Stranica 4 od 4 PrviPrvi ... 234
Pokazuje rezultate 151 do 164 od 164

Tema: Što mislite, koliko duboko doseže ljudsko sjećanje?

  1. #151

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    1,049

    Početno

    Vertex, tako sam se ja osjećala u toj dobi, sve neka naporna pitanja, volim li više mamu ili tatu, pa inzistiranja na odgovoru, pa prenemaganja, a u mojoj glavi: dobro, jesu li oni glupi ili misle da sam ja tako glupa da mogu sa mnom tako razgovarat?
    A kako vidim sjećanja? Iznutra, tj. gledano svojim očima. Često popraćeno i sjećanjem na osjećaje. Manji broj sjećanja su mi slike neobojene sjećanjem na osjećaje ili glas iznutra.

  2. #152
    lasica avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    1,328

    Početno

    evo jedan tip takva sjećanja tumači fenomenom pojačane svijesti.ja recimo imam jako puno takvih sjećanja,a djeca od moje sestre tek.. :shock: uglavnom da ne duljim evo što on kaže o tome:
    "Postoje polja svijesti, svijest nije vezana za jedno mjesto. Ona se nalazi u višoj dimenziji, izvan vremena i prostora. To je nešto poput polja vjerojatnosti u kvantnoj mehanici. Valovi informacija svijesti koje primamo svojim tijelom jedan su aspekt cjelokupne svijesti. Svijest koju imamo u budnom stanju fizički je aspekt više svijesti.
    - Ne možemo izmjeriti i vidjeti svijest, kao što ne možemo vidjeti ni silu gravitacije, ali vidimo njezinu fizičku stranu. Fizičku stranu gravitacije poznajemo jer sve pada na zemlju. Fizička strana svijesti je u tijelu, odnosno u mozgu. Možemo je izmjeriti pomoću EKG-a i magnetne rezonance.Znamo da je oko 4 posto ljudi doživjelo takvo iskustvo, a to znači da je riječ o više od 25 milijuna ljudi. Pitanje nije koliko je to iskustvo stvarno, jer se radi o subjektivnoj stvarnosti. Svi imamo subjektivna iskustva, ali kako ih dokazati? Nema znanosti koja bi mogla dokazati subjektivno iskustvo jer je naša moderna zapadna znanost okrenuta materijalnom - da mora postojati nešto što se može izmjeriti, a subjektivna iskustva nije moguće izmjeriti. S druge strane, moguće je dokazati da postoji stanje pojačane svijesti koje uključuje identitet, sjećanja iz ranog djetinjstva i izvantjelesnu percepciju beživotna tijela gledanog s visine i da za to vrijeme u kori mozga nije bilo nikakve aktivnosti. To bi značilo da svijest nije vezana uz tijelo i da je uvijek svugdje oko nas. To znači da kad razgovaramo o eutanaziji, nastavku liječenja pacijenata u komi ili na samrti, o pobačaju ili vađenju organa, uvijek moramo imati na umu da uz tijelo postoji i svijest. Ljudi mogu biti svjesni iako je njihovo tijelo bez svijesti."

  3. #153

    Datum pristupanja
    Sep 2005
    Postovi
    180

    Početno

    Ja se sjecam jednog dogadjaja prije svoje druge godine. Probudila sam se po noci i trazila vode, a mama mi je donijela vodu u nekoj jako tankoj staklenoj casi sa nekom bordo mustrom i zlatnim obrubom. Bila sam u krevetu sa tatom i mamom. Ne znam sta mi je doslo ali sam zubima odlomila komad case i tata me nalupao. Dakle, trauma. Niko mi to nije ispricao jer mama i tata tvrde da se toga ne sjecaju, a baka kaze da se sjeca. Tada smo sa njima zivili.
    Drugo, isto pred drugi rodjendam sjecam se pada sa stolice i loma ruke. Po nas je dosao neki crveni auto da nas vozi u bolnicu. Sjecam se rehabilitacije i kupanja u bazenu u Krapinskim toplicama.
    Trece, sjecam se kad je mama dosla iz bolnice i donijela brata kuci, tek sam napunila 3 godine. Sjecam se da sam bila sretna sto mi je dopustila da ga drzim. Sjedila sam u kuhinji kod bake na sanduku za drva. Nakon toga se najregularnije svega sjecam. Ili skoro svega

  4. #154
    Ninči avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Postovi
    2,159

    Početno

    Sjećam se živo kako mi je mama kao 2,3-godišnjakinji rezala nokte, a ja sam to mrzila i sve pokušavala zbrisati. Pa bi ponekad u tom mom otimanju, zasjekla više nego je trebala i sjećam se te boli i još veće mržnje prema rezanju noktiju

    Sjećam se kako sam imala 3 godine i zbrisala bih kod bake i djeda u sobu (gdje nismo smjeli rondat ) i uživala na ogromnom krevetu i divila se tepiseriji iznad kreveta na kojoj je bila naslikana šuma i srne (kao da sad gledam tu sliku). I sjećam se da je baka ispod kreveta držala slike u limenoj kutiji od keksa, pa bih ja malo i to procunjala! Sjećam se slike njenog tate sa duuuuugim brkovima

  5. #155
    Tiwi avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Lokacija
    on the edge
    Postovi
    3,231

    Početno

    Sjedimo mama i ja u kuhinji, pijemo kavu i pričamo. Imam tada nekih 16 godina. Rano je jutro i ja sam sva nešto loše volje.

    Pita me mama što mi je.
    Velim da sam opet ružno sanjala.
    Pa kako ružno, pita opet mama.
    Ja joj objašnjavam da zapravo nije ružno nego mi je naporno jer mi se taj san ponavlja često i uvijek je isti i nije strašan samo se ja u njemu dosta teško osjećam. Onako, uplašeno i napeto.

    I sad mama znatiželjna - nagovara me da joj ispričam, a meni tinejđerki, neugodnjak. Kaj bum sad mami pričala. Al uporna je. Pa pristanem, i ispričam joj sljedeće.



    Prvo sanjam neki "neobavezni" san. I onda u jednom trenutku počinje poznati dio. Neka buka, čudna - metalna buka, kao da sam u ogromnoj metalnoj sobi. I loše se osjećam, usporeno, povraća mi se i boli me glava. Buka je glasna i jako mi smeta, ali bespomoćna sam, ne mogu se nikamo pomaknuti. Kao da sam zaljepljena tamo gdje jesam.

    Nakon nekog vremena, sve postaje malo tiše, bol postaje nevažna a ja skroz zainteresirano gledam u nešto. Nemam pojma u što ali mi se jako sviđa. Nisam više u metalnoj sobi i nisam više prikovana - sad polako kao da lebdim. I fora mi je, osjećam znatiželju i želim vidjeti što je to tamo.

    Onda iznanada, netko me uzima u ruke, nosi me, trči sa mnom i postaje mi jako hladno. Naglo osjetim kako se sve trese i kako taj netko tko me nosi zaista brzo trči. Hladno je, užasno hladno. Boli me kad dišem. I sve oko mene prolazi nekakvo grmlje. Mrak je. Osjećam da su ljudi uplašeni.

    I onda se probudim. Obično sva u znoju. I loše volje.


    Mama je bila problijedila. Sva jadna, ispričala mi je kako sam sa svoje nepune 2 godine čačkala po plinskoj nekoj pećici i zeznula plamičak pa je curio plin. Skoro smo svi pomrli. Ali ja sam legla u kindać i zaspala. Kindać je bio poprilično nisko. Kad im je susjeda ušla u stan - skužila je da nekaj ne štima (i starci su skoro kljucnuli). jedva su me iščupali iz kindaća jer sam tak čvrsto stisnula pleteni rub a tata mi nije mogao otvoriti šakicu.

    Trčali su susjedima koji su jedini imali auto, da me vozi u Vinogradsku. To me spasilo, jer sam silom prilika morala disati svježi (i hladni) zrak.

    Bila sam klinički mrtva. Ostala na promatranju 10 dana u bolnici.

    Jest trauma al sjećam je se. Više ne sanjam taj san

  6. #156
    bucka avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    5,078

    Početno

    ne sjecam se prakticki nicega!! :/

  7. #157
    Lu avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2004
    Lokacija
    Molvice
    Postovi
    1,834

    Početno

    isuse tiwi!!!!! :shock:


    moje je prvo sjecanje na pokojnog djeda koji je umro kada sam imala manje od godinu dana. u splitu smo mama i ja i on mi baca po podu sarene pasticne loptice iz narancaste kosare i prica sa mamom, a ja brzo puzim za njima. jos nisam znala hodati. mama mi sjedi sa desne strane a on sa lijeve. i sjecam ih se onako kako su visoko iznad mene jer sam na podu i puzim.
    drugo cega se sjecam je kako se nadvirujem nad kosaru sa sekom koju su doveli iz rodilista. sjecam se kauca na kojemu je, prekrivaca od kauca, cipke u kosari ali se njenog lica ne sjecam

    a marko ne prica bas puno o sjecanjima, uglavnom ono sto znam da mso mu pricali i sto povremeno spominjemo. ali npr opsjednuto se boji gusenja bilo koje vrste. kad god mu je neka situacijA frustrirajuca govori da nece jer da ce se ugusit.
    a kad je imao par mjeseci pao mi je u more sa kolicima. uvjerena sam da je to neko duboko sjecanje na to.

  8. #158
    Brunda avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,884

    Početno

    Ovdje stvarno ima zanimljivih sjećanja. I zastrašujućih.
    Moja sjećanja idu od 2,5 godine. Ima ih dosta. Nikada ne vidim sebe nego sve pamtim onako kako vidim, kao da su mi oči kamera. Uvijek su to blic filmići, određene situacije, prepune detalja.
    Moja sestra se ne sjeća ničega do druge polovice osnovne škole.
    Sven se sjeća buđenja iz narkoze u operacijskoj sali kad je imao nešto preko 2,5 godine. Iz bolnice iz tog perioda se sjeća jako puno detalja.

  9. #159
    Tiwi avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Lokacija
    on the edge
    Postovi
    3,231

    Početno

    Sjetila sam se

    Fora nam je bilo kad se PAtrik sjetio šetnje s mojim pokojnim tatom, na bundeku, i labudova! A imao je 18 mjeseci. Ali ono - s potpunom preciznošću, bez da smo ga čak išta pitali :? Samo je počeo pričati, pomalo nerazumljivo, taman je to bilo vrijeme kad je progovorio u rečenicama.

    Inače, mislim da se traume dublje urežu u sjećanja. Imam poneku koja me obilježila i zbog toga jako pazim na klince i njihive osjećaje. Radije bih da se ne sjećaju tako rano.

    Npr. moja mama je morala ići raditi, ja sam ostajala doma., tata je puno putovao službeno. Živjeli smo u kući, vrata do vrata s bakom.
    Sjećam se kad bi me mama ranom zorom ušuškala u kindaću, izljubila i otišla na posao. Uvijek bi na vratima stala (imali smo dvije štenge pa vrata) na gornju stepenicu, gledala me malo i rekla bi "Bok pile" na što bih ja iz kindaća rekla "Bok pije". Mama je uvijek plakala. Naime, ja bih bila cijeli dan sama jer me baka nije htjela čuvati . Bila sam nekih godinu i pol do dvije u tom razdoblju.

    Iz tog samotnjačkog razdblja se svačeg sjećam.

    Kako sam išla farbati zid u kuhinji, razbila par jaja i rukicom to razmeljala po zidu ispod prozora. Ili kad sam vidjela baku na dvorištu pa sam se iskobeljala kroz prozor, pljusnula u maleni cvjetni vrt i onako samo u štramplicama malo capkala po dvorištu. Baka je zbrisala u kuću, al boguhvala stari je slčajno svratio doma pa me spremio natrag na toplo. Bio je negdje 10 mjesec valjda. I tak, svašta nešto..

  10. #160
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,626

    Početno

    Tiwi

  11. #161
    Osoblje foruma mikka avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    7,247

    Početno

    ajme, tiwi

    ostajala si sama doma s godinu i pol? sama, samcata?


  12. #162
    Svimbalo avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,178

    Početno

    Citiraj mikka prvotno napisa
    ajme, tiwi

    ostajala si sama doma s godinu i pol? sama, samcata?


  13. #163
    Tiwi avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Lokacija
    on the edge
    Postovi
    3,231

    Početno

    Citiraj mikka prvotno napisa
    ajme, tiwi

    ostajala si sama doma s godinu i pol? sama, samcata?

    jašta viš kak sam sad čvrsta

    Ma grozno, mama danas ne voli o tome pričati, koma joj je (naravno da je) al gle - bila je jako mlada, nekih 20 godina, kad me rodila. I kako su živjeli u istoj kući s bakom, tatinom mamom, njoj je bilo nezamislivo da me ova neće doć ni pogledati, dat mi jesti, biti malo sa mnom.
    Meni je nezamislivo ostaviti klince bilo kome. A nikome, to mi je spuki.

  14. #164
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Moj sin ima sjećanja iz prve godine života - to su jasna sjećanja na osjećaje koje je tada imao, stvari koje mu nitko nije mogao ispričati, jer ih mi niti ne znamo. Trnci me prolaze kad počne pričati o tim svojim iskustvima i zapažanjima koja je imao kao sasvim mala beba, u dječjem domu.

    Na drugoj strani, zanima me i fenomen zaborava, potisnutih sjećanja, što primjećujem kod svoje kćeri, koja se ne sjeća ničega do svog dolaska u dječji dom. Kako tome pristupiti?

Stranica 4 od 4 PrviPrvi ... 234

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •