Pokazuje rezultate 1 do 45 od 45

Tema: Ako vam je netko blizak postao roditelj andjela

  1. #1

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    1,585

    Početno Ako vam je netko blizak postao roditelj andjela

    i treba vam savjet kako pristupiti, pomoci ... ovo je (amaterski) prijevod brosurice s www.miscarriageassociation.org.uk

    Kada netko koga znate...

    Kada par kojeg znate izgubi trudnocu, to je vjerojatno jedno od najgorih iskustava koje im se do sada desilo.
    Za vas kao rodjaka, prijatelja ili poznanika, dok im pokusavate dati podrsku koja im je potrebna, to isto moze biti tesko razdoblje.
    Namjena ovog teksta je pomoci vam u tome sto reci i uciniti kako bi paru kojeg poznajete bili izvor snage i podrske u vremenu kada im je pomoc najpotrebnija.
    Iako reakcije razlicitih ljudi mogu biti razlicite, razmisljanja koja slijede su najcesca. Vi mozete pomoci, a ovaj tekst vam pokusava olaksati kako pomoci nekom drugom koji tuguje, a to tugovanje je uglavom tesko za shvatiti.

    Prihvatite postojanje djeteta
    Koliko god da se gubitak desio rano, paru koji je izgubio to je bilo njihovo dijete - njihove nade i snovi, njihova buducnost. Nemojte se praviti da gubitka nikada nije bilo ili podcjenjivati vaznost cinjenice da je beba postojala, ma koliko god to kratko bilo, kao i razlike koju je unijela svojim postojanjem.
    Svjesno izbjegavanje teme vrlo vjerojatno dovodi do zategnute atmosfere koja ce se kroz vrijeme samo pogorsavati. Prihvatite osjecaj gubitka i tuge kroz koji zena prolazi priznavajuci da je bila majka. To ce joj pomoci da osjeti da djetetov zivot nije bio nista manje vrijedan iako nikada nije rodjeno.

    Ne izbjegavajte par
    Nakon gubitka djeteta narocito se zena moze osjecati jako osamljenom. Moguc je skoro pa fizicki osjecaj praznine. Mozda ju izbjegavate jer ju ne zelite dodatno uznemiravati, no to izbjegavanje ce samo jos vise povecati taj osjecaj osamljenosti.
    Takodjer, ne podcjenjujte ni osjecaj gubitka kroz koji prolazi i njen partner. Iako se moze ciniti da sve podnosi dobro, to ne mora biti istina i cijenit ce pitanje kako se osjeca.
    Budite u kontaktu, vasa kontinuirana prisutnost ce pruziti utjehu, ne samo u prvih par dana nakon gubitka, vec i tijekom tjedana i mjeseci koji slijede.

    Nemojte ostati tihi
    Vas prvi susret nakon gubitka biti ce najgori. Tesko je odabrati sto je najbolje reci, ali nista ne reci zna biti i gore. Ne morate reci puno, i jednostavno "Zao mi je" s zagrljajem, ako smatrate da je primjeren, moze biti tocno to sto zeni i njenom partneru treba.
    Kako vrijeme prolazi ptanje "Kako ide" ili "Kako se osjecas" mogu paru dati sansu ili da preskoce temu ili da propricaju. Tim pitanjem ipak pokazujete da vam je stalo i da ste i dalje uz njih, ako zele pricati.

    Slusajte
    Ovo je najvazniji nacin kako mozete pomoci. Par je emocionalno ranjen, narocito zena, i cesto postoji potreba za ponovnim i ponovnim pricanem o njihovim iskustvima i osjecajima, i prije nego sto uopce mogu poceti s oporavkom. Razgovor ce im pomoci da se pomire s onim sto se desilo i sto ste vise uz njih i sto ih vise slusate, to je bolje. Za vas to moze biti emotivno i frustrirajuce iskustvo, narocito ako nemate osobno iskustvo pobacaja.
    Tesko je nekoga do koga vam je stalo gledati uznemirenog i u suzama, ali nikada nemojte doci u iskusenje reci "Saberi se" ili "Do sada bi se trebala osijecati bolje". Ponekada su potrebni mjeseci ili cak godine kako bi se stanje prihvatilo. Osjecaj gubitka nikada posve ne nestaje - par se kroz vrijeme samo naucti kako se s njime nositi. Slusajuci mozete biti dio tog procesa oporavka.

    Emocionalne nestabilnosti
    Parovi prolaze kroz razlicite osjecaje i varijacije tih osjecaja, narocito ako se radi o prvom gubitku. Krivnja, optuzivanje, ljutnja i osjecaj neuspjeha su dio toga kroz sto prolaze. Osjecaji zene mogu biti jako razliciti od onih njenog partnera koji cesto ima potrebu biti jacim. To moze stvoriti probleme u medjusobnoj komunikaciji i unutar samog para.
    Ponekada mozete osjetiti kako vam prijateljica hoda uz rub provalije i najmanje podsjecanje izaziva suze. Moze se ciniti da su svi oko nje trudni ili imaju malo dijete i to pojacava osjecaj osamljenosti i frustracije.

    Vrijeme za zaljenje
    Poznata je uzrecica da vrijeme lijeci sve rane. Jake emocije koje izlaze na povrsinu odmah nakon gubitka ne traju dugo, no ne nestaju posve, samo se mijenjaju. Vrijeme dozvoljava osjecajima da se modificiraju u tugu i zaljenje, ali i u prihvacanje onoga sto se desilo. Iskustvo postupno postaje podnosljivije i par moze gledati u buducnost umjesto u proslost. Mozete pomoci tako da prihvatite da paru treba vremena da odtuguju svoj gubitak. Budite kroz taj proces uz njih, vasa briga i podrska ce se cijeniti.
    Ne postoji vremenski rok za zaljenje. Cinit ce vam se da vam prijateljica dobro vlada situacijom i da je opet sve u normali, ali nemojte odmah zakljucivati da je sve dobro. Lako se moze desiti da govori "Da, dobro sam" no unutra je glas koji vristi "Ne, nisam". Trebate pitati ponovno.
    Vrlo se cesto osjecaj zaljenja vraca. Posebno su teski datumi kada se dijete trebalo roditi i godisnjice pobacaja. Mozda par bude trebali vasu pomoc u takvim trenucima i spoznaja da ste se sjetili njihovog gubitka im moze pomoci.

    Slijedeca trudnoca
    Neki parovi prolaze kroz veliki strah od pobacaja u slijedecoj trudnoci. Najveci strah dolazi u trenucima kada nova trudnoca prolazi kroz iste faze u kojoj su prosli puta izgubili dijete. Ne osjecajte se pozvanim kazati nesto tipa: "Sigurna sam da ce ovaj puta sve biti OK", jer to moze proizvesti dodatni pritisak.
    Neke zene odmah nakon gubitka zele novu trudnocu, nekima treba vremena da sakupe hrabrosti za slijedecu. Muskarci isto mogu imati razlicite osjecaje, koji mogu biti drugaciji od osjecaja njihovih partnerica. Zelja za trudnoci ne mora nuzno biti i zelja za zamjenom djeteta koje su izgubili i to ne znaci da su izasli iz tugovanja za izgubljenom trudnocom.

    Sto ne reci
    Ovo su najcesce izjave koje mogu izazvati tugu i bol:
    - To je nacin prirode da se rijesi necega sto je bilo deformirano...
    - Ne brini, jos si mlada, uvijek mozes imati drugo...
    - Tako je najvjerojatnije najbolje...
    - Pa imate vec jedno....
    - Pa bilo je samo 8 tjedana, znam nekog tko je rodio mrtvo dijete...

    Ako par vec ima zivo dijete lako je podcijeniti osjecaje koje pobacaj izaziva, ali gubitak moze biti tezak i postojeca djeca mogu takodjer patiti, jer su se nadali bratu ili sestri. Takodjer je lose gubitak usporedjivati s "gorim" gubitkom. Pokusavajte ne raditi usporedbe s nekim drugim. Svi gubici su razliciti i svaki je tezak.

    Sto reci
    Najbolje je najcesce najjednostavnije:
    - Zao mi je sto ste izgubili dijete
    - Ovo mora biti jako tesko za vas oboje
    - Ne znam sto bih vam rekla
    - Ne mogu ni pomisliti kako se osjecate

    Pokazite koliko ste uznemireni. Cvijece uvijek govori ono sto treba i kartica treba sadrzavati imena oba partnera. Neka znaju da cete biti uz njih i pricati s njima, nemojte se stidjeti podijelit s njima njihov gubitak!

    Izvor: http://www.miscarriageassociation.or...ts/someone.htm

  2. #2
    Osoblje foruma Bubica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,702

    Početno

    Super! Priljepila sam to na vrh ovog pdf-a, da bude uocljivo.
    Tko god ima ovako zanimljivih tekstova slobodno neka ih stavi, nisam sigurna koliko inace ima literature na temu gubitka i zalovanja na nasem jeziku...

  3. #3
    andjelak avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Postovi
    391

    Početno ISTINA-NEISTINA

    Evo smjernica za našu bol:


    Istina je...

    1. Nije istina da cete se osjecati "skroz bolje" nakon nekoliko dana, tjedana, pa cak ni mjeseci.

    Istina je da ce dani biti ispunjeni beskonacnom boli, a noci ce se neko vrijeme ciniti poput dugih milijuna tužnih godina. Tek nakon postupnog i neophodnog napretka kroz stadije žalosti i tugovanja dolazi do zacjeljivanja.

    2. Nije istina da ce vam nova trudnoca pomoci da zaboravite.

    Istina je, da iako razmišljanja o novoj trudnoci mogu pružiti nadu, izgubljena beba zaslužuje da bude oplakana kao što bi i oplakivali bilo koga ste voljeli. Oplakivanje iziskuje mnogo energije i može biti iscrpljujuce i emocionalno, i fizicki. To može utjecati na vaše zdravlje tijekom druge trudnoce. Odluka o drugoj bebi vrlo je individualna, ali trudnoca u vremenu aktivnog tugovanja je jako teška.

    3. Nije istina da ce tablete ili alkohol otupiti bol.

    Istina je da ce oni samo odgoditi stvarnost s kojom se morate prije ili kasnije suociti kako biste zapoceli ozdravljenje. No, ukoliko vaš lijecnik smatra da su lijekovi potrebni kako bi se održalo vaše zdravlje, koristite ih pametno i po njegovim uputama.

    4. Nije istina da ce vam život biti isti jednom kada sve ovo prode.

    Istina je da ce se vaš život koji je sada okrenut naglavacke polako smirivati, s nadom da ce to od vas uciniti još osjecajniju osobu koja je bolje pripremljena na teška vremena s kojima se svatko od nas mora suociti prije ili kasnije. Kada uzmete u obzir da ste upravo proživjeli najtežu i najgoru stvar koja se može dogoditi jednoj obitelji, kako cete zacjeljivati, shvatit cete koliko ste zapravo jaki.

    5. Nije istina da je tugovanje morbidno, ili da je znak slabosti ili psihicke nestabilnosti.

    Istina je da je tugovanje posao koji se mora obaviti. Sada je pravo vrijeme. Dozvolite sebi to vrijeme. Osjetite tugu, prepustite joj se. Probajte joj se ne suprotstavljati precesto. Postat ce lakše ako ocekujete da varira, da su jedni dani lakši od drugih. Budite strpljivi sa sobom. Ne postoje precaci do oporavka. Aktivno tugovanje ce prestati kada obavite sav posao.

    6. Nije istina da žalost obuzme sve.

    Istina je da ce usred najbolnijeg dogadaja u vašem životu biti smijeha. Ne osjecajte se krivima. Smijte se ako želite. Kako si morate dozvoliti vrijeme da tugujete, tako si morate dozvoliti vrijeme za smijeh. Prihvacajuci smijeh kao dio procesa do oporavka, isto kao što je i sveopca tuga sada, ucinit cete bol podnošljivijom.

    7. Nije istina da jedna osoba može to sama podnijeti.

    Istina je da iako samo vi možete donijeti potrebne odluke neophodne za povratak u kolotecinu života oporavljane osobe, i ostali u vašem životu takoder tuguju i osjecaju se bespomocnima. Koliko god se cinilo nepravedno, teret ostanka u kontaktu sa obitelji i prijateljima cesto pada na vas. Oni se boje nametati, ili se boje da ne bi rekli ili ucinili krivu stvar. Zbog toga se još više osjecaju bespomocnima. Treba im se iskreno reci što mogu uciniti kako bi pomogli. Ne trebaju da im se kaže:"Dobro mi je", kada vam zaista NIJE dobro. Bit cete utješeni dopuštajuci drugima da podijele vašu bol i pomognu u cemu treba, a oni ce se osjetiti barem malo korisnima.

    8. Nije istina da vas Bog zbog necega kažnjava.

    Istina je da se ponekad ovakve stvari jednostavno dogadaju. Dogodile su se mnogima prije vas i dogodit ce se mnogima poslije vas. Nije ovo bio cin nikakvog Boga, to je bio cin Prirode. Nije pošteno kriviti Boga, ili sebe, ili bilo koga drugoga. Probajte shvatiti da je u ljudskoj prirodi da traži krivca/e, narocito kada je toliko malo odgovora na pitanje: "Zašto?" Ponekad nema odgovora. Najcešce ga nema. Vjerovanje da vas netko kažnjava samo ce se preprijeciti na putu do vašeg oporavka.

    9. Nije istina da necete moci odlucivati tijekom ovog perioda.

    Istina je da, iako se velike odluke kao selidba ili promjena posla za sada trebaju odgoditi, život ide dalje. Bit ce teško, ali odluke koje se ticu smrti vašeg djeteta (vidjeti dijete, nadjenuti mu ime, organiziranje i pohadanje vjerskog o
    eda, spremanje djetetovih stvari) su izbori koje možete donijeti sami. Dobronamjerni ljudi ce vas pokušati zaštititi od te boli. Medutim, mnogi od nas, koji su pretrpjeli slican gubitak, slažu se da su te prve odluke jako važne. Pomažu da se gubitak ucini stvarnim. Naš mozak izbacuje mnogo te boli na pocetku kako bi nas zaštitio. Ubrzo zatim pocinjemo ponovo proživljavati cijeli dogadaj ponovo i ponovo, pokušavajuci se sjetiti svega. To je još jedan od nacina kojim prihvacamo gubitak. Sve dok gubitak nije stvaran, tugovanje ne može zapoceti. Ukljucivanje ovako rano ce biti bolno iskustvo, ali ce vam pomoci da se lakše nosite sa svojom tugom kako napredujete jer ce vam pružiti utješna sjecanja kako ste za svoju bebu obavili brižne i voljene postupke.

    10. Nije istina da cete biti oduševljeni kad cujete da je prijateljica ili netko tko vam je drag upravo rodio zdravu bebu.

    Istina je da ce vam biti jako teško biti u društvu mama sa malim bebama. Možete se osjecati povrijedenima, ljutima ili ljubomornima. Možete se upitati zašto vi niste mogli iskusiti tu radost? Možete biti uvredljivi, ili možete odbijati da vidite prijatelje s novim bebama. Takoder možete tajno željeti da se to isto dogodi i nekom drugom. Želite da netko shvati kakav je to osjecaj. Možete se ujedno osjecati i posramljenima što želite da se takve stvari dogode osobama do kojih vam je stalo i misliti kako ste grozna osoba. Niste. Samo ste covjek, a cak i najdivniji ljudi mogu tako reagirati kada aktivno tuguju. Kada bi situacija bila obrnuta, vaši bi prijatelji osjecali i mislili iste stvari kao i vi. Oprostite si. U redu je. Ti ce osjecaji jednom nestati.

    11. Nije istina da svi brakovi prežive ovakva teška vremena.

    Istina je da ponekad možete okrivljavati jedno drugo, zamjerati jedno drugome, ili odbijati biti jedno s drugim. Ukoliko primijetite da vam se ovo dogada, potražite pomoc. Postoje grupe podrške ili savjetnici koji mogu pomoci. Ne ignorirajte to i nemojte zataškavati taj problem, misleci kako ce biti bolje. Nece. Osobe u stanju aktivne tuge ne mogu pomoci jedna drugoj. Nerealno je, isto kao da se dvije slijepe osobe medusobno uce Brailleovom pismu. Razgovor s drugima može pomoci. Cak može spasiti vaš brak.

    12. Nije istina da cete s vremenom prihvatiti gubitak djeteta i zaboraviti sve o ovim užasnim trenucima.

    Istina je da je prihvacanje rijec rezervirana za zakljucak do kojeg dolazite kada ste uspješno oplakali gubitak roditelja, bake ili djeda, ili drugog starijeg, voljenog rodaka. Gubitak djeteta utjece na vašu cijelu buducnost, a ne na prošlost. Nitko to zapravo ne može prihvatiti. No postoji rješenje u obliku zacjeljivanja i ucenja kako se nositi s time. Preživjet cete. Mnogi od nas koji smo prošli ovakvu vrstu tugovanja smo se bojali da cemo jednom kada rana pocne zacjeljivati, zaboraviti naše bebe. To se nece dogoditi. Uvijek cete se sjecati vaše dragocjene bebe jer uspješno tugovanje urezuje mjesto u vašem srcu gdje ce on ili ona živjeti vjecno.

  4. #4
    luna82 avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Postovi
    89

    Početno

    lilium, andjelak, hvala vam na ovim tekstovima. Prepoznala sam se u njima. Daju mi hrabrosti sad kad se u strahu pripremam na drugi pokušaj da postanem majka.

  5. #5
    bzara avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    1,511

    Početno

    luna82, samo hrabro po svoju bebicu!
    ovdje draga imaš našu svu podršku, i razumijevanje za sve strahove

    lilium, andjelak, predivni su tekstovi!
    sve je tako točno opisano, baš su mi suze krenule dok sam ih čitala!


  6. #6
    vikki avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    5,685

    Početno

    lilium, andjelak
    Odlični tekstovi - lijepo i pametno sročeno ono što nam je nekada teško osvijestiti jer smo duboko subjektivne u svojoj boli (i imamo pravo na to), s druge strane, ljudi teško shvaćaju težinu onoga što sami nisu doživjeli i najčešće bježe od tuđe boli jednostavno zato što im je neugodno i ne snalaze se.
    Cure

  7. #7

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    1,585

    Početno

    cure
    na www.miscarriageassociation.org.uk ima jos dobrih tekstova,
    ja cu ih prevoditi laksim tempom, koliko stignem uz druge obaveze, a ako netko ima volje za lektoriranjem / prevodjenjem neka mi se javi pa mozemo "podijeliti" posao.

  8. #8
    andjelak avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Postovi
    391

    Početno Božić

    Znam da je mnogima ovih dana teško, ali nekako mislim da je lakše ako se unaprijed ne prepustite crnim mislima nego pokušate stvoriti toplinu doma,ugođaj koji nam daje mir u srcu i duši.I zato vam poklanjam ove stihove za kraj godine:

    Ako smo plakali, samo smo pročistili dušu,
    Ako smo bili ogorčeni, bilo je to zato da bismo mogli oprostiti.
    Ako smo osamljeni, to je zbog toga što smo zatvorili vrata. Pogledajmo oko sebe i vidjet ćemo ljude koji čekaju naš osmjeh kako bi nam se mogli približiti.
    Krenimo ispočetka, gledajmo visoko, snivajmo mnogo, ......
    Prisjetimo se da - što je nebo tamnije, to zvijezde ljepše sjaje."


    SRETAN BOŽIĆ!

  9. #9
    andjelak avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Postovi
    391

    Početno Božić

    evo link kako se nositi sa blagdanskim raspoloženjem:http://miscarriage.about.com/od/copi...t/holidays.htm

  10. #10
    tonili avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Postovi
    4,018

    Početno

    andjelak hvala ti za ove predivne stihove.

  11. #11
    andjelak avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Postovi
    391

    Početno vodič

    Sviđa mi se ovaj vodič za med.osoblje kako postupati s rodiljama i roditeljima Anđela

    http://www.firstcandle.org/FC-PDF2/H...nals-final.pdf

    ali mi smo miljama daleko od nečeg sličnog pa i u osnovnim stvarima ,ali možda netko to vidi i napravi nešto u hzzo

  12. #12
    dambo avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Lokacija
    zg
    Postovi
    476

    Početno

    lilium, andjelak

    želim vam reći veliko hvala za te utješne tekstove. Znam da je tuga proces koji traje i ima svoje faze. Teško je protiv vjetrenjača, naročito ljudi koji misle da sve znaju i razumiju pa govore gluposti. Znam da je jako teško kad se to dogodi ženama nakon 3. mjeseca, ali nitko nema pravo umanjivati moju bol...

    Moram preživjeti susrete s takvim ljudima, ali vi me sigurno shvaćate. Kad čujem: 'Bog je tako htio... samo je 10 tjedana... Bolje sada nego kasnije...' - kosa mi se diže na glavi! Ne krivim Boga, tugujem, ali ljudi koji na ovakav način 'tješe' trenutno su mi gori nego SS. Neke od njih ne mogu izbjeći, ali neću si dozvoliti da me netko pili jer tugujem zbog spontanog u 11. tjednu..., kao da nisam normalna zbog toga....

    Pročitam ove tekstove i osjetim da nas ima još koje se ne damo gaziti i ponižavati...

    Hvala vam,

  13. #13
    bubimira avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Lokacija
    u miru
    Postovi
    1,245

    Početno

    cure koje ste prošle ovo tužno iskustvo recite mi molim vas što se očekivali i što vam je pomagalo od ljudi koji vas okružuju- pri tome mislim na prijatelje, poznanike...
    moja prijateljica upravo prolazi kroz sve ovo i toliko mi je na srcu da imam veliku potrebu nešto učiniti za nju; biti podrška i snaga u bilo kom smislu.

    znam da će mi s vremenom i sama reći što joj i kako (ne)treba al sad dok je sve tako friško nema snage ni za što. a ja zaista želim biti uz nju na bilo koji način.¸

    mi koji to nismo prošli ne možemo si tu tugu ni zamisliti i zato nije lako znati kako se ponašati.

  14. #14
    tamagoči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    162

    Početno

    mislim da joj je dovoljno da si uz nju, da zna da se na tebe može oslonit. Ne treba previše govorit jer, bar meni, se u tom trenutku sve činilo i zvučalo glupo. Dovoljno je uputit topao, prijateljski osmjeh. Bar u početku nemoj previše pitat kako je, ja sam to mrzila. Ča kako sam, kako bin mogla bit???!!! Mada znam da nisu mislili ništa loše.
    Meni je bilo lakše kada sam se priključila na ovaj forum među svoje, jer tu nisam nikad bila osuđivana za ništa, uvjek sam našla potrebnu riječ utjehe i podrške. Sigurno će joj bit lakše. Ja sam u tom trenutku mislila da sam jedina na svjetu (tako se kaže) kojoj se ovo dešava, ali kada sam upoznala sve te cure, bilo mi je žao da nisam jedina. Ima nas i previše. Ako ima mogućnost, neka nam se pridruži. Bit će joj lakše sigurno. Ovo je bolje od bilo kakve terapije.... Iskreno mi je žao kada čujem da nam se još cura pridružuje....

  15. #15
    Berlin avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    uz more
    Postovi
    784

    Početno

    Meni je smetalo kada bi ljudi izbjegavali tu temu. Znam da je nekima tako lakše, ali ako ti ona počne pričati o tome nemoj je tješiti već je slušaj.
    Isto tako imam jednog prijatelja koji nije rekao ni riječi na tu temu ali tada mi je nudio karte mislim za sve predstave koje su se u to vrijeme održavale u gradu. Poslije smo se tome smijali.

  16. #16
    RING avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    13. županija
    Postovi
    192

    Početno

    Meni je pomoglo kad bi se "usudili" spomenuti njegovo ime, spomenuti trudnoću, komentirati sliku, sjetiti se otići na grob, uglavnom spominjanje u bilo kojem obliku jer me je strašno bolilo što nakon smrti više za neke (bar u njihovoj verbalnoj komunikaciji) nije postojao.

  17. #17
    isvetica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    ni tamo ni vamo
    Postovi
    1,656

    Početno

    Hvala na ovoj velikoj pomoći. Moja je mama imala spontani kad sam bila dijete, i onda nisam shvaćala što se dogodilo, kao i moja sadašnja svekrva prije 6 godina. Bojim se da na svaki spomen toga kad bi se njoj orosile oči ja sam upotrebljavala one idiotske pa niste to dijete ni vidjeli , kao da je zbog toga lakše. Tek kad sam i sama ostala trudna shvatila sam da je to dijete moje dijete od trena kad je nastalo i da ga kao takvog volim. Na sreću moja je trudnoća sretno završila. Bila sam trudna u istom vremensom razdoblju kao i dvije moje susjede koje su kao i ja nosile curice. Nažalost jedna se bebica rodila prerano, mrtva. Ovaj mi je forum puno pomogao da shvatim kako se moja susjeda osijeća, i danas kad uzme moju Klaru u ruke i meni zasuze oči i sjetim se njene nesuđene prijateljice. Hvala vam što pomažete

  18. #18
    RozaGroza avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    5,601

    Početno

    isvetica baš si to nekako lijepo iskreno napisala. Mogu samo zamisliti kakav je osjeća i tebi i tvojoj susjedi...sigurna sam da joj je jako teško

    Ali kako sve mi ovdje govorimo, najvažnije je da postoji netko tko bi s nama pričao o našim bebama. Većina ljudi se boji, nije im ugodno, pa često i zbog toga savjetuju da je najbolje zaboravit i krenut dalje.

    A zaborav za nas nekako znaći, izgubit ih opet, to je preteško. Za mene nema veće utjehe nego pričat o mojim bebama, gledat njihove uspomene, i otići na groblje. Birati im cvijeće.

    Ako možeš biti tu za tvoju susjedu, kad joj treba netko, to jako puno znaći

  19. #19
    Osoblje foruma laumi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    3,829

    Početno

    Citiraj RING prvotno napisa
    Meni je pomoglo kad bi se "usudili" spomenuti njegovo ime, spomenuti trudnoću, komentirati sliku, sjetiti se otići na grob, uglavnom spominjanje u bilo kojem obliku jer me je strašno bolilo što nakon smrti više za neke (bar u njihovoj verbalnoj komunikaciji) nije postojao.
    Drago mi je da sam ovo pročitala jer svaki put kada se vidimo, imam želju spomenuti tvog oblačka, baš zato jer bih i ja, da sam na tvome mjestu, voljela da ljudi spominju mojeg anđela. A opet, bilo mi je neugodno jer nisam znala bi li ti bolnije bilo da ga spominjem ili ne.

  20. #20
    RING avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    13. županija
    Postovi
    192

    Početno

    Citiraj laumi prvotno napisa
    nisam znala bi li ti bolnije bilo da ga spominjem ili ne.


    I ja sam se s vremenom počela "graditi" od ljudi po tom pitanju, tj. spominjem oblačka kako mi dođe ali više ne očekujem od ljudi da se upuste u priču.

    Često bi mi ljudi na početku spomenuli onako sa nelagodom da se ne usude išta pitati da meni ne bi bilo teže, a moj odgovor je uvijek bio da to nije nešto što zaboraviš i sad te netko na to podsjeti pa ti je opet teško, to je spoznaja sa kojim liježeš i ustaješ. Na početku je izazivala mučninu i fizičku bol, suze, a s vremenom se pretvarala u tupilo, apatiju, krivnju i na kraju u prihvaćanje i zahvalnost što smo ga poznavali i to malo vremena.

    U tom smislu vrijeme čini svoje, jer dopušta boli da mijenje svoj oblik. Ali kroz cijelo to vrijeme konstata je da o oblačku želim pričati.

  21. #21
    Osoblje foruma laumi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    3,829

    Početno

    ring,nadam se da ćemo se ovo ljeto uspjeti vidjeti!

  22. #22
    Pinky avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    5,498

    Početno

    hvala vam na ovim tekstovima. moja nevjesta i brat su upravo izgubili bebicu

  23. #23
    RozaGroza avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    5,601

    Početno

    Citiraj Pinky prvotno napisa
    hvala vam na ovim tekstovima. moja nevjesta i brat su upravo izgubili bebicu

  24. #24
    vikki avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    5,685

    Početno

    Citiraj Pinky prvotno napisa
    hvala vam na ovim tekstovima. moja nevjesta i brat su upravo izgubili bebicu

  25. #25
    bzara avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    1,511

    Početno

    Citiraj Pinky prvotno napisa
    hvala vam na ovim tekstovima. moja nevjesta i brat su upravo izgubili bebicu

  26. #26

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,687

    Početno

    Meni jako draga poznanica nedavno je izgubila bebu u zadnjem tromjesečju trudnoće Hvala vam na ovim tekstovima, pomoći će mi da ih bolje razumijem...jako me to pogodilo a nisam znala kako se postaviti.

  27. #27

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Lokacija
    sesvete
    Postovi
    13

    Početno

    ovi tekstovi su divni i velika pomoć svima nama u čijoj se blizini nalaze ljudi kojima se to dogodilo, zaista sam se našla par puta u situaciji kad jednostavno nisam znala kako se postaviti i što reći, puno, puno vam hvala

  28. #28
    little duck avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2007
    Postovi
    325

    Početno

    Nasi bliski prijatelji upravo prolaze vrlo tesko razdoblje. Vec po drugi put...S prvom bebicom nisu niti znali sto ih ceka, da su nositelji recesivnog gena, oboje, i da ce bebica biti bolesna. Rodila se, nakon par mjeseci tuge, nevjerice, agonije za nju, za njih, nazalost ih je i napustila. U medjuvremenu su ponovno ostali trudni, i imaju prekrasnu zdravu curicu. Sada su se, vjerojatno noseni tim iskustvom, odlucili jos jednom pokusati...Da sreca bude veca, dobili su blizance, curicu i decka. Ali nazalost, decko je bolestan...Svima nam je grozno zao, naravno, nezamislivo sto sada moraju prolaziti jos jedan gubitak. Bolest je takva da polako napreduje, vec se vide prvi simptomi...I sto sada? Vi koji ste imali slicna iskustva, kako im prici? Sto im reci? Ja sam joj vec rekla da zna da smo tu, da cemo im pomoci kroz sve. Ali kako pomoci? Ja je pitam za maloga andjelcica, ne izbjegavam temu, ali vidim da joj je to...ma uf...evo i sama placem samo na pomisao sto ce se dogoditi... Vidite li vi tu Boga? Cemu dopustiti da takvo dijete dodje na svijet samo da bi patilo tih par mjeseci? Ili je ono samo blagoslov, mali andjeo koji je zelio upoznati svoju obitelj? Ne znam, ja sam samo trenutno ogorcena, tuzna, zabrinuta, ma ne znam...I ne mogu si uopce zamisliti, sto njima sada prolazi kroz glavu i srce? Molim pomognite, vi koji mozda sada sve mozete promisliti "hladne glave" jer ja ne mogu...

  29. #29

    Datum pristupanja
    Aug 2011
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    30

    Početno

    ovi tekstovi su od velike pomoći..hvala vam što stetu i što pomažete mamama malenih anđela..
    i ja sam postala mama anđela(25.6) ...

  30. #30

    Datum pristupanja
    Mar 2012
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    363

    Početno

    Evo i nekog tko me shvatio,imam dva sina i sad sam izgubila djevojcicu,ali sve sto pise je istina,nista manje ne boli to sto imam djecu i bojim se da nikad necu preboljeti ovaj gubitak.

  31. #31

    Datum pristupanja
    Mar 2012
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    363

    Početno

    Suti zagrli ju i budi uz nju,rijeci ne pomazu,govorim ti iz svog iskustva

  32. #32
    tvoja sjena avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2012
    Postovi
    140

    Početno

    Ja sam nedavno postala mama prekrasnog anđela Ovi tekstovi su odlični ali problem je to što ih oni koji bi trebali to ne čitaju. Znam da poznanici ce izreci svakakve gluposti ali teško mi je kad se jako bliski ljudi prave kao da se ništa nije desilo i misle da je izbjegavanje teme i mene najbolji način. Kad bi barem oni to procitali. Teško mi je, neopisivo teško... I svjesna sam da se ljudi neznaju nositi s tim. A i svjesna sam da sam gubitkom mog anđela izgubila i još puno bliskih ljudi koji se neznaju nositi samnom ni ja s njima.

  33. #33

    Datum pristupanja
    Mar 2012
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    363

    Početno

    Nitko te nikad ni nece shvatiti,ne ocekuj to od drugih,to mogu samo majke poput nas koje su nosile te andjele pod svojim srcem,nadale se i sanjale svakim jutrom sto smo se budile,zamisljale i osjecale...a onda dodje dan kad ti netko zbog neceg ko iglom balon od sapunice probusi i na nikom osim na nama ne ostaje nego da nadjemo snagu u sebi i izdrzimo tu bol.Moj andjeo je na nebu od 25.2.2012 i boli,boli,boli,al moram zivjeti.

  34. #34
    tvoja sjena avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2012
    Postovi
    140

    Početno

    Hvala ti renchy. I žao mi je što ti moram reci da mi je drago što me razumiješ. tvom anđelu!

  35. #35

    Datum pristupanja
    Jan 2012
    Postovi
    171

    Početno

    Nedavno sam i sama postavila ovakvo pitanje.Lilium hvala ti što si izdvojila temu da bude svima dostupna.

    Bila je riječ o mojoj najboljoj prijateljici,ako se netko sjeća.Vrijeme je prošlo.Ona se opet smije od srca,uživa u poslu i druženju...i plače kad joj se plače.Ništa nije kao prije,ali cijeni život.
    Jednom mi je rekla:"Hvala što si joj spomenula ime onda kada ja nisam imala hrabrosti."Bilo je to u jednom od mnogih razgovora o tom ruznom periodu iščekivanja.Imala ga je potrebu prepričavati.Ja sam tada spomenula ime njene kćeri jer je o njoj bila riječ.Ne o tamo nekoj imaginarnoj bebi,već o njenoj kćeri koju sam i sama čekala s idejom da ću ju razmaziti do neba.

    Ja imam dvoje zdrave djece i htjela bi da im svi znaju imena.Tako sam se odnosila i prema našoj maloj prijateljici koja nam namiguje s neba.

  36. #36

    Datum pristupanja
    Mar 2012
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    363

    Početno

    Nema na cemu sjeno,tu smo da razumijemo jedna drugu kad mislimo da to ne moze nitko i vjeruj mi da ne moze.Nitko ne moze razumjeti bol sto kida srce.Danas su tri tjedna kako je moje srce i srce moje djvojcice prestalo zajeno kucati,ali njeno i dalje kuca u mom,dok zivim ja,zivjet ce i ona.I nema dana da je se ne sjetim i nema noci kada je ne sanjam,ja cak znam u svojim mislima kako izgleda...I neka mi netko kaze da pokusam zaboraviti i krenuti dalje...nema smisla,krenula sam dalje,al zaboraviti nikad necu.Ljudi ponekad zele pomoci pa kazu svasta,al znas meni je bolje da ne kazu nista,ponekad sam sama sebi dovoljna u svojim mislima jer smatram da bilo tko ista rekao nece me uspijeti utjesiti.Zato smatram da se mi sve majke andjela moramo same nauciti nositi s tim kao sto znamo i sigurne smo da cemo tog naseg andjela nositi u srcu dok zivimo.To su teske zivotne prepreke i moramo nauciti kako ih prebroditi jer dok god zivimo i dok u nama tinja nada da postoji mogucnost da cemo nauciti zivjeti s tim dotle smo hrabre i dokazat cemo i sebi i svima da ima nade za nas i da cemo pokusati ponovo i bas zbog ovog andjela sto smo izgubile obecati sebi da cemo na svijet donjeti jos jedan zivot koji cemo sigurno voljeti.Ja sam sebi i svojoj djevojcici na nebu obecala i upravo to me drzi,pokusaj i ti.

  37. #37
    tvoja sjena avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2012
    Postovi
    140

    Početno

    I mene to jedino drži u tom trenutku. Želim jednu bebu pored sebe, želim još jedno srceko koje ce kucati pored mog, ali nikako time ne želim zamijeniti mog anđela jer to nikad i nitko nece moci. Samo šta je to i moj najveci strah, za sad je to još nemoguce jer je to bio moj drugi prijevremeni porod (prvi sa kobnim posljedicama), a uzroka ''nema''! Strah je prevelik, nešto nije u redu a nitko nezna sto ne valja samnom. I jedva cekam dan kad cu dobiti nekakav odgovor kako bih mogla krenuti dalje u ostvarivanje svojih snova. A ubija me pomisao da odgovor necu dobiti, a dugo ne mogu cekati jer se svakim danom moje srce kida sve više i više.

  38. #38

    Datum pristupanja
    Mar 2012
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    363

    Početno

    Razumijem te potpuno,nikad nitko i nece andjele zamijeniti,ni kod mene,ni kod tebe,to su bica koja ce vjecno zivjeti u nama jer mi smo njihove mame i bilo bi suludo drugacije razmisljati.Ja sam isto 25.2 izgubila zdravu bebu u zdravoj trudnoci i zamisli kako je meni,isto tako nitko nema odgovor zasto.Ne gubi nadu,stisni zube i kreni dalje,tako cu i ja.Sad iz inata sebi i svima zelim jos jednu bebu i Bog ce pomoci,kad je zelja velika mora se ostvariti.Sretno ti bilo draga!

  39. #39
    Lagunas avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2015
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    119

    Početno

    Molim vas savjet,
    nažalost je, meni draga prijateljica sa postupka, jučer izgubila svojeg mališana sa samo 550gr. Ona je trenutno u drugom gradu, i ne mogu do nje. Od kad mi je javila porukom tu strašnu sudbinu, ja sam joj također sa više poruka odgovorila. Pišem da sam tu za nju i njega...ne spominjem da je ona jaka i da će izdržati, ne spominjem da se to dešava i slično. Recite mi da li ću pretjerati ako pošaljem jednu poruku svaki dan. Da li da čekam da mi se ona prvo javi. Ona krivi sebe, jer nije osjetila da je otvorena 6 cm...
    Što da radim? Osjećam se tako bespomoćno

  40. #40
    Optimist avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    4,284

    Početno

    Citiraj Lagunas prvotno napisa Vidi poruku
    Što da radim?
    Najbitnije je da zna da si tu ako joj zatrebaš. Reci joj da ni sama ne znaš što joj sada paše, treba li joj mir ili joj je lakše da se dopisujete/čujete, da joj želiš biti i jesi potpora na način koji joj sada odgovara.

  41. #41
    Lagunas avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2015
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    119

    Početno

    Optimist,
    Hvala

  42. #42

    Datum pristupanja
    Dec 2015
    Postovi
    61

    Početno

    Dobro je što postoji ovakva tema i drago mi je da oni kojima je neko blizak doživio ovakvu tragediju svraćaju ovdje, jer je podrška u ovakvim momentima jako bitna, a često okolina ne zna kako da se ponaša, pa svi idu linijom manjeg otpora, da ne bi povrijedili roditelje, a nenamjerno čine upravo suprotno.
    Nismo svi isti, svi tugujemo i borimo se na svoj način, ali neke su stvari ipak univerzalne.
    Osluškujte roditelje i njihove potrebe i budite tu kada vas trebaju.
    Slušajte ih ako žele pričati, ako niste sigurni šta ne morate im ništa reći, oni to ni ne očekuju. Pustite ih da pričaju i ako vidite suze, nemojte im govoriti da ne plaču...ne ustručavajte se da pustite i vi suzu sa njima ako vam tako dođe.
    Znam da je teško, ali ako možete razgovarajte s njima o njihovim anđelima, izgovorite naglas njihovo ime, dajte im do znanja da postoje.
    Poštujte njihovu želju ako žele biti sami ili ne žele /ne mogu da razgovaraju, a li isto tako znajte da većina njih stalno razmišlja o tome i nemojte misliti da ćete ako ih upitate kako su, vi ih podsjetiti na to...naravno, za sve postoji vrijeme i mjesto i vi možete osjetiti kad nešto treba ili ne treba uraditi.
    Nemojte ih izbjegavati, ne dopustite da se osjete usamljeno u ovakvim trenucima, a mnogi se osjećaju tako.
    Trudite se da se ponašate uobičajeno, kao i ranije, oni nisu od stakla, neće se polomiti, ali im sada vaša pažnja treba više nego ikad.
    Uradite neku sitnicu da se osjećaju bolje...oni će tu pažnju itekako cijeniti. Napravite im večeru, pozovite ih u šetnju, kino/na predstavu ili im poklonite karte za iste...ali nemojte navaljivati ukoliko ne žele izlaziti van. Možete se družiti i kod kuće ukoliko njima tako odgovara.
    Otiđite sa njima u crkvu/na groblje i zapalite svijeće.
    Nemojte ih požurivati u njihovom oporavku, jer sve je to individualno.
    Ako uradite bilo šta od ovoga, vjerujte učinili ste mnogo...
    Posljednje uređivanje od Bubica15 : 09.12.2015. at 22:41

  43. #43
    ivana221987 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2016
    Postovi
    6

    Početno

    Drage mame evo da se i ja javim i ja imam anđela zove se Emanuel...to je beba koja je rođena u 7 mj na carski rez i sad me strah iduće trudnoće jer se bojim svega ponovo...nikako da prebolim mog anđela...

  44. #44

    Datum pristupanja
    Dec 2015
    Postovi
    61

    Početno

    Draga Ivana, mnogo mi je žao zbog tvog gubitka Uvijek se ražalostim kad vidim da nas ima još...jako mi je žao što si nam se morala pridružiti, ali na dobrom si mjestu, ovdje možeš pisati sve što osjećaš i naići ćeš samo na razumijevanje i dobre savjete. ako želiš podijeli sa nama tvoju priču u temi Mama anđela, ako ne, nadam se da će se uskoro javiti druge mame koje su dočekale svoje dugice, pa će i tebe, kao i mene (i kod mene je sve dosta svježe) posavjetovati ili utješiti, a sigurna sam da hoće. Šaljem ti veliki zagrljaj!

  45. #45
    Bulbi91 avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2017
    Postovi
    6

    Početno

    Ja upravo prolazim kroz spontani.Vecinski sam se iscistila,uzimam jos ergometrin da sve izađe sto je ostalo.Moje bebice vise nema .Jucer sam bila na uzv-u i nekako sam bila mirna.Danas kad sam krenula citati ovu temu kao da mi je tek sad doslo do glave da je stvarno vise nema.Pisem i placem.Tuga je velika.Ovo je vec moj 2.anđelcic koji je otisao.Znam da je tako moralo biti.Ali ovo je jako tesko razdoblje.Koliko god mala trudnoca bila dusa boli.Vjerujem da cu jednog dana nauciti zivjeti s time.I da cu imati zivo i zdravo djetesce koje ce uvijek tamo gore imati braceke/ili seke koji ce paziti na sve nas.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •