 |
|||
Tanči i Beti, točno ste napisale. Ja sam mamu pitala je li morala ona pokretati ostavinsku, pa je rekla da nije, al sad kad vi pisete i kad si vrtim, bilo je tako kako vi kazete. Znam da je nosila sve te papire koje beti spominje i vjerojatno se ni ne sjeca da je potpisala zahtjev za ostavinskom. Mi smo cekali 3 mjeseca, ali smo od drugih saznali da to ide obicno puno brze. Ono sto se moze odmah kod biljeznika napraviti su i eventualni darovni ugovori.
a ima li žuta pravo podnijeti za ostavinsku, ili ima samo njena mama?
Ostavinsku može pokrenuti bilo koja zainteresirana strana.
Darovni ugovor se ne radi na ostavinskoj. To je nešto sasvim deseto.
Na ostavinskoj se rade prihvaćanja, odricanja i ustupi djelomični ili cijeli od nadlijedstva.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Morala sam uplatiti 20 kn da dođe original doma preporučenom poštom. Da sam išla do grada, mozda ne bih morala ništa uplatiti, ali mi je ovako bilo lakse.
Darovni ugovor nije dio ostavinske, ali se moze rijesiti isti dan. Tako smo mi.
Moja mama je prije g i pol dana smještena u krasan dom sa krasnom voditeljicom tog doma. Evo proljeće, u njoj se probudila nekakva energija, ima 75 g, slabije se kreće, ali kako se kaže sve je u glavi. Želi se pod mus vratit u svoje rodno selo. Tamo nema opcije javnog prijevoza do prvog grada, u tom selu nema trgovine, struju sam isključila da ne dolaze računi, nema vodovod, nema ni rodbine/obitelj da vode brigu o njoj, ali ona je zacrtala, da će doć na 10 dana i posijat vrt. Skače po živcima voditeljici, meni, ona je naumila. U domu joj ništa ne fali osim što joj je dosadno i nije na svom gruntu. Tu je strah od starenja u takvom mjestu, rekla je prije da ona tamo ne misli završiti. Ona si hoće bicikl. Sa starim biciklom prije g i pol dana je nekoliko puta padala. Selo je na glavnoj cesti koja nema nogostup, a dnevno prolazi hrpa teretnih kamiona jer se sve obnavlja i gradi.
Dosta mi je više stresova. Ovo je preteško. Ako mora zginut na cesti neka zgine, samo mi je žao da će netko morati imati na savjesti staricu jer je ona zacrtala svoju fiksnu ideju.
75 godina nije nikakva velika starost ako je zdrava i pokretna.
Moja baka je zivjela sama na selu do 88 godina, i tad je presla u dom. Moja mama ima 68 godina i putuje svake godine sama avionim Irska-Hrvatatska jer tamo cuva sitnu unucad.
Ima li opciju da izostane iz doma preko ljeta pa se vrati opet na jesen, ako je sposobna sama skrbiti o sebi?
Posljednje uređivanje od sirius : 09.03.2024. at 12:51
stariji ljudi su tvrdoglaviji od male djece, tako da ćeš se još svega naslušati
vjerujem da si joj sve objasnila i da se ne može boraviti u kući jer nema više uvjeta
probaj se dogovoriti s njom da odete vikendom na jednodnevne izlete, kad bude lijepo vrijeme i povedi i djecu (bicikle ako su u kući, sakrij, prodaj, dovezi u ZG)
neka ona plati neku vrstu prijevoza, možda bi vas neki uberovac za povoljniju cijenu odvezao i vratio u ZG (ti ne voziš? možda bi si to mogla zadati ako zadatak i da si nabaviš kakav autić u budućnosti jer će ti takve obveze biti puno lakše odrađivati)
i kao što kaže sirius - 75 godina nije puno... možda bi joj boravak na selu bio bolji jer bi bila zaokupljena radom oko kuće i bila bi pokretljivija
ako je u domu bez ikakavih dnevnih aktivnosti, samo će se još više opustiti (problem može biti ako će dom tražiti da se plaća paušal, a ona ne boravi u njemu)
koliko se sjećam ima opcija da se uključi struja samo na pola godine, fiksni telefon ionako ne treba - može imati mobitel.
Ona boluje od mentalne bolesti za koju mora redovno uzimati terapije, ali kod nje je kvaka da je samoinicijativno prestane uzimati kad se počne osjećati bolje. Ne može se skrbiti sama za sebe jer da je mogla ne bi ni bila u domu na prvom mjestu. Zadnji put kad sam je vidjela imala je nekakvu grbu na leđima, za koju je rekla da je od udarca. Imala je jedno vrijeme naotečena stopala, i općenito nije sad nešto agilna kao što mogu biti ljudi njene dobi jer joj stanja svijesti osciliraju od toga da se ne može ustati iz kreveta danima do toga da misli da može pomicati brda i doline.
Meni je psiha debelo načeta i tek se pokušavam smiriti i oporaviti od stresova i zbog toga je nastojim udaljiti iz svog života koliko god mogu iako to zvuči grubo. Ona opetovano inicira razgovore o mom bivšem, o ocu, o ujaku. To je radila dok sam bila dijete. Preveliki mi je uteg za psihu i zato je dom bio idealno rješenje, da ne brinem hoće li stradati, ali ujedno da sebe poštedim.
Za struju bi trebao biti cijeli priključak ponovno ispočetka, a dom je trebao biti trajno rješenje.
U takvom stanju smatram da je i za nju bolje da je u domu, pa di ce takva u kuci bez vode, struje, trgovine, daleko od svih bliznjih, na bajku uz prometnu cestu, nadgledanje uzimanja lijekova da ne spominjem, nitko joj ne moze uskocit za nedajBoze situacije...
Koliko je daleko ona od svoje kuce?
Jel postoji opcija da moze tamo bit vikendom, bavit se vrtom,a da joj se vjeruje da bi se vratila u pon u dom?
Posljednje uređivanje od Lili75 : 09.03.2024. at 16:07
A sjecam se i tvog teskog odrastanja uz takvu majku, odvajanja od obitelji dok si bila mladja (ako sam dobro zapamtila)...tako da...prosudi.
Mislim da ne trebas imat griznju savjesti.
Napravite ono sto smatrate najpametniiim rjesenjem za mamu u takvom psihofizickom stanju.
Ma predaleko, dva sata vožnje, a i više javnim prijevozom. Ne znam zapravo što sam mislila s dijeljenjem te situacije ovdje, jer i ne postoji neko rješenje. Trebao je biti taj dom, ispalo je i bolje nego sam očekivala. Ali u nju ne mogu unijeti zrno razuma, iako sam joj rekla da mi ne treba sada dodatni stres, ništa ne dopire do nje.
Valjda jedino što pokušavam je pomiriti se s tim da ne mogu ništa i samo dići ruke u zrak od svega. Što mora biti bit će.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 09.03.2024. at 16:14
To sto je moj otac u 88.oj godini u super psihofizickom stanju ne znaci nista.
Samo spominjem uzaludnost usporedbi.
Mah, otac moje stanodavke je 90g, i izvan toga kaj je očekivano šlampaviji, mora na fizikalne terapije, dok je on u glavi odlično, njega brine nj kćer, koja je 70 g, jel moja stanodavka. Jer samim time što ne mora imati borbe s njim oko fiksnih ideja već olakšava puno toga.
Što je ironično imaju oni aktivnosti i u domu, ima i tamo vrt, ali nju drži ponos njenog grunta, i strah od starenja. Kao malo dijete koje želi što želi usprkos svemu. Vodu može vući jedino ručno iz zdenca, upitno i koje je kvalitete nakon što se godinu i pol dana zdenac ne koristi. Ima daljnje rodbine u selu ali nitko neće preuzeti brigu o njoj, nisu htjeli imati posla s njom i ujakom ni dok su bili mlađi. A sad su to sve stariji ljudi kao i ona.
Predaleko je.zutaminuta prvotno napisa
Tako je.
Bit će, što mora biti.
Duboko se nadam da nikad necu biti jedna od onih sebicnih starijih osoba koja misli samo na sebe i iskljucivo na sebe.
Znaci imaju i aktivnosti i vrt, ona nije u stanju zivjet sama ni u puno boljim uvjetima od tih koje bi imala kod sebe na selu, dakle to nije uopce opcija, al ako ona hoće, eto joj.
Jel to privat.dom?moze li se vratit u njega nakon par mjeseci? nema listi cekanja?
Ako ima mentalno oboljenje, jel treba tvoja suglasnost da napusti dom?
Ako zena ima mentalnu bolest prica je malo drugacija. Nije joj oduzeta poslovna sposobnost?
Privatni je, ne treba moja suglasnost, kad su joj sredili mjesto u domu išlo se na njenu suglasnost. Objasnili su mi da bi oduzimanje poslovne sposobnosti trajalo predugo, čekalo bi se god dana na rješenje (sa svim ovim štrajkovima vjrv i duže), ali da i tad oni ne mogu nekog protiv njegove volje zadržati na silu, tako da nema smisla na koncu konca. Njena je ideja da dođe na deset dana i da joj ostane mjesto u domu za to vrijeme, ali ona doslovno nema što tamo deset dana raditi jer prva trgovina je 3 kilometra dalje. Kaže da će pješačiti. Ima neke ideje obnavljati staru kuću (koja je realno za rušanje), vrt sijati (ne znam tko bi joj sad tu zemlju tanjurao). Ona živi u prošlom svijetu navika koje poznaje i silom hoće sve to nazad. Ne može i ne želi prerezati konce, s jedne strane je i razumijem, to je čitav njen život, i ne miri se sa novonastalom situacijom jer je previše deprimirajuća za nju. Zadnji put kad je tamo živjela ujak je još bio živ pa je on dijelom brinuo za nju.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 09.03.2024. at 16:34
Ja bi je pustila 10 dana, mozda joj treba bas otreznjenje.
Ti ne vozis, nemas auto, znaci ona ide tamo jav.prijevozom ili taxijem? Stvarno imaju stari ljudi fiks ideje.
Kuzim za oduzimanje posl.sposobnosti nema bas smisla u ovom slučaju.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 09.03.2024. at 16:38
Ma da, nešto je spominjala da će je voditeljica odvesti do prvog autobusnog kolodvora. Sjećam se kad smo putovale jednom u Šibenik prije 20 g, kako se sva pogubila, uvijek neke drame. Tu mi je zadnji put došla u epizodi bolesti, bicikl je dala u autobus da joj dovezu u Zagreb, pa se onda pogubila putem. Strašno mi je stresno zamišljati je na putu sa 75 g. Još je prije par mjeseci govorila da joj se slike mijenjaju, da ne vidi dobro čitati ni raditi s rukama. Ali eto, ništa ne mogu nego je pustiti.
Hoću reć, strašan mi je grč u želucu. Kao da dijete od 12 g puštam da samo ide iz Zg do Dub da bi tamo što - spavalo u šatoru deset dana. Ono, možda prođe, možda ne.
Zna li voditeljica doma cijelu tu situaciju i što kaže na to? Misli li ona da je mama sposobna otići na deset dana i brinuti se sama o sebi?
Voditeljica me zvala i molila za pomoć prije par mjeseci jer joj je mama svaki dan iznova govorila da hoće na selo. Pitala me što mislim o tome i rekla sam joj da u selu nema baš ničeg i da je mama zapela jer joj je emocionalno teško prihvatiti novonastalu situaciju. Evo mi i jutros pise poruke iz kojih vidim da je u pobuđenom stanju, od inata do nepovezanih rečenica.
Pitaj LOM da vidi ima li smisla povećati dozu sedativa dok ne prođe kritični period. Možda to može i voditeljica. Recite doktoru kakve poteškoće ima i vi s njom. Sretno...
Puno toga je tu nejasno.
Tko je smjestio mamu u dom?
Tko plaća dom?
Tko ju prati u bolesti i piše recepte za lijekove?
…
Ako ti ne možeš i ne želiš brinuti o majci, odi u CZSS i to tamo reci. Tada oni preuzimaju brigu o njoj. Odlučuju, plaćaju, ali preuzimaju i imovinu od majke.
Svu. Što znači da ti nećeš naslijediti ništa.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Peterlin, znaju oni to sve.
Tanči, soc rad ju je smjestila jer više nije mogla bit u bolnici. Dom ide iz njene mirovine i manji dio subvencija države. Prati je njena dr, voditeljica mora samo paziti da redovno uzme terapiju. Upoznat je czss, ovaj u njenom gradu je digao ruke od nje kad je iz druge općine czss preuzeo. Ne bih rekla da išta uzimaju jer joj nije uzeta poslovna sposobnost. A i ako ti kažem da bih drage volje dala apsolutno sve da je netko drugi preuzme, i to ozbiljno nakon što sam sve premišljala stoput, onda znaš koliko je sati.
Mentalno zdravlje se nikakvim materijalnim bogatstvom više ne da kupit jednom kad ode.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 10.03.2024. at 10:09
O da. Uzimaju.
Ako sada doplaćuju dom, na ostavinskoj se prvo oni namiruju u visini koju su uplatili za gospođin dom.
I to će morati vratiti nasljednici ako žele sačuvati grunt ili grunt ide na bubanj.
Kako si ti to zamislila? Da država doplaćuje, a ti naslijediš njenu imovinu?
Ne. Ne ide to tako.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ne znam kako ide, nisam ni upućena u detalje, bilo mi je bitno da je negdje smjeste da ne završi na cesti. U doslovnom smislu da ne može doslovnijem.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 10.03.2024. at 10:27
Pa zato ti i pišem ovo sve.
Ako ne želiš posla s njom, prepusti ju institucijama.
Ali prepuštaš i njenu imovinu.
Svu.
Jednostavno, zar ne?
Sent from my iPhone using Tapatalk
To je sve sporedno, jer nju institucije ne mogu zadržati gdje god protiv njene želje. Ne mogu dovoljno naglasiti da me ovdje guši da bude opet lunjala tom opasnom cestom i da će poginut pod teretnim kamionom, a ne guši me tko će se razgrabat za tu ubogu zemljicu. Onamo se ionako nikad više ne mislim vratit, prodat se može jedino u bescijenje, a i mojoj djeci gledam bolju budućnost od toga da žive u najsiromašnijem i najzabačenijem kraju Hrvatske.
Moraš sama sa sobom raščistiti.
Želiš li brinuti o njoj ili ne želiš.
Odgovor znaš samo ti.
Nije jednostavno, ali i je.
Ukoliko bude radila probleme u domu, oni mogu zvati Hitnu koja ju bude otpeljala u bolnicu na psihijatrijski odjel.
Kad bude bolje, vrate ju.
I tako u krug.
Budući da je psihijatrijski bolesnik, drugig rješenja nema. I sigurno ju nitko neće pustiti da odbaulja negdje sama.
Sent from my iPhone using Tapatalk
To je raščišćeno. Da i želim, ne mogu, a ne želim nikako. Da, nadam se da joj neće dopustiti da odbaulja. Zapravo sve ovisi o mišljenju dr sada nakon kontrole.
Evo epilog, mami se rapidno stanje pogoršalo. Krenula je pisati nesuvislo, voditeljica me nazvala, zvat će dr. Neće je nikamo puštati.
Žao mi je zbog mame, ali s druge strane - drago mi je zbog tebe što će ti drugi pomoći u skrbi o njoj
Nije svako zlo za zlo... S druge strane, ovo je nezgodno doba godine za starije i kronične bolesnike. Tvoja mama ne bi ni bila u domu da može biti sama, isto kao i svi ostali koji su tamo. Kraj priče. Jedini (i najveći) problem je to što oni toga uglavnom nisu svjesni, a kad i jesu, teško to prihvaćaju.
Tako je.
Treba imati jako puno razumijevanja za njih. Pogotovo još kad imaju i psihičke bolesti, Alzheimera, depresiju, demenciju ...
Ne mogu se uspoređivati osobe koje same, u punoj snazi, bistra uma odu svojevoljno u dom i osobe koje su drugi smjestili u dom jer više nisu u mogućnosti brinuti se o sebi.
Mislim da je i mlađim ljudima teško prihvatiti kada neku aktivnost, koja je još do prije kratkog vremena bila uobičajena aktivnost, ne mogu više izvoditi. I još ako uz to trebaju pomoć drugih ljudi, stres je jako velik. (Primjer: ja nemam još 50, ali dioptrija je unazad 10 godina došla od 0 do 3. Nekima se čini to gotovo bezazleno, ali mene beskrajno frustrira jer ne mogu brzo čitati, loše vidim noću; imam problema s karpalnim tunelima - usporava me pri radu računalom (a posao mi je vezan 90% vremena uz računalo), ispadaju mi stvari iz ruku ... nekoliko puta me ta situacija dovela do suza... već vidim da ću i ja kad budem starija biti frustrirana jer npr. neću moći voziti auto što znači da neću moći gdje hoću i kad ja hoću ...)
Mislim da smo neke dosta starije od tebe, i prošle smo neke životne situacije pa sve ovo što ti govorimo je neka vrsta savjeta iz dobre namjere. Npr. ja sam živjela u kući sa svekrvom koja je imala demenciju i Alzheimera. Voljela bih da sam neke stvari znala prije, i posebno da sam više pažnje posvetila svome psihičkom zdravlju. Tako da, kada riješiš stan, i nadam se uskoro sve te izazove s CZSS-om, traži psihičku pomoć i podršku za sebe jer koliko kod da je čovjek jak i uspijeva odoljeti svim mogućima stresovima, to ostavlja težak trag. Posebno jer imaš malu djecu i trebaš barem još 20 godina biti uz njih dok se pomalo ne počnu osamostaljivati.
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 12.03.2024. at 10:56
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom