Pa kako će moj maleni kad rodim? Kako će prihvatiti curu? Hoće li misliti da sam ga izdala? /Na to se nadovezuje sljedeća misao/Kad počnu trudovi, hoću li stići u VŽ (živim u Zg), što ako mi pukne vodenjak na sred autoputa, što ako MM neće stići na vrijeme, hoću li se vratiti doma, što sutra za ručak, moram nazvati onog tipa za onu knjigu, joj, nisam sestri rekla da podigne uputnicu, moram sve početi zapisivati da nešto (slučajno, ne daj Bože ) ne zaboravim, ... i tako dalje, itd... (Tako najčešće razmišljam noću, kada me ništa drugo ne okupira). Nije ovo roman struje svijesti, to su te dosadne misli koje me vječito okupiraju (a trenutno sam na porodiljnom, što će tek biti kada počnem raditi). A što me život do sada naučio? Da se sve, baš sve, uvijek riješilo i to uglavnom na vrlo dobar način (opet digresija - Ivan je seku savršeno prihvatio, voli je, jako je nježan, došle smo doma, žive i zdrave, ništa nam se nije dogodilo, vodenjak su mi probušili..., znači, sve OK, nisam trebala brinuti) i da treba živjeti dan po dan i uživati u svakom trenutku (ah, ta moć sadašnjeg trenutka, koliko sam puta već o tome razmišljala, čitala i opet se našla u začaranom krugu). Nije da ja nikada nisam opuštena i da ne uživam u životu, ali je činjenica da si bezrazložno kompliciram život. Ležim ja neki dan na kauču, malena cicka i uživa, gledam Oprah i spominju oni tamo E. Tollea i Novu zemlju i ukroćivanje ega i jezgru mira i kužim ja njih, ali ne dopire to do mene. Em ti jezgru mira, dovoljno da se malena probudi, traži cicku, ona nastavi ćoriti, a ja se totalno razbudim (zbog svega navedenog...)... Pa, mogla sam sve ovo što sam napisala i skratiti i reći da želim biti opuštenija, samo ne znam kako, stvarno mi trebaju dobri savjeti (moram dodati da sam rano ostala bez mame, tata je otišao od kuće još kada sam bila u osnovnoj, tako da smo se sestra i ja poprilično rano počele brinuti same za sebe, tj. jedna o drugoj...i da nam nije baš bilo lako, a mama je, prije smrti, deset godina bila teško bolesna i na nama je bila velika odgovornost, brinule smo o mami i nismo imale vremena za bezbrižno djetinjstvo, i mislim da me sve to oblikovalo u osobu kakva sam danas). Dakle, kako se opustiti, prepustiti, više uživati,...?

[Mihovil]

Ah, to se i meni događa i nemam neki pametni savjet. Pokušala sam i meditirati, ali ne mogu smiriti um. I ne znam kako biti opuštenija i prepustiti se. Radim na tome i svjesna sam da se većina stvari događa sama od sebe jer ih ne mogu kontrolirati.

Meni ponekad pomaže da misli stavim na papir. Tako se riješim dijela misli. A ego je sad neka druga priča...

[koryanshea]

misli iz glave izbacit na papir definitivno pomaze. popisi su nekim ljudima lijek za dusu
umjesto meditacije isprobati "aktivnu meditaciju" - npr. pletenje ili šivanje jako umiruju i opuštaju, za razliku od obične meditacije imate se na što fokusirati pa mozak ne landra previše.

[anek]

preporučujem ti da pročitaš i "power of now" i "new earth" od e.tollea, jer ćeš u tim knjigama pronaći odgovore na ova svoja pitanja, a i više od toga.

[ina33]

Meni je pomogao odlazak na autogeni trening - više o tome imaš na Zdravlje odraslih. Dio toga je, po mom iskustvu, i u prihvaćanju toga što si i nenerviranju sad još i zbog toga pa onda i misli manje lete. Sretno .

[pomikaki]

možeš pogledati i Budizam za majke... http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjig....php?ppar=3655
i ja ponekad razmišljam tako, činim se sama sebi previše dekoncentrirana u mnogim situacijama.

[litala]

mene povremeno uhvate takve "vrtlog" misli, obicno su negativnog karaktera, vuku me u neku depresiju, pesimizam i slicno :/


dogadja mi se stvarno periodicki, u tim danima mi sve, ali bas sve, djeluje lose i negativno, ne nalazim smisla ni u cemu i samo u sebi vrtim i vrtim i vrtim stotinu i jedan negativan scenarij i varijante na temu


najvise mi pomaze da sve zapisem i to onako kako mi bruji po glavi, ne tema po temu, nego sve zajedno u kupusu ili isto to napraviti dobroj prijateljici "na ramenu"


huh, nestane ko rukom obrisano hvala onima koje me slusaju/citaju - pomazu mi a da nisu ni svjesne koliko

[Felix]

Nije da ja nikada nisam opuštena i da ne uživam u životu, ali je činjenica da si bezrazložno kompliciram život.

uh, jako poznato... :/
kad nadjes brzopotezno i lako primjenjivo rjesenje, molim te javi mi

[Freyja]

Mislim si nabaviti ove dvije knjige Eckharta Tollea (Moć sadašnjeg trenutka i Nova zemlja), a prije mi je znalo pomoći i to da skoknem do Kerempuha i poslušam (prije svega, a onda i pogledam) dragog mi Zijaha. Sve bitno bi rekao, a ne bi zašao u neke dubioze. Taj bi mi izlazak doš'o ko neka katarza. Stvarno je odličan... Ali već sam poduže u škripcu s vremenom. A može i neko brzopoteznije rješenje (bojim se da ću se onda načekati).

[Deaedi]

Meni se pak nekad cini da uopce nemam vremena razmisljati. Toliko mi je obaveza u glavi, ono, svakodnevne situacije da jednostavno ne stignem filozofirati. Na poslu razmisljam o poslu, samo su mi Excel tbl u glavi. Doma jedva stignem na WC, a kamoli da o necemu razmisljam.
Hocu reci, nemam trenutak da sjednem i na nesto pomislim, jer me vec vuce neka obaveza.

[Candy]

Ja isto pretjerano razmišljam o svemu, uvijek... Otkad znam za sebe, ali bolje je zadnjih 10-ak godina kako sam s MM-om koji je realan tip...
Pomaže mi analizu misli imati napismeno, jer ne mogu kontrolirati um. Prakticirala sam jogu i nikad se nisam mogla posve opustiti... zanimljivo, ali nikad nisam čula da neki muškarac previše razmišlja? Možda je to ipak kemijski, most živaca koji povezuje dvije polutke mozga je preosjetljiv (aludiram na činjenicu da žene imaju bolje razvijenu živčanu osjetljivost i komunikaciju neurona između lijeve i desne strane, primjer je poznati ženski multitasking)?

[Mony]

Evo knjige ako ju hoces citat samo na netu:
knjiga

[pomikaki]

zanimljivo, ali nikad nisam čula da neki muškarac previše razmišlja?

prvo, odvalila sam na ovu rečenicu...

ali pod drugo, ja ipak poznam par muškaraca za koje bih rekla da previše razmišljaju i time si kompliciraju život. Redovito kao posljedica nesređenih obiteljskih odnosa u djetinjstvu. Plus velika inteligencija koja im više odmaže nego što pomaže u sređivanju svojih života. Mislim, ovi koje ja poznam.

[Candy]

Da, nisam tako mislila. Vidiš, ja zaista ne poznajem nijednog muškarca koji će kao ja ustati po noći jer je uzbuđen jer sutra ide na put, koji može istovremeno telefonirati/kuhati/čuvati dijete/u mislima planirati sutrašnji dan, koji nema nijednog trenutka u danu kad mu je glava "prazna"... S druge strane, među ženskim prijateljicama, nisam usamljena, ima nas pretjerano mislećih...

[Nataša,Sarajevo]

Dakle, kako se opustiti, prepustiti, više uživati,...?

Teško!

Ja zamoli Boga da s mene skine teret za kojeg nemam snage da ga nosim.

[melange]

zanimljivo, ali nikad nisam čula da neki muškarac previše razmišlja?

prvo, odvalila sam na ovu rečenicu...

ali pod drugo, ja ipak poznam par muškaraca za koje bih rekla da previše razmišljaju i time si kompliciraju život.

a ja dajem desnu ruku da su u horoskopu rakovi ili nešto drugo vodeno?

[Mihovil]

Ima jo jedna knjiga koja je za preporuku. Zove se Put i krivi putevi uma, Antun Krajcar.

[ASTRA]

Freya, kao da si mene opisala. totalni vrtlog, misli luduju, započinjem istovremeno raditi puno stvari, dok radim treću, prve se više i ne sjećam, kaos...

u zadnje vrijeme sm toga dosta svjesna pa se nastojim koncentrirati na jednu stvar, mirno stajati dok mi netko nešto govori a ne stalno po nečemu čačkati, gledati muža u oči i misliti na upravo taj trenutak, a ne što sljedeće moram napraviti, KRONIČO SAM U NEKOJ BUDUĆOJ SITUACIJI, to mi je najveći problem!

[pomikaki]

zanimljivo, ali nikad nisam čula da neki muškarac previše razmišlja?

prvo, odvalila sam na ovu rečenicu...

ali pod drugo, ja ipak poznam par muškaraca za koje bih rekla da previše razmišljaju i time si kompliciraju život.

a ja dajem desnu ruku da su u horoskopu rakovi ili nešto drugo vodeno?

ček da razmislim... rak, vodenjak, jarac.
Zapravo je jarac na prvom mjestu. Ali ja se u to ne kužim, pretpostavljam da su tu 2 od 3 vodena

[Anita-AZ]

Vrtlozi misli.... hm.. poznato zvuči.

JEdino konstruktivno što ti mogu reći jest slijedeće:
1) Napiši pod svaku točku što te konkretno muči, jedno po jedno
2) Kad sve napišeš, proanaliziraj jedno po jedno i vidi da li je tvoja briga zaista opravdana i u kojoj mjeri
3) Kada vidiš da si za neke stvari pretjerano brinula, pokušaj sad to više ne činiti, a možda se to i automatski dogodi
4) Ono što je zaista realna briga (ili se tebi takva čini), učini sve što možeš (ili zamoli nekoga) da se konstruktivno i praktično pozabavi rješenjem tog problema ili brige.


Često se u glavi ipak vrti svega 4,5 glavnih strahova koji se vrte u krug i stvaraju još veći strah ponajviše radi te zbrke koja je radi previše elemenata prisutna.
Zato, pisanje pomaže.

Isto tako. Sjeti se da svaka misao koja ti proleti glavom ne mora nužno biti istinita i to najčešće ni nije.
Mozes se posluziti tehnikom the work i ispitati glavne strahove. Jako jednostavno i jako učinkovito.
http://www.thework.com/index.asp

[Freyja]

Hvala za konstruktivne savjete i preporuke (za knjige), razmišljam o svemu što ste napisali, vidim i da nisam usamljena (nisam ni mislila ). Znam da moram nešto poduzeti jer ne želim svoje (dragocjeno) vrijeme i energiju uludo trošiti, to mi je stvarno počelo smetati. Ajde, bar nešto, osvijestila sam svoj problem. To je prvi korak.

[Davor]

Zapravo si u malkicu apsurdnoj situaciji jer za svako smirivanje duha trebaš osigurati nešto neometanog vremena, a to je u potpunoj koliziji s roditeljstvom.
Inače bih ti preporučio meditaciju, ali znam dobro koliko sam bio u prilici ostati u praksi u zadnjih 6 godina.

[pomikaki]

Zapravo si u malkicu apsurdnoj situaciji jer za svako smirivanje duha trebaš osigurati nešto neometanog vremena, a to je u potpunoj koliziji s roditeljstvom.
Inače bih ti preporučio meditaciju, ali znam dobro koliko sam bio u prilici ostati u praksi u zadnjih 6 godina.

o tom govori knjiga koju sam gore spomenula. Posebno mi se svidjela ideja o meditaciji pri pranju suđa

Svojevremeno sam bila u situaciji da sam shvatila da bi mi razmišljanje moglo ugroziti zdravlje, počela sam fizički osjećati neke strahove. Tada sam počela razmišljati na drugi način. Pomoglo je. Ali misli još nisam utjerala u tor, samo sam ih malo preoblikovala.

[Candy]

Meni je ipak najviše od svega pomagalo imati malo slobodnog vremena, ni premalo ni previše. U mom slučaju, (iako se to već dugo nije dogodilo), ako imam previše vremena za razmišljanje, to je loše, upadnem u takav vrtlog misli... Čim više aktivnosti, to sam bolje organizirana, ali čak i kad sve ide po špagi, uvijek vrtim bar tri četiri filma (vrtloga) istovremeno.
Ima pomoći da navečer mogu zaspati i ne biti toliko opterećena, ali mislim da nema u tome da ne mislim puno. Takva sam, po horoskopu filozof.

[bauba]

Dakle, kako se opustiti, prepustiti, više uživati,...?

Nema te knjige o samopomoći koju nisam pročitala. Izdanja u zadnje dvije godine nisam niti imam namjeru. Zakaj?
Jer više ne vjerujem u "moć pozitivnog mišljenja". Običan sam čovjek, nisam mistik da mogu u potpunosti kontrolirati svoje misli.
Drugo, ne vidim ništa loše u tome da čovjek povremeno "brije"-pa nije moguće stalno biti super, super. Svako imalo osjećajno biće se ponekad propita par pitanja i malo niže zatitra ukoliko osjeti razočarenje.
Jedino što vrijedi kontolirati da se ne ode previše u plavo.
I ja si kopliciram život, kažu-preosjetljiva sam ali svako me to preispitivanje nečem nauči.

A da ti odgovorim na citirana pitanja-kupka, seks, kupka pa opet seks.
Malo, ali samo malo se šalim. Znam da to u tolikim količinama možda nije moguće.. ili možda jeste?
I budi biće trenutka kao što su naša mala djeca. Oni ne misle o posljedicama, oni uživaju u malenim stvarima, njima je sve zanimljivo i izazovno.
Tako ja i malo-pomalo, idem ka boljem.

[Anita-AZ]

A da ti odgovorim na citirana pitanja-kupka, seks, kupka pa opet seks.
Malo, ali samo malo se šalim. Znam da to u tolikim količinama možda nije moguće.. ili možda jeste?

Potpisujem.

[Berlin]

Freya, kao da si mene opisala. totalni vrtlog, misli luduju, započinjem istovremeno raditi puno stvari, dok radim treću, prve se više i ne sjećam, kaos...

u zadnje vrijeme sm toga dosta svjesna pa se nastojim koncentrirati na jednu stvar, mirno stajati dok mi netko nešto govori a ne stalno po nečemu čačkati, gledati muža u oči i misliti na upravo taj trenutak, a ne što sljedeće moram napraviti, KRONIČO SAM U NEKOJ BUDUĆOJ SITUACIJI, to mi je najveći problem!

Ovako je i kod mene.
Postala sam svjesna da zbog svega toga jednostavno MORAM pronaći neki recept za "stat na balun".
Ja sam često u nekoj prošloj situaciju koju nema sa kojeg aspekta nisam analizirala ali ne, i dalje sam tu.
I još sam u podznaku rak.
Upomoć!!

[lillifee]

mm i ja smo bas jutros pricali o tom problemu. meni je bilo najgore i najteze u fazi dojenja, jer je on trazio jesti svaka 2-3 sata. sve je bilo ok ako se budio prije 3 nocu, ali ukoliko je to bilo kasnije, ja sam vec odspavala i odmorila malo, pa su mi pocele navirati isto takve, u biti jako glupe, misli i nisam mogla nikako spavati. taj deficit sna i nervoza koja je bila posljedica toga, jako su utjecali na kvalitetu naseg obiteljskog zivota.
kad mi se to sada dogodi, sto je iznimno rijetko, dignem se iz kreveta i odem kuhat ili citat. za sad pomaze.
no, ako te tjesi ....proci ce :D

[Savitri]

potpisujem pomikaki

Knjiga BUDIZAM ZA MAJKE ....ooooooooh jeaaah :D

Ima unutra brdo super savjeta koji su zapravo tak full jednostavni i
primjenjivi i čudom sam se čudila kak se sve zapravo može.........

Ja sam prije trudnoće redovito meditirala i bila puno smirenija i usredotočenija.... a sad mi je često totalni kaos tak da mislim da će mi se
glava razletit ...., al pomalo i ide.

Pokušavam se puno puta kroz dan smirit na način da u trenutcima kad mi um počne blebetat do besvijesti - ponavljam mantru i osvještavam stvari na kojima sam zahvalna u životu....to me vrati u sadašnjost i budem opet smirena i sretna...



Zabrijavam na pozitivu kak je uvijek sve super, jer sve što mi se događa je najbolje za mene iz nekog razloga (iako ne znam ponekad taj tren kojeg).......i kak sve uvijek dođe na svoje.


Razmišljam i kak klinci prebrzo odrastu i kak će mi stvari koje me trenutno izbacuju iz takta ubrzo falit.........

Tak nekak..........

[majkamara]

Ja sam primetila da se opsedam bujicom misli u dva slučaja. Par puta,davno,mi se dešavalo da sam kao u nekom manično-opsesivnom stanju i misli nekontrolisano napadaju.Drugi,malo češći,je da sam anksiozno-depresivno nabrijana (što vi kažete ) te mi misli ruminiraju tj ja se samomučim njima ( prihvatam samoodgovornost za svoje misli).

Nešto slično što je Anita već predložila nalazi se u jednoj super knjizi Upravljanje brigama od bračnog para Gulding.Ukratko ,oni brige dele u 4 kategorije:

kreativna fikcija - postoji veoma mala šansa da se briga ostvari u daljoj budućnosti,znači u sadašnjosti je potpuno imaginarna ( Brinem da li ću kad ostarim morati da nosim veštačku vilicu...)

van mojih moći - ako ne možemo uraditi ništa da se naša briga ne obistini ,odnosi se uglavnom na činjenicu da ne možemo menjati druge ljude (Brinem što sin ne prestaje da puši,da li će se ćerka razvesti...)

beskorisno čudo - na brigu možemo uticati ali ne radimo ništa po tom pitanju (Brinem što nema posla,što ne završavam diplomski,što mi je stan u haosu...)

kreni sada - kada smo se odlučili za akciju,za rešavanje problema pravimo plan odgovarajući na pitanja:Kada?Gde?Zašto?Ko?Kako?

Poenta je da prepoznamo ono na šta ne možemo uticati i te misli uništimo (može pomoći mašta,misli su kao muva na zidu koju ubijamo ili manje krvoločno,kao osice koje lete oko nas a mi ih teramo...)
Na ono na šta možemo uticati biramo da li ćemo rešavati i kada.Ako smo odlučili da odgodimo akciju,ne mučimo se i dalje time i ne kažnjavamo se.

Razni su uzroci briga - magijsko mišljenje tj. da ako brinemo smanjujemo šansu da se nešto loše dogodi,zatim može ukazivati na pasivnost da ništa ne radimo po pitanju rešavanja, brinemo da bismo skrenuli pažnju sa značajnijeg problema,depresivna stanja...

[Anita-AZ]

Razni su uzroci briga - magijsko mišljenje tj. da ako brinemo smanjujemo šansu da se nešto loše dogodi,.

Ovo je jako zanimljivo i postoji ukorijenjeno u mnoge od nas (sve?)... a istina je upravo obrnuta! Već su i fizičari objasnili zakon privlačenja! Ono čemu duboko vjeruješ (tj. u što ulažeš energiju) se ostvaruje.

Zato je nezgodna cijela priča s pozitivnim razmišljanjem jer nisu MISLI te koje se ostvaruju već VJEROVANJA.... pa kad se ljudima dogodi neka nezgoda, a godinama su meditirali i vježbali moć pozitivnog mišljenja, nije im jasno! Vjerovanje je jače od ponavljanja prekrasnih rečenica.

Moć misli (vjerovanja i strahova) je iznimno jaka i iako se stvari ne realiziaju odmah... dođe do njih kad tad. Moja mama npr. od mojih malih nogu strahuje od jedne konkretne bolesti. Nije se dogodilo preko noći, ali za 20 godina tog straha (odnosno vjerovanja da bi onda to mogla jednom imati i stalno se na to koncentrirala) upravo je tu bolest i imala i srećom preživjela.
No, ima tu još puno elemenata. Jedan npr. je činjenica da (neki, iz starije generacije posebice) ljudi zapravo vole bolesti da bi privlačili pozornost, kontrolirali okolinu, "natjerali" druge da budu dobri i obazrivi prema njima jer su jel.. bolesni...

Tako da, ma koliko nemoguće zvuči, neki strahovi su zapravo želje.
Potreba za ljubavlju je izgleda toliko jaka da osmišlja svakakve načine da je dobije.... a ni tada ne uspije. Jer naš centar je naš centar i nitko drugi nam ga ne može nadomjestiti, namjestiti, ponuditi, zamjeniti, pokloniti....

Mali OT (a možda i nije), ispričavam se.

[fegusti]

činjenica je da nas te sitnice guše i da od njih ne možemo pobjeći.
malo ih potisnemo a one isplivaju kad im se najmanje nadamo.
ja ne vidim drugo rješenje nego papir i olovku u ruke pa svako toliko baciti pogled na napisano.
sama to nisam počela prakticirati ali morat ću.
evo, trebam ići u grad i trudim se zapamtiti 3 stvari koje moram obavati umjesto da ih zapišem jer kao sjetit ću se, a ne jednom mi se desilo da sam znala da su to 3 stvari ali se nisam mogla sjetiti barem jedne od njih.
i onda naveče počnu navirati vražićci - nisi me kupila, nisi me uplatila, nisi me preuzela...!

[MamaRibice]

jer nisu MISLI te koje se ostvaruju već VJEROVANJA....

pa vjerovanje nije nista drugo, nego misao koja se 'ukorijenila'

... osvještavam stvari na kojima sam zahvalna u životu....to me vrati u sadašnjost i budem opet smirena i sretna..

Da, usredotociti se na pozitivno. Ima toliko stvari u kojima mozemo uzivati i na kojima mozemo biti zahvalni, pa bile to i neke "nevazne" sitnice. Takvih sitnica ima puno, samo kaj ih cesto uzimamo kao nesto sto se podrazumijeva. Zanimljivo je kako nas isto tako "nevazne" negativno sitnice uzrujavaju, njih bas ne zanemarujemo
Nastojim svijesno uzivati u svemu, udobnoj odjeci, plavom nebu, finoj jabuci, prakticnom loncu, olovci s kojom se super pise... Nakupi se toga kroz dan I iz danas u dan primijecujem ih sve vise.
I negativne stvari pokusavam sagledati pozitivno.

Nema promjena preko noci, ali mic po mic...

[MamaRibice]

I skuzila sam da mi i samo 5 minuta mira ili meditacije puuno znaci.

[Savitri]

Pa da........pozitiva je bitna
( ak ništ drugo,...kad mi je jako teško, kad sam
umorna, ljuta, neshvačena,....) onda se bar utješim s činjenicom DA JE DOBRO ( jer moglo bi biti i gore )....od kad sam sa MM naučila
sam gledat da je 'čaša na pola puna a ne prazna' uvijek....

I počela sam vježbat na način da si svaku večer pišem i crtam što
želim postići/imati i onda si malo odmeditiram na to s osjećajem zahvalnosti
na tome i na svemu/svima koje imam..... tak se sve uvijek puuuuuno
brže materijalizira.

Čiribu čiriba

[Anita-AZ]

jer nisu MISLI te koje se ostvaruju već VJEROVANJA....

pa vjerovanje nije nista drugo, nego misao koja se 'ukorijenila'

Pa da. Svako vjerovanje je neka (ukorijenjena) misao (naša ili tuđa, izrečena ili ne), no nije svaka MISAO vjerovanje, kao što rekoh.

[Ora]

jer nisu MISLI te koje se ostvaruju već VJEROVANJA....

pa vjerovanje nije nista drugo, nego misao koja se 'ukorijenila'

Pa da. Svako vjerovanje je neka (ukorijenjena) misao (naša ili tuđa, izrečena ili ne), no nije svaka MISAO vjerovanje, kao što rekoh.

X

[bauba]

I negativne stvari pokusavam sagledati pozitivno.

Ne leži li u ovome upravo cijela poanta, odn. uzrok problema?
Stvari posljedičnog sagledavanja su mi dojadile pa više ne mislim kako moram paziti što mislim jer će se to inače ostvariti ili ne smijem misliti negativno već moram misliti pozitivno.
Negativno-pozitivno, loše-dobro, Bog-Sotona, zašto-zato i da ne nabrajam-potrajalo bi do vječnosti...
Te ideje oblika zaista su malo previše Platonovske za mene. Ja mislim o svemu, ja brijem o svemu, ja vidim površinu, sadržaj i dno stvari. I njihove atome. I uživam u tome.
Nema dobroga i lošega-ima samo našeg dobrog i lošeg poimanja stvari. No ima i sredine-ondje gdje nam je svejedno što se zbiva jer život volimo u potpunosti kakav jest.
Misli osice, misli mazice-sve su to naše misli koje zaslužuju našu pažnju.
Shvrhovitost je u svemu prisutna. Ja malo 'vako, malo 'nako-kako mi padne grah.
Freyja, pa ti si ok, u biti. Sve ti štima u familiji, djeca zdrava, muž i ti , eto vidiš, prštiš od energije i ideja i u 5 ujutro. Pusti što bi trebala ili što je uobičajeno.
Ti si vjetar, ti si nemir, ti si ti.
Ili satri sve to u korjenu i radi na mijejanju svijesti ili ostani kakva jesi.
Po meni, u ovom postu si mi ispala baš normalna i prosječna žena. I vrlo simpatična. (koja ko i većina traži instant rješenje a takvih nema.)

[vissnja]

Ovo o čemu pišete majkamara i Anita, čitala sam neku priču o tome kako žene sa Balkana stalno brinu, npr. ja ne mogu da spavam kad je MM na putu autom, zovem, šalje mi smsove ali ne mogu da se opustim. Onog trenutka kad čujem ključ u bravi zaspim kao beba. Telefonski pozivi: kad zazvoni tel ako u prvih 10 sekundi onaj ko se javio ne kaže: eeeeeeeeej ćao.... moja mama se već trese jer se sigurno nešto loše desilo. Moja baka je ista takva. I ja imam taj trip u glavi da moram da mislim da će se desiti loše pa se onda to neće desiti.
A za to naše familijarno stanje u ovoj priči je dato objašnjenje: da su žene sa Balkana genetski anksiozne jer su Balkanci narod mladih udovica....

[flower]

kako žene sa Balkana stalno brinu

to cak ima i naziv - slavenske majke...osnovna karakteristika je stalna briga.

[pomikaki]

kako žene sa Balkana stalno brinu

to cak ima i naziv - slavenske majke...osnovna karakteristika je stalna briga.

a slavenski očevi, sinovi slavenskih starih majki, što svoje slavenske žene neprestano pitaju je li mali Slaven dobro i da li diše :shock: , i idi vidi da li spava i je li dobro, i pazi da ne padne i obuci joj čarapice i je li joj hladno.... ja sam nekad bila tako kul žena premda slavenska...

[Zorana]

Jedina metoda koja meni pomaze kod naleta nekontroliranih misli je distanciranje. Znaci, prvo pokusam razdvojiti misao od emocije, onda se probam distancirati od misli i vidjeti je onakvom kakva stvarno jeste; stvarna mogucnost, projekcija nekog straha ili nesto trece. Kad uvidim da je odredjena misao projekcija straha uvjetovanog proslim iskustvom ili nametnutim uvjerenjem, nastojim zadrzati distancu.....uzivim se u film da je to samo misao, emocija, to nisam ustvari JA. Pustim emociju da se desi bez da je negiram, isto tako pokusam joj ne dati toliku vaznost da dominira mojim operativnim sistemom.
Ne uspijeva mi uvijek, ali ovo je jedina provjerena metoda koja meni pomaze.
Uz ovo sve, pokusavam zivjeti u trenutku, uzivljavam se u one price o jedinstvu svega, selektiram i diskriminiram misli, ovisno o tome koje su mi u momentu pozeljne ili nepozeljne itd.
Inace sam sklona mracnim raspolozenjima i ovako pronalazim izlaz iz njih.

[Freyja]

[quote="bauba"][quote]
Freyja, pa ti si ok, u biti. Sve ti štima u familiji, djeca zdrava, muž i ti , eto vidiš, prštiš od energije i ideja i u 5 ujutro.

Ovo prvo što si navela je istinito i toga sam u potpunosti svjesna, obožavam svoju djecu i MM-a, i svaku večer prije spavanja zahvalim Bogu što su sa mnom. Ali baš da sam prštala od energije (takav sam dojam valjda ostavila) , to i ne, u tome i je dio problema, umorna sam, osjećam da mi je potreban odmor, a ja po glavi prebirem kojekakve zbrkane misli koje mi ne daju mira. I dalje intenzivno razmišljam o svemu, ali nešto se čudno ipak dogodilo - otkad sam sve ovo napisala, spavam k'o top (zadnje dvije noći). Sinoć sam još gledala svoj omiljeni film (Mostovi okruga Madisson-valjda se tako piše) i kad sam legla kraj malene, iste sekunde zaspala - do jutra (a cura se 2X probudila za cicanje što smo obavile u polusnu). Kako to objasniti, ne znam, ali baš mi odgovara, valjda je slučajnost. I stvarno mi je zanimljivo čitati sve što napišete .

[Mony]

Mi igramo 3 uloge u zivotu (OK, mozda neki i vise )

ulogu djeteta, ulogu roditelja i ulogu odraslog.

Sve ovo sto nas muci nam se dogadja kada smo u ulozi roditelja (brige najcesce) i djeteta (strahovi najcesce). Cim se prebacim u ulogu odraslog, sve ode

[bauba]

I dalje intenzivno razmišljam o svemu, ali nešto se čudno ipak dogodilo - otkad sam sve ovo napisala, spavam k'o top (zadnje dvije noći). Kako to objasniti, ne znam, ali baš mi odgovara, valjda je slučajnost.

To se zove kolektivna svijest. Nas hrpa ti je poslalo pozitivnu energiju (zabrinule smo se za tebe i poželjele pomoći) i zato krmiš ko pajcek.
Samo nemoj sad napisati post o teškim otplatama kredita...

[Freyja]

Samo nemoj sad napisati post o teškim otplatama kredita...

Vidiš, vidiš, dobra ideja

[stud.muca]

Draga Freya, evo dijelića iz knjige San smješnog čovjeka od Dostojevskog koji kaže: Potpuno sam bio prestao razmišljati, bilo mi je svejedno...Pa da sam bar riješio neke probleme, ama ni jedan jedini nisam riješio, a koliko ih je bilo! Ali mi je bilo svejedno pa su svi problemi nestali...

Što hoću reći, djeca su ti zdrava i prevladavaju i okupiraju te druge brige, zamisli straha da se (ne daj bože) nešto dogodi tvom mužu ili jednom od djeteta..za čas bi ti sve ove misli isparile iz glave i bilo bi ti važno jedino i samo da sve bude u redu s njima da ozdrave... drugim riječima, moraš sama sa sobom utvrditi prioritete zbog kojih je vrijedno brinuti se, a sve drugo izbaci iz glave, jer bit će tu i sutra i prekosuta itd... a jedino što je uistinu važno jest zdravlje tvoje obitelji, nažalost tek kad to izgubimo ili postoji opasnost da izgubimo, tek tada spoznajemo da smo nestretni zato što ne znamo da smo sretni, kad to spoznaš istog trena postat ćeš sretna...
u tome je cijela tajna...
Ili kako M.J.Zagorka kaže: o nesretno čovječanstvo, zašto nosiš lance, kad je samo do tebe da ih skineš?

Ne mogu odoljeti a da ne napišem i W.Withmanov stih: Ne treba nam toliko ono čega trenutno nemamo, koliko da otvorimo oči da vidimo i srca da osjetimo sve što imamo..

Nažalost imam osjećaj da ljude nikad ne pouči ono što im netko ispriča, već sve moraju otkriti sami. Ja sam pokušala (bez ijedne neiskrene primisli) ukazati na mogućnost da se može ako se hoće, riješit briga, na tebi je ostalo...nadam se da ćeš uspjeti, i da nisam previše isfilozofirala....