Ma ja nemam nikakve veze sa Hrvatskom, Zagrebom, Dalmacijom, Božićem al' me rasplakaste
 |
|||
|
|
|||
Ma ja nemam nikakve veze sa Hrvatskom, Zagrebom, Dalmacijom, Božićem al' me rasplakaste
znam da ti to nije bila namjera, ali ti menetriplemama prvotno napisa
Ma ja nemam nikakve veze sa Hrvatskom, Zagrebom, Dalmacijom, Božićem al' me rasplakaste
mogu si zamisliti kako je tek pravim zagrepčancima srce na mjestu, kad mi dotepenci odemo tamo gdje nas inače srce vuče.
a kako im je bed kad shvate da su se duboko prevarili jer te po govoru ne mogu nigdje smjestiti pa te drže za svoje...
-------
ja - iz Ri, faks u Zg, pa posao u Ri, pa sad opet u Zg...
mm - iz Vt, pa škola i posao u Ri, pa sad u Zg...
mališa rođen u Zg, obožava ići u Ri baki i didu
rijeka je moj grad, a u zagrebu mi je dom. barem za sada...
nisam nikad patila od povratka u rođeni grad. išla sam uvijek, i uvijek ću, za poslom. ne pere me nostalgija, iako, kad prođem tuhobić, zrak jače udišem...
Ma dok sa čitala našla sam se u svemu po malo i et'znam da ti to nije bila namjera, ali ti meneMa ja nemam nikakve veze sa Hrvatskom, Zagrebom, Dalmacijom, Božićem al' me rasplakaste
Šta'š kad' sam osjetljiva
Magriz - i MM iz Virovitice (iako odrastao u ZG) a ja iz Crikvenice, u Ri provela pola skolovanja
Sutra bi se u Split vratila, bio Božić ili ne
zreku.tamo gdje je srce tu je dom uopće ne smatram točnom
lako moguće da smo se viđale u autobusu, onom ujutro u 6.30, popodne u 12.30, iz NVja iz Crikvenice, u Ri provela pola skolovanja
u 6.30 iz Novog, u 15. do 7 iz Crikvenice 8)
sad se sjetim onog filinga kada se ujutro probudim i prvo sto pomislim je - jedva cekam uci u bus i spavati do Rijeke
Ja putovala svaki dan od 86.-95. g.
nije stvar u krajoliku, draga moja, nego u ljudima. Buka, veselje, puno ljudi, smijeh.Uvijek neke priče da umreš od smijeha, šale, briškula i sl. Plavo nebo ili stupnjevi celzijusa nemaju sa tim osjećajem nikakve veze. Uostalom, svi ti mirisi - previše Sartre ako mene pitaš.
cure moje ja sam božić provela tamo gdje sam htjela
kod mojih smo došli u 21.30 i ja u 22h spičila na polnoćku i uživala, par puta mi je došlo na misi da zaplačem od sreće, srce mi je tako bilo ispunjeno
hvala mm-u koji je nakon štaje cijeli dan proveo na poslu i imalo gužvu sjeo s nama u auto i još vozio 530km
hvala vama cure šta ste mi ublažile trenutke čekanja i neizvjesnosti
mali karlo
a ja se sjetim filinga kad dođemo navečer u 20.15 u Crikvenicu, vi svi izađete, a šole ode u britiju do 20.30sad se sjetim onog filinga kada se ujutro probudim i prvo sto pomislim je - jedva cekam uci u bus i spavati do Rijeke
Ja putovala svaki dan od 86.-95. g.
e kako mi je bilo dugo tih 15 minuta dok ne bi krenuli dalje, a ja umorna, gladna, jedva čekam doć doma
ja sam putovala 85-89
onda mi je dozvizdilo i fax sam stanovala u Rijeci
to mi je bio prekrasni dio života, i ne znam gdje mi je bila pamet da nisam i srednju stanovala u Ri
mali karlo i elin baš mi je drago zbog vas da ste provele Božić onako kak ste željele
tek sam sad ovo vidjela i skoro se rasplakala...
ja dobro zna gdje mi je dom. tamo gdje su moja djeca, gdje je svaki kutak dotakla moja ruka i gdje na svakom koraku soava jedna uspomena...
kad smo se ljetos trebali selit , tjedan dana ja sam samo plakala, a mogla sam si dat oduška jer sam uglavnom bila sama u stanu i sa svakom stvari koju sam stavila u kutiju osjećala sam se kao da mi s čitavo srce raspada u tisuće komadića... jer ostavila sam iza sebe kvart u kojem sam odrasla, prvi se put zaljubila, rodila svoju djecu, ceste na kojima su načinili prve korake, gdje je Tin naučio voziti bicikl, park u kojem su se igrali, skrivene zakutke po kojima smo izvodili zakutke i ljude koje volim... dok smo se odvozili u novi stan, plakala sam kao kišn godina, a moji dječaci su me tješili...
i makar ja u taj kvart dođem svaki dan, nije više to to. ne miriši jednako, ceste nisu više tako poznate, a ljudi žive dalje kao da ništa nije bilo... jedino ja više ne znam kuda pripadam... u Voltinom je sve za mene završilo, a u Podsusedu nije još ni počelo....
a iz slavonije sam otišla prije 17 godina i svaki put kad dođe ostajem sve kraće, a boli me jače...
ovo si jako lijepo rekla
ja je donekle smtarma točnom, ali šta kad ti je srce na dva mista, kad je onako po pola
ja sam iz St-a, mm iz Ljubuškog. udajom sam preselila u Lj. i sve je bilo super u početku, ona luda zaljubljenost, nova sredina, sve novo....a onda je prošlo vrime i meni je srce sve više krvarilo jer nema mora, nema veeeelikog grada, nema moga govora i "moga" svita.
i kad god bi dolazili blizu st-a meni su ona njegova svitla bila najlipša na svitu, smrad rive najlipši parfem ovog svita, varoške ulice mog djetinjstva na kojima pasi ostavljaju tragove najčistije i najdraže kalete ovog svita.
sunce je u splitu uvik jače i lipše grijalo nego u lj., ptice u splitu lipše pivaju, bura je zdravija u st nego u lj., ma sve je nekako svjetlije, veselije i lipše tamo di si rođen. makar meni.
i držim da je točnija ona: di ko niko tu i poniko (makar u mom slučaju). svaki odlazak iz st-a put lj. kidao mi je komadić srca i ostavljao sve veću tugu i prazninu koja se onda naravno odražavala i na svakodnevni život. i tad sam odlučila: vrime je vratit se doma.
ma koliko ja volila svog mm-a u mom srcu ljubav prema njemu nikad nije uspila popunit tugu i čežnju za rodnim gradom.
i vratila sam se doma
sad smo u st-u, mala i ja, mm je vikendaš
nije vezan poslom za lj., pa moj penzić može bez problema šetat na relaciji lj-st-lj.
ovako je meni vuk sit, a sve ovce na broju, točnije srce tamo di triba bit
ja sam iz Splita MM iz Zagreba, mogu čak reći da sam samo zbog njega ostala u Zagrebu. svoj dom još nemamo, a beba je za sada u buši tako da neke stvari ne mogu potpisat, kako će bit kad dođe beba i kad kuća bude gotova ne znam, ali znam da mi jakoooo fali Split. u jednom periodu mi je bilo grozno jer mi se seka vratila u Split, pa nakon toga sve prije i osjećala sam se jako usamljeno, a najgore mi je bilo kad sam bila u bolnici i kad mi niko osim MM-a nije došao u posjete. tad sam shavtila da u Zg imam samo njega
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom