Sorry na kasnom javljanju, ali nemam kompjuter kod kuće. Luka je prestao dojiti malo nakon drugog rođendana, između ostalog i zbog moje malo problematične trudnoće. Nema veze, ja sam zaista ponosna mama i na sebe i na svoje dijete jer smo se dojili pune dvije godine.
Pa, evo i nas na popisu. Danas je 25 mjeseci i 3 dana i brojimo još.
Ciki jednom na dan (navečer prije spavanja) osim vikendom - onda i popodne pred spavanje, i ne daje znaka da bi prestala :D
Evo i nas. Puno preko dana i preko noći također. A kada smo bolesni onda stalno. Meni je već dosta a ponekad mi se čini da umjesto smanjuje, on traži sve više. Ali dvije su tu. Po ovom tempu dogurat ćemo i do tri.
Evo i nas, u petak smo proslavili drugi rođendan i ponosno se prijavljujemo.
Cicimo kad se vidimo popodne (bez obzira gdje smo taj tren i koliko je hladno), za uspavljivanje navečer i vikendom popodne, te se pred jutro prišteka oko pola 5 i ne pušta do ustajanja. Malo smo reducirali noć ovog ljeta, iako se još uvijek budi oko 2 i traži, pokušavam objasniti da cike spavaju i uz malo bunjenja (bez suza) se sklupča uz mene i spava.
sikimo u svako doba dana i noci, cim se ukaze prilika. cim se priblizim vec mi gura ruku pod majicu i pokusava doci do "cici"....
nekada siki tek toliko da se pomazi i provjeri jel sve na svom mjestu
a nekada to traje i traje...
Sad već s potpunom sigurnošću mogu reći da se mi odjavljujemo! Sretna sam što smo unatoč grozomornim počecima dojili više od 2 godine i netraumatično i polako prestali
Hvala Rodi i savjetnicama!
Jerko je dudao 28 mjeseci, a prestao je naglo i samoinicijativno kad mu se rodila sestra. Razlog - vrlo prozaičan: izgleda da je previše toga popio jednom prilikom nakon što sam se vratila iz rodilišta s krcatim dudama. Ispraznio je potpuno obe dude (i Ciku i Blažu) i odgegao se s nabreklim trbuščićem. Poslije toga vise nije pitao...
Inače, on im je smislio imena i nikad nije griješio koja je koja, premda mu pojmovi lijevo - desno još ni danas nisu jasni
Relja je prestao sa 30 mjeseci. U tjedan dana mog poslovnog puta uspio je nekako zaboraviti tehniku - primakao bi je ustima i jednostavno ne bi znao što s njom, počeo bi se smijati. Malo mi je bilo tužno, pogotovo jer je, vjerojatno, moja zadnja beba...
mi se odjavljujemo. Diana ima 34 mjeseca i prestala je cicati prije dva tjedna. Nekako sam ja odlučila da mi se to više nikako ne sviđa. To je bilo više natezanje i cendranje nego cicanje. Bez onog iskrenog oduševljenja kao nekad. Samo daj drugu, drugu i nekakvo štipanje- izgledalo je kao de je to navika, ali da je to ne zadovoljava koa nekad. Kupila sam joj tortu - bebu koja se smije čestitala što je narasla velika djevojčica koja više ne cica i to je bilo to. Još ponekad traži, ali više onako proba ali ne inzistira. Ja sam joj rekla da više cica nema mljeka jer nemam malu bebu i da se cice moraju odmoriti,ako bude još koja beba i to joj se svidjelo. Nakon 5 godina dojenja s pauzom od par mejseci- Slobodna! bilo je lijepo, ali lijepo je i vratiti cice u grudnjak
Ja dosla da se odjavimo kad skontam da nismo ni bili upisani
Dakle uz malu pripomoc pri prestanku F je dojio nekih 34 mjeseca i bas nam je bilo lijepo
Nekako sam ponosna na nas jer je bilo puno puno uspona i padova i sve smo prevladali a sigurno ne bismo da nije bilo Vas!
Potpisujem Spooky!
S tim da je nedavno počeo spavati cijelu noć,od 22 do 7,8 ujutro kad si nekad još malo pocici a nekada ne.Uspavljuje se na cici obavezno i za dnevno i za noćno spavanje.
evo i luky prošao drugu godinu, sisa kao novorođenče
Ako je lijep dan pa je ispunjen aktivnostima onda zaboravi, ali ako je vani ružno pa smo doma (kao npr danas) onda je sisa glavna zvijezda.
A o noćima da i ne pričam. Nadam se da će nam se kro ovu godinu te noći malo unormaliti.
Uglavnom eto i nas na listi!
Evo i nas dvoje. Marin i dalje aktivno doji. Broj podoja se ne može izbrojati. Kada me nema ne traži, a čim me vidi Cika, cika, cika-mika. Ponekada vikendom ne želi ništa drugo nego svoju ciku. Nastavljamo..
Preporođena sam otkad sam otkrila ove stranice i činjenicu da ima još "čudakinja" poput mene.
Prvi sinčić David - sikio je točno do drugog rođendana (on je ipak Jarac pa je čak i u tome precizan).
Drugi sinčić Petar/Petrica/Perusina - ima 32 mjeseca i ne namjerava prestati sikiti u skoroj budućnosti. Uspješno smo prebrodili i mamina službena putovanja i njegov boravak u bolnici (gdje je zdravstveno osoblje, sigurno već pogađate, negodovalo) ali Perica se neda! U svemu je normalno razvijeno dijete, pa čak i vrlo učtivo kaže: Mamice, motite (što će reći: molim te) sikicu, neću gizati (gristi) i sl.
i mi od danas pripadamo ovamo. početak nam je bio silno težak i zato se sad hvalim. bile smo jače od rođenja 1,5 mjesec ranije, inkubatora, 33 dana odjela neonatologije, žuljanja na bolničkom stolcu svaka 3 sata kako bi curica mogla dobiti "svježe skuhano"... sve smo izdržale, a ona će odlučiti o kraju priče.
i mi od danas pripadamo ovamo. početak nam je bio silno težak i zato se sad hvalim. bile smo jače od rođenja 1,5 mjesec ranije, inkubatora, 33 dana odjela neonatologije, žuljanja na bolničkom stolcu svaka 3 sata kako bi curica mogla dobiti "svježe skuhano"... sve smo izdržale, a ona će odlučiti o kraju priče.
nisam zasuzila kad je MM sinoć prepričavao naš doživljaj Patrikova rođenja.
ni kad nas je jutros malac probudio i kad smo se onak sneni još pola sata igrali u krevetu i ljubakali i pjevali Sretan rođendan..
ni kad su mi počele stizati poruke s čestitkama za dečkićev 2. rođendan.
Ali su krenule kad sam shvatila:
- da sam uspjela dojiti dijete nakon 2 dana odvojenosti zbog carskog reza
- da sam uspjela isključivo dojiti prvih 6 (točnije 7 mjeseci) njegova života
- da sam uspjela dojiti i u trudnoći s novom bebom
- da još uvijek dojim a malac danas slavi 2. rođendan.
I meni nije žao ničega što sam prošla zbog dojenja jer znam koliko mu dajem i koliko mu to još uvijek znači kad se ujutro još onako snen skutri u fetus položaj,stisne uz mene i povuče si još par gutljaja prije nego se ustanemo iz kreveta,i onda me pogleda svojim crnim okicama u kojima se vidi sva ljubav i nježnost svijeta-kao što kažeš tiwi,to je neprocjenjivo!!!
I iako sam se naslušala savjeta da sa drugim djetetom moram prekinut dojenje ranije dok ne postane ovako "ovisno",iako sam u kriznim trenucima i sama pomislila kako ću to napraviti sad sigurno znam da ću i nju dojiti dok god bude htjela (a i njega naravno i dalje )
Božo ima još tri mjeseca do 3. rođendana, još uvijek se onesvijesti od sriće kad dobije cicu. Ja još niti sama ne vjerujem da smo dotle dogurali: Vedran je cicao 18 mj, uz silne muke i probleme, i sigurno ne bismo došli niti do prvog rođendana da dijete nije imalo alergiju na kravlje, pa smo silom prilike morali.
Inače, zanimljivo je da je Božo do 13 mjeseci cicao obje, nakon čega je Rumenka jednostavno presušila. Desna, Milka, eto u milosti je još i dan-danas. Dakle-20 mjeseci sa samo JEDNOM cicom!
Prije 5-6 godina mi je doktorica Eljuga na pregledu dojci rekla:" Gospođo, vi kad rodite, nemojte se dati maltretirati s dojenjem, jer vi spadate u onih 5-8% žena koje jednostavno ne mogu dojiti. Vi jednostavno nemate čime dojiti. U desnoj dojci (Milka) imate svega 7-8 mliječnih žlijezda, a trebalo bi ih biti 15 tak, u lijevoj, (Rumenka- obična domaća), niti toliko."
Zato se nisam začudila kad nakon 13 mjeseci iz Rumenke više nisi mogao ni uz najveće napore iscijediti kap. Naoružana znanjem (stručna literatura kaže da je lakše onu bolju natjerati da proizvodi za obje nego onu lošu da da samo malo više) i izdajalicom (kršitelj koda) na struju, čvrsto sam bila odlučila da ćemo Božo i ja izdržati 18 mjeseci. Poslije navršenih 18 više mi se nije dalo izdajati, Božo je već kao veliki dečko nastavio sam.
Sad smo na onome stadiju "za spavanje i utjehu".
Najbolja provala-DOB 18 mjeseci) Cicamo u krevetu, i odjednom, on pusti cicu i kaže:"Neću više cice, mama, fala, thank you!", ustane iz kreveta i ode se igrati.