 |
|||
kako odraslu osobu naučiti voziti bicikl
Odrasli ljudi više nemaju onu dječju hrabrost da se zalete i puste, strah ih je ozljeda, strah ih je održavnja ravnoteže... i da ne nabrajam...
MM ima veliku želju naučiti voziti bicikl i puno puta smo pokušavali, ali jednostavno previše ga je strah.
Imate kakve praktične savjete s kojima bi mu mogla pomoći?
Osim onog da ga pridržavam jer ima duplo više kila od mene
I da li postoje tečajevi za odrasle, bilo gdje u Hrvatskoj?Za taj viši cilj bi potegnuli bilo gdje!!
sorry ali ovo je za puknuti od smijeha....
Moja mama je u ratu silom prilika naučila voziti biciklo. Baš ću je pitati kako.
fakat ne znam zasto je smijesno...
ja bih isto tako voljela nauciti voziti bicikl, nazalost nisam imala prilike...
lidać prvotno napisa
sorry ali ovo je za puknuti od smijeha....
:? čemu toliki smiijeh :/
ja ti mogu reć kako sam ja naučila voziti al bila sam još dijete...
sjela sam na bicikl tako da sam modla nogama dodirnuti tlo, lagano sam se odgurivala i onda bi digla noge u zrak, kad bi osjetila nesigurnost spustila bi ih.
Sretno s učenjem
mogla
ma neeeeee nemojte me krivo shvatiti,samo nemogu zamisliti da sad moja mama ide ucit voziti biciklo...heh...
malo sam pretjerala sa smjescima...
ispricavam se ,nisam nista lose mislila....
A znam da je smiješno, i ja sam umrla od smijeha kad mi je prvi put rekao da ne zna voziti bicikl. Valjda je jedina osoba na svijetu.
Ali zbilja ima volje i moram tom problemu pristupiti krajnje ozbiljno
triplemama, hvala!
ahm, napomena: vidjeti moj prethodni postA znam da je smiješno, i ja sam umrla od smijeha kad mi je prvi put rekao da ne zna voziti bicikl. Valjda je jedina osoba na svijetu.
Ali zbilja ima volje i moram tom problemu pristupiti krajnje ozbiljno
triplemama, hvala!
Kako ste brze, dok sa natipkala već 4 posta!
mali karlo, dobra ideja! Ja sam mu preporučila da ide na laganu nizbrdicu i pokušava držati ravnotežu, ali to je bilo previše, jer svejedno dobije dosta na ubrzanju. Ovo bi moglo upaliti.
evo jedan tm-u
znam kako mu je.
ja sam naučila voziti bicikl s nekih 20 i nešto i to samo održavati ravnotežu dok ganjam pravac. kada bih se trebala vratiti, ja sam silazila s bikea, okrenula ga i nastavila.
e, tek to je
ne žalim previše što toj radnji nisam vična, ali me je kao tinejdžericu strašno bilo
Nije jedina osoba, ni moj brat (28 godina
Kao dijete nije vozio, kasnije nije imao prilike, interesa.... jedino ako je naučio u zadnjih par godina a da ja to ne znam, baš ću ga pitati.
Meni je isto teško za razumjeti kako neki ljudi ne znaju plivati i ne uspijevaju naučiti, npr. moja svekrva, jedna moja frendica - u njeno učenje sam uložila napora i napora ali nema šanse. Nema ona strah već osjeća nesigurnost i odmah tone.
mm isto ne zna plivat al nikako da prizna
Vidim ima vas
ti misliš da bi vikend bio dovoljan?
tu se i ja mogu ubaciti ni MM nezna plivati pokusala sam ga nauciti i on tone i odmah u strahu...(iako mi je nezamislivo cemu ali eto)....
Gledala sam jednom na TV o tečaju u nekom penzionerskom domu u Zg, i instruktor je rekao da ne može vjerrovati, ali je 70 % penzića svladalo vožnju u par sati. Ja se nekako nadam da bi i MM bio tako "agilan"!
Fegusti, ja bi sretno i zadovoljno živjela s tim da se i on okreće kad mijenja smjer
MD je naucio prije par godina vozit biciklu (s 23 godine). ali on je tome pristupio ko malo dite
ustvari je isao po ravnom i poguravao se o pod i pokusavao pedalama uhvatit ritam. u dva popodneva je naucio vozit, bio je sav nabrijan pa je onda stalno djiravao po kvartu, po poljima, i tako. vrlo brzo mu je bicikla postala glavni transport po gradu
e mene te nizbrdice ubijaju u pojam - da sam slavonka, vjerovatno bih vise bicklala nego hodala, ovako tesko...
joj sad sam se sjetila kad je bio rat, i kad su došle izbjeglice iz bosne,.... e ni jedna žena nije znala voziti bicikli. mislim da ne zna ni sad. ali je bila jedna uporna, ma stvarno uporna, ..... imala je sigurno blizu 40 god.
znala je sjesti na bicikli i stati uz zid kuće, pa bi polako okretala, a kad bi se stala ljuljati, onda bi se uhvatila rukom za zid.
čak su pričali da je odnijela bicikli u potkrovlje kuće, nije bilo zidova ni pregrada pa je i gore vozila.
Ali, naučila je . Bome se je poslije šikala pred ovim svojima, ona lijepo na bicikli i ode u grad, u kupovinu, a ove njene prije klipsaju pješke 2-3 km
čuj, da proba ovako uz zid, ili ono da krene par okretaja pa da se dočeka nogama dolje kad počne šere-vere
ma dala si i meni za misliti. moj stariji sin ne zna voziti bicikl a baš ga i ne zanima
Došla meni rodica iz Splita i imala veliku želju naučiti voziti bicikl, imala je tada nekih 26.godina. I damo mi njoj bicikl, spustimo sjedalo toliko da može nogama dosegnuti pod, nožna kočnica i krenula ona.
Kad je uhvatila ravnotežu nakon pola sata, otišla na ulicu i krenula gazit ko luda i naravno nije znala stati, odvozila je kroz cijelo selo turu, a zaustavila se tek u jarku uz cestu, ali je naučila voziti.
Znaći može se, samo treba imati volju i biti uporan, sretno.
Možda bi ga mogla naučiti, jer koliko sam skužila kad klinci dođu u "one" godine, bude ih jako sram jer ne znaju. Npr. MM nije rekao nikome osim meni, a kad je u situaciji da bi trebao sjest na bicikl (što mu se ko u inat događa jako često) uvijek se nešto izvlači. Slično ko i s plivanjem.
Cure, dale ste mi dosta dobrih savjeta, tek sad vidim da sam potpuno pogriješila u pristupu, jer bi po mome i on završio u jarku uz cestu
Ovako je puno bolje, odgurivanje, pridržavanje uz zid... ja se toga upoće nisam sjetila
Evo malo ohrabrenja. Ja sam proslo ljeto, sa svojih 30-i-kusur godina, naucila voziti bicikl. Godinama me to frustriralo (zivim u okruzenju gdje svi znaju voziti bicikl), a film mi je puknuo kad su se djeca htjela ici provozati, a ja nisam znala.
Nemam nekih prakticnih savjeta. Jednostavno sam pregrizla sram i pokusavala na parkingu... Za voziti ravno i nije trebalo puno muke i truda, ali su skretanja, zaustavljanja i pokretanja ipak zahtjevala vjezbu. Sad vozim super, cak i na posao cesto odem biciklom. Drzim fige svim buducim biciklistima!
Možda bi to bilo dobro, da mu spustite sic i da na ravnom pokušava sam. Ja znam voziti ali samo kad nema prepreka - čim moram proći između dvije važe ili dva auta siđem sa bajka
Ali to je super stvar i masu puta mi je žao što nisam tome vična - za otić od dućana, nešto obaviti po gradu...
I ja sam naucila priije dvije godine, sa 33! Odguravala se malo po malo, i tako par puta tjedno, par tjedana dok nisam ulovila ravnotezu.
Sto bi se reklo: sve se moze kad se hoce.
ja sam valjda djetinjstvo provela na biciklu.
kao starija - jednom sam se odvažila sjesti na bicikl. dovezla sam se do zavoja, sišla s bicikla, pregurala zavoj - i nastavila voziti...
moj nećak je crko od
više nisam sjela na to prometalo
Da malo dignem ovo iz prašine...
Moj sin nije baš odrasla osoba (9 godina) ali nije još savladao tu vještinu. Baš se danas spremamo fizijatrici na kontrolu, pa ću usput pitati možemo li krenuti na bicikl, jer nam je svojevremeno rekla da ne forsiramo dok dijete ne savlada neke druge vještine...
Eh, sad, on je velik i nije baš lagan, a meni je teško trčati za njim. Smislila sam način - NE niski dječji biciklić uz koji se moram sagnuti, nego moj stari poni... Stavit ću mu sic na najniže, tako da on može nogama do zemlje u svakom trenutku. A kako će ići, nemam pojma. Dojavit ćemo...
Btw. neki dan sam isprobavala prometalo, još mi ide (iako sam u 20 godini imala gadnu nesreću kao biciklist, pa od tada nerado sjedam na bicikl), ali nisam baš sigurna da bih sjela i na muževu specijalku... :/ Nikad u životu nisam naučila koristiti ručne kočnice. No, kako god bilo, to je korisna vještina. Sad ću uz dijete i ja obnoviti vještinu! 8) (pasal bi neki smajlić koji se vozi, ali takvog nema...)
Moj savijet - skinite pedale.. i prvo nek samo guraju (kao like-a-bike)... na taj način se stekne osjećaj ravnoteže... Tek kad to radi osoba uspješno... dakle odguruje se i neko suvislo vrijeme se ne ruši treba montirati nazad pedale...
Ja sam točno osjetila kad je Matija spreman za pedale.. idemo po ulici, ja ga guram (samo guram.. držim ruku na sredini njegovih leđa) i skužim da ne pada!!! i to dugo.. I kad smo stavili pedale nije nikad pao.
ovo za skinut pedale je dobra ideja.
moj T je dugo vozio bicikl s pomoćnim kotačima, a s nekih 4,5-5 godina smo ih skinuli, na njegovo inzistiranje, jer nitko od njeogvih frendova nema (to nije bila istina, ali ajd dobro) i u početku se vrlo oprezno samo odgurivao nogama, kad je uhvatio ritam i ravnotežu, uključio bi pedale. čitavo to trudno ljeto smo trčali kraj njega jer se bojao da ne padne . čak i ja, s trbuhom do zuba
jedino je kretanje s mjesta došlo puuuno kasnije
Fala na odličnoj ideji sa skidanjem pedala... pokušat ćemo. Znam ja svoga sina... najprije se dugo nećka, a kad napokon osjeti da bi mogao - nema mu kraja.
ja sam naučila voziti bicikl tek s 9 godina - mama me učila sa nekih 5-6 (uz pridržavanje i trčanje za mnom) i u jednom trenu sam napravila krug po parkiralištu i shvatila da sam prošla KRAJ nje - tj. da nije iza mene i da me ne drži) i PALA ko kruška, sva se izgrebla
poslije toga godinama nisam htjela sjesti na bicikl - užasno sam se bojala
uzalud su me mama i tata uvjeravali da ja ZNAM voziti i da sam se cijeli krug odvezla sama - jednostavno, previše sam e bojala...
onda, sa punih 9 godina, moje društvance vani je odlučilo da je krajnje vrijeme da im se pridružim u vožnji - i iako me bilo užasno trah (i užasno sram) - nagovorili su me i do nea im hvala na tome
bilo je užasno smiješno vidjeti mene na bicikliću i hordu djece koja trči uz mene...
na kraju sam se oslobodila kad je netko od njih predložio da probamo na travi - zapravo totalno nelogično - jer je teže voziti po neravnom - ali na travi me nije bilo tako strah kao na betonu .... i tako sam ja naučila voziti bicikl uz prijatelje...
nizbrdicu sam savladala puno kasnije
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom