 |
|||
Predivna priča! Molit ću za tebe, da ustraješ! I curica!!! Preslatko! I moji krenu moliti, razgovarati onako čisto i jasno kad sam ja na miru sa sobom, i Bogom.Ana i mamino zlato prvotno napisa
Moj mali jedan dan MOLIO da ga učim krunicu. A meni se nije daloPa ne bih, pa već sam danas molila, pa nije vrijeme. Razoružao me je - pa je molio, cijelu desetnicu. Cijela se obitelj veselo smijala za vrijeme molitve. To neću nikada zaboraviti.
Moja se pretprošle nedjelje krenula križati kada je na TV-u u Nedjeljom u dva vidjela Teofila Pančića. Valjda je mislila da je Isus
A duhovnici. Meni strašno nedostaju fratri koji su u našoj župi bili kapelani.
S njima sam zaista mogla pričati o svemu.
Jednom mi je bilo jako, jako teško zbog događaja koji me je potresao, iznenadio... Poslala sam poruku fra J. koji nas je vjenčao. Bio je na godišnjem odmoru, negdje u šumi s bratom cijepao drva. Čim je dobio poruku, odmah me je nazvao. Popričali smo i bilo mi je lakše.
Strašno mi nedostaju.
Bajram Şerif Mubarek Olsun svim muslimanskim vjernicima koji danas slave najveći im blagdan Kurban(Hađi) bajram!
Posljednje uređivanje od ivana zg : 16.11.2010. at 08:21
I ja se pridružujem čestitkama! Svako dobro!
Moja se pretprošle nedjelje krenula križati kada je na TV-u u Nedjeljom u dva vidjela Teofila Pančića. Valjda je mislila da je Isus
I njih dvoje imaju predivnu majku...Jer je Bog tako htio.
Znam i drugačiji slučaj. Bračni par koji nikada nije posvojio dijete ali njihova je kuća bila dom mnogim mladima - studentima i srednjoškolcima koji ne bi inače imali mogućnosti školovanja u Zagrebu, bilo da su ih udomljavali, bilo da su ih jednostavno prigrlili.
Ali taj je bračni par aktivan u Crkvi u Zajednici bračnih susreta to je značilo mnoge vikende provesti van kuće, u drugim gradovima, u inozemstvu (to ne bi mogli uz malu djecu). Kada su pričali koliko ih ta aktivnost ispunjava radošću, koliko su zahvalni Bogu na uspjesima koje su na tom području postigli, spontano su izjavili - ne, mi nismo neplodan par!
Prema tome, Bog je svakom od nas namijenio i kušnje i nagrade, onaj tko od prepreke prepozna svoju šansu - taj je na putu Božjem.
Predivno rečeno, predivna priča.
Inače, znam i ja jedan sličan par.
Vjerujem da svatko u svom srcu zna što je najbolje za njega, neki se nađu u putovanjima i aktivnostima, hobijima, ali kad se vratimo kući u kojoj nas dočeka jedino pas ( i zahvalna sam na njemu ne znam što bih da i njega nema) nešto tu nedostaje a tko nije probao neplodnost ne može to shvatiti.
Zdenka ni meni posvojenje nije strana ideja, štoviše sve intenzivnije razmišljam o tome, ali želim prvo zaključiti jedno poglavlje jer mislim da je preteško pokušavati i jedno i drugo istovremeno. Znam da posvojenje nije baš laka i jednostavna opcija jer na 1 dijete dolazi 7 parova, ali što se može.
Mali Mini, ja se uopće ne slažem s idejom putovanja i hobija kao nekom ispunjujućom aktivnosti.
Osnivačica fokolara, predivnog katoličkog pokreta, je napisala da je strašno da se kršćani bave hobijima i ubijaju novac i vrijeme da im vrijeme prođe dok ima toliko subraće koji stradaju i pate.
Naravno da nijedan par ne može biti sretan ako se gonja po aktivnostima i vrati se u praznu kuću.
Riječ je o tome da se otvori srce i dom drugima; svojoj djeci, tuđoj djeci, mladima, starima, ovisnima, napuštenima, tužnima, zbunjenima, bilo kakvima - ali ljudima. Ako već biološko roditeljstvo nije moguće u nekom trenu, moguća je majčinska i očinska ljubav za druge. A te ljubavi tako nedostaje našim ulicama!
Ako smijem profantazirati dok se odmaram od iskustva šopinga sa svojom djecom, ja bih.
Inače, moje filozofiranje ne ide vaše čežnje za djecom - nisam probala, i ne znam kako je to, od srca vam želim da vam se ostvari želja i da dobijete dugo očekivano dijete - ide te premise o hobijima i putovanjima koji su danas kao supstitucija za ljubav, zajednicu i služenje drugima. Ne kažem da ti to tako misliš ili živiš, nego sam to sama probala i vidim to oko sebe, a ti si mi samo dala povod da to napišem.
Naime, u Bibliji se često ističe gostoljubivost kao velika kršćanska vrijednost. I tako je meni sinulo da su i djeca prije svega - gosti. Dolaze, budu i odlaze. U prolazu su. Djeca su nekad drugačija od nas, ponekad je teško s djecom, svašta tu bude, ali ako stalno imaš svijest o tome da su oni gosti u prolazu, nekako to njihovo dostojanstvo dolazi više do izražaja. Kad ih tako gledam, nježnije ih tetošim, ljubaznije ih tretiram. Ali isto tako shvaćam da je ta gostoljubivost koju imaš prema članu svoje obitelji slika ljubavi prema drugima. I tko ima svoje dijete da ga tetoši, sprema za njim i izgubi se u stotinu detalja koje dijete razbije i razbaca možda malo slabije može pružiti utočište, dom, podršku, ljubav od onih koji su slobodni. Ali to ne znači da onaj bez djeteta ima razloga zatvoriti se u svoju ljušturu i gledati isključivo u svoje dijete kao čovjeka vrijednog ljubavi.
Meni je to sinulo i dok sam gledala tu jednu gospođu koja sjedi besposleno u dvorištu i samo gleda kome će kukati o svom životu, samoći i napuštenosti.
U susjedstvu je više od jedne mlade žene, stare žene, više od nekoliko obitelji koje bi rado primile višak njezine ljubavi, znanja, plodova prirode koji njoj padaju po podu - jer kome da ih da (moja djeca bi joj sve pojela i bila presretna, ne što ne bi imala ili bila gladna - nego jer je fora... i tako svako dijete iz ulice). Ali ona samo sjedi i kuka što se njoj dogodilo u životu i tjera druge od sebe. Ja je pozdravim, i nastojim joj ponuditi prijateljstvo i ljubav, i molimo za nju, i svašta, ali jako je teška. Stvarno je. Možete moliti za nju.
Tada sam shvatila da je ljubav i povezanost s drugima, i proporcionalno s time, zadovoljstvo zapravo u tome da se daš drugima, da služiš, da dijeliš ljubav, umjesto da si zacrtaš da ako ti se ćer udala tamo i tamo i ostavila te - ti si za crknut sama - i gnjavit druge svojom tužnom sudbinom.
Curke moje često vas pratim i uživam vas čitat jer u mojoj bližoj okolici nema nitko (osim Gospodina)s kim bi mogla razgovarat o ovakom temama iz srca.Htijela bi se malo nadovezat na ovu temu o mpo.Ispričat ču vam moju priču pokušat ću biti što krača jer ta priča je trajala punih 7-8 god.Odgojena sam u pobožnoj obitelji i majka nas je uvijek poticala na molitvu i zahvalu Gospodinu, na misu za vrijeme rata smo išli na misu i krunicu svaki dan,ali doslovno(nismo bili u ratnom području),bila u mol. zajednicama,na duhovnim vježbama,i stvarno sam upoznala gospodina.Dok nisam ušla u pubertet,izlasci i sve se to prorijedilo.Onda sam upoznala svog mm nedugo počeli živjeti skupa,kako to danas biva.I odlučili mi idemo zatrudnit pa čemo se onda ženiti, i nikako pa nikako.Tako 2 godine nismo nigdje išli(kod dok.) i odlučili napokon krenuti,a u to cijelo vrijeme borbe osječaj praznine i veza nam je puno puta bila poljuljana,ali nešto nas je držalo.Cijelo to vrijeme pitam Gospodina zašto što sam ja loše učinila,gdije sam pogriješila,osječala sam Ga tako blizu i sad imam osječaj koda me je samo gledao tužnim pogledom ispruženih ruku.Ishvatila sam da uopće neznam kako Mu se vratit,počela sam tiho molit Gospodine naučime opet moliti,pomozi mi da te dozovem.Počelo je ta borba i pomalo su se kristalizirale stvari,razgovor sa Njim je postao nešto predivno,molitva nije bila puko nabrajanje osječala sam se ispunjavat,inzistirala sam na vjenčanju(koje se kakti nije moglo napraviti zbog nedostatka novaca) i oni su se našli pa smo poslije imali toliko da smo si još neki namještaj kupili.No uglavnom situacija sa neplodnošću je ostala nepromjenjena.Izbjegavala sam potpomognutu punih 6 godina,bili na 3 aih-a. I što sam sada za napraviti? MM ni čuti o posvojenju,i znam da u takvim okolnostima nemogu inzistirati.Mislim si pa još smo mladi,molim se svakodnevno krunicu i pitam što da učinim?Počinjem shvačatida dijeca nisu nešto što moram imati da nisu niočije vlasništvo,da oni dođu i odu svojim putem(koliko ljudi ima puno dijece pa su nakraju sami si mislim),i dođem do zaključka "Gospodine neka bude volja Tvoja idem pokušati taj IVF i ako ne uspije odustajem i stvarno sam bila spremna diči ruke od te bolnice i gledanje onih ženskica koja svaka svoje misli dok čekaju na red za folikumetrije i preglede.Ženske moje moj ivf je prošao tako bezbolno i u magli koda je netko bio uz mene.Naravno molitva svaki dan krunice i utjecanje Mojoj majčici "Gospodine ako je grijeh ovo što radim,nek se dogodi kako je volja tvoja" i uspjelo je,moja majka je molila skupa samnom svaki dan i duboko sam uvijerena da Bog nema ništa protiv toga dok se ne umješa ljutsko zlo(manipulacija,okorištavanje na račun nevinih,)Bog sudjeluje u stvaranju novih duša jer jedino on može udahnuti u taj embrij život nitko drugi ni Bauman ,ni biolog ili netko treči(u ovom slučaju su oni sretstvo).Malo sam odužila oprostiteimam još puno toga na duši ali nemože se to tu lako izeći.
Veselim se s tobom spješnoj trudnoćii jako mi je drago da si iznjela svoje iskustvo jer ovo je delikatna tema koju zanima mnogo cura na forumu, ali i na ovoj temi posebno. Moram priznati da ja ne mogu o tome iz osobne perspektive reći ništa osim da pokušavam shvatiti težinu odluke koja stoji pred parovima, ali istovremeno poštujem mišljenje KC, pogotovo zato što se poklapa s mojim intuitivnim dojmom koji sam dobila kad sam prvi put bila trudna- naime ja sam oba puta 29 dan ciklusa znala da sam trudna i odmah sam se osjećala povezano sa životom u buši. Izjave tipa "kad beba oživi" ili "nemoj se još hvaliti trudnoćom to još nije niš prije 12 tjedna" sam osjećala kao uvredu iako nisam odmah znala zašto. Čak i da nisam vjernica znam da mi ne treba nikakv dokaz da je zametak živ i da je od prvih dana nešto moje što nikako ne bih mogla povjeriti nekom sustavu, frižiderima, koliko god oni tvrdili da su pouzdani. Iskreno previše mi je i što moram k njma u rodilište. Jedva sam se izborila za humani pristup ja koja mogu urlat i molit i moje dijete koje je izgubilo na težini od plakanja kad je bila gužva, tako da ja to osobno nikako ne bih mogla biti mirna u postupcima koji uključuju neke zametke koji se čuvaju ili bacaju, a da o pobačaju niti ne govorim. Uvijek se sjetim herojskih priča o mamama koje životom brane svoju djecu i voljela bih da takav stav i hrabrost imaju sve mame čija je beba tek pod srcem ili u srcu iako je još ne vide. Ali ja mogu samo moliti Majku Božju za sve u teškim situacijama, truditi se biti podrška i ohrabrivati, ali nikakvom osuđivanju nema mjesta.
Bozz baš lijepo, čestitam ti od srca, sviđa mi se što si napisala da su doktori u MPO-u samo posrednici, a da li će doći do tog da taj zametak oživi ipak je u Božjim rukama, a ne našim. Da je to tako lako ja bih već imala 6 djece jer sam toliko puta to prošla, ali nažalost plod se ni jednom nije implantirao. Ja nisam za to da se zameci bacaju, ali jesam za to da se sačuvaju ukoliko se ne mogu vratiti odmah svi (jer višeplodne trudnoće ugrožavaju i majku i djecu, a i hormoni nisu bomboni da se svaki put iznova žena stimulira)
Ifigenija, trudim se da ne budem ogorčena svim i svačim i mislim da jesam tip osobe koja daje drugima, zato sam i izabrala da radim s djecom kao svoj životni poziv.
Mali Mimi, nakon što sam poslala post i onda išla svojim putem znala sam da sam pogriješila; navezala sam neko svoje razmmišljanje motivirano nekim iskustvima iz moje okoline na tvoj lijepi post. Napisala sam da uopće ne mislim na tebe, ali valjda se moglo tako iščitati. Oprosti!
Pikula i ja sam se borila 5 god. dali ići na IVF ili ne i slažem se sa tim kada počinje život,a o abortusu da ne govorim što o njemu mislim(znam puno žena,ali stvarno puno u svojoj okolini koje dan danas nose svoj križ abortusa) i sama sam iz mnogobrojne obitelji i iako smo bili siromašni mama je uvjek govorila da smo mi njeno največe blago.Ali to je takav psihički teret da to nezna nitko dok nije probao.Predala sam sve u Božije ruke i znam da mi je dao milost,a ako sam i zgriješila gore nek mi sudi (tako si sada mislim kada dođu teme jeli pomognuta oplodnja grijeh ili ne,uostalom istinski odgovor ću pred njegovim licem doznati)ali trenutno stvarno osječam da sam zadobila njegovu milost i blagoslov.
Vjerujem da su to puno teže odluke nego što ja to sad mogu zamislitiAh kad bi nama bilo dano da sve razumijemo i znamo bilo bi prejednostavno. Samo pišite- puno znači čitati ovakve iskrene postove u kojima vjerske dileme nisu povod praznom filozofiranju.
BOZZ, divna priča! Čestitam na trudnoći i jako mi je drago da ćete dobiti bebicu!
Ja ću samo citirati sebe iz prijašnjih postova i dati podršku curama;
Što da ti ja kažem, iskreno ja nisam protiv IVF, jer isto ne mogu shvatiti kako donošenje novog života na Svijet može biti grijeh, niti mislim da i jedan doktor može stvoriti život, već Bog koji mu odluči udahnuti dušu.
Lako je biti dosljedan i času oduševljenja, ali je to teško u času nevolje.Po meni svako je odgovoran za svoju dušu, ti moli u skrušenosti svoga srca iskreno, spremna da se potpuno predaš Njegovoj, a ne svojoj volji i željama- i sigurna sam da ćeš odgovor prepoznati u svome srcu- onda po njemu i postupi.
Ivan Pavao II
za sve nas
x
Hvala svima na odgovorima i drago mi je čuti vaša razmišljanja, sviđa mi se citat Ivana Pavla II i stvarno teško je biti dosljedan u času nevolje
Bozz beskrajno ti hvala na tvom postu. Hvala ti zato jer sam imala predrasude prema vjernicima koji su u postupku MPO. Stekla sam dojam da su oholi, da preziru Crkvu, da nas koji smo se izjasnili da nam je MPO neprihvatljiva preziru i smatraju neinformiranima, primitivcima (o i te kako sam informirana - upravo stoga što i onu drugu, lošiju stranu MPO mogu sagledati bez emotivne involviranosti, a jako sam zainteresirana jer nikad ne znaš tko od naših najmilijih može doći u situaciju da bira).
A sada vidim tebe draga BUZZ skrušenu pred Kristom, u molitvi i predanju i istinski te doživljavam kao svoju, kao svoju pravu sestru u Kristu.
Bez obzira što mišljenje o MPO ne mijenjam...ali na kraju krajeva tko zna jesu li moji grijesi, bilo oni kojih sam svjesna, bilo onih koje činim nesvjesno, Gospodinu teži i od MPO...Ali to nije niti važno. Isusa je razapela ljudska oholost a On ljubi našu skrušenost. Ostani takva BOZZ i ostat ćeš u Kristu. Neka te Gospodin obdari obiljem blagoslova i neka te čuva od svih ljudskih opačina na putu kojim si krenula.
Ovo je melem na dušu, ovakvo razmišljanje. Želim njegovati takav duh u sebi, i oko sebe. Hvala, Ljiljana
Hvala ti ljiljana, i ja mislim da se malo previše ide na KC drvljem i kamenjem(pogotovo kad vidim onu aktivisticu neznam kako se zove ,ali uglavnom koja zastupa gay populaciju,uvijek je tako puna mržnje jer crkva ne odobrava opno što si je ona zamislila u glavi)jer crkva ima čvrst stav oko toga i ima pravo na njega kao i dotična gospodična.Da se razumijemo nemam nikakav stav mržnje ,nedao dragi Bog.On sve ljude voli svi smo jednaki pred njegovim licem.I nisam se našla u riječima ženskice koja je sudjelovala u emisiji "Latinica(neznam dali ste gledale)kad je rekla da smatra licemjernim kada neko se odluči na MPO i ide dalje u ustanovu(Crkvu) koja ne odobrava isto,a ja opet mislim ovako,odriče li se čovijek svoje obitelji,muža,voljene osobe ako ona ne misli isto kao ja i ne slažemo se u nekim stavovima ili djelima.Stvarno sam slijedila svoju vijeru osječajuči blagoslov,ali sam si i postavila granice koje su čovijeku jako važne,a to je da ne idem na neiscrpne torture i bezglavo ići iz postupka u postupak tako da mi to postane život i ljuštura u koju ču se zatvoriti.Jer vijerujte mi čuvijek kada uđe u tu kolotečinu postane bezosječan,mrzovoljan,grize na sve i očajan ,ali smatram da je to normalno za nas ljude kada nemožemo dobiti nešto za što zagrizemo a pogotovo npr. dijete za koje smatramo da ima "pravo" svatko imati,nešto što je prirodno .Jednostavno sam shvatila da se moram izdiči iz te "ljutske volje" i prepustiti se Božijoj volji koja je pravi put do cilja pa makar bio onakav koji meni neće odgovarati.
Bravo! Predivno rečeno! Slažem se!
http://www.jutarnji.hr/papa--koriste...rnosti/905625/
izgleda da cubana ima veze u vatikanu.....
http://www.vecernji.hr/vijesti/papa-...-clanak-218094
Posljednje uređivanje od mujica : 21.11.2010. at 23:58
Rastuži me kako novine prate Crkvu. Ponekad mislim da bi bilo bolje da uopće ne pišu, nego da upošljavaju kojekakve oponente koji baš i ne razumiju o čemu je riječ, koji onda čitaju tekstove Crkve, u kojima se oni kače samo za pojedine riječi. Pa vide: prezervativ. Pa vide: abortus.
I onda mašu time kao da im fali daska u glavi.
Ljudi, nije Papa, da budem slobodna, rekao ništa osobito novo, ništa što katolik koji drži do sebe već ne zna, a na temelju čak i onih članaka od prije, koji su bili kao protiv kondoma.
Nije stvar u tome što se smije, što se ne, radi se o tome da se zlo pobjeđuje ne palijativnim mjerama, nego ljubavlju, ljubavlju, ljubalju, ozbiljnom, dubokom, promišljenom. A kada su situacije iz pakla, kada je strašno, kada je jasno da se čini zlo i ovako i onako, a u danoj okolnosti nema izlaza dostupnog osobi u problemu - tada je MOŽDA u redu posegnuti za manjim zlom, ako se tako može reći. Ako nema vjere, nade, ako je zlo sa svih strana... što nažalost, npr. sa tim jadnim prostitutkama, sa tim jadnim HIV pozitivnim ljudima jest slučaj.
Ali katolička vjera, i u tome je njezina snaga i kontraverza, ali to komentatori nikako da uberu, vjeruje i nudi put da se ne bira između manjeg i većeg zla, nego da se zlo uopće izbaci iz jednadžbe.
Uvijek dobro. Uvijek ljubav.
Svijet ne vjeruje tome, duboko smo ranjeni zlom i mislimo da nam je jesti smeće, kao onaj razmetni sin. Manje smeće, veće smeće - ali svejedno smeće, i super smo sretni kad pojedemo manje smeće, ili samo srednje smeće od života.
Papa cijelo vrijeme govori da ni kondom ni ništa na svijetu neće zamijeniti moralno, ljudsko, srdačno življenje; da seks nije rekreacija, i da seksom nismo bačeni u ruke drugog čovjeka, pa se moramo braniti od bolesti, trudnoće, ne znam čega. Seks je pitanje jedinstva ljudi i Boga, mjesto stvaranja novog života, preporoda, ozdravljenja. Ali da bi bilo tako, mora ti postati jasna tvoja vrijednost, vrijednost drugoga i mogućnost ljubavi na svim razinama.
I Papa cijelo vrijeme govori - ljudi, ozdravljenje, sreća, punina - to je za svakoga od vas.
Nema samo odabranih za koje je najbolje, a vi, bijedni, vi ionako ne razumijete, vi radite što hoćete, ionako od vas ništa, vi s kondomom. Živite napol, nemojte iskusit najbolje, najpunije, šab me gabri za vas.
I onda kad Papa izrekne to cijelo vrijeme prisutno, jasno milosrđe (svijest da smo grešni ljudi koji jedva da ikad rade kako treba, i trebamo svu blagost svijeta) svi padnu na dupe - joj, super, eto, sad možemo što hoćemo, baš dobro, idem sad jest iz ove kante za smeće skup s drugima.
Da, ima strašnih situacija, da, ljudi mogu stradati nepravedno i užasno, ali to nas treba rastužiti, izazvati u nama suosjećanje, potaknuti da pomognemo, a ne da i mi onda iskoristimo što koriste i oni, iako nismo ni izbliza u tako lošoj situaciji, iako imamo izbora.
Tako se plitko vodi ta debata, za ili protiv, istina ili mit, a vjerujem da to ima veze s time što sve gledamo iz svoje partikularne perspektive. Na neki način korištenje kondoma stvara tržište, i onda je to dostupno premladima koji si mogu zeznuti život samo tako, ući u neadekvatne veze... Nije sve samo kako ću ja večerast. Sve ima i sutra, i neku budućnost.
Ja mislim da su neki stavovi crkve zaista malo prekruti i da će se oni s vremenom mjenjati jer se sve mjenja ništa ne ostaje stoljećima isto, pa tako i mišljenja i zašto ne diskutirati i o tome, mislim ako se ne slažem sa nekim neću se automatski posvaditi ali iznjet ću neki svoj stav.Što se tiče homoseksualnosti vjerujem da je pitanje o vašem djetetu da bi se borili za njega i štitili ga od ružnih komentara i osuđivanja.
Slično je i sa MPO-om, ja zaista nisam protiv odbacivanja potencijalnog života i svi su moji zameci bili vraćeni u moju maternicu, dakle niti jedan nije završio u smeću, ali eto Bog je htio valjda drugačiji scenarij od onog kojem sam se nadala. No i ja mislim da bi bilo licemjerno od mene da idem na ispovijed i kažem kako mislim da je to grijeh a osjećam da nije ali opet znam da je stav crkve takav.
Ja promjenama ne vidim ništa loše (npr. ovo vezano za kondome) hvala Bogu da se neke stvari mijenjaju i okreću
vidjela sam vijest i pomislila- Bože, koliko su morali nesuvislu vijest napisati da bi uspjeli dobiti ovaj smisao. To nije vijest - to je slagalica. izvukli su nešto iz koneksta i malo presložili da zvuči atraktivno. Pa naravno da ako čovjek otet, zarobljen, prisiljen dugom, putovnicom, drogom, batinama da se prostiruira izložen HIV-u svaki dan dođe do ispovjednika, da mu neće držat predavanje protiv kondoma... I sad bi to trebao biti argument za to da klincima po školama djelimo kondome... Šteta da moramo trošiti riječi na ovako nešto.
S druge strane ZG HOlding je obljepio cijeli grad i tramvaje onom naprćenom tetom i Eros sajmom. Pored vrtića na Jarunu je ogroman. Pogledajte teti izraz lica kad sljedeći put prolazite s djeocm. Znam da će svi prvo pogledati mjesto na kojem je naljepljeno +18 (mislite da će netko kontrolirati osobne?). Ali pogledajte joj izraz lica sljedeći put. To je prava punokrvna pornografija. Našim novcem umjesto naših vrtića i škola.
Nek podjele kondome po školama, procjepe na HPV i za koju godinu na tom će plakatu stajati +12.
Bože pomozi
Mali Mimi, mislim da samo trebaš pronaći inofrmiranog svećenika, KC nije općenito protiv svih postupaka MPO, niti blizu. Naravno da ima neinformiranih i koji su glasni, ali ima i onih drugih sigurno.
Ovo što ti opisuješ mislim da nitko ne može protimačiti kao išta loše. Kako sam ja shvatila, KC se samo protivi odbacivanju zametaka i manipulaciji njima (zamrzavanje- više zbog toga što bi se moglo dogoditi zloupotrebom od strane treće osobe, krađa, prodaja itd), istraživanjima na njima itd. koliko ja znam, a ne pomoći pri oplodnji i liječenju neplodnosti.
ja ipak mislim da je Cubana imla svoje prste u tome......
Moja vjenčana kuma, moja školska prijateljica, moja sestra s frame i Franjevačkog trečeg reda, ima dar jezika, pomaže na Zvijezdanovim seminarima,završila je teologiju i trenutno predaje vjeronauk u školi (i prva je protiv vjeronauka u školi)nisam je vidjela 1,5g protresril smo dosta tema i kad sam čula neka njena mišljenja jako sam se iznenadila, ne bi o tome ovdje jer bi neki pali u nesvjest, ali žena je duhovno kao i fakultetski potkovana a druži se s najužom "kler elitom"....ta žena od kad je završila teologiji kaže vidi sve jasnije, manje osuđuje ljude, a živi i radi samo i isključivo ono što čita u Bibiliji i kako kaže onako kako je "savjetuje" i vodi Duh Sveti...o dogmama, papama, katekizmu itd. i uopće ne želi pričat jer baš kao i ja tvrdi da je to nešto podložno ljudskim promjenama i tumačenjima pa kao takvo nema pravo tražiti da mu se bezuvjetno vjeruje i da u suprotnome činite grijeh...baš smo razgovarale o tome kako kondom nije grijeh...i tu noć vidim na teletekstu vijest iz Rima.... za mene Crkva ili Papa kao institucija ne može pristati na nešto samo zato što je "manji grijeh" i ako se slažem u principu s onim što je IFIgenija rekla...ne slažem se da Crkva osim u ispovjedi može kondom gledati kao manjo grijeh u nekim slučajevima...ili je ili nije grijeh........
Ja samo znam da molim i znam da neke stvari koje Crkva tumači ovako ili onako ne mora biti i stajalište Boga, isto tako znam da Crkvi nije lako tumačiti neke stvari u Svijetu kao dobro, loše, prihvatljive ili ne prihvatljive Bogu, jer i oni su samo ljudi, ništa bolji od nas, a zlo je jako lukavo...i zato i dalje tvrdim molite i u skrušenosti svoga srca naćete odgovor za sve od vašeg Boga...jer meni nema smisla jedan dan kad umrem doć pred Boga i reći-karikiram: ja sam samo slušala Papu i CRkvu obrati se njima to nije moj grijeh, ja sam samo bila poslušna...Bog će reći; Nisam li ti dao slobodnu volju?
Meni se ne sviđa metoda postavljanja linkova bez komentara, uz očekivanje da drugi komentiraju. A ni bez toga ne bih komentirala novinske interpretacije i agendu.
Ivana zg, tvoja prijateljica je izgleda sama protiv sebe, jer čini ono čemu se u duši protivi.
Na Zenitu.org, koji prenosi vijesti iz života Crkve sam pronašla tekst gdje biskup Farga tumači nezdravi publicitet koji je dobila Papina izjava o kondomima. Pa za one koji trebaju informaciju prenosim mali dio teksta:
"At issue here are the words of Pope Benedict XVI regarding condom use," the bishop continued. "The news stories and some of the comments solicited from the public would interpret his words as proclaiming a shift in the Catholic Church's teaching on condom use, and contraception in general. [...]
"This conclusion is incorrect as can be easily seen by examining the actual text from the book. The Holy Father is not condoning the use of condoms, but making an observation regarding the awakening of a sense of responsibility in the people who are caught up in the habitual sin of prostitution.
"He does not offer a new moral evaluation of the use of condoms, neither in principle nor practically in this circumstance, but is merely describing a psychological development as one, even in the grip of sin, can begin to acknowledge the safety and human dignity of another."
Bishop Aquila then urged the faithful and "all people of good will to
read the entire book."
"Do not depend on the media for your understanding of what Benedict XVI states," he said, "rather go to the source in order to find truth and not someone's misunderstanding and false interpretation of what was actually stated."
Ja to ne bih rekla. Zvuči kao žena koja vjeruje ali ima i svijest o vlastitoj odgovornosti, ne slijedi duhovne autoritete zatvorenih očiju. Ja takve ljude posebno cijenim.
x
Mislila sam da je posve jasno da sam se referirala na ovo: "... i trenutno predaje vjeronauk u školi (i prva je protiv vjeronauka u školi)..." Ne bih to nazvala uzorom dosljednosti i odgovornosti. Što se tiče propitivanja autoriteta, očekujem da ih propituje svaki vjernik.
Tako već bolje zvuči
Odlično!
Točno tako i ja gledam na vjeru i htio bih takav biti.
Ja se slažem sa Zdenkom. Propitivanje -da, ali vjernik RKC ne smije zaboraviti koliki je dar poslušnost. Jer tamo gdje je nema nastupa oholost a to je pogubno za dušu.
Ifigenija preporučam ti knjigu Michaela O Briena: "Posljednja vremena". Bit ćeš oduševljena. Vjerojano ćeš kao i ja dobiti spoznaju da baš tako mora biti. Mi katolici živimo u teška vremena i bit će još teža. Treba se oboružati ustrajnošću, moramo se pomiriti s činjenicom da ćemo biti u velikim kušnjama. To što se verbalno obrušavaju na nas još nije ništa. Slijedi veliki rat, vodit će se protiv nas (a već se i vodi) dijelom neprimjetno, dijelom otvoreno a naše oružje može biti isključivo ljubav. Ta i Gospodin je rekao - ako ljubite samo prijatelje svoje koja vam je plaća - to čine i pogani. Onaj tko je Kristov ljubi neprijatelje.
I kad to sve tako posložiš onda ti se iskristalizira da će nam trebati velika snaga jer nije to lako i velika ustrajnost ali na kraju puta je neprocjenjiva nagrada.
A knjigu preporučam jer mi je radnja s jedne strane dosta teška, ali vrlo realna i uvjerljiva, a najbitnije je u svemu da je opći dojam knjige - Mir. Mir - jer se sve odvija prema Božjem planu. Sigurno će razumjeti svi oni koji imaju to iskustvo kakav mir donosi Krist.
Ljiljana, hvala ti! Uvijek sam spremna pročitati dobru literaturu. Ti zvučiš mirno i sabrano, i preporuka iz tvojih usta puno mi znači. Hvala ti!
potpisat ću i tebe i mujicu vjerovatno po prvi put...zato što poznam tu osobu, njezin cijeli život i duhovni i privatni...
...a ona iz vlastitog iskustva predavača vjeronauka ( čak je razrednica 8 razredu) govori zašto je bolje da više nije u školi ( ne bi ja sad o toj temi pogotovo kad mi je spomenula časnu koju je zbog nekih stavova KC sada na sudu pravde itd. jer je njeno da djeci prenosi stavove Biblije i KC svojim vjernicima, ali eto to se valjda kosi s zakonima jednakosti....a ajde reću, radi se o homoseksualnosti)...možda je sad jasnije zašto ona misli da je bolje držati vjeronauk u Crkvi i ima još jedan razlog a ta je kako je rekla da 98% djece koja dolaze na vjeronauk su ateisti, pa je rešeteju pitanjima,uvredama gdje koji stigne.. ( to njoj ne smeta jer iskreno im odgovara na sve i ne boji se ni tužbe roditelja ali ni KC-a).no ona sad imam nekakv diplomski, lagat ću- tipa psihologije...radi s delikventima itd....
nemojte misliti da ona nema i nekih "zagriženih stavova " od kojih ne odstupa ( a možda bi trebala malo promisliti) ali meni se sviđa što smo se našle u tome da mi same na kraju odlučujemo i da vjera svakog čovjeka potječe iz njegovoga srca, predanosti Bogu, dobrim djelima, molitvi, radu na sebi, a ne samo na slijepom slijeđenju Crkve....
OT i danas je počeo rat u Koreji a meni se steglo oko srca...kada je moja mala od 3,5g prolazeći pored TV čula riječ Rat rekla; mama, hoće nam striček ubiti taticu-neznam od kud joj to...i na kraju jer rekla; ja neću umrijeti-nikadamoji strahovi opet bujaju i rastu...pa sad krećem u borbu protiv toga svim "oruđem" misama, molitvom ispovjedi....kao što vidite opet ne spavam, a naplakala sam se oh,oh ...ne paničarim ali eto od malena moj najveći strah je rat-kojeg sam još i doživjela...pa sad još ak dolaze ona posljednja vremena
, morat ću pronaći utočište i hrabrost u Bogu inače ću izgubiti totalno vjeru....
Ljiljan@, upravo ti si me i potakla (već si prije spomenula tu knjigu) da pročitam ovu knjigu (upravo je i MM čita), duboka je, snažna i ohrabrujuća. Nastavila sam i sa Sofijinom kućom, O'Brien je baš otkriće za mene, hvala na preporuci.
IvanaZg, neboj se rata, ni ičega. Ne daj svoj mir! sve ćemo izdržat, od svega smo jači. Glavu gore, i zagrli svoju curicu!
Da vas pitam nešto ne-filozofski.
Bliži nam se advent. Božić, blagdani.
Kako ste se organizirale, kako to slavite?
Ja godinama nastojim nebitno svesti na minimum i usredotočiti se na bitno, na obitelj, na vjeru, na druge, ali malo me onda izmuči onaj drugi dio. Ne jedamput smo bili skoro pa gladni za blagdane - umirali smo od smijeha kad smo pekli mesni sir ili jaja da si nešto pojedemo. Ili smo imali previše, pa se vuklo i bacalo. Nikako u sredinu.
Ne bih htjela ovdje secirati osobu koju i ne poznam niti mogu niti hoću suditi o njoj. Reagirala sam načelno, a ne protiv nekoga. Referirala sam se samo na stav da netko može biti sam sebi kriterij. Ni ja sama ništa ne prihvaćam samo zato što dolazi s mjesta vremenitog autoriteta, o svemu razmišljam i sve propitujem, ali nastojim, unatoč svog jakog ega, da ne podlegnem toj boljci današnjega svijeta da svatko apsolut smješta u sebe i da je svatko sebi taj "Duh Sveti" koji sam sebe vodi. Isto tako se ne slažem da je Biblija jedini autoritet u kršćanstvu. A dalje, u nečiji osobni uvid i osobna razočaranja ne bih ulazila, čak niti da poznam tu osobu.
Da odgovorim na Ifino pitanje - nastojim smanjivati ovaj izvanjski dio i donekle u tome uspijevam. Veselimo se početku Došašća, paljenju svijeća svake nedjelje, adventskom kalendariću i iščekivanju Božića. Navečer čitamo božićne priče i tako se polako uvodimo u božićno raspoloženje. Kad se Božić približi, ispeći ću s djecom figurice, kao i svake godine, ništa pretjerano. Ni u drugoj hrani nećemo pretjerivati, ali bit će svečano. Bor i jaslice su obavezni, na tome ne štedimo, a i pokloni za djecu su tu. Još dok su mali nek' se vesele. Mi odrasli u široj obitelji smo već odavno odustali od sveopćeg poklanjanja - razmijenimo možda tek neku sitnicu, a najvažnije nam se da se družimo.
He he he... znamo i mi kako je teško pogoditi pravu mjeru. Jedna baka se već pobrinula da čokoladni adventski kalendari čekaju. Druga se raspituje kakve poklone ove godine.... To je njihovo veselje i ne pada nam na pamet uskratiti to ili njima ili djeci.
S druge strane, potrudimo se da djeca ipak znaju da ima i ljudi kojima treba darovati. Već su pitali kad ćemo nositi stvari u Kap dobrote jer to redovito radimo (spremamo kroz godinu, pa odnesemo prije Uskrsa i prije Božića, za Božić još kupimo i špeceraj, nek se nađe...).
Ja inače svake godine govorim da neću pretjerati s kolačima, pa opet ispadne drugačije (jer svatko ima svoje omiljene, nabere se toga). Meso - već godinama dobivam puricu u firmi, pa ne kupujem. Često dijelimo i razmjenjujemo hranu s članovima obitelji, kumovima, prijateljima i susjedima, pa to redovito bude blagdansko obilje. Moj mlađi sin uživa u kuhanju i pripremanju kolača pa njegova pomoć već godinama nije zanemariva. Stariji je "meštar od tehnike" pa je zadužen za mljevenje oraha i keksa, postavljanje lampica i drugih svjetlećih ukrasa (nemojte me pitati koliko toga bude, uvijek previše).
Ukrase za bor radila sam s djecom kad su bili mlađi - sad više ne toliko jer smo sačuvali lijepe ukrase od slanog tijesta (imam dojam da će trajati još duuugo), pa radimo samo čestitke. OBzirom da ove godine imamo puno drugih obveza, možda ćemo odustati i od toga.
Božićne pjesme i priče isto su sastavni dio advenskog doba, a sve drugo - prema prilici... Imamo u prosincu i rođendane i godišnjice, tako da to kod nas ispadne lančana svetkovina...
I tako... I nama je bitno druženje, a kako nismo svi u Zagrebu, to pojede dosta vremena, ali je i gušt. I gledat ću da odvedemo djecu na Orašara (ako bude) ili bar jedan prigodni koncert.
Kad je ivana-zg detaljno objasnila razloge zbog kojih bi njezina prijateljica vjeroučiteljica voljela da vjeronauk predaje u crkvi, a ne u školi, apsolutno mi je jasno zašto, između ostalog, kako je navela, tamo bi joj dolazila djeca roditelja koji zaista žele da im djeca uče vjeronauk, a ne bi
joj posao bio otežan time da jedan dio djece ona u školi podučava jedno, a roditelji ih doma uče sasvim suprotno. To, između ostalog.
I taj dio njezinih stavova nije nimalo protivan općem naukovanju vjere ni crkve, vjeronauk "premješten" u škole je dio potpisanog međudržavnog ugovora, političkog dokumenta, koji je mogao biti potpisan ili ne potpisan, koji se sutra može raskinuti ili korigirati, a ni Isus ni Biblija neće rećini A ni B o tome.
Ja sam je posve shvatila.
Pinky, razumijem te, samo bih savjetovala da se dosljedno, konkretnoj forumašici, na čije se postove referiraš, obraćaš sa ti, da ne govoriš u množini, da se drugi koji se ovdje (često ili povremeno javljaju), ne bi osjećali bezrazložno prozvani...
Osim ako, iz poštovanja, ne želiš dotičnoj govoriti Vi, a vjerujem, iz napisanog, da ne želiš
E, možda je ovo pravo mjesto da upitam jel' ima tko one Božične pjesme Kiće Slabinca, baš klasika, ne volim moderne verzije prepjevavanja toga (tipa sestre Husar i sl.), a nikako da nađem taj CD. Može mi tko pomoći?
Ova je tema zamišljena kao potpora ljudi koji odgajaju u vjeri. Molim da se suzdržite od skretanja sa teme . Prijavila sam postove moderatoricama koje će ragirati kad stignu. Hvala.
Evo, suzdržavam se od skretanja s teme, ovaj topik uopće nije namijenjen meni, ali da se nadovežem na sirius: nadam se da će se prepoznati vrijeđanje koje nije u skladu s odgojem u vjeri, koji bi, prema mojim nekim definicijama (očito naivnim), trebao biti u ljubavi i toleranciji.
Pravila pisanja postova
