Baš tako...Peterlin prvotno napisa
I vodi računa da ne ideš preko svojih granica, drži ritam kontaktiranja koji tebi odgovara.
Sretno dalje!
 |
|||
|
|
|||
Baš tako...
I vodi računa da ne ideš preko svojih granica, drži ritam kontaktiranja koji tebi odgovara.
Sretno dalje!
Pozz svima
Do nedavno nisam znala da imaju ovakvi forumi da mozes potraziti pomoc od sebi slicni ljudi, koji su mozda prosli isto ili slicno kao ti, sad mi je drago da sam pronasla ovaj forum i da sam dio vas. Ukratko da se prestavim sa 6 godina sam napustena od strane oca i majke bioloske ostavljena bolje receno bila sam mala pa se ne sjecam neki dijelova djetinjstva se sjecam kao kroz maglu a moje sjecanje pocinje od dana kad je moja posvojena majka dosla po mene te davne 1992 god. Prestavili su je kao moju pravu mamu i da je dosla po mene bila sam presretna jos kad mi je dala veliku cokoladu mislila sam moj se svijet ispunio, odvela me sebi gdje sam dobila pravu porodicu sa ocem i majkom nas 3 bili smo presretni. Ubrzo potom desio se rat nazalost a ja sam i dalje mislila da sam njihova prava kci poslije rata ja i mama smo otisle za Canadu i naravno vodila sam se kao njihova kci da bi se vratili u nasu domovinu 1999g ja tad kao 16 godisnjakinja i dalje nista nisam znala. Moja mama posto nije vise mogla mene voditi kao svoje dijete pocela je tad traziti moje potpuno usvojenje jer su joj obecali da ce biti ali nije ga dobila jer sam umedju vremenu dok je ona sve to trazila ja postala punoljetna i dosao je taj dan nikad ga nemogu zaboraviti i da hocu, kad mi je rekla istinu. Sad kad razmisljam o tome kazem da bi voljela da mi je odmah rekla pomirila bi se s tim a ovako kao tek punoljetna osoba bila sam zelena mlada razocarana sa hiljadu pitanja a nijednog odgovora nebi to pozeljela nikom taj osjecaj jada razocarenja osjecaj manje vrijednosti da si niko i nista sve se skupi u tebi a pored toga pitanje zasto ti zasto su te ostavili sta kako ali odgovora nije bilo. I tako mlada borila sam se s time ali nisam zeljela opterecivati svoju mamu jer je ona zivot dala za mene. Borila sam se sama sa sobom i nekako pobjedila. Moja je prica preduga mislim da je za pocetak dovoljno ovoliko ali mi treba vasa pomoc. Kad vam ispricam svoj problem sad koji vodim ali da bi njega ispricala moram kreniti od pocetka price nadam se da cu ovdje naci pomoc i razumjevanje. Lijep dan vam zelim pozz svima
2Selma: Pokušaj, sve su sudbine različite za sebe, ali opet donekle slične. Siguran sam da sva usvojena djeca imaju slična pitanja koja ih zanimaju prije ili kasnije.
Selma
Piši nam dalje.
Selma, dobrodošla
Žao mi je da si se mučila, ali mi je drago i da si pobijedila. Tvoj osjećaj manje vrijednosti nije neobičan, ali zapravo si ti osoba i nisi ni tvoja biološka majka, niti si majka koja te odgojila. Ne trebaš sebe procjenjivati iz interakcije malog djeteta s odraslom osobom. Nisi napuštena jer nisi bila uredu, niti je tvoja majka propustila progurati papire zato jer ti to nisi zaslužila. Samo nisi imala sreće. Premda kažeš da si na kraju odrasla u pravoj obitelji i to je ipak sreća.
Tvoja priča zvuči zaista konfuzno. Kako je to centar koji te spojio s tvojim roditeljima odradio da te nitko nije pripremio da su ti to posvojitelji. Vidim da si tada već imala 8-9 godina i mogla si to razumijeti. Kod nas se po zakonu mora reći djetetu do šeste godine da je posvojeno, da ne prolaze to što si ti morala proći. A ti si bila već starija. Isto mislim da ako je postupak potpunog posvajanja (zašto je uopće bilo nepotpuno) započeo dok si bila maloljetna, mislim da bi neki odvjetnik to posvojenje morao moći dovesti do kraja, ako je to sad uopće bitno, možda jest kod nasljeđivanja, ako nema oporuke ili ako bi netko krenuo osporavati oporuku.
U svakom slučaju, znam da ti je teško, neka pitanja svima nama ostanu neodgovorena. Nekada niti ne želimo saznati odgovore. Ja se uvijek pitam što ću s tom informacijom. Ako mi ne treba ni ne čačkam, držim se Oscara Wildea i njegove: "Those who go beneath the surface, do so at their peril.".
Posljednje uređivanje od Jelena : 24.04.2018. at 11:17
možda je prvo išlo udomljavanje
Ne vjerujem. U tom slučaju ima drugo prezime od udomitelja. Udomitelj se za sve živo mora javiti u CZSS i ne vjerujem da bi mogli u Kanadu samo tako. Čak i ako vode dijete na more po pravilu se moraju javiti u centar i dobiti dopuštenje od bioloških roditelja. Udomljavanje je komplicirana priča, za one koji žele živjeti kao normalna obitelj.
jesu neke stvari malo zbunjujuće, ali ako se to sve događalo u vrijeme rata, to dosta toga objašnjava
A možda nije ni Hrvatska u pitanju
Selma dobrodošla.
Nemaju sva usvojena djeca pitanja niti su znatiželjni oko toga tko su im biološki roditelji, kakvi su, gdje žive i slično.
Mene to nikad nije zanimalo, niti će me ikad zanimati.
Moji roditelji su meni vrlo rano rekli da sam posvojena, sve objasnili, puno smo kroz moje djetinjstvo i odrastanje pričali o tome, i ja nikad nisam imala ni trunku znatiželje, baš suprotno, nije me briga.
Jedino što osjećam je neizmjerno poštovanje, ljubav i zahvalnost prema mami i tati, ljudima koji su mi pružili prekrasno djetinjstvo i koji su me naučili svemu što znam.
Naravno, da ne bude zabune, ne osuđujem one koji je su znatiželjni, samo želim razjasniti kako ima i nas koji nismo.
Zdravo Selma, molim te javi mi se na mail semsamelkicharam@gmail.com, da li je tvoj boravak prije usvajanja vezan za Tuzla/Kladanj/Srebrenica? Postoji jedna stranica gdje roditeljo traze preko 20 godima kcerku Selmu, nije ostavljena, nego se izgubila u masi ljudi i nikada je nazalost nisu uspjeli pronaci...
Ima li odgovora od Selme?
Selma javi se
Dobro jutro svima oprostite nisam se dugo javljala jer sam prolazila kroz teske periode u zivotu i dan danas prolazim nazalost a sve je vezano za moje usvojenje. Naime da prvo jedno rijesim mnogi me pitaju u zadnje vrijeme dali sam ja iz Srebrenice izgubljena djevojcica? DA VAM ODGOVORIM NE NISAM TA. Moje djevojacko prezime je Suljic. Tako da ja nisam ta mala djevojcica a nadam se da ce je porodica naci jer znam koliko je vazno imati porodicu uz sebe neko ko ima vasu krv u venama jer bez obzira sto sam ja imala divne roditelje koji su me smatrali svojim djetetom njihovoj rodbini braci sestrama sam uvjek bila uljez i dan danas sam.
Znam da je proslo dosta od dana kada sam pisala ali nastavicu svoju pricu danas opet
Zelim vam divan dan svima
potpisujem!! od prve do zadnje!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom