Pokazuje rezultate 1 do 34 od 34

Tema: bebin tata nije sretan

  1. #1

    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    3

    Početno bebin tata nije sretan

    ...a onda je i meni jako teško biti sretna... on kaže da se u našem odnosu sve prebrzo odvija... da želi da imamo djecu... kasnije... i osim nedostatka veselja zbog prekjučer otkrivenog plusića - on je DIVAN prema meni i apsolutno sudjeluje u mojem i u 'našem' životu... ne znam što da mislim, danas idem na prvi pregled... tužna i obeshrabrena. voljela bih da on bude tata ovoj bebi, voljela bih da ne moram ovo odraditi sama...voljela bih... da se i on veseli... unatoč našoj (istina) kratkoj vezi... no tako je ispalo... citala sam postove o reakcijama tata... i srce mi je puklo... ima li ovdje netko ciji 'tata' nije bio beskrajno sretan kada je cuo za bebu?

  2. #2

    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Lokacija
    Zagreb/Tresnjevka
    Postovi
    867

    Početno

    Samo bih ti htjela reci da mi je jako zao zbog situacije u kojoj si se nasla.

  3. #3
    snoopygirl avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Lokacija
    dalmacija
    Postovi
    1,201

    Početno

    Lucy možda ga je zateklo, njihove reakcije su skroz neobjašnjive, sjednite i razgovarajte, i mi smo govorili o djeci kasnije ali došlo je ranije, i niko sretniji od nas.... kako kažeš da je divan vjerujem da će kad se malo otrijezni shvatit da je to nešto najljepše na svjetu! Svakako razgovarajte o svemu otvoreno i daj mu malo vremena. pusa

  4. #4

    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    svicarska
    Postovi
    1,916

    Početno

    moj...
    nije bio nesretan ali je bio zbunjen... a, zamisli,'radili' smo bebu sedam mjeseci... on je stalno govorio da hoce imati obitelj samnom... i onda kad je konacno bio plusic,nakon par dana mi je poceo nesto k..ati...
    svijet mi se srusio!
    pa je onda dosao sebi i predomislio se...
    ja bi bebu ionako zadrzala,tu nije bilo dileme...

    i sada je stvarno ok otac...
    ali muz, hm, bas i ne...

    jao,kukulele, gdje ga nadjoh nezrelog!

  5. #5
    Mayaa avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    654

    Početno

    u dalmaciji kažu da muškarcima malo duže "putuje od guzice do glave"

    daj mu malo vremena, i većina nas žena je, koliko god željele dijete, pomalo zbunjena kad otkrije plusić

  6. #6
    dorotea24 avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    2,775

    Početno

    Ovo je možda za njega šok i pusti ga malo da se pribere i dođe sebi. Beba je jako velika odgovornost i potpuno mijenja život, a svaki čovjek na takve iznenadne promjene reagira drugačije. Daj mu malo vremena

  7. #7
    Sanjica avatar
    Datum pristupanja
    May 2004
    Lokacija
    Moslavina
    Postovi
    919

    Početno

    Ah, ništ čudno, očito si se nagledala previše filmova u kojim muškarac u sretnom trenutku zavrti ženu po sobi i oči su mu pune suza...

    Moja kolegica bila je u još gorem položaju, osoba s kojom je bila u vrlo neobaveznom odnosu na spomen njene trudnoće i njene odluke da to dijete i rodi rekao je "Pa koji je tebi k.... s tim djetetom?", onda se napijao i uglavnom, situacija je bila totalno loša u pogledu ikakve budućnosti.

    Ona nije od njega očekivala baš ništa.... na kraju je dobila baš sve.

    Priča je podugačka, a u konačnici je rezultirala zajedničkim životom nakon rođenja prvog djeteta, vjenčanjem i krštenjem u kompletu nakon rođenja drugog djeteta, a onda je došlo i treće dijete za desert. Danas, desetak godina kasnije upravo preseljavaju iz stana u toliko željenu kuću, a tip se pokazao ko prilično solidan tatica i muž. Samo mu se ta uloga nije baš svidjela na prvu loptu. Ustvari se usprpao....

    Pusti ga da se navikne na novostečeno stanje, a kad prvi put primi u ruke svoje dijete - sve će sjesti na svoje mjesto.

  8. #8
    kikic avatar
    Datum pristupanja
    May 2004
    Lokacija
    na moru
    Postovi
    1,163

    Početno

    O Lucy žao mi je što se to događa, tako ružan naslov...

    Želim ti da se sto riješi i da zajedno uživate u čekanju bebe

  9. #9
    LeaB avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,656

    Početno

    Citiraj Sanjica prvotno napisa
    Ustvari se usprpao....

    Pusti ga da se navikne na novostečeno stanje, a kad prvi put primi u ruke svoje dijete - sve će sjesti na svoje mjesto.
    Potpisujem.
    MM se ukočio od straha. To dana dansa priča...
    A Mia je obožavana od 1 dana kad ju je primio u ruke. 8)

  10. #10

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    255

    Početno

    MM odnosno MD tada kada sam prvi puta ostala trudna, radili smo na djetetu ali se nismo baš previše trudili pa novost da sam ostala trudna nakon samo 3 mjeseca nezaštićenih odnosa za njega je bila pravi šok.
    Kad sam mu rekla da sam trudna njegovo pitanje je bilo ...Kako?!
    Kako?! - Na to pitanje mislim da nema odgovora. Bio je u šoku par dana, a onda sam ja nažalost prokrvarila i kad sam mu rekla za to dojurio je zamnom doktoru i dok sam ležala u bolnici nije se odvajao od mene. Nažalost pobacila sam tada.
    Za pola godine smo se oženili, 1,5 godinu smo radili na djetetu i na kraju je ovu trudnoću jedva dočekao i sad je presretan... i ovaj put nije bilo onog pitanja .. kako.
    Sad je valjda shvatio kako.
    Njima ipak malo duže treba da shvate neke stvari u životu, ustrtare se na samu riječ otac, dijete a kasnije kad dođe iz gu...e u glavu onda nema ponosnijeg i sretnijeg tate.

  11. #11

    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    678

    Početno

    Ja sam zapravo otkrila da muškarci uopće drugačije proživljavaju raznorazne situacije nego mi. Sjećam se dok smo hodali, zima, snijeg do koljena, ponoć, mi promrznuti, bez novaca da odemo negdje na toplo, ali svejedno ja bih se smrznula vani, samo da sam još malo sa njim, kraj njega....On me otprati doma, poljubi ispred ulaza i veli: "Gle, ja vidim da bi ti još ostala vani, ali hladno je i stvarno nema smisla da ostaviš jajnike na cesti, a sutra se ionako opet vidimo" I ode. Srce mi je puklo, a kroz život u svima meni važnim trenucima nije reagirao onoliko emotivno koliko je to meni trebalo. No, s vremenom, naučila sam da to ne znači da on osjeća manje, možda samo drugačije. Kad sam bolesna i treba mi malo pažnje i nježnosti, njegov je vrhunac : "Šta ne odeš doktoru?". Možda si njegovu reakciju uzela previše srcu, možda ga je stvarno ulovio strah, ma, štogod da je, sigurna sam da će se to uskoro riješiti, vjerojatno mu treba više vremena da sve sjedne na mjesto, jer mislim da bi i ti u protivnom osjetila da se on ponaša drugačije prema tebi. A ovako, draga, bojim se da ćeš imati muža kao i ja, zaboravljati će godišnjice, kad popunjava neki upitnik skužit ćeš da se muči sa datumom rođenja srednjeg djeteta...ali i mnogoputa će te iznenanditi zagrljajem kada to najmanje očekuješ, poklonom pažnje kada nije niti jedan bitan datum........ Želim ti sreću i dobrodošla u klub

  12. #12

    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    678

    Početno

    E da, i još sam nešto primjetila - njegova ljubav i pažnja prema djeci nisu konstanta od prvog dana kao kod mene, već naprosto rastu iz dana u dan. A čini mi se da je istinsko obožavanje počelo kada su progovorili "tata" . Mislim da sam davno, davno to pročitala (Umijeće ljubavi? pojima nemam, ne sjećam se) kako majka voli svoje dijete bezuvjetno, bilo ono kriminalac ili još gore, a otac ipak traži potvrdu za svoju ljubav.

  13. #13
    snoopygirl avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Lokacija
    dalmacija
    Postovi
    1,201

    Početno

    hehe, i meni je najžešće pitanje bilo kako? inače ja sam toliko bila u transu kad sam sjela u auto da ga nisam ni slušala, hihi.... sad se tučemo ko će ga presvuč i kome će se prije nasmijat.... kaže se don't worry, be happy

  14. #14

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    340

    Početno

    Vjerojatno mu samo trebas dati malo vremena.
    Po meni je najvaznije da sjednete i u miru porazgovarate, u miru jedan drugome kazete svoja ocekivanja, strahove, nedoumice... vidite da li imate dodirnih tocaka u pogledima na buducnost jer iz mojeg iskustva beba nije dovoljan razlog da par ostane skupa jer to je onda cesto samo privremeno.

    Zelim ti puno srece i drzim ti fige da ipak sve ispadne onako kako ti zelis

  15. #15

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    Vrbovec
    Postovi
    1,797

    Početno

    Ma ne brini, vidjet ćeš da će biti lud od sreće. Samo mu treba malo vremena da si sredi misli.

  16. #16
    Tami25 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    477

    Početno

    Lucy, MD ne da nije bio beskrajno sretan, nego nije bio uopće sretan!
    Naime, mi smo bili skupa samo 2 mjeseca kad nam se dogodila beba, odnosno malo manje od 3 mjeseca kad sam ja shvatila da me cice rasturaju a menge niotkud i napravila test.
    Inače nam je do tad sve u vezi bilo savršeno (ah, ti počeci) ali na kraju krajeva jadnik se totalno ušokirao kad sam mu rekla. Otišli smo na zrak malo prošetati da razbistrimo glavu i smislimo što ćemo i kako ćemo. Situacija nije bila baš blistava: kratko u vezi, ja 4.godina faksa, on pred diplomom i zaposlen preko student-servisa. Međutim, ja nikako nisam bila za to da pobacim, bila sam od početka uvjerena da mi to možemo.
    Novo iskušenje uslijedilo je kad smo rekli starcima: moja mama je bila sretna, tata skeptičan, ali njegovi - totalna koma! Nisu htjeli ni čuti, jer me još nisu poznavali, znali su samo kako se zovem i ništa drugo, i postavili su se u stilu "tko je sad ta, šta hoće, hoće se ubaciti u dobru familiju" i tako to, što je naravno MD-a totalno obeshrabrilo pa je jedno vrijeme ozbiljno predlagao da abortiram. E to je bilo teško razdoblje, jer bez njegove potpore u svemu tome ja zbilja ne bi mogla s djetetom, pogotovo financijski, moji su u kreditima i minusima do grla, ali mislila sam ako ne bude moglo drukčije nego AB, nakon toga nema šanse da više budemo skupa!
    No, onda su se počeli događati obrati! Prvo smo se uspjeli dogovoriti da ćemo ipak dobiti dijete i da će uz malo organizacije i malo sreće sve biti sasvim izvedivo. Naime, skužio je koliko sam ja nesretna zbog ideje da abortiram, ipak je to malo biće kojem već kuca srčeko, i ne bih si nikad mogla oprostiti da sam to napravila. I dalje nije bio najsretniji, ali se počeo privikavati na situaciju. Ubrzo nakon toga i njegovi su se primirili (dakle, sve te reakcije bile su samo početni šok) a otkad su me upoznali, s njima sam u super odnosima! Isto tako je i MD s mojima. Na trudnoću i ideju da će postati tata privikavao se polako, dok je meni to bila trenutna odluka koja uopće nije bila upitna, ali razumijem ga jer to je velika promjena a on si je život nakon diplome zamišljao totalno drugačije (i ja sam, ali meni su tu puno pomogli probuđeni majčinski osjećaji i shvatila sam da je upravo onako kako bi trebalo biti).
    Diplomirao je i zaposlio se u državnoj firmi uz dosta dobru plaću, evo baš ovih dana razgovaramo o kupnji auta na kredit. Njegove rođakinje koje imaju malu djecu jako puno su nam pomogle u opremanju bebe (odjeća, krevetić, igračke...) tako da sve u svemu kockice su se posložile na najbolji mogući način.
    Nekad mi se čini da MD još uvijek nije potpuno svjestan činjenice da će postati tata, mislim da će mu očinski osjećaji doći tek kada vidi našu curicu, ali s bebama je divan i znam da neće biti nikakvih problema. Štoviše, uvjerena sam da si poslije više neće moći ni zamisliti da je bilo drugačije.
    Mislim da veliku ulogu tu igra i to kakva ti je partner osoba i kako vam je u vezi/braku, ja sam imala sreće jer MD je stvarno divan (iako, naravno, nitko nije savršen) i znam da nisam pogriješila u odluci da je on Taj. Danas živimo skupa, već par mjeseci, a 1.7. će nam biti godišnjica veze (što se svadbe tiče to smo se dogovorili da će pričekati, nema žurbe, a nije nam ni bitno jesmo li u braku ili ne).

    Eto, hoću ti reći da nije sve izgubljeno i da će se i tebi vjerojatno sve lijepo posložiti samo daj malo vremena, to je očito ono što njemu treba.
    Uvjerena sam da će se sve riješiti na najbolji način, držim fige i želim ti puno sreće!

  17. #17

    Datum pristupanja
    Nov 2004
    Lokacija
    zapadno od Zaprešića......
    Postovi
    129

    Početno

    Lucy pozdrav tebi. Prvo se moraš smiriti radi sebe i bebe, i ne sekirati se. Sve bude dobro. Malo ste friški par i desilo se puno stvari pa i beba pa ste jedan i drugi zbunjeni. Stvarno morate se skulirati, sjesti i porazgovarati.
    Meni se desilo da smo hodali 1 mjesec i ja sam ostala trudna, i htjeli smo to od prvog dana, ali svejedno kad sam MM rekla da sam trudna bio je u šoku, ali ga je ubrzo prošlo. Uspjeli smo mi sve prebroditi skupa, a sad je Dori najbolji tata na svijetu, s njom je više nego ja i od prvog dana kad se rodila je njegova princeza. A mi smo se uskladili i volimo se više nego na početku.
    Kao što su cure rekle muškima treba malo više vremena (joj.....) da im neke stvari sjednu na mjesto. Zato samo hrabro naprijed. Pusa.

  18. #18

    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    97

    Početno


  19. #19

    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    3

    Početno

    cure, hvala vam svima... divne ste... bas mi je nekako sada PUNO lakse... jucer sam vidjela malo cudo ma monitoru kod doktora i kad sam izasla iz ordinacije sa isprintom tog graskica od pet tjedana, nisam znala kud bi od srece...

    Nadam se da ce s vremenom i on imati taj feeling - za sada je jos uvijek suzdrzan - ali jednako njezan, pazljiv i zaljubljen kao i do sada... Velika je sreca barem to sto oboje imamo odlican posao, dovoljno godina (on 38, ja 30) i barem ti logisticki detalji ne predstavljaju znacajan problem... ah... ne preostaje mi drugo nego cekati, biti mirna i veseliti se bebici...
    :D

  20. #20

    Datum pristupanja
    Nov 2004
    Lokacija
    zapadno od Zaprešića......
    Postovi
    129

    Početno

    bravo lucy takvo se razmišljanje traži :D
    Lijepo uživaj u trudnoći, budi sretna i vesela, čeka te prekrasno razdoblje i tvoja bebica, a sve ostalo polako pa će sjeti na svoje mjesto.

  21. #21
    aleksandra avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Postovi
    292

    Početno

    Citam ovo u vezi lucy i onda se sjetih kako je bilo kod mene.Nakon 5 god. zabavljanja ja ostanem trudna(sa 21),on je bio sretan skupa samnom.Kad sam zavrsila u bolnici sa tri mjeseca trudnoce,on ni blizu mene.I kad sam doma lezala,dosao bi na pet minuta i otisao.Plakala bih ko kisna godina,a mama i baka me uvjeravale da je to normalno i imale su pravo.Beba mi je davala snage da se same izborimo.Kad sam rodila on se promjenio,postao je brizan i puno osjecajniji.I sad kad ga pitam da sto mu bi dok sam bila trudna,on kaze da se jednostavno prepao i nije htjeo da ja vidim njegovu nervozu(radi problema u trudnoci).I evo sve je u najboljem redu i jedva cekamo nasoj kceri napraviti brata ili seku.
    Draga Lucy vidjet ces da ce sve doci na svoje mjesto.Uzivaj u blazenom stanju,miluj stomak i pricaj svojoj bebici.

  22. #22
    petarpan avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Zagreb-Trnje
    Postovi
    2,136

    Početno

    Ja sam od 5-7 mjeseca trudnoće tonu suza isplakala.
    Prvo je bio super sretan i podrška kakvu nisam ni očekivala, a kako mi je trbuh počeo sve više dolaziti do izražaja povukao se u sebe, ne želi o tome razgovarati, rekao je da nema želju za sexom i ja sam se osjećala toliko razlomljeno između osjećaja sreće zbog bebe i osjećaja nepoželjnosti zbog trbuha.
    Onda smo na brzaka morali kupiti stan, pa su ga opteretile i financije, kad dođe doma šuti, zbog love radi dva posla, ima da ga i po par dana ne vidim. Molim ga da mi pomogne oko težih kućanskih poslova, vidim da mu idem na živce. Sjedim sama po cijele dane kod kuće, morala bih mirovati, nesretna sam, dosadno mi je, čubim na internetu, pa nabijem veliki telefonski račun, onda urla iz petnih žila, ja plačem... i tako iz dana u dan. NIje htio ići sa mnom na UZV, ni na tečaj, ni u kupovinu opreme za bebu, sve to obavlja moja mama, vozika me uokolo, imam osjećaj da ga ništa oko mene i bebe ne zanima.Kad mu to prigovorim, onda tvrdi da je to laž, da šta ja mislim, on radi po cijele dane, a ja trošim novce, šta ja mislim tko će sve to platiti. Mislim da su nas financije dotukle, za 10 dana nam je prva godišnjica braka, a ja nikada nisam bila toliko sama. Jutros sam ga molila da mi ostavi 100 kn za depilaciju jer hodam stalno po pregledima, a ličim na dlakavog majmunčića, pa mi je rekao, citiram: "doma si, imaš vremena, čupaj ih pincetom."
    Nije da smo zadnja sirotinja, on ima 6000 plaću, ja dobijem 3500 od HZZO-a i financije nam nikada nisu bile toliko opterećenje. Vidim da me ne razumije, sve manje i ja želim razumjeti njega, a ovaj švrćo još malo pa će doći na ovaj svijet... Hoću li i onda biti sama? Može li ga beba promijeniti? Inače jako voli djecu, lud je za kikačima, a pretvorio se u čudovište koje ne prepoznajem...

  23. #23
    Teica avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,274

    Početno

    Citiraj petarpan prvotno napisa
    Ja sam od 5-7 mjeseca trudnoće tonu suza isplakala.
    Prvo je bio super sretan i podrška kakvu nisam ni očekivala, a kako mi je trbuh počeo sve više dolaziti do izražaja povukao se u sebe, ne želi o tome razgovarati, rekao je da nema želju za sexom i ja sam se osjećala toliko razlomljeno između osjećaja sreće zbog bebe i osjećaja nepoželjnosti zbog trbuha.
    Onda smo na brzaka morali kupiti stan, pa su ga opteretile i financije, kad dođe doma šuti, zbog love radi dva posla, ima da ga i po par dana ne vidim. Molim ga da mi pomogne oko težih kućanskih poslova, vidim da mu idem na živce. Sjedim sama po cijele dane kod kuće, morala bih mirovati, nesretna sam, dosadno mi je, čubim na internetu, pa nabijem veliki telefonski račun, onda urla iz petnih žila, ja plačem... i tako iz dana u dan. NIje htio ići sa mnom na UZV, ni na tečaj, ni u kupovinu opreme za bebu, sve to obavlja moja mama, vozika me uokolo, imam osjećaj da ga ništa oko mene i bebe ne zanima.Kad mu to prigovorim, onda tvrdi da je to laž, da šta ja mislim, on radi po cijele dane, a ja trošim novce, šta ja mislim tko će sve to platiti. Mislim da su nas financije dotukle, za 10 dana nam je prva godišnjica braka, a ja nikada nisam bila toliko sama. Jutros sam ga molila da mi ostavi 100 kn za depilaciju jer hodam stalno po pregledima, a ličim na dlakavog majmunčića, pa mi je rekao, citiram: "doma si, imaš vremena, čupaj ih pincetom."
    Nije da smo zadnja sirotinja, on ima 6000 plaću, ja dobijem 3500 od HZZO-a i financije nam nikada nisu bile toliko opterećenje. Vidim da me ne razumije, sve manje i ja želim razumjeti njega, a ovaj švrćo još malo pa će doći na ovaj svijet... Hoću li i onda biti sama? Može li ga beba promijeniti? Inače jako voli djecu, lud je za kikačima, a pretvorio se u čudovište koje ne prepoznajem...
    Ej,znas onu knjigu Muskarci su s Marsa,zene su s Venere? Ma to ti je to! TOLIKO RAZLICITO ISKAZUJEMO SVOJA EMOTIVNA STANJA da mi se cini da stvarno treba sifrarnik ili "uputstvo za upotrebu" da bi jedni druge shvatili.Ili kak vele u toj knjizi preveli "marsovski"jezik kojim govore ili ne govore!-na kojem funkcioniraju-muskarci (Marsovci) na "venerijanski"na kojem MI osjecamo,govorimo,mislimo. Ta knjiga je marsovsko-venerijanski rjecnik i to tak da prevodi cijele situacije - kako vidimo ih vidimo mi,kako oni,dijelove razgovora isl.Ja je citala napreskokce,samo neke stvari sam bas ono zapamtila- normalno: ono kaj je meni bilo najnejasnije,ustvari neshvatljivo pa naisla na "prevod" tj.na ono kaj to znaci Marsovcu.Mali primjerni,za razliku od nas,ne vole kad im se nudi pomoc ako je nisu izricito zatrazili. Meni osobno je to,jer sam s Venere,ko i ti!,stran i cudan nacin funkcion.ali STVARNO je tako.Kaj je u pozadini toga? Ako im nudis pomoc a da je nisu trazili, oni to tumace kao da ih smatras NESPOSOBNIM! Kao :ja mislim da si nesposoban da to sam obavis,pa ti idem pomoc.A to smatranje nesposobnim je za njih ravno katastrofi,najnizi moguci udarac. a mi bi samo pomogle!, kakvi udarci,kakve katastrofe! Jer na Veneri svatko svakom pomaze i prije nego je to od njega tj.nje zatrazeno.Za Venerijanke,nas,to je nadasve pozeljna osobina,vrlina-vidjet,osjetit gdje i kako pomoci,ponuditi pomoc.Mi na tome gradimo svoje medjusobne odnose,emocionalno si dajemo, ZAPRAVO NAS MEDJUSOBNO RAZUMIJEVANJE I POMAGANJE CINE SRETNIMA! Koliko je to razlicito od ideje, i pritiska!,"sam svoj majstor" ciji teret nosi muskarac,"Marsijanac"!
    Nadam se da te nisam ugnjavila (pogotovo ako ti je poznata ova knjiga),ha? Meni,ovako sa strane,to izgleda da njega "ubise"kao sto sama kazes financije, a tebe "ubise"iste te financije, al na dva sasvim drugacija nacina. Ona su opcenito vise u glavi, a mi vise u srcu, to je opcepoznato.Tak njih rastura glava, a nas ovo drugo.A ja ne zelim da tebe to tvoje osjecajno i osjetljivo srce rastura i hocu ti reci da te razumijem i saljem ti VEEELIKI ZAGRLJAJ I PUSEEE
    i znam da ce "groznica savijanja gnijezda",cini mi se da on to upravo sad radi,vrlo,vrlo ubrzo prestati-jos malo i vas majusni ptic doletjet ce u vase gnijezdo!

  24. #24
    Audrey avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    2,028

    Početno

    Lucy, slijedeći put povedi i njega na uzv. Mislim da je MD prvi put dobio osjećaj da je to pravo živo njegovo dijete kad ju je vidio kako kako maše nogicama !

  25. #25

    Početno

    E lucy, nisi jedina kojoj se tako nesto desava... ja sam sa svojim buducim zajedno 3 godine, zarucili se u decembru prosle godine i isplanirali da svadba bude 15.07. ove godine... i ok sve ce to tako biti al prije 2 sedmice odem ginekologu i... trudna...
    Ja sam bila presretna, nisam znala kud od srece, ali moj dragi kao da nije ni malo sretan, ponasa se kao da mu je svejedno, cak je jednom rekao ..."a zasto? Ja to necu"... Samo sam ga pogledala i ni rijeci nism rekla, osjecaji su se mjesali...
    Ali kako vrjeme odmice i moj stomak raste on je sve meksi i ima vise osjecaja za nasu bebu...

    A tek kad se rodi...mislim da ce biti presretan...tj.nadam se :D

  26. #26

    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    97

    Početno


  27. #27
    crvic avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    386

    Početno

    vrlo dobro znam kako ti je! MM je rekao da cemo tek nakon tri godine braka uopce poceti razmisljati o djetetu! u prvo vrijeme je to i meni odgovaralo, ali kasnije bas i ne!
    kada sam ostala trudna, bio je sav van sebe, ali ne od srece! bilo mu je muka sto ce morati mijenjati svoje navike! ali, taman kada se nekako primirio, ja sam imala spontani! nitko nije bio tuzniji od njega!
    muskarcima je, ja mislim, u krvi da su sebicni-kao prvo morati ce dijeliti svoju voljenu s nekim drugim i jos k tome moraju se mijenjati!
    nadam se da ce sve biti ok!
    a biti ce, uvijek bude!

  28. #28
    Osoblje foruma mamma san avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    10,967

    Početno

    Potpisujem sve što su curke rekle. Bez obzira koliko htjeli, trudnoća za njih (muškarce) je šok. Što je trbuh veći, stanje šoka se produbljuje, i prelazi u strah, ali...kod rijetkih (govorimo o poodmakloj trudnoći ) je to strah od gubitka slobode (to se javlja u ranijim fazama) već je to strah da li će oni biti sposobni odhraniti obitelj. "Treba zaraditi i sve priuštiti djetetu." Obično je to njihova neizrečena filozofija. Na nama je zadatak (uvijek smo na nekom zadatku) da taj "strah" primirimo.

    Petarpan...tvoj suprug se je prestrašio. I mislim da je taj strah prešao u ljutnju, jer on očigledno ne razumije zašto ti ne vidiš problem kao i on...on se bori za "vaše bolje sutra"...on to tako gleda...Trebate stati na loptu sa emocijama i ti trebaš pomoći njemu, ali i on tebi. Porazgovarajte bez ljutnje. Kad se dijete rodi, hormoni podivljaju...eh onda je teško razgovarati. I nemoj si učiniti od trudnoće ono što si je učinila moja prijateljica. Dopustila si je da joj trudnoća bude najgore razdoblje u životu. Porazgovarajte. Sigurno znaš trenutak, kada je razgovor sa tvojim mužem moguć i plodan. Iskoristi ga.

  29. #29

    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    3

    Početno

    ...cure, vi ste sve tak super... kod mene nista novo, mali grasak se jos naravno ne vidi i mi zivimo kao da nista nije ni bilo. Mislim da imate pravo... imam dojam da je dosta zabrinut oko rasporeda, financija, zivotne logistike... nadam se da ce vrijeme uciniti svoje i svakako cu ga pitati da li zeli ici gledati 'mali grasak' samnom za dva tjedna. uf. naime, dodatni moment je to da za bebicu jos nitko ne zna osim nas dvoje - i vas ovdje!!! Rano je jos... mislim... i ne da mi se jos slusati savjete i misljenja svih oko mene - narocito obzirom na cinjenicu da smo 'friski' par, a eto vec beba, a kako, a zasto.... jednostavno mi se jo ne da, iako bi ponekada rado popricala sa nekom prijateljicom... strpiti cu se jos malo.

  30. #30

    Datum pristupanja
    Nov 2004
    Lokacija
    zapadno od Zaprešića......
    Postovi
    129

    Početno

    Lucy bokic, drago mi je da si dobro i da si se smirila. Nemoj se uopće obazirati na svoju bližu niti daljnju okolinu, i tko kaj misli i savjetuje. Ovo je tvoj život (sorry vaš život i vaša bebica) i nedajte se smesti.

    Moja okolina i familija me gledala :shock: ovako, kad sam im rekla da sam trudna (nakon 1 mjesec veze), a ja napravila po svom i dobro je.

    Doduše neću ti reći da je sve bilo idealno, ali Dora nas je spovezala
    stvarno skupa, i tako smo ti MM i ja skupa s rastom bebe gradili svoju vezu, pa brak, prošli svašta, ali ne žalim niti jedne minute.
    Zato se vi lijepo ljubite i pazite, čuvajte bebeka i budite dobri. A ti se opusti i uživaj.

  31. #31
    Rianea

    Početno

    Kod mene nesto slicno.....moj suprug je htio bebu ali zensku....a dobit ce musku....kad sam mu rekla da je musko bio je toliko razocaran da sam danima uvrijedjeno plakala, ali vremenom je sve doslo na svoje. I ad je OK.

  32. #32

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    karlovac
    Postovi
    1,756

    Početno

    I ja sam svoju prvu trudnoću provela sama u odvojenoj sobi. On nije bio dovoljno pažljiv prema meni, a ja sam bila osjetljiva i prgava - i da pokažem svoj revolt nisam htjela spavati u našoj spavaonici. Bila je 1992. godina, rat, on je bio mobiliziran, a kada bi dolazio kući, umjesto da si pružimo nježnosti, ja sam se inatila, a on se povlačio u sebe. Loš običaj, jer kad se navikneš, ta navika potraje. Danas je naš brak nešto sasvim drugo. Iako me je malo strah zbog trudnoće u ovim mojim godinama (39), sretna sam jer znam da ova ljubav i razumijevanje koja među nama vlada predstavlja zdrav temelj za odgoj djeteta koje očekujemo.
    Drage moje, mnogo strpljenja i ljubavi prema svojim muževima iskažite - vratit će vam se stoput. Radovat će se i vama i zajedničkoj djeci kad osjete da su voljeni i prihvaćeni takvi kakvi jesu - često slabi i ustrašeni pred naletom obveza i očekivanja koje pred njih postavljamo. Nemojte misliti da su samo oni dužni nama pružati podršku - nije važno tko će učiniti prvi korak ka nježnosti - bitan je učinak!!!
    Lijep pozdrav!

  33. #33
    devet_mjeseci avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    679

    Početno

    MM je srećom Dalmatinac, tako da proguta nevjerojatno puno od mojih promjena raspoloženja i divljanja. U velikoj mjeri je na dijeti i po pitanju seksa jer uglavnom spavam i neraspoložena sam... Kad rodim dat ću mu medalju za izdržljivost.

    Ali nešto sam drugo htjela reći na ovu temu - muškarci se emotivno razlikuju od nas. Prije svega, dok se majka na dijete veže dok je ono još u njezinoj utrobi, muškarac emotivne veze sa djetetom stvara tek kad se dijete rodi i kad ga može opipati. Do tada je dijete trbuh koji stvara ili ne stvara probleme, koji mu se sviđa ili ne sviđa... Apstraktni pojam. On može ili ne mora biti sretan zbog činjenice što će postati otac, ali definitivno ne postoji emotivna veza sa djetetom, a osobito ne tako snažna kao veza djeteta i majke.

    Ostalo je već rečeno - trudnoća je za muškarca šok i svaki od njih reagira drugačije. Meni je jedna stvarčica bila jako zanimljiva - osobno mi je ovo četvrta trudnoća, prethodne tri su otišle rano... S užasom sam očekivala UZV u 8. tjednu jer se u ostalim trudnoćama dijete nije ni pojavilo, a kamoli srčeko. Bila sam očajna, stalno sam plakala, pokušala sam u njemu naći utjehu... Ništa! Skretao bi razgovor na drugu temu. Tjedan dana ranije imao je godišnjicu mature i otišao u Dalmaciju. Umjesto da ostane dva-tri dana i vrati se do mog pregleda, ostanak je produžio točno toliko da ga izbjegne! Potpuno sam sigurna da nije imao snage čuti lošu vijest i sve što smo prolazili ponovno prežvakavati. Naprosto je podvio rep i pobjegao... Tako mu, na žalost, nisam imala prilike vidjeti lice kad sam mu rekla telefonom da naša bebica ima nešto više od 1cm i da joj srčeko kuca...

    To su muškarci. Iako fizički jači od nas, emotivno su daleko slabiji i osjetljiviji. I na tu svoju slabost svaki od njih reagira drugačije...

  34. #34
    kalimero avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Slavonija-Bistrinci
    Postovi
    1,424

    Početno

    Dorina Mama reče:
    bravo lucy takvo se razmišljanje traži
    Lijepo uživaj u trudnoći, budi sretna i vesela, čeka te prekrasno razdoblje i tvoja bebica, a sve ostalo polako pa će sjeti na svoje mjesto
    .

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •