Stranica 3 od 10 PrviPrvi 12345 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 101 do 150 od 466

Tema: biti posvojeno dijete

  1. #101
    Nixa__bd

    Početno

    Kao prvo želim vas sve pozdraviti na ovom prelijepom i velikodušnom forumu.
    Baš kao i didi samo sam se htio jednog dana pozabavit temom posvojenog djeteta, jer sam i ja posvojen već 21 godinu i imam brata blizanca koji je posvojen kad i ja u istoj obitelji,ali mene još od faze puberteta me muči jedno pitanje a to je "Saznanje o mojim biološkim roditeljima" ali zapravo kad sam bolje promislio ja ih već imam i makar nismo u krvnom srodstvu naša mentalna veza od posvajanja do danas je sve snažnija i snažnija i sve više jača, i svi roditelji posvojene djece sami ćete skužit da ćete imat više boloških sličnosti sa svojom djecom makar vam priroda nije to namijenila nego ste svojom ljubavlju prema djeci ili djetetu sami to stvarali.Nemogu vam opisat koliko sam sretan kad znam da imam roditelje makar oni nisu biološki, ali vjerujte ko da i jesu, ali to pitanje "Bioloških roditelja" me muči neznam zašto,vjerojatno je to u meni da saznam makar mi to ništa neće značiti nego dat jednu stepenicu u životu kojoj neznam značenje,samo mi je jedno veliko pitanje dali je to PITANJE samo kod nekih ili kod sve posvojene djece ,jer moj brat nema nikakvog uvida u to pa me to u pubertetskom razdoblju malo mučilo.
    I da zahvalim svim roditeljima koji su posvojili ili žele posvojit dijete jer mi posvojena djeca smo zapravo na neki način blaženi radi vas i vjerujte neznate koliko smo sretni radi tog i koliko sam ja sam ponosan što sam posvojen jer uvijek ću moć reć MAMA I TATA

  2. #102
    sandra14 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    S.Obrez
    Postovi
    173

    Početno

    lijepo razmišljanje, jesi li o tome razgovarao s roditeljima da ti pomognu oko tih pitanja?

  3. #103
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Nikša, drago mi je da si se javio. I ja razmišljam kao Sandra, zapravo se malo i čudim što ti roditelji nisu ispričali ono što znaju. Naravno da te zanima tvoje biološko porijeklo, imaš pravo znati da bi mogao posložiti sve te segmente tvog života na pravi način. Imaš dva para roditelja, ove koji stvarno jesu tvoji roditelji i ti ih kao takve osjećaš, ali i one koji su te rodili i od kojih biološki potječeš. I to biološko porijeklo je dio tebe kao i svakoga od nas i ima svoje značenje. To nema veze s odanošću i ljubavi prema tvojim adoptivnim roditeljima. Nisam dobro shvatila ovo s tvojim bratom - on ne zna da je posvojen ili ti misliš da ga biološko porijeklo ne zanima? U svakom slučaju, porazgovaraj s roditeljima i bratom o svemu što te zanima i muči.

  4. #104

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,143

    Početno

    Baš mi je drago da si se javio.
    Porazgovaraj s roditeljima i bratom, pitaj sve što te zanima, to su važne informacije da možeš složiti sliku svog života. U jednoj knjizi o posvojenju sam pronašla da prema dugogodišnjem istraživanju autora i direktnom radu s posvojenicima njih 100% razmišlja o svom biološkom podrijetlu, netko rijeđe, netko češće i intenzivnije. Neki požele upoznati biološke roditelje pa to i pokušaju, neki ne žele, neki žele pa se ne usude.
    Ima odlične literature koju su pisali oni koji su i sami posvojeni, možda ti čitanje tuđih nedoumica i pitanja rasvijetli neke tvoje.

  5. #105
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Nixa-bd, dobro došao! Znaju li tvoji roditelji neke činjenice/informacije o biološkim roditeljima? Jesi li pokušavao stupiti u kontakt s njima preko CZSS? Sigurno je da su sva posvojena djeca znatiželjna i da informacije do kojih mogu doći pomažu u gradnji vlastitog životnog mozaika. Drago mi je da si se javio!

  6. #106

    Datum pristupanja
    Jan 2011
    Postovi
    1

    Početno ......

    ....ja sam rodila 2008 i dala sam djete na posvojenje nikad si to necu oprostiti ....bila sam silovana i zadrzala sam moju malenu nisam htjela pobaciti ....nadam se da je dosla u obitelj punu ljubavi ....svaku noc zamisljam kako izgleda dali ima dugu il kratku kosu koje su joj boje oci ....sve bi dala da je mogu zagrliti poljubiti...nadam se da ce me potraziti kad odraste i nadam se da ce mi oprostii jer ja sebi ne mogu.........
    Posljednje uređivanje od čokolada : 29.01.2011. at 17:11 Razlog: brisanje osobnih podataka

  7. #107
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Tuznazauvjek, dobrodošla na Forum!
    Tvoja je priča teška... preteška . Nadam se da ćeš naći utjehu i vlastiti mir.


    Možda bi mogla pročitati knjigu "Gesta ljubavi" Catherine Bonnet (ima ih u knjižnicama).

  8. #108

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Sveti Ivan Zelina
    Postovi
    479

    Početno

    Citiraj tuznazauvjek prvotno napisa Vidi poruku
    ....ja sam rodila krajem 12 mj 2008 i dala sam djete na posvojenje nikad si to necu oprostiti ....bila sam silovana i zadrzala sam moju mariju nisam htjela pobaciti ....nadam se da je dosla u obitelj punu ljubavi ....svaku noc zamisljam kako izgleda dali ima dugu il kratku kosu koje su joj boje oci ....sve bi dala da je mogu zagrliti poljubiti...nadam se da ce me potraziti kad odraste i nadam se da ce mi oprostii jer ja sebi ne mogu.........
    dobrodošla.. zbilja je preteško ovo pročitati a kamoli živjeti
    želim ti svu sreću ovoga svijeta i da nađeš mir u sebi..
    i molim te ostani sa nama

  9. #109
    Shanti avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Postovi
    1,635

    Početno

    Tuznazauvjek, ne znam koje riječi bi mogle olakšati tvoju tugu... Darovala si joj najviše što si mogla, darovala si joj njezin život...

  10. #110
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Tuznazauvijek, nemoj biti zauvijek tužna. Djetetu si dala život i dala si joj novu šansu, novu obitelj. Učinila si puno za nju. Nisi podlegla iskušenju da joj oduzmeš život zbog teških okolnosti u kojima si je začela i rodila. Pretpostavljam da si osjećala da bi te teške okolnosti previše opterećivale vaš odnos, pa si je zato dala na posvojenje. Nemoj sebe kriviti, ti si žrtva, a u svojoj žrtvi postupila si na najbolji mogući način. Kreni dalje u život i nemoj o sebi misliti loše - napravila si dobru stvar.

  11. #111
    katarinam avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2011
    Lokacija
    Postovi
    610

    Početno

    Citiraj Zdenka2 prvotno napisa Vidi poruku
    Tuznazauvijek, nemoj biti zauvijek tužna. Djetetu si dala život i dala si joj novu šansu, novu obitelj. Učinila si puno za nju. Nisi podlegla iskušenju da joj oduzmeš život zbog teških okolnosti u kojima si je začela i rodila. Pretpostavljam da si osjećala da bi te teške okolnosti previše opterećivale vaš odnos, pa si je zato dala na posvojenje. Nemoj sebe kriviti, ti si žrtva, a u svojoj žrtvi postupila si na najbolji mogući način. Kreni dalje u život i nemoj o sebi misliti loše - napravila si dobru stvar.
    slažem se sa zdenkom ispravno si postupila u tim teškim tenucima za tebe

    dobro nam došla nadamo se da ćeš u razgovorima s nama barem malo olakšati svoju bol.

  12. #112

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Sveti Ivan Zelina
    Postovi
    479

    Početno

    Citiraj Zdenka2 prvotno napisa Vidi poruku
    Tuznazauvijek, nemoj biti zauvijek tužna. Djetetu si dala život i dala si joj novu šansu, novu obitelj. Učinila si puno za nju. Nisi podlegla iskušenju da joj oduzmeš život zbog teških okolnosti u kojima si je začela i rodila. Pretpostavljam da si osjećala da bi te teške okolnosti previše opterećivale vaš odnos, pa si je zato dala na posvojenje. Nemoj sebe kriviti, ti si žrtva, a u svojoj žrtvi postupila si na najbolji mogući način. Kreni dalje u život i nemoj o sebi misliti loše - napravila si dobru stvar.
    potpisujem

  13. #113
    Shanti avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Postovi
    1,635

    Početno

    Citiraj Zdenka2 prvotno napisa Vidi poruku
    Tuznazauvijek, nemoj biti zauvijek tužna. Djetetu si dala život i dala si joj novu šansu, novu obitelj. Učinila si puno za nju. Nisi podlegla iskušenju da joj oduzmeš život zbog teških okolnosti u kojima si je začela i rodila. Pretpostavljam da si osjećala da bi te teške okolnosti previše opterećivale vaš odnos, pa si je zato dala na posvojenje. Nemoj sebe kriviti, ti si žrtva, a u svojoj žrtvi postupila si na najbolji mogući način. Kreni dalje u život i nemoj o sebi misliti loše - napravila si dobru stvar.

  14. #114
    sati avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    sjeverozapadna HR
    Postovi
    71

    Početno

    Citiraj Zdenka2 prvotno napisa Vidi poruku
    Tuznazauvijek, nemoj biti zauvijek tužna. Djetetu si dala život i dala si joj novu šansu, novu obitelj. Učinila si puno za nju. Nisi podlegla iskušenju da joj oduzmeš život zbog teških okolnosti u kojima si je začela i rodila. Pretpostavljam da si osjećala da bi te teške okolnosti previše opterećivale vaš odnos, pa si je zato dala na posvojenje. Nemoj sebe kriviti, ti si žrtva, a u svojoj žrtvi postupila si na najbolji mogući način. Kreni dalje u život i nemoj o sebi misliti loše - napravila si dobru stvar.

  15. #115
    Aradija avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    Beograd
    Postovi
    100

    Početno

    Tuznazauvjek,
    da ne citiram i ja Zdenku, ali da ne ponavljam, otprilike bih to rekla... Samo da tebi posaljem puno pozitivne energije, nadam se da ce ti zivot krenuti u nekom lepsem pravcu... Proslost ne mozes da izmenis ali sadasnjost i buducnost mozes...

  16. #116

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,143

    Početno

    Draga,kao što su i cure rekle ti si u preteškim okolnostima donesla zrelu i promišljenu odluku, i bila iznimno hrabra, donesla si svoju djevojčicu na svijet, omogućila da dobije obitelj i jednom paru donijela najljepši mogući dar.
    Ako ti pisanje nama pomaže, piši, mi mame posvojene djece smo jako zahvale za svaku riječ, pomaže nam bolje razumijeti mnogo toga u vezi s našom djecom.

  17. #117
    Hajdi avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    173

    Početno

    ovo je tako teško...
    dala si joj najveći poklon, život...

  18. #118
    Teica avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,274

    Početno

    Tužnazauvijek, ti si pokazala oooogromnu majčinsku ljubav i to u razdoblju koje mora da ti je bilo strahovito bolno.

    Rodila si je jer si je voljela, misliš na nju i dan-danas jer je voliš, brineš se kako joj je.

    Da ti bar mogu zacijeliti rane i otvoriti oči da vidiš koliko si velik čovjek

    Molim te, ostani s nama

  19. #119

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    1,049

    Početno

    Tuznazauvjek, nadam se da će ti druženje na ovom forumu olakšati razmišljanja o tome gdje je tvoja djevojčica danas, kako joj je, da ćeš se uvjeriti da posvojena djeca dolaze u obitelji koje ih prihvaćaju kao dragocjen dar.

  20. #120

    Datum pristupanja
    Mar 2011
    Postovi
    12

    Početno

    Pozz, ljudi!
    Ja imam 21 god i također sam posvojena. to znam, pa, moglo bi se reći oduvijek, kao i ime svoje biološke majke, a svoje sestre sam počela upoznavati sa 3 godine. tako da, to je za mene skroz normalno. ipak, imala sam problema s tim i u školi (učiteljica koja me stalno ispitivala o tome i tvrdila da moja prava mama nije ova koju imam, nego ona koja me rodila), ali, nažalost, i u obitelji (baba koja je uvijek vrijeđala moju mamu jer je ona svoju djecu sama rodila, tata koji je uvijek govorio o mojim genima i vrijeđao moju biološku mamu i jedanput je za zubera rekao da njegov otac nije njegov otac, nego da mu je otac onaj koji ga je napravio i to me jako povrijedilo - za mene su mu oboje očevi...)... zbog toga, ali i zbog moje urođene istraživačke naravi, ja sad želim znati istinu... kako to reći roditeljima?

  21. #121

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    nl
    Postovi
    3,371

    Početno

    Citiraj čokolada prvotno napisa Vidi poruku
    Didi, vjerujem da 90% ljudi prihvaća posvojenje kao nešto normalno, obično, kao jedan od načina da se postane roditelj.
    ostatak i inace nije normalan, ne samo na temu posvajanja. to je ekipa koja bi pljuvala bez obzira na zadanu temu

  22. #122

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,143

    Početno

    ja sad želim znati istinu... kako to reći roditeljima?
    Teško je dati neki pametan savjet, mislim da jednostavno želiš znati sve o svom porijeklu i da želiš čuti od njih sve što znaju.

    Inače, pošto si punoljetna imaš pravo dobiti svoj dosje na uvid u centru za socijalnu skrb koji je vodio tvoje posvojenje.

    Žao mi je za tvoja loša iskustva, postoji određeni broj ljudi koji nas posvojene obitelji ne smatra "pravima" al eto mi znamo i osjećamo što nas veže.

  23. #123
    LeeLoo avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    1,657

    Početno


  24. #124

    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    49

    Početno

    Citiraj Zdenka2 prvotno napisa Vidi poruku
    Tuznazauvijek, nemoj biti zauvijek tužna. Djetetu si dala život i dala si joj novu šansu, novu obitelj. Učinila si puno za nju. Nisi podlegla iskušenju da joj oduzmeš život zbog teških okolnosti u kojima si je začela i rodila. Pretpostavljam da si osjećala da bi te teške okolnosti previše opterećivale vaš odnos, pa si je zato dala na posvojenje. Nemoj sebe kriviti, ti si žrtva, a u svojoj žrtvi postupila si na najbolji mogući način. Kreni dalje u život i nemoj o sebi misliti loše - napravila si dobru stvar.

    slažem se sa Zdenkom

    nadam se samo da će ti naše priče pomoći da nađeš svoj mir,
    učinila si jednu obitelj najsretnijom na svijetu,i bez obzira što još uvijek postoje pojedinci koji razmišljaju na način, kako je mogla, ja bi ovo ili ono napravila, nitko od nas ne može se staviti u tu poziciju i sa sigurnošću reći što bi napravio.
    Sa takvim komentarima smo se i mi nekoliko puta susreli, nažalost, i mogu samo reći da ostanu zatečeni našom reakcijom.. Mi smo biološkoj mami našeg malog miša neizmjerno zahvalni. Dobili smo sreću koju nismo mogli niti sanjati, a tolike smo ga godine željeli i napokon dočekali...

    Sa sigurnošću mogu reći da joj je dobro,da je voljena, mažena i pažena... Da je čuvaju i paze kao kapljicu vode na dlanu...

    Zaista mislim da si učinila jednu veliku stvar,

    Od srca ti želm svako dobro u životu

  25. #125

    Datum pristupanja
    Apr 2011
    Postovi
    3

    Početno

    Evo ja sam nova na forumu, a željela bih negdje izbaciti svoje misli i osjećaje... pa za početak.. pozdrav
    Ja sam posvojeno dijete već 21 godinu i to sam saznala sa 4 godine. Iskreno, ne sjećam se na koji su mi način to roditelji objasnili, ali nakon toga nisam više nikad ništa o tome ispitivala.. Jednim djelom jer ne želim neke stvari znati a jednim djelom jer mislim da će to povrijediti moje roditelje.. Stvarno sam zahvalna roditeljima što su mi dali ljubav i priliku za novi život. Ovim putem zahvaljujem svim roditeljima koji su posvojili djecu i dali im priliku za sretan život. Od srca vam hvala

  26. #126

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,143

    Početno

    tamy13 dobrodošla, nama posvojiteljima je jako drago kad nam se jave i posovjenici, vaša iskustva i mišljenja su nam dragocijena.

    Kod nas je posvojenje još do nedavno bila neka egzotična tabu tema i nije se puno o tome pričalo. Mi friškiji posvojitelji imamo hvala Bogu internet i stranu literaturu (nažalost ništa na hrvatskom)i puno lakše nam se educirati, prije su posvojene obitelji bile prepuštene same sebi.
    Ima također odličnih stranih knjiga koje su pisali posvojenici koje bi ti mogle biti zanimljive.

  27. #127
    didi_17 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2008
    Postovi
    27

    Početno

    večer!

    evo mene,nakon gotovo 2 godine..i,šta se desilo? čitam sad da sam bila zagrizla oko saznanja istine..i tak..nakon skupljanja hrabrosti..zapitala sam mamu nakon ručka..ono..bila je zatečena..ono,kao šta je pitam..kao sve su mi rekli..da,al kad sam imala 6,7 godina..ipak sam sad osoba od 20 god i sa tom jednom rupom u životu..naposljetku,sam ipak uspjela nešto saznat..bio mama me ostavila,ne znam zbog čega..ima još 2,3 djece..nisam ziher..po priči sam skužila ko da sam ja bila slučajan događaj,vjerojatno neka avantura i sl..i uglavnom..nije htjela čut za mene,ni vidjet me ni ništa..uspjela mi čak dat i ime neko..nekoliko mjeseci nakon rođenja su joj dolazili ljudi iz socijalnog..pitali je želi li me uistinu ostavit i sl..al ona i dalje nije htjela čut i tako to..
    nije baš super priča..al bila sam na sve spremna,tak da sam dobro sve podnjela..i život ide dalje..

  28. #128
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Didi, hvala ti što si se javila. Imam osjećaj da još imaš puno neodgovorenih pitanja i da nisi sve posložila. Sad kad je razgovor počeo, treba ga nastaviti.

  29. #129
    pomikaki avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    8,507

    Početno

    didi

  30. #130

    Datum pristupanja
    Oct 2011
    Postovi
    15

    Početno

    bokk ljudi

    Ja sam isto posvojeno dite... al iz male sam sredine pa svi znaju za to. Malo sam drugačija od ostalih i imam dosta problema sa okolinom. stalno me provociraju izruguju se i ismijavaju me,,postavljaju mi razna pitanja. Nikako nemogu shvatit da to rade

  31. #131
    rima11 avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2011
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    135

    Početno

    Mala Cura, jako mi je žao zbog toga!
    Ne razumijem što to znači - "malo sam drugačija od ostalih" jer svi smo mi različiti....................no, vjerujem da se u malim sredinama o svemu razglaba, svi znaju sve o svima.....i svi se "pačaju" u tuđa posla!
    Nadam se da imaš s kime podijeliti svoje probleme jer najgore je držati sve u sebi!

  32. #132
    Rebbeca avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Zagorje zeleno
    Postovi
    871

    Početno

    Mala Cura lijepo je da si odlučila s nama podijeliti svoje misli i probleme. Jako mi je žao da je tvoja okolina takva, i vjerujem da ti je teško. Ja imam dvoje posvojene djece, hvala Bogu, nemaju nikakvih problema, svima su jako dragi i simpatični. Moram priznati da sam dosta razmišljala hoće li moja kći imati sličnih problema kao ti, jer je ona posvojena kao veća djevojčica, a djeca školske dobi znaju biti okrutna... Ali, predivno su je prihvatili, i to mi je jako drago.

    No, vratimo se na tebe... koliko imaš godina, sa koliko godina si posvojena, kako se nosiš s tim problemom...?

  33. #133
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Mala Cura, protiv predrasuda i iskrivljenih stavova drugih, najbolje je zauzeti svoj stav. Ti znaš tko si i koliko vrijediš i zauzmi stav kojim ćeš to staviti drugima do znanja, pa će prestati priče i komentari. I tvoji roditelji mogu tu jako puno pomoći svojim stavom prema okolini. Kad ti je teško reci im i obrati im se za pomoć.
    Posljednje uređivanje od Zdenka2 : 21.10.2011. at 18:08

  34. #134

    Datum pristupanja
    Oct 2011
    Postovi
    15

    Početno

    To sta sam napisala malo drugačija mislila sam na izgled. Malo sam tamnija od ostalih nije sad da sam crnkinja al malo samo....po tome odma ljudi zaključe kada mi vise roditelje da nisam njihova i tu zapocni problemii...zapitkivanja,ruganja,ogovaranja....sad iman 16 god u osnovnoj je bilo previše tih osoba koje su me zezale pa sam mislila da kad dodem u srednju da ce to prestati ali ne oni joššš i goree tolko me iznerviraju da mi je prije god dana puknuo čir na želudcu ((

  35. #135

    Datum pristupanja
    Oct 2011
    Postovi
    15

    Početno

    imam sada 16, a posvojena sam sa 1 ipo. a kako se nosim....??? bilo je sve dobro dok nisam ušča u pubertet e onda mi je sve to počelo smetati. Neznam sa kim bi pričala o tome mogu samamom al mi je žao ju zamarati sa time, pa onda moram ovdje nadam se da vam ne smeta

  36. #136

    Datum pristupanja
    Oct 2011
    Postovi
    15

    Početno

    i mene zanima taj postupak...jeli netko išao s tebom ili kako se to sve dogodilo??? sta ti je mama rekla kad je vidjela da želiš doznati tko te rodio??

  37. #137

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,143

    Početno

    Mala Cura možda su ti jednostavno našli bolnu točku? Ako te žele zezati i rugati se da nisi posvojena našli bi nešto drugo, ovako kuže da to tebe smeta i jako t živcira pa to koriste. Ima li nešto što tebe muči jako u vezi činjenice da si posvojena pa se lako daš iživcirati?

    Koliko je tebi bitno to što si različita od svojih roditelja izgledom?

    JA imam troje posvojene djece, dvoje plavo a jedan tamnoputi crni i vidim upitnike u očima ljudi kad kažem da su svi moji i da su braća. Al što bi ja tu, meni su najljepši na svijetu, ljepši nego kad bi ličili na nas.
    Kad su mi za prvog sina rekli da nema ništa na mene, sjetila sam se Zdenkinih riječi pa sam odgovorila da ima ono što se ne vidi i to je istina.

    Hvala ti što si se javila, jako me zanimaju tvoja razmišljanja jer i moju djecu to sve čeka.

  38. #138

    Datum pristupanja
    Oct 2011
    Postovi
    15

    Početno

    Citiraj ivanas prvotno napisa Vidi poruku
    Mala Cura možda su ti jednostavno našli bolnu točku? Ako te žele zezati i rugati se da nisi posvojena našli bi nešto drugo, ovako kuže da to tebe smeta i jako t živcira pa to koriste. Ima li nešto što tebe muči jako u vezi činjenice da si posvojena pa se lako daš iživcirati?

    Koliko je tebi bitno to što si različita od svojih roditelja izgledom?

    JA imam troje posvojene djece, dvoje plavo a jedan tamnoputi crni i vidim upitnike u očima ljudi kad kažem da su svi moji i da su braća. Al što bi ja tu, meni su najljepši na svijetu, ljepši nego kad bi ličili na nas.
    Kad su mi za prvog sina rekli da nema ništa na mene, sjetila sam se Zdenkinih riječi pa sam odgovorila da ima ono što se ne vidi i to je istina.

    Hvala ti što si se javila, jako me zanimaju tvoja razmišljanja jer i moju djecu to sve čeka.
    meni uopče nesmeta to sto izgledom neličim na svoje biološke roditelje...a činjennica da sam posvojena mislim da me nebi mučila da ljudi o tome nerazglabaju non-stop....samo bi tila doznat razloge zasto me ostavila iako mi je drago da jest na neki način i nije.....moram još 2 godine čekat pa cu napokon sve to doznat, bili vama smetalo da vas vaša djeca za nekoliko god pitaju da zele doznati sve o biološkim roditeljima

  39. #139

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,143

    Početno

    Nadam se da će me pitati sve što im padne na pamet i da će otvoreno razgovarati s nama bez bojazni. Mi ćemo djeci i prije 18g. ispričati sve što znamo o njihovim biološkim roditeljima i sve detalje što su nama rekli u centru i što smo uspjeli saznati od svih uključenih u proces.

    Nadam se da ću ostvariti takav odnos sa svojom djecom gdje će oni svoja razmišljaja o sebi, posvojenju, biološkoj obitelji moći reći naglas bez ikakvih ograda i bojazni da će nas time povrijediti.

    Mi djeci od malena, prije nego i mogu razumjeti pokazivamo slike i pričamo, sa najstarijim konkretnije, on ponekad postavi neko pitanje i mi odgovorimo i malo probamo proširiti priču.

    Što se tiče tuđih zapitikivanja i blesave znatiženje, i ja sam u par navrata imala iskustva s tim i najbolji lijek mi je uvijek bilo protupitanje, "a zašto vas to zanima" Pokušaj i ti nešto u tome stilu "a zašto te to sad zanima, zbog čega stalno spominješ moju obitelj, nešto te muči" Ako zauzmeš pravi stav vjerojatno će se i zadirkivanje smanjiti.
    Posljednje uređivanje od ivanas : 28.10.2011. at 22:59

  40. #140
    anin avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Zgb
    Postovi
    438

    Početno

    Citiraj Mala Cura prvotno napisa Vidi poruku
    bili vama smetalo da vas vaša djeca za nekoliko god pitaju da zele doznati sve o biološkim roditeljima
    Ja sam posvojeno dijete...reći ću ti iskreno...i direktno...Mislim da svim roditeljima-posvojiteljima smeta kad njihova djeca žele saznat svoje biološke korjene.Brojni od njih to naravno nikad ne bi priznali...no ipak...oni to gledaju ovako: to je njihovo dijete...kojemu su pružili svu ljubav, pa zašto ono sad ima potrebu tražit nekog??Oni to gledaju osobno...subjektivno (a i kako bi drugačije), i često povezuju djetetov interes za otkrivanje bioloških s pitanjem "zar mi nismo dovoljni...zar nismo dovoljno dobri...)..
    Ne shvaćaju da potraga djeteta za korjenima nema ama baš nikakve veze s njihovim međusobnim odnosom, previše emocija je tu uključeno..

    Znam, ovo sam rekla jako direktno i možda pomalo grubo, i sad će se javit brojne mame koje će me demantirat..ali neka se zapitaju...kad bi njihovo dijete jednog dana poželjelo kontakt s biološkom, da li bi im bilo stvarno (ali stvarno!!) potpuno svejedno???Da li bi bili u stanju biti uz to dijete i ne osjetit strah???

    Posvojena djeca (barem ja jesam) osjećaju prema roditeljima i nekakvu vrstu duga, većeg nego biološka.Iz obzira prema roditeljima često ne traže biološke, iako to žele..zašto žele, neznam, glupo je to željeti, da su što vrijedili ne bi djecu ostavljali, no to je tako...slaganje kockica, znatiželja...

    Moje osobno iskustvo je tako da ja stvarno nisam željela ništa znati (što iz obzira prema roditeljima, što iz straha od saznanja...nevažno), a moja mama je rekla da ona shvaća, da je u redu da želim znati (iako to nikad nisam ni izgovorila)te mi sama sevirala informacije koje nisam ni tražila...svaki put je sama potencirala razgovor o tome, rekla je da je ona sigurna u naš odnos (ja imam 35 već,taj odnos je takav kakav je i to je to)te da ne želi misliti da zbog nje oklijevam itditd...idila...A kad je došlo do kontakta, onda je došlo i do 100 problema...Jer ona nije zapravo (očito) iskreno bila uz mene u tom što govori...možda je i mislila da jest...neznam...Z mene je to ispalo kao "evo, ja ti nudim nešto, ali zapravo u dnu srca bi mi bilo drže da to odbiješ"..
    Ja to razumijem u potpunosti i ništa joj ne zamjeram, i sama sam mama i znam da bi i sama tako mislila...No, tko razumije mene u tom svemu???teško je to sve...

  41. #141

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,143

    Početno

    anin cijenim tvoje iskustvo i razmišljanje ali ne možeš na temelju njega, svoje mame i vašeg odnosa govoriti u ime svih posvojitelja i njihove djece.

    U situaciji da moje dijete želi upoznati biološke roditelje podržala bih ga potpuno, ako bi željelo da budem uz njega bila bi, ako bi željelo da samo prođe kroz to i to bih poštovala. Jedino čega bi me bilo strah je da moje dijete ne bude povrijeđeno opet. Ali to je život, ne mogu ga zaštiti od boli, od patnje,mogu samo biti podrška kad me bude trebalo.

    Jasna mi je znatiželja sve posvojene djece, potpuno mi je jasna i shvatljiva potreba da se zna sve o svome porijeklu.Tu potrebu ima svako ljudsko biće i besmisleno je to negirati i smatrati to izdajom. Od prvog dana sam svjesna da osim nas naša djeca imaju i drugi par roditelja kroz koje su došli na svijet, da imaju svoju prošlost, da njihov život nije počeo posvojenjem, već rođenjem od tih istih roditelja.

    Isto tako, mi friškiji posvojitelji smo u puno boljoj poziciji da razumijemo svoju djecu jer imamo internet preko kojeg komuniciramo, upoznajemo druge slične obitelji, posvojenu djecu, njihova razmišljanja, čitamo knjige, imamo školicu za posvojitelje. Prije su posvojitelji bili prepušteni sami sebi i sve vezano uz posvojenje je bilo tabu. Psiholozi i ostali stručnjaci ni dana danas nisu posebno educirani za ovu temu(čast izuzecima) a kamoli onda. u zadnjih 50tak godina je puno istraživanja u raznim zemljama napravljeno, praćene su posvojene i biološke obitelji, imao raznih iskustava iz raznih zemalja i kultura.

    Iskreno, najiskrenije ne osjećam nikakav strah ni bojazan od mogućih pitanja moje djece, niti njihove eventualne potrage za biološkom obitelji niti smatram da to ima veze s našim odnosom.

  42. #142
    anin avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Zgb
    Postovi
    438

    Početno

    Ivanas
    Slažem se da je to sve drugačije danas...manje je tabu..
    Iskreno se nadam da ćeš misliti (i što je još važnije osjećati) sve ovo što si napisala i kada dođe do te situacije (ako dođe), za neznam...20 godina,
    jer, ponavljam, moja mama je govorila isto što i ti, bezbroj puta, godinama, a poslije joj je bila knedla u grlu, samo takva...I sama se sebi čudila, zašto se osjeća kako se osjeća (ona je reče, mislila da je spremna)....nema tu pomoći, emocije su u pitanju..

    da, naravno, ne treba generalizirat..


    U nekim godinama, djeca, najčešće, ne dijele sve svoje misli s roditeljima (bilo biološkim, bilo posvojiteljima, svejedno je)...posvojena djeca pogotovo, posebno misli o tome (tu mi moraš dat za pravo, jer ja jesam posvojeno dijete, a i poznajem ih još)..I da, roditeljima je lijepo mislit "moje dijete sve sa mnom rješava, sve pita, ono nema nikakvih problema oko toga, mi o tom razgovaramo, ono je otvoreno...slobodno...ali činjenica je da:
    posvojena djeca misle o tome i pitaju se "zašto?", "što bi bilo kad bi bilo?", "što bi bilo sa mnom da me nisu posvojili?"....ona znaju da su u nekom trenutku svog života(kojeg se možda i ne sjećaju) bila ostavljena i osjećaju strah tipa "otišla je jedna od mene, zašto ne bi i druga, mama, mislim)...I to sve nema veze s posvojiteljima, oni mogu biti najbolji na svijetu..
    Prema biološkim,djeca osjećaju ljutnju (najčešće) s jedne strane, a s druge znatiželju (uvijek sam se pitala zašto osjećam tu znatiželju i nisam je željela osjećati)..

  43. #143

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,143

    Početno

    Ne mislim da će moja djeca dijeliti svaku svoju misao sa mnom, samo se nadam da će osjećati da mogu dijeliti sve ono što požele. Mi se druzimo s par posvojenih obitelji i mozda će moja djeca neke svoje misli i osjećaje moći dijeliti i razmjenjivati sa svojim posvojenim prijateljima.

    Svjesna sam tog straha od ostavljanja jer iako su moja djeca mala to se osjeti u nekim situacijama. Najstaiji (5,5) ne voli kad za sobom zatvorim vrata od sobe ili wc a on ostane u prostriji, kad se spremamo negdje a on je još za stolom(jaaaako sporo jede pa se oduzi) zna se često rasplakati da ga ne ostavljamo samog doma iako sam mu milion puta objašnjavala da mala djeca ne smiju ostati sama doma, da uvijek mora biti mama, tata ili netko odrasli da ih čuva. Sad mu to pomalo sjeda u glavu pa sam sebi ponavlja da mama ne ide nikud bez njega, da djeca ne smiju biti sama doma.

    Što se tiče znatiželje ona mi je potpuno razumljiva, i moram priznati i ja sam jako znatižljna u vezi bioloških roditelja, žao mi je što ne znamo više detalja, što nemamo fotografiju ili nešto slično. Svaki detalj čini jednu puzlu i mislim da je lakše sve posložiti kad više toga znaš. U centrima ljudi koji rade na posvajanjima nemaju baš neka znanja i neka naša pitanja o biološkim roditeljima shvaćaju kao nećkanje u vezi posvojenj tog djeteta a ja sam htjela samo što više detalja da ih mogu prenijeti djeci kasnije.
    Jedno moje djete ima kontakt sa biološkom braćom i tete su bile pozitivno začuđene što želimo održavati tu vezu jer često posvojitelji uzmu djecu i pokušavaju izbrisati ono od prije. Mi njegujemo te veze prvo zbog svog djeteta, a i zbog te druge djece i svi smo samo bogatiji u životu zbog toga.

    Ljutnja na biološke roditelje je isto razumljiva, inače sve emocije što osjećamo treba prihvaćati, sve su normalne.

    Sama nisam posvojena ali imam iskustvo odrastanja s jednim nebiološkim roditeljem i možda se zbog toga mogu malo bolje uživiti u iskustva vezana za posvojenje ne samo kao posvojitelj.

    I baš su mi dragocijena razmišljanja onih koji su posvojeni da se probam staviti i u drugu kožu. Hvala vam svima što pišete(anin )
    Posljednje uređivanje od ivanas : 29.10.2011. at 14:10

  44. #144

    Datum pristupanja
    Oct 2011
    Postovi
    15

    Početno

    [Znam, ovo sam rekla jako direktno i možda pomalo grubo, i sad će se javit brojne mame koje će me demantirat..ali neka se zapitaju...kad bi njihovo dijete jednog dana poželjelo kontakt s biološkom, da li bi im bilo stvarno (ali stvarno!!) potpuno svejedno???Da li bi bili u stanju biti uz to dijete i ne osjetit strah???

    Posvojena djeca (barem ja jesam) osjećaju prema roditeljima i nekakvu vrstu duga, većeg nego biološka.Iz obzira prema roditeljima često ne traže biološke, iako to žele..zašto žele, neznam, glupo je to željeti, da su što vrijedili ne bi djecu ostavljali, no to je tako...slaganje kockica, znatiželja...

    Moje osobno iskustvo je tako da ja stvarno nisam željela ništa znati (što iz obzira prema roditeljima, što iz straha od saznanja...nevažno), a moja mama je rekla da ona shvaća, da je u redu da želim znati (iako to nikad nisam ni izgovorila)te mi sama sevirala informacije koje nisam ni tražila...svaki put je sama potencirala razgovor o tome, rekla je da je ona sigurna u naš odnos (ja imam 35 već,taj odnos je takav kakav je i to je to)te da ne želi misliti da zbog nje oklijevam itditd...idila...A kad je došlo do kontakta, onda je došlo i do 100 problema...Jer ona nije zapravo (očito) iskreno bila uz mene u tom što govori...možda je i mislila da jest...neznam...Z mene je to ispalo kao "evo, ja ti nudim nešto, ali zapravo u dnu srca bi mi bilo drže da to odbiješ"..
    Ja to razumijem u potpunosti i ništa joj ne zamjeram, i sama sam mama i znam da bi i sama tako mislila...No, tko razumije mene u tom svemu???teško je to sve...[/QUOTE]


    Ja bih stvarno željela znati sve o tome kako zasto i mnoga pitanja. To što kažeš da im ipak smeta što želim znati o biološkim roditeljima to je istina...kad gledam mamu dok pričam s njom o tome cijela se izmotava bude joj nekako krivo kao pružim ti sve a ti bi sad tila znat nešto o nekoj d osobi koja te napustila. u cijeloj toj priči mi je žao sto nemam niti jednu sliku od malena nego su sve slike otkada su me posvojili pa nadalje.... i još 1 stvar nitko u mojoj blizini i školi nije posvojen pa mi je žao sto nemogu dijelit to iskustvo sa nekim tko je kroz to isto prošao....kad dođe 18 godina mozda se i pripadnem svega toga iako sad mislim da me nije briga to sto će me vjerovatno biološka mati odbiti..možda se ipak odlučim da nezelim znati ništa o tome...STRAH MEE. i pitanje je koje me isto zanima jeli se ponovno udala i dali ima djecu kako se sad za njih moze brinuti a mene je hladnokrvno ostavila,,jeli za taj svoj čin rekla svom novom mužu....mnogo pitanja ima a odgovora nigdje

  45. #145
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Moja djeca već sada znaju sve što žele znati, odnosno sve što ja i MM znamo. Vaše iskustvo je takvo kakvo je, ali to ne mijenja činjenicu da ja ne držim figu u džepu kad kažem da bih pomogla svojoj djeci u potrazi za biološkim roditeljima. I to upravo zato što su to moja djeca, ja sam im mama i dugujem im to da dobiju odgovore na svoja pitanja.

    Sva ta pitanja i dvojbe o kojima vi govorite su potpuno očekivana i normalno da je tako. Svakog čovjeka zanima njegovo porijeklo, a u slučaju posvojene djece i razlozi zbog kojih su napuštena. Sva briga i ljubav adoptivnih roditelja ne mogu zakrpati tu "rupu u biografiji" - to mogu samo odgovori na pitanja. Mislim da većina adoptivnih roditelja koji svoju djecu ne ohrabruju na tom putu i ne pomažu im to čine iz kombinacije straha i egoizma. Ne dao mi Bog da to dvoje vodi moje postupke prema mojoj djeci! A neću ni ja to dati! Meni je u svemu samo važno da moja djeca već steknu neku zrelost prije te potrage - mislim da je to 16 godina - u toj dobi bih već podržala njihovu potragu, a pogotovo, naravno, s 18 godina, kada stječu i prava na informacije od sustava.

    Moja djeca isto tako poznaju veći broj druge posvojene djece i to već dugo, otkad su bili mali.Mislim da je jako važno za njih da postoji još adoptivnih obitelji i da vide da su to obitelji kao i druge, kao i da upoznaju djecu koja imaju sličan životni put, probleme, pitanja, dvojbe i prednosti kao i oni.

  46. #146
    anin avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Zgb
    Postovi
    438

    Početno

    MalaCura...reći ću ti samo da te u potpunosti razumijem..Znam da neki ljudi imaju bolju sposobnost razumijevanja drugih i uživljavanja u njihovu situaciju a neki manju...no mislim da nikog ne možeš stvarno u potpunosti razumjeti dok nisi sam u toj situaciji...Neka mi oproste koji se ne slažu s tim, no kako je biti usvojeno dijete znaju samo usvojena djeca, ostali to mogu samo pretpostavljati..

    Voljela bih da je moja mama više kao Zdenka 2 ili Ivanas (pod uvjetom da je to zaista tako kako one pišu, tj nema "fige u džepu")

    Eto...moja mama je imala (i vjerujem ima) najbolju namjeru, volju i želju...ona je to sebi u glavi sve razložila (da ja trebam znati da je to sve normalno i sl), čak i poduzela akcije-konkretne po tom pitanju...ali opet...svako toliko...će emocije iz nje progovorit...ja ću to prepoznat...to često nije ni riječima...vidi se neverbalno...u gestama...mimici...što bi ti rekla "izmotavanju"..Ona ne želi da se to vidi, ali vidi se
    I da...ja to prevodim kao "ja sam ti sve dala, i šta ti sad imaš ovo i ono...."! i to me povrijedi...Učini od mene da se osjećam nezahvalno i da osjećam krivnju, a sve u meni viče da ne trebam osjećati krivnju - koju ipak osjećam..

    Evo, tek u zadnje vrijeme počinjem shvaćati da je to nešto s čime ću se ja uvijek morati nositi...i polako učim da nisam kriva ni za šta (pogotovo za svoje želje i osjećaje)..

    Mislim da usvojena djeca imaju stalno problema s tim osjećajem prihvaćanja od strane drugih ljudi...to je naglašeno...bilo bi dobro kad bi mogli sami sebe prihvatiti i prihvatiti da je u redu sve što osjećamo (a ne da nas pere krivnja)

  47. #147

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,143

    Početno

    Što se tiče nekakve zahvalnosti inače djece prema roditeljima bilo posvojene, bilo biološke kosa mi se diže na glavi i strši okomito kad to netko spomene.

    Biti roditelj i zasnovati obitelj je isključivo odluka i odgovornost roditelja, dijete ne traži samo da se rodi ili posvoji. KAd se čovjek odluči imati dijete briga, ljubav, pažnja se podrazumjeva i ne očekujem nikakvu zahvalnost svoje djece po tom pitanju. Samo se nadam da će iz te brige i ljubavi izrasti topli, dobri ljudi koji će se isto tako odnositi prema svojoj djeci. Previše znam obitelji gdje su roditelji uništavali živote djece, mješali im se u život i brakove pod krinkom jadan ja sve sam ti pružio a više nisam centar tvog svijeta( pa i ne može odraslom čovjeku biti roditelj centar svijeta).

    Kod posvojenja i okolina nekako potiho nameće djetetu osjećaj da treba biti zahvalno svojim roditeljima koji su ga "spasili" iz doma ili ulice i pruzili mu dom. Kao da mi koji posvajamo smo neki spasitelji a ne obični ljudi koji žele zasnovati obitelj iz svoje osobne želje i potrebe. Na to se ne treba obazirati, premda i meni kao mami dode da grizem kad načujem nešto takvo.

    Taj osjećaj nezahvalnosti koji može biti nametnut potiho od strane roditelja djetetu (ne samo posvojenoj djeci) može jako opterećivati čovjeka, nadam se i molim da moja djeca nikad ne osjete tako nešto, ako itko treba biti zahvalan u cijeloj priči onda smo to mi MM i ja koji smo imali sreću i privilegiju postati roditelji baš njima, tako posebnima.

  48. #148

    Datum pristupanja
    Oct 2011
    Postovi
    15

    Početno

    ANIN [ I da...ja to prevodim kao "ja sam ti sve dala, i šta ti sad imaš ovo i ono...."! i to me povrijedi...Učini od mene da se osjećam nezahvalno i da osjećam krivnju, a sve u meni viče da ne trebam osjećati krivnju - koju ipak osjećam..
    mislim da usvojena djeca imaju stalno problema s tim osjećajem prihvaćanja od strane drugih ljudi...to je naglašeno...bilo bi dobro kad bi mogli sami sebe prihvatiti i prihvatiti da je u redu sve što osjećamo (a ne da nas pere krivnja)[/QUOTE]

    Sve je istina što kažeš, pogotovo to da učini od mene da osjećam krivnju i onda se nada da cu odustat od svih silnih pitanja na koja želim znati odgovor. Mozda i odustanem od potrage za biološkom jer me isto nekako srtah svih odgovora.Sto ti misliš dali trebam ustajati na svojoj želji unatoč njenim riječims??

  49. #149
    anin avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Zgb
    Postovi
    438

    Početno

    Citiraj ivanas prvotno napisa Vidi poruku
    Što se tiče nekakve zahvalnosti inače djece prema roditeljima bilo posvojene, bilo biološke kosa mi se diže na glavi i strši okomito kad to netko spomene.

    Biti roditelj i zasnovati obitelj je isključivo odluka i odgovornost roditelja, dijete ne traži samo da se rodi ili posvoji. KAd se čovjek odluči imati dijete briga, ljubav, pažnja se podrazumjeva i ne očekujem nikakvu zahvalnost svoje djece po tom pitanju. Samo se nadam da će iz te brige i ljubavi izrasti topli, dobri ljudi koji će se isto tako odnositi prema svojoj djeci. Previše znam obitelji gdje su roditelji uništavali živote djece, mješali im se u život i brakove pod krinkom jadan ja sve sam ti pružio a više nisam centar tvog svijeta( pa i ne može odraslom čovjeku biti roditelj centar svijeta).

    Kod posvojenja i okolina nekako potiho nameće djetetu osjećaj da treba biti zahvalno svojim roditeljima koji su ga "spasili" iz doma ili ulice i pruzili mu dom. Kao da mi koji posvajamo smo neki spasitelji a ne obični ljudi koji žele zasnovati obitelj iz svoje osobne želje i potrebe. Na to se ne treba obazirati, premda i meni kao mami dode da grizem kad načujem nešto takvo.

    Taj osjećaj nezahvalnosti koji može biti nametnut potiho od strane roditelja djetetu (ne samo posvojenoj djeci) može jako opterećivati čovjeka, nadam se i molim da moja djeca nikad ne osjete tako nešto, ako itko treba biti zahvalan u cijeloj priči onda smo to mi MM i ja koji smo imali sreću i privilegiju postati roditelji baš njima, tako posebnima.
    Ivanas, ovo sam jednostavno morala citirati jer su mi (doslovno) suze krenule..
    Dugo (možda nikad) nisam pročitala nešto ovako lijepo, a ujedno i povezano s temom posvojene djece..Hvala ti što si svoje misli tako podijelila, na mene su one djelovale ljekovito, u pravom smislu te riječi..

  50. #150
    anin avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Zgb
    Postovi
    438

    Početno

    Citiraj Mala Cura prvotno napisa Vidi poruku
    ANIN [ I da...ja to prevodim kao "ja sam ti sve dala, i šta ti sad imaš ovo i ono...."! i to me povrijedi...Učini od mene da se osjećam nezahvalno i da osjećam krivnju, a sve u meni viče da ne trebam osjećati krivnju - koju ipak osjećam..
    mislim da usvojena djeca imaju stalno problema s tim osjećajem prihvaćanja od strane drugih ljudi...to je naglašeno...bilo bi dobro kad bi mogli sami sebe prihvatiti i prihvatiti da je u redu sve što osjećamo (a ne da nas pere krivnja)
    Sve je istina što kažeš, pogotovo to da učini od mene da osjećam krivnju i onda se nada da cu odustat od svih silnih pitanja na koja želim znati odgovor. Mozda i odustanem od potrage za biološkom jer me isto nekako srtah svih odgovora.Sto ti misliš dali trebam ustajati na svojoj želji unatoč njenim riječims??[/QUOTE]

    MalaCura, nema gotovih univerzalnih rješenja, koja bi vrijedila za sve..Svi smo mi različiti..To trebaš li ustrajati ovisi najviše o tome kakva si ti osoba odnosno s čime se i koliko uspješno možeš nositi..Mene, recimo nije bilo strah odgovora (na temu biloških), bila sam spremna čuti sve koliko god grozne detalje o mom porijeklu...nekako sam mislila...pa čim sam posvojena, sigurno nešto nije u redu bilo, ne mogu čut ništa posebno lijepo...
    Mene je u tom svemu jedino mučio( i muči još, borim se svaki dan) taj osjećaj nezahvalnosti i krivnje prema roditeljima..
    E sad...što ti možeš podnijeti...možeš li podnijeti poglede svoje mame dok si "u akciji"(istraživanja prošlosti)?Možeš li podnijeti što ćeš saznati (i doživjeti)??I na kraju...što bi lakše podnijela, s čim bi ti lakše živjela??Da li bi rađe živjela "u neznanju", ali da ti je mama "mirna", ili je ta želja za saznanjem u tebi toliko velika da bi te razarala??

    To sve moraš sama sebi odgovorit..

    Osobno, mislim da trebaš ustrajati na svojoj želji ali kad budeš nešto starija (zaboravih koliko sad imaš godina??16???)
    I želim ti hrabrosti...više nego sam je ja imala...i imam
    I želim ti da se ne okrivljuješ za ništa...ponavljaj kao mantru da nisi ti kriva....jer nisi

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •