Naslov ovog topica je i naslov intervjua sa svecenikom Zlatkom Sudcem u subotnjem vecernjem listu. Ne citam cesto takvu tematiku, no ovdje me zaintrigirao naslov, a pretpostavljam (tj. sigurna sam barem po odazivu na topic o potrosackom ludilu) kako ce i mnoge od vas zaintrigirati.
Ako ga niste citali ukratko cu iznijeti ono sto me se dojmilo. Govori naime o tome kako danas zivimo konzumacijski mentalitet koji je samo teror prezenta, teror liberalizma kada je covjeku sve dano, no uzet mu je duh, te prakticki sve imamo, a nista nemamo. Govori i kako nas paralizira strah koji zivimo svakodnevno, i to krivi strah od buducnosti, umjesto da se pozabavimo sadasnjosti, koju bi trebalo obiljeziti budjenje kolektivne svijesti i mijenjanje nacina razmisljanja samo o sebi samima logikom: bas me briga sta ce biti poslije mene.
Ima jos zanimljivih konstatacija, tipa kako Hrvatska oduvijek pati od kompleksa manje vrijednosti, te kako su svi –izmi (individualizam, virtualizam, senzacionalizam…) totalitarizmi novog doba.
Kako spomenuti svecenik vec sam kao osoba moze izazvati polemiku, ovdje pozivam da se ne osvrcemo na svecenika, vec na ove misli koje sam ukratko iznijela, a koje su me se bas dojmile i bacile u razmisljanje.
Naime, upravo citam Tolleovu knjigu New Earth i dosta razmisljam o tom trazenju sebe samoga van nasega ega koji se zapravo manifestira ovim gore iznesenim mislima, te kako liberalizam, odlazi li van okvira nase moci da ga ukrotimo, doista moze sputavati nasu slobodu, iako ju nas ego zapravo uziva u potpunosti.