faza "ne znam"

[ANKARA]

Dakle, o ovoj temi se možda već govorilo ali eto...ja sam iskreno u šoku.
F. sada ima 6. godina i od one male pričalice i maznog djeteta, doslovno preko noći, postao je dijete koje gleda samo svoj interes i isto jedino iz svog interesa obavlja osnovne zadaće (pranje zubića, presvlačenje, slaganje igračaka). Na pitanje Kako je bilo u vrtiću? dobijem odgovor "Ne znam".
Tebate li što donijeti/napraviti za sutra?- odgovor: "Ne znam"
Kako je bilo na engleskom?- "Ne znam"
Zašto ne znaš?- "ne znam"

Hladnog pogleda, hladnog odgovora. Ne prihvaća razgovor o problemima, alternativa za "ne znam" je "ništa". Sporost je dodatna karakteristika ovome gore i apsolutno ga ništa ne može pokrenuti niti natjerati da radi ono što mu se kaže.

Na rubu sam živaca i bojim se da ne pretjeram. Ne kažnjavam ga nekakvim drastičnim mjerama. Zabranim mu kompjutor ali on olako pređe preko toga uz odgovor "Da dobro, odradit ću kaznu i sve ok."

Nadam se da sam vam uspjela dočarati svoj problem. Samo da još napomenem da njegov otac i ja ne živimo zajedno i po svemu sudeći, kod oca nema nikakvih obaveza pa imam osjećaj da dane kod mene samo "odrađuje" i jedva čeka da opet ide kod njega. Ja jesam jači i čvršći autoritet ali samo zato što ne želim da mi dijete hoda po svijetu zmazano, nepristojno i ratoborno.

[fegusti]

moja sa 12,5 još "ne zna".

[Vlvl]

Ah, i mi imamo toga dosta: ne znam, toga se ne mogu sjetiti, baš sam sad zaboravio. Alternative: Možda je biiloo... ili lupi što god da nas se riješi. Kako naš malac ima problema s prepričavanjem, određivanjem vremena i značenjem riječi, nikad ne znamo je li stvarno zaboravio ili se ne zna izraziti. Ponekad imam dojam da ga razmišljanje o onom što teško izriče upravo boli i da naprosto pokušava izbjeći tu napornu aktivnost.
Također, sav je u svom svijetu iz kojeg ga zna bit teško dozvati. Mm me tješi da je i on bio takav, izluđujući roditelje nikavim, sporim i naizgled tupim reakcijama. Ankara, možda je i tvoje dijete sad u fazi bujne mašte i razraslih ideja, pa mu malo pažnje ostaje za vanjski svijet?
Naš nije hladan nego vrlo topao i mazan, ali na kaznu reagira slično kao tvoj - ok, kazna. Kao da je sretan da se određivanjem kazne uklanja neizvjesnost. Kažnjavamo ga za neke druge stvari, namjerno prekršene zabrane i sl., a za ove ne znam odgovore ne možemo ga kazniti. Iako nam dignu tlak. Jer ako dijete stvarno ne zna ili ne zna reći, kazna neće pomoći. Porazgovaramo, potičemo da drugi put upamti, podsjetimo prije odlaska u vrtić...

A za ovu priču obaveze tu, nikakve tamo - sa starijim smo prošli nešto slično i to nije dobro. Probaj dogovoriti s ocem djeteta da mu zada bar nekakve zadatke.
Drugo, ako ti se učini da previše stišćeš dijete (bez obzira da li opravdano) probaj bar dio prijekora i komentara okrenuti na šalu, igru, pjesmicu - kod našeg malca to pali. Igrokaz tipa: Gospodine, da li se meni čini ili opet niste... ...hm, hm, a je li to baš trebalo tako ... 8) dopire do njega i izaziva pozitivnu reakciju, dok obična grdnja i prigovor ne zadire u njegov mali svijet.

[yaya]

Pisala sam negdje tu na forumu kako imam osjećaj da Sonja koju vodim doma iz škole zapravo i nije bila u školi jer je odgovor na svako moje pitanje bilo "paaaaaaaa ne znam." Počelo isto negdje pred školu i traje još.

[cvijeta73]

mojemu je sve "dobro", ali na isto ti dođe... :/

[sladjanaf]

mi smo u fazi "ne znam" od progovaranja.
ja ni dandanas ne mogu saznati što se radilo u vrtiću, što je rekla teta ili kako je bilo na klizanju.

jedino što ponekad saznam je što je bilo za ručak.

[yaya]

jedino što ponekad saznam je što je bilo za ručak.

Da to pod obavezno

[Peterlin]

jedino što ponekad saznam je što je bilo za ručak.

Da to pod obavezno

Blago vama.... ja se i dan danas moram igrati Scherlocka Holmesa ako me zanima jelovnik! A s drugim stvarima nije puno bolje. Ocito nas ima puno takvih roditelja... Cesto od mladjega sina doznam cake o starijem i obratno...

A namjeravam probati i nekoliko dana suzdrzati se od ispitivanja, samo nisam SEBE jos uspjela prisiliti na to.

[Forka]

Blago vama.... ja se i dan danas moram igrati Scherlocka Holmesa ako me zanima jelovnik! A s drugim stvarima nije puno bolje. Ocito nas ima puno takvih roditelja...

x

Naime, mi nemamo fazu "ne znam" jer zna da mi to ide beskrajno na živce, ali zato imamo fazu tzv. "ignoriranja" (odnosno "pravim se da te nisam čula") ili tzv. fazu "kratkih odgovora" (uglavnom se ograničava na "da" i "ne")...
Moram ovdje spomenuti da je naša kći inače vrlo elokventno dijete, jedino kaj mrzi ta neprestana ispitivanja. I koliko god se ja denfala... nemrem si pomoć'...
(P.S. Srećom, ima najbolju frendicu od koje sve doznam bez da pitam... Eto, sve se nekako u životu iskompenzira...)

[HRKICA]

gospodina ne smijemo ni pitati kak je bilo u maloj školi jer smo dosadni sa svojim pitanjima uz obrazloženje da kad bude nešto što se nas tiče on će nam i reći.Sva sreća pa ima mlađeg brata koji nam podnosi iskrivljene izvještaje koje gospodin tada ispravlja,pa ipak saznamo sve što nas zanima

[ani4]

Moji ima 6,5 i isto puno toga "ne zna". Uz to, sto me jos vise zivcira, stalno govori ja to ne znam, ja to ne mogu, ne znam kako,... On je samopouzdan, jednostavno mu je lakse reci "ja ne znam" kada treba nesto napraviti i rjesio je svoj problem

[ANKARA]

Oh, gle, pa nismo stali na "ja ne znam". Sad nam je još i inat proradio. Najdraže mu je "vađenje masti na slamčicu". I što je moj pristup prema njemu više pedagoški, to je njegov prema meni sve inatniji. Pa ne mogu vjerovati. Do kada ću morati pronalaziti razno razne kazne. Već me počelo umarati. Kakav mi je to odnos i uživanje u djetetu kad mi se svaki trenutak pretvara u tipično odgajanje rečenicama nemoj, ovo, nemoj ono, pa razmisli pa pogledaj. Gdje je tu opuštenost i izgradnja djetetovog karaktera.
Nekad mi se čini da uopće nema svoj stav nego da funkcionira po principu "Kud svi turci tud i mali mujo!"